Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

Ako ne promijenite postavke preglednika slažete se s korištenjem kolačića Vise o kolacicima

Razumijem i prihvacam

Drugi val pljačkaške privatizacije

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

slika5Ovaj je tekst posvećen hrabrim borcima protiv pljačkaške privatizacije jedinog preostalog javnog dobra u Hrvatskoj – prostora. To su ljudi koji od betona i vulgarizacije brane napadnute uvale i kamenita brda, šume i maslinike, polja i životinjska staništa, način života i uvjet za budućnost.

Posvećen je ljudima koji neće nikada uznapredovati do pozivnih lista za domjenke, koji neće biti predloženi za godišnje i ine gradske nagrade, onima za koje svi znaju da je od njih i njihovog djelovanja oportuno ograditi se. Prenosimo ga zato i na ovu stranicu uz čestitku.

Sretnu novu godinu, za neograđene i svima dostupne plaže, za zvjezdano noćno nebo, za čisto more i brojne dupine, za ravnice bez golf terena i uzvisine bez kamenoloma!

Napis je objavljan u Jutarnjem list u29. prosinca 2006. pod naslovima Bitka moćnog kapitala i malih ljudi za javni prostorPonavljanje prošlosti. Autor Jurica Pavičić upozorava da se u Hrvatskoj upravo odvija druga privatizacija jednako pogubna kao i ona s početka devedesetih koja je po dalekosežnim posljedicama usporediva s pljačkaškim karakterom prethodne.

S današnje udobne povijesne distance, historičari i sociolozi vjerojatno će se složiti kako je pretvorba vlasništva bila ono traumatično, konstitutivno iskustvo koje je udarilo žig Hrvatskoj devedesetih godina. Neke druge zemlje i društva ušli su u rat i izišli iz rata a da ih rat - ma koliko bio krvav i rušilački - nije ni u čemu bitnom promijenio. Jedan takav primjer je Britanija koja je od '39. do '45. doživjela neopisiva razaranja i smrt, a da njezina klasna struktura, kultura i društvo nisu doživjeli znatne promjene. Hrvatski slučaj, međutim, nije bio takav. Iz devedesetih godina Hrvatska je izišla potpuno izmijenjena.

Umjesto negdašnjih tvornica ostale su prazne hale. Primjeri poduzetnika koji su izrasli na pljački i klijentizmu poljuljali su društveni status poduzetničke kulture. Ljudi odrasli u društvo solidarnosti i uravnilovke upoznali su socijalni darvinizam i snagu jačeg. A nekako je najgore od svega bilo to što su se jedni bogatili dok su drugi umirali. Ta nepravda zapekla je čitavu kulturu neovisno o svjetonazornom polu. Reference na nju nalazit ćemo u idućem desetljeću jednako kod Houre kao i kod Tribusona, Thompsona kao i Tomića, kod TBF-a kao i u Hrvatskom slovu. Privatizacija pritom nije bila samo neki apstraktni, načelni koncept s kojim se ne slažemo, nešto poput globalnog zagrijavanja ili NATO-a. Privatizacija je dotakla svaku obitelj, svako radno mjesto, svaki novčanik. Ona je promijenila ekonomsku i socijalnu sliku svakog nebodera i ulice. Iz nje su Hrvati izišli s naučenom lekcijom. Naučili su da sustav nije pravičan, i da nije ustrojen da štiti javno dobro, nego da pomogne moćnijoj manjini.

Zakulisane nomenklature

Od kulminacije privatizacije prošlo je deset velikih godina. O pretvorbi se i danas (previše?) govori, uglavnom onda kada se kudi sterilno pravosuđe, ili onda kad se difamira biznis sektor u cjelini. Pa ipak, očiju uprtih u prošlost, ne primjećujemo da se pred nama događa proces koji po svojoj osnovnoj gramatici i po dalekosežnim posljedicama ide sasvim pod ruku s privatizacijom devedesetih. I u ovom slučaju predmet jagme je nešto što je pripadalo javnoj domeni i što je služilo općem dobru. I u ovom slučaju to "nešto" postaje predmetom privatizacije, i u ovom slučaju ta privatizacija ne vodi se razboritim kriterijima održive ekonomije, niti podrazumijevanim javnim dobrom. Ali, vrijednost o kojoj je sada riječ nisu tvornice, robne kuće i njive.

U ovoj zemlji čini se više i nema fabrika, hala i robnih kuća koje bi ozbiljnom kapitalu još bile zanimljive. Ono što je kapitalu zanimljivo danas je nešto drugo. To nešto drugo ujedno je i jedina vrijednost koja nam je preostala: prostor.

Ja, a i većina vas koji ovo čitate, pripadate generaciji u kojoj je prostor još uvijek bio pretežito javno dobro. Bilo da ste na trgu hranili golubove, kupali se na javnoj plaži, bilo da ste se barkom akoštali o otočić pred obližnjim gradom ili da ste igrali basket na kvartovskom igralištu, vi ste bili član društva koji je gazio po javnom dobru, nečem što je bilo svačije, a ujedno i ničije. Gradske jezgre, trgovi, obala, planinske padine i plaže bili su javni.

Još pred desetak godina, prosječni se hrvatski građanin iščuđavao nad kupališnim distriktima Cannesa i Saint Tropeza gdje ekskluzivni pristup obali imaju hotelski konzorciji, a javna obala svodi se na nevelike krpice. Još do nedavna, čudili smo se londonskom urbanizmu u kojem postoje perivoji koji su pod ključem i u koje smiju ući samo stanari, ili čak čitave ulice oivičene željeznom kapijom. Zaokružena hotelska naselja izolirana od života zajednice bila su nešto što smo gledali u dokumentarcima o Sun Citvju, Maldivima ili Karibima. Sad više nije tako. Prostor kao posljednji hrvatski resurs u posljednje tri-četiri godine prolazi kroz isti onaj proces kroz koji je prošla nacionalna ekonomija u 90-ima. Tijekom tog procesa, ono što je bilo svačije postaje nečije. Ekonomija koja počiva na održivom javnom interesu ustupa mjesto "take money and run" ekonomiji kratkoročnog profita koji će se odliti drugamo. Pritom ovu "drugu privatizaciju" provode iste zakulisne nomenklature kao i onu prvu. Ponovo su u zajedničkom valceru lokalna i ne tako lokalne političke elite, potkupljeni državni aparat i nezajažljivi biznis, arhitekti, banke, urbanisti i političke stranke.

Zabranjeni gradovi

Rezultat procesa se nazire. Kad on bude dovršen, živjet ćemo u društvu koje neće nalikovati sadašnjem. Plaže će postati zatvoreni posjedi hotelskih koncesionara, a turistička naselja bit će zabranjeni gradovi okruženi žicom. Na gradske će trgove imati pravo samo oni koji plate europski skupi kapučino, a na gradska' središta samo oni koji pristaju vući potrošačka kolica. Plutokracija će uzeti svoj profit i otići, a nama će šutnuti sve probleme koji ostaju, od otpadnih voda do prometnica i od akulturacije do droge. To je društvo prema kojem idemo - društvo u kojem je za mlade predviđen zidić ispred samoposluge, društvo u kojem se zbog parking mjesta poteže pištolj. Ta "druga privatizacija" događa se upravo ovdje i sada, ispred vaših očiju. Njezine posljedice bit će jezive kao i kod one prve.

Oni preostali mazohisti koji još imaju volje temeljito prečitavati sav domaći tisak mogli su u tjedna prije Božića u trojim različitim novinama pročitati tri priče s različitih strana Hrvatske. U svim trojim krmčio se prostor. U svim trojim, međutim, postojali su mali, junački protagonisti. To su ljudi koji bez osobite podrške šutljive većine stoje i brane ono što je jedino vrijedno u ovoj zemlji. Takvi borci za prostor neznani su, pučki junaci godine 2006.

Prva od tri friške priče potječe iz Jelse. Lokalno vodstvo ovog hvarskog gradića uputilo je u proceduru urbanistički plan u kojem će ovaj ljupki priobalni urbs dobiti čak 230 hektara novih građevinskih zona. U želji da udovolji ambicijama i planu od 12 tisuća kreveta, lokalni su političari i njihov suučesnici na kopnu predvidjeli da građevinska područja požderu arheološke lokalitete, lokalne visove, poljoprivredno tlo, te da se približe dvama glavnim kupališnim uvalama, pretvarajući ih time u neslužbenu domenu zatvorenih turističkih naselja.

Protiv ove strašne karikature održivog razvoja pobunili su se, međutim, građani. Hvar je srećom jedna od rijetkih točki ove zemlje gdje i mali gradići imaju intelektualnu kritičnu masu, a to se pokazalo i ovaj put. Skupina od četrdesetak arhitekata i građevinara (među kojima i jedan profesor urbanizma u Milanu) potpisala je peticiju i počela borbu protiv ovakvog "napretka". Prošlog tjedna razgovarao sam s jednim od aktera hvarske pučke bune. Inženjer Zorko Duboković umirovljeni je arhitekt, čovjek čiji glas preko telefona zvuči doista starački. On vjerojatno neće poživjeti da vidi štetne posljedice onog protiv čega se bori. To mu, međutim, nije važno. "Ovo oko nas nije naše, to smo posudili od unuka", kaže jedan od jelšanskih urotnika, Luka Bunčuga.

Nestručni atak

Isti tjedan, sasvim drugi kraj zemlje - Zagreb. Grupa građana pod nazivom "Pravo na grad" pokreće peticiju i organizira miting ne bi li javnim pritiskom spriječila nestručni atak na samo središte glavnog grada. Cvjetnim trgom dnevno prolazi cijela nacionalna elita, uključujući političare, urbaniste, profesore umjetnosti, arhitekte. Ipak, njima naočigled na Cvjetnom se sprema nešto što se može opisati jedino kao travestija urbanizma.

Privatni poduzetnik planira u suradnji s gradom na mjestu kina Zagreb interpolaciju garaža, š-oping centra i stanovanja, a posljedica ovog plana bila bi čak i ukidanje dijelova pješačke zone. U ovoj urbanističkoj travestiji sve je postavljeno naopačke. Zdravorazumski bi GUP trebao biti temelj i zadavati pravila, a natječaji i projekti prilagođavali bi se njemu. U ovom je slučaju to karikaturalno izokrenuto. Investitor organizira pozivni arhitektonski natječaj u koji je uključio gradske službenike (simulirajući tako "javni interes"), a taj bi natječaj tada trebao postati podlogom za izmjenu urbanističkog plana. Rezultat će biti redukcija pješačkog prostora, još auta u centru, još pritiska na majušni historijski trg, a sve u službu još jednom konzumističkog hrama.

Protiv ovakve agresije pobunilo se, međutim, civilno društvo, s još neizvjesnim uspjehom.

Treći slučaj, Split. Polovicom prosinca na javnu je raspravu stavljen plan urbanističkih izmjena za strogi historijski centar koji je odmah dobio kolokvijalni naziv "21 lokacija". Riječ jeo nizu malih intervencija koje omogućavaju zidanje novih zgrada u Dioklecijanovoj palači, te povećanje katnosti nekih postojećih objekata. Riječ je o (doduše, kudikamo ublaženoj) verziji negdašnjeg plana “14 lokacija” koji se pred javnošću pojavio godine 2004., za vladavine prethodne koalicije stranaka. Taj plan podrazumijevao je tada u porušenom jugoistočnom kvadrantu palače građenje čitavog novog pseudohistorijskog centra u kojem danas prepoznajemo daleko zrcalo filozofije istarskih "naselja tradicijskih vila”.

Nakon žestokog revolta struke i građana prvotni je plan bio odložen, ali se sada, izbačen kroz vrata, vraća kroz prozor za mandata sasvim drugih stranaka. Iz njega su sad ipak amputirani najgroteskniji dijelovi, no još uvijek uključuje ponešto spornog, uključujući i dvije gradnje iznad antičkih mozaika. Ipak, svojeglavost dvaju administracija za redom urodila je i nečim dobrim: stvorila je civilno društvo. Ad hoc objedinjena oko urbanih afera (uključujući Rivu) nastala je neobična građanska koalicija voljnih. Ona je neopisivo heterogena i uključuje univerzitetske sociologe kao i ribare, članove pasatističkih zavičajnih društava kao i pankere, bivše političare kao i sveučilišne stručnjake. Ono što je u Splitu moglo proći prije pet godina, više ne može.

Donkihotovski aktivisti

Ovo su samo najsvježiji primjeri. Da bismo nabrojali sve, trebao bi nam čitav novinski prilog. U hvarskoj Bogomolji, lokalni vijećnici pokušavaju spriječiti da to majušno težačko selo dobije monstr-turističku zonu koju mikrosredina ne može opsluživati ni strujom, ni vodom, ni radom. Od Dubrovnika do Hvara, lokalni ekolozi bore se protiv prikrivene urbanizacije pod krinkom golfa. U bračkoj Milni, mjesni načelnik Lozić trenutno živi pod policijskom pratnjom jer se usudio zamijetiti očigledno. Postavio je pitanje, naime, kako to poduzetnički "nostrodamusi" nepogrešivo znaju koje će poljoprivredno zemljište uskoro postati građevno, pa baš njega jeftino pokupuju? Ili je ta "vidovitost" pouspješena starim, dobrim balkanskim čudotvornim eliksirom - plavom kuvertom?

U svakom od ovih slučajeva na djelu su malobrojni, donkihotovski aktivisti koji se do zadnjeg nokta bore da se najvredniji krajobrazi i urbane točke ove ljupke zemlje ne pretvore u privatnu prćiju oivičenu ili žicom ili registar kasom. Nažalost, takvi su donkihoti u ovoj zemlji još uvijek manjina. Većina naših sunarodnjaka, kad je prostor u pitanju, još ponajprije razmišlja što može čoknuti sada i ovdje.

Većina ih je, poput stanovnika Vira, spremna mitingašiti i defilirati s megafonom tek ako njihova parcela iz "crvenog" pređe u "zeleno". Većina ih je poput piromana iz Vrane koji su spremni spaliti dugoročnu, obećavajuću ekonomiju - ptičji rezervat - a zato da bi noćas ulovili dva kila ribe. Većina će ih svoje poljoprivredno zemljište prodati znajući da će magijom postati građevno - jer, novac vam treba sada i ovdje.

Mali heroji

U vrijeme kad se u Hrvatskoj odvijala “prva privatizacija”, ljude je bilo lako mobilizirati protiv nje. Ona se ticala nečeg egzistencijalnog – posla. Stoga je ona otprve izazivala otpore, i nebrojeni su mali heroji izgubili godine i živce ratujući protiv nje štrajkom, sudskom borbom, pa i nasiljem. Od "Slobodne", preko "Zagrebačkih transporta" do Valpova, ta je izgubljena borba imala svoje romantične heroje, nalik onom kojeg opisuje Ogrestin film "Crvena prašina". Nadalje, ta prva privatizacija imala je jasnog krivca - tadašnju vladajuću stranku.

Ova nova privatizacija mnogo je opakiji protivnik. Ona ne udara drito na takujin. Ona naš život mijenja polako, neopazice, kao kužno isparenje. Ona nažalost pomiruje sve stranke i sve razine vlasti - na Braču će SDP razotkriti HDZ s prstima u pekmezu, na Mljetu će biti obratno, u Zagrebu Bandić pomaže developere, u Splitu su to činili liberali.

Posljedice druge privatizacije neće biti samo, ni pretežno ekonomske. Ona već mijenja i još će više mijenjati lifestyle pretvarajući nas u marvu iz šoping centara, ljude koji vrijede koliko mogu potrošiti, etnografsku atrakciju tematskog parka iza žice hotelskog resorta. U Zagrebu mene već sada konobari gledaju prezrivo, jer nosim stari čupavi džemper.

U Dubrovniku, koncesionar kupališta otjerao je ovo ljeto majku s djecom. Igralište na kojem sam u djetinjstvu igrao balun danas ima finu umjetnu travu, ali i koncesionara i cjenik.

U Dubrovniku, osnovna škola Grad upisala je lani sedam prvašića, jer lokalnih stanovnika u centru više nema. Tomo Horvatinčić bio je prvi koji je cijelo naselje - Hoto ville - zatvorio za i parije.

Ne znam za vas, ali to nije društvo u kojem ja želim živjeti.

Zato pozdravimo one koji se protiv njega bore. Oni možda nisu tako glamurozni kao Ankica Lepej ili Vesna Balenović, kao borci protiv tajkunizacije ili korporacijski zviždači.

Ali, ti mali džepovi otpora jedini drže nogu u vratima i sprječavaju da spiskamo jedinu naftu, jedini uran i nikal koji ćemo ikada imati. Kad se vrata zatvore, jao nam se piše.

Komentari: 

0 0 # eko-eko 2007-01-01 10:34
Članak u Jutarnjem je stvarno nešto što potiče ljude na razmišljanje i nelagodu. Valjda je samo mali broj ljudi u trenutku kada se neka društvena pojava odvija svjestan svih razmjera posljedica ljudskog djelovanja. Mase su ipak usmjerene na svoje male živote nesvjesne širih procesa. Ali to neopravdava ljude koji odlučuju i provode zakone. Jadno je to što ih samo možemo nebirati.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Hakuna matata 2007-01-01 17:40
"take money and run", ili po hrvatski "zgrabi i bježi" ekonmija. O tome je već pisano na ovoj stranici: ZGRABI I BJEŽI (volim-losinj.org/.../...)
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Bojana Genov 2007-01-01 19:55
Nije točno da je JEDINO što se može ne birati ponovo ljude na vlasti koji to dozvoljavaju.Mo že se mnogo toga i to pokazuju primjeri zaustavljanja loših zakona, sudskih tužbi (čak i onih dobijenih :-)), uspješnog dovoðenja bagera na ilegalna gradilišta, upozoravanja meðunarodne zajednice (ma kako i ona bila koristoljubiva i sebična), primjeri graðanske inicijative i hrabrosti koji donose ploda. Pa i te vrste hrabrosti da se usprotiviš onome što većina vidi samo kao napredak i mogućnost boljeg života. Jadni mi ako spadnemo samo na šutnju izmeðu izbora i hrabrost u anonimnosti biračke kabine.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Eho 2007-01-01 19:57
Baš me zanima kako ćete se hrabro usprotiviti ekipi koja vas ne gotivi ni po posto. Organizirati masovni štrajk glaðu?
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # gost 2007-01-01 20:33
Eho, s takvima poput tebe koji odustaju prije nego išta poduzmu pljačkaška ekipa i računa. Ljudi poput tebe koji šire malodušje su im korisna potpora.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # No more heroes 2007-01-01 20:47
Sretna ti nova godina Andreja!
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Xman 2007-01-02 10:56
Eho posprdno pita "Baš me zanima kako ćete se hrabro usprotiviti ekipi koja vas ne gotivi ni po posto. Organizirati masovni štrajk glaðu?".

Eho se očevidno ne namjerava usprotiviti, ali treba znati da će nakon ove druge privatizacije još više ljudi gladovati nego nakon prve. Gladovaće i oni koji sada ne gladuju. Imaćemo masovni, svenarodni štrajk glaðu ako ne naðemo načina i volje da se usprotivimo.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # mama 2007-01-02 12:07
Ma ljudi se mogu usprotiviti i zaustaviti neke stvari i to vidimo iz brojnih primjera. Ali atraktivnost prostora za komercijalno iskorištavanje i zarada sada je opasan izazov i na razini pojedinca i vlasti koja ubire veliku lovu u svojim transakcijama. Cijeli proces i slika pomalo izgleda beznadno i zastrašujuće.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Xman 2007-01-02 12:20
Ponovit će se već poznata priča: za šaku eura rasprodat će prostor, a onda mrziti došljake koji su ga kupili.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Ksena 2007-01-03 13:13
Kao što se desilo sa slastičarnama he he.
Prodali onome ko daje više, a onda im Albanci kvare civilizacijsku sliku. Sa sladoledom.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj

Dodaj komentar

Komentari koji nemaju veze s temom članka uz koji su uneseni bit će uklonjeni. Za unos "off topic" komentara mogu se koristiti stranice SVAŠTARA 2, SVAŠTARA, ŠKOVACA i SATIRIČKI PRILOZI. Uredništvo ne snosi odgovornost za sadržaj komentara.

Sigurnosni kod
Osvježi

galerije1

mi-logo
wonline
yrno
Vremenska prognoza
za Lošinj


Članak 69. Ustava RH

Volim LošinjSvatko ima pravo na zdrav život.
Volim LošinjDržava osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Volim LošinjSvatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

setnja

ubojstvoborocid

ZADNJI KOMENTARI

  • Reagiranje na objavljene informacije

    Espumisan 31.05.2020 13:43
    Građanin bezmudi
    Većini zaista idu na živce građani/ke koji za razliku od te većine imaju imaju "mozak s ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    gost 31.05.2020 12:07
    Što je Građaninu milo to mu se i snilo
    Devčić je dobio glasove 21.5.2017. godine a ponovno će brojati glasove na idućim lokalnim izborima ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    gost 31.05.2020 11:07
    Inspiracija
    Ali ovaj sigurno nije iz Anine kuhinje. Anina pijar kuhinja ga je inspirirala :-) ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    dd 31.05.2020 11:00
    Anina PR kuhinja
    Lik veli "Mislim da Devčiću nije jasno da zbog tih nekoliko građana/ki koji su mu sufleri dobiva ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    Sh 31.05.2020 10:41
    "Jadranka planira, a Grad prati"
    Ako većina ostalih građana nasjeda na Aninu priču o Devčićevim suflerima zaslužuju da je i ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    Građanin 31.05.2020 10:18
    Uteg
    Mislim da Devčiću nije jasno da zbog tih nekoliko građana/ki koji su mu sufleri dobiva manje ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Gegur 31.05.2020 10:10
    Telefonada
    Ali Anine albanske veze su barem pomogle da se na jedvite jade pomoću mobitela skuca kvorum ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 31.05.2020 09:23
    Ana brine o konkurentnosti
    Ovima lijevo terasu ne treba dati iz sigurnosnih razloga. Desni će biti sigurni da im lijevi ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    Frodo 31.05.2020 09:06
    Tko suflira gradonačelnici
    Cirkus gledamo već tri godine. Započet je Kučićkinim idiotskim sloganom „Lošinj je, i mora ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    Žuri polako 31.05.2020 02:19
    Vrag odnija prišu
    Hadezeovci forsiraju izbore usred ljeta pod izgovorom opasnosti od drugog vala korone koji ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    freelancer 30.05.2020 21:43
    krivina Priko
    Zahvaljujući egomanijacima koji su se dokopali vlasti Mali Lošinj je već davno postao grad ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    Urbing et orbi 30.05.2020 20:28
    guske u magli ili trasformeri prostornih planova
    Piše u spomenutom članku iz 2014.: "Promjena strateških planova u hodu i na brzinu i za ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 30.05.2020 20:15
    Privatna prćija?
    Da je prostorno planiranje privatna prćija pokazuje izvješće gradonačelnice za razdoblje ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    hranitelj tuljana 30.05.2020 19:53
    Dobro
    Jako dobar tekst, svi koji smo "ratovali" s državnom i lokalnom administracijom i metastaziralom ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Znatiželjni 30.05.2020 17:59
    .....
    Kotira bolje od pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela, koji se uopće ne pojavljuje na ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    omg 30.05.2020 17:38
    Izborna baza Lošinjskih političara
    Naravno Gari je to platio iz gradskog proračuna. Povjerovao u priču da su Albanci pod ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 30.05.2020 16:39
    Albanske veze
    Isto tako Gari je dao prepraviti tek dovršenu Balijinu rivu da pokojnom Abdiji poveća terasu ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Građanin 30.05.2020 15:51
    »Nećete me više rešetati pitanjima«
    Pogledaj kako se odnosila prema građanima. Sastanak kojem je bio cilj odgovoriti na ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Krivolovac 30.05.2020 15:03
    po šumama i gorama
    Nije ni morala pitati Šume, mogla je pitati Tanju, ona zna najbolje.
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    CC 30.05.2020 15:02
    Pizza Kapeli
    Ne zaboravimo da je tu pizzu umijesio Kapeli da se dodvori biračima. Zbog ugostiteljskih ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 30.05.2020 14:35
    Gradonačelnice i pjesnici su čuđenje u svijetu
    Ona ne razumije zašto se polemizira o samoj odluci o početku izrade UPU-a. :lol: Pa polemizira ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Roki 30.05.2020 14:26
    Cogito, ergo sum
    A zašto je tražila tuđe mišljenje, zar nema vlastito mišljenje, kao inače?
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 30.05.2020 13:47
    Slijedi preimenovanje?
    Mali Lošinj-Malo Janjevo?
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Mala 30.05.2020 13:43
    lokalna diktatorica
    Na žalost Ana Kučić si je umislila da je ona Grad odnosno da je vladarica Grada Malog ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 30.05.2020 13:05
    Privatni oprez
    Ako je za nju kao privatnu osobu to dovoljno da postupa oprezno, kao dužnosnica bi trebala ...
     
  • Svaštara br. 3

    hranitelj tuljana 30.05.2020 12:44
    Kako lijepi dan
    Sretan Dan državnosti želim vlasnici, administratoru, piscima i čitateljima volimlošinj.org!
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Bigula 2018 30.05.2020 11:45
    Nestali
    "U ovom mandatu imali smo jedno, pa drugo ubojstvo, za mene je to dovoljno da postupamo ...
     
  • Reagiranje na objavljene informacije

    OPG 30.05.2020 11:44
    Pitanje
    Poštovani, vidim da se razumijete u stvar. Znate li na koji je način privatna osoba dobila ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Hamlet 30.05.2020 10:39
    Alibi za diskriminaciju
    Manjinac Andrino Maglievaz (IDS) se pridružio stavu gradonačelnice da je mišljenje jedne ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Mulac 30.05.2020 10:03
    Neki su prije javnosti znali što će biti
    Izgleda da se gradonačelnica pravila luda glede tog pitanja. Kako javlja Purić Devčić je ...