»Država se mora brinuti za sve svoje državljane ...«

Nalazite se ovdje: Naslovnica //

Razno //

Prijava

Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

Ako ne promijenite postavke preglednika slažete se s korištenjem kolačića Vise o kolacicima

Razumijem i prihvacam

»Država se mora brinuti za sve svoje državljane ...«

Korisnička ocjena:

/ 12

Detalji: Kategorija: Razno; Objavljeno Četvrtak, 18. 12. 2014.; Hitovi: 3351

ustav1 Adventski vijenci, slike svetaca, izrada štalica, vjerske pjesmice... Zašto dječji vrtići i osnovne škole u svoje programe uvrštavaju božićne svetkovine čak i izvan nastave vjeronauka? Obrazovni kurikulum ne daje nikakve smjernice po tom pitanju. "Katolička hegemonija koju danas imamo u školama posljedica je samo jednoga – političke odluke i političke volje", tvrdi Vesna Mihoković Puhovski, predsjednica udruge Protagora. Resorno ministarstvo, Agencija za odgoj i obrazovanje i Prosvjetna inspekcija - šute.

Predblagdansko i blagdansko doba za većinu je stanovnika ove naše tužne kifle vrijeme kad im se čini da na trenutak mogu pobjeći od hladne stvarnosti nezaposlenosti, krize, poskupljenja, i kad blješteća svjetla na trgovima i ulicama nakratko skriju posvemašnju gospodarsku pomrčinu. Sve je puno okićenih izloga, ukrasi vise maltene sa svakog kandelabra, čak se i vrtići i škole kite mnoštvom dječjih ručnih radova na temu nekog svetačkog blagdana ili pak Božića.

Rekli biste naoko da tu nema ničeg spornoga. No, tomu bi bilo tako da Republika Hrvatska (posebno ističem ono "republika") nije – sekularna država. A u takvoj zemlji ne bi u državnim školama i vrtićima djeci trebalo biti nametano sudjelovanje u aktivnostima koje u suštini imaju vjerski predznak.

Primjer prvi:

Jedan zagrebački vrtić organizira program za adventske tjedne. Izradiše oni lijepi letak, ukrasiše ga adventskim vijencem, a u njemu i "priče o dobrom Nikoli", i "čestitanje imendana", i sve tako prigodno. Katolički. Činjenicu da postoje i djeca koja nisu krštena pa nemaju krsno ime i shodno tomu ne slave imendan - zanemaruju. Na to se pobunila majka jednog polaznika vrtića.

"Razgovarala sam s tetom, onako, malo u rukavicama, jer ipak mi dijete pohađa taj vrtić, i rekla da mi ne idemo u crkvu, nismo vjernici i da moje dijete nema krsno ime te da nije u redu da se na taj način izdvaja od ostale djece. Teta mi je odgovorila: 'Pa to vam je kao rođendan'. Nije kao rođendan, rekla sam joj, jer da želim da moje dijete uči o svecima i kršćanskoj ikonografiji, pohađalo bi neki katolički vrtić. To je diskriminacija djece od najranije dobi", istaknula je ova mama. "Kao da ja vas pozovem na ručak, vi mi velite unaprijed da ne jedete meso, a ja vam serviram isključivo meso."

Da je problem raširen u cijeloj državi pokazuje i primjer jedne vrtićarke iz Poreča. Njena je mama a priori protiv miješanja katoličke ikonografije u programe vrtića, no u praksi je to teško izvesti: "Jučer smo u vrtiću radili božićne ukrase. Danas sam morala donijeti čizmicu i poklon za čizmicu Sv. Nikole. Moje dijete to veseli, i ja tada odlučim ne boriti se s vjetrenjačama baš u ovom trenu", veli ona. Nekoliko dana nakon toga, porečkim je vrtićarcima podijeljena ni manje ni više doli – molitva Svetog Maura, zaštitnika grada.

Primjer drugi:

Grad Crikvenica ove godine ima izrazito bogat adventski program. Suorganizatori programa su, između ostalih, i dvije crikveničke osnovne, a njihovi su đaci već u sklopu likovnih radionica izradili dio ukrasa za javne gradske površine. Da bude jasno - ukrase nisu izrađivali na satovima vjeronauka. Kojih ionako, kao i ostali njihovi vršnjaci u Hrvatskoj, imaju više nego satova likovnog ili glazbenog odgoja.

Primjer treći:

"Preselili smo se iz Gračana u centar Zagreba i moja kći sad ovdje ide u školu. Moram priznati da su dosta pažljivi glede nametanja neke vjeroispovijesti, mislim da su učenici jedino na likovnom radili ukrase za božićno drvce. No, u prijašnjoj školi bilo je sasvim suprotno – imaju veliki križ odmah na ulazu u školu, svećenik je svake godine na početku nastave držao misu u školi i škropio svih i sve svetom vodicom. Za vrijeme Božića, klasika – čestitke s likom Isusa itd. Znači, dvije različite škole – dvije sasvim različite situacije", rekla nam je mama jedne zagrebačke osnovnoškolke.

Tim smo povodom razgovarali i s učiteljicom u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, koja je, kao i naše prethodne sugovornice, htjela ostati anonimna.

"I u našoj školi, kao i u vrlo velikom broju drugih, za predstojeće katoličke blagdane izrađuju se čestitke i ukrasi, i to rade svi učenici, ne samo oni koji pohađaju vjeronauk. Božićna predstava počinje se pripremati već u rujnu. O izradi božićnih jaslica da i ne govorim. To je veliki problem, jer se na taj način – uz sve ostale primjere u kojima se katolička ikonografija i terminologija 'ispod pulta' ubacuju u nastavu – djeca praktički indoktriniraju.

Još je veći problem upravo to ubacivanje katoličkih termina, vjerovanja i citata u nastavu, što se pokušava pravdati nekakvom interdisciplinarnošću. Međutim, nije mi shvatljivo kako misle opravdati to što se cijeli sat prirode u ovo vrijeme posveti – Svetom Nikoli! Kakve on ima veze s prirodom?", veli zagrebačka učiteljica.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donosi Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj te opće obvezno osnovno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK). U njemu su propisani okviri tema koje trebaju biti obrađene i savladane u jednoj školskoj godini, ovisno o uzrastu đaka. U NOK-u nema smjernica koje bi upućivale na to da se učiteljima i profesorima sugerira uključivanje katoličke ikonografije i terminologije u školsku nastavu i pedagoški rad u vrtićima, no nije navedeno niti da se to ne smije činiti.

Svaka škola potom donosi vlastiti kurikulum, unutar kojeg detaljnije razlaže način na koji će se obraditi pojedina nastavna cjelina. Na koncu, i učitelji/profesori odlučuju kako će neko gradivo prezentirati djeci. Tu se javlja novi problem, kaže naša sugovornica.

"Autori udžbenika vrlo često kao primjere u nekom nastavnom gradivu uvrštavaju one iz Biblije ili pak neku pjesmu vjerske tematike. Učitelji idu linijom manjeg otpora i jednostavno koriste primjere koje imaju u udžbenicima. Službeno, ne moraš obraditi neki pojam koristeći takve primjere, ali to u praksi svi rade. Škola i nadležno ministarstvo na taj su način lijepo oprali ruke", veli ova učiteljica.

Roditelji se, kaže ona, na to rijetko, gotovo nikada ne žale. U udžbeniku biologije za osmi razred tako možemo u odsječku Biologija – vjeronauk pročitati sljedeće: "Jeste li se zapitali o odnosu Biblije i znanosti? Pročitajte na portalu Katolici na internetu o njihovim razmišljanjima. Vjera i znanost nisu u suprotnosti niti jedna drugu isključuju kada govore o stvaranju svijeta. (...) Znanost pokušava odgovoriti na pitanje 'kada' i 'kako' je svijet nastao. Vjera daje odgovor na pitanje 'zašto' i 'čemu' je svijet nastao."

inf Tu je i udžbenik hrvatskog jezika, u kojem se infinitiv objašnjava pjesmom indikativnog naslova Pred Gospodinom, a u uvodu je zadatak: "Obrazloži poruku Majke Tereze: 'Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. – Nije važno, čini dobro'." Indikativna su i pitanja upućena učenicima četvrtog razreda osnovne škole, također u udžbeniku hrvatskog jezika, uz odsječak Sveta noć – "Kako se ponašaš i što radiš u Svetoj noći? Što za tebe predstavlja Sveta noć? Što vidiš, čuješ i koje mirise osjećaš u Svetoj noći?". Bilo bi zanimljivo usporediti pitaju li učitelji i učiteljice djecu kad se za lektiru obrađuje npr. Družba Pere Kvržice – "Imaš li ti mlin na selu i što radiš kad si u mlinu?".

"Nisam nikad čula da je netko od kolega izostavljao vjerske tekstove iz udžbenika, uvijek svi rade po inerciji, barem oni za koje ja znam", ističe zagrebačka učiteljica.

Iz Centra za građansku hrabrost u više su navrata upozoravali na to da je sekularnost hrvatskog obrazovanja tek nazivna. Ističu da nije riječ o "općoj kulturi" koju djeca trebaju znati, niti o (ozbiljnoj i dječjem uzrastu primjerenoj) obradi književnog religioznog teksta/djela, već o "forsiranju jednog religijskog vjerovanja u udžbenicima sekularnog školskog sustava Ustavom zagarantirane sekularne države".

inf1 "Nije dovoljan vjeronauk u školama u satnici s obveznim predmetima, nije dovoljan svećenik koji blagoslivlja torbe, odlasci na mise na početku školske godine, nego se katoličanstvo (kao normativ) provlači i kroz udžbenike ostalih predmeta. Hoćemo li sutra u matematici rješavati zadatke koji glase: 'Koliko je Isusu trebalo kilograma kruha da nahrani...'", komentirali su iz Centra niz slučajeva u kojima se katolička ikonografija i termini koriste u udžbenicima.

"Sadržaj svih nastavnih predmeta danas se usklađuje s naukom Katoličke crkve. Uposlenici Crkve, vjeroučitelji, sudjeluju u stručnim odborima koji donose školske programe. Time je onemogućeno stvaranje uistinu sekularnog, religijski neutralnog školskog programa koji bi bio u skladu sa znanstvenim dostignućima kao i s ustavnim vrijednostima RH, odnosno s načelima ljudskih prava", naglasila je Marijana Bijelić iz udruge Protagora.

Valja istaknuti, da ne bi bilo zabune, da nije intencija zabraniti djeci katolicima da vjeruju i slave katoličke blagdane, ali u javnim školama to se treba odvijati isključivo u sklopu vjeronauka, a ne cjelokupne nastave.

"Hegemonizam katoličkog svjetonazora, koji se u nas provodi već dvadeset godina, iznimno je štetan, jer negira slobodu odabira svjetonazora, bez obzira na to koliko katolika ima u državi. Na implementaciju katoličke ikonografije nailazimo već od vrtića pa sve do visokoškolskih ustanova. Pa rektor zagrebačkog sveučilišta pri inauguraciji pozvao se na biblijske vrijednosti! A tu je i dekan Ekonomskog fakulteta, koji je studenticama koje su nedavno suspendirane jer su putem društvenih mreža komentirale (ne)rad referade milosrdno poručio da neće trpjeti velike posljedice, 'jer Božić je, vrijeme je oprosta'.

Država se mora brinuti za sve svoje državljane, ne samo za one koji čine većinu, pa i religijsku. Rješenje ovog problema zapravo je vrlo jednostavno – država se treba osloniti na Ustav i izbaciti vjerske sadržaje iz javnih škola. No, zbog Vatikanskih ugovora to nije moguće, barem ne dok se oni ne revidiraju ili raskinu. Također, vjeronauk treba vratiti u poziciju izbornih predmeta, što dopušta da u dnevnom školskom rasporedu bude pozicioniran prvi ili zadnji sat, kao i da, ako već egzistira vjeronauk, jednakomjerno budu zastupljene i sve ostale religije koje postoje u nekom okruženju. Dodatno, u školama treba isticati i da je i ateizam jednako legitiman svjetonazor. Veliki bi pomak bio i kad bi učitelji i učiteljice prethodno kritički promišljali nastavu i nastavno gradivo te kad bi na jednako takvo kritičko promišljanje poticali i djecu. Primjerice, zašto ih ne bi naveli na raspravu o tome zašto sve velike religije svoje najveće svetkovine imaju u zimu i proljeće?

posvec Diskriminatorni je moment i činjenica da u prva četiri razreda osnovne škole nema školskog programa koji bi bio alternativa vjeronauku pa su tako djeca koja ga ne pohađaju osuđena na sjedenje u hodnicima usred školskog dana, a često ih vršnjaci koji pohađaju vjeronauk i 'povuku' za sobom, jer ne žele biti izolirani od školskih kolega.

Konačno, uz sve navedeno problem je i izostanak građanskog odgoja i obrazovanja, jer se na taj način dodatno podupire hegemonizam katoličkog svjetonazora u školama. I samoj Crkvi takva situacija dugoročno šteti. Uvjerena sam da pravim katolicima jednako smeta diskriminacija djece i odraslih koji su druge vjere ili su ateisti. Prelijeva se sve to i na javne površine. Upitala bih vaše čitatelje katolike – bi li im smetalo, primjera radi, da kod zagrebačke fontane Manduševac u ovo doba bude postavljen obični zimzeleni vijenac, a da se onaj uobičajeni adventski nalazi tek nešto dalje, kod katedrale?

Katolička hegemonija koju danas imamo u školama posljedica je samo jednoga – političke odluke i političke volje", kazala je za H-Alter Vesna Mihoković Puhovski, predsjednica Protagore.

Na upit odobravaju li praksu slavljenja katoličkih blagdana u javnim školama sekularne države, kao i zašto se odobravaju udžbenici u kojima je prekomjerno zastupljena katolička ikonografija iz resornog ministarstva nisu nam odgovorili, ali to nas zapravo ni ne čudi, s obzirom na to da se ministar obrazovanja o školskim programima konzultira s nadbiskupom i kardinalom Katoličke crkve Josipom Bozanićem. Jednako su šutljivi bili i iz Agencije za odgoj i obrazovanje te iz prosvjetne inspekcije.

Opasna je praksa odmahivanja rukom i tvrdnji da je to tradicija, jer oni tek malo stariji dobro se sjećaju vremena kad se ta tradicija slavila u domovima i crkvama, ali u školama – nije. I svakako ne u udžbenicima hrvatskog jezika.

ustav Popuštanje katoličkoj ikonografiji umotanoj u nazivnu tradiciju puki je konformizam i ponajviše šteti djeci jezika kao primjer za infinitiv nije bila navedena pjesma naslova Pred Gospodinom. U katoličkoj, vjerskoj školi takva bi praksa bila legitimna, ali u javnoj školi zemlje u čijem je Ustavu navedeno da su vjerske zajednice odvojene od države (Ustav RH, članak 41.) to je u najmanju ruku neetički, nemoralno i diskriminatorno. Popuštanje katoličkoj ikonografiji umotanoj u nazivnu tradiciju puki je konformizam i ponajviše šteti upravo onima koje bismo svi mi, društvo u cjelini, trebali najviše štititi.

H-alter

Komentari:

111 # CIVILNI SEKTOR JE PERAČ NOVCA — benito 2014-12-18 19:53

Hegemonija koju danas imamo na društvenoj sceni od strane civilnog društva ( tzv. nevladinog sektora) posljedica je samo jednoga – financiranja od strane države odnosno političke volje vlastodržaca, pa time i vladajućih ideologa. Ponajbolji primjer za to je Vesna Mihoković Puhovski, predsjednica Protagore, udruge koja se financira iz državnog proračuna, Toliko o neovisnosti civilnog društva. Popuštanje NGO demagogiji umotanoj u u držane novce puka je zlouporaba ideje civilnog društva i ponajviše šteti upravo razvoju nevladinim organizacijama koje bi morale biti neovisne od vlada. Zato građani niti ne žele biti članovi udruga civilnog društva a bez kojih ono ne može niti imati bilo kakav legitimitet u stajalištima i ocjenama jer su to stajališta pojedinaca a ne organiziranog ccivilnog,nevla dinog sektora. Eto naprimjer ja ne želim da moja djeca u školi slušaju razna predavanja i posjete raznih nevladinih organizacija, da ih nema niti na televiziji. Smetaju mi jer ih je previše, sisaju proračunske novce od države, županija i gradova za nikakve rezultate, kao što nekima smeta previše vreskih priloga i tema na javnoj televiziji, a koju i ja eto financiram. NTakozvani nevladin sektor je samo sredstvo onih koji drže proračune da našim novcima pokupuju i pripreme sebi bolje uvjete na izborima. Našim novcem, a nitko me nije pitao da li sam za to da to financiram, uostalom kao i za crkvu. S razlokom da se Crkve vjerske zajednice u RH financira sa 400 000 000,00 kuna a za Udruge samo 3,5 milijardi kuna. NEMRE BOLJE.

Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

»Država se mora brinuti za sve svoje državljane ...«

Komentari:

Dodaj komentar

Najnovije ...

Najčitanije

Najviše komentirano

Zadnje komentirano

Glavni Izbornik

Drugi Izbornik

LINKOVI

Povezani članci

Članak 69. Ustava RH

ZADNJI KOMENTARI

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Tigrica od papira

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje

Virus koji nije opasan samo za zdravlje