Zadnja subota u studenom obilježava se u svijetu od 1992. godine kao Dan bez kupovanja (Buy Nothing Day). To je poziv da se barem jedan dan u godini građani podsjete na sve loše strane kupovanja i da - makar simbolički – 29. studenog ne kupuju ništa.
Današnji obrazac ponašanja koji se svodi na “radi više – zarađuj više – kupuj više” i tako u krug, jednostavno nije prihvatljiv jer se na taj način sebično zanemaruju problemi koje ovakav obrazac uzrokuje.
U ovakvom sustavu gdje je sve dopušteno tek rijetki zaista imaju koristi dok za većinu svjetske populacije to znači otimanje resursa, iskorištavanje radnika i zagađivanje okoliša.
Svatko može pridonjeti smanjenju negativnih učinaka ustaljenog obrasca ponašanja. “Svatko od nas ima kod kuće stvari koje ne koristi, a koje su upotrebljive - bila riječ o odjeći, obući, alatu, namještaju i svemu ostalom što čuvamo u ormarima, podrumima, tavanima, kutijama. Sve je to upotrebljivo i zato nećemo baciti te stvari nego ćemo ih ponovno vratiti u upotrebu i pokloniti upravo onima koji te stvari trebaju.” poručuju aktivisti kolektiva Hrana, a ne oružje Zelene akcije.
Iz trgovačkih centara, ali i s tržnica se svakodnevno bacaju tone upotrebljive hrane, što je paradoksalno činjenici da velik broj građana svakodnevno jedva preživljava. “Ako nama nešto nije upotrebljivo, bilo financijski ili materijalno, – ne znači da upravo to nekom nije neophodno za život” zaključuje Marijan Galović, aktivist Zelene akcije.
Proteklih mjeseci svjedočimo problemima velikih svjetskih ekonomskih sustava koji su se naglo suočili s velikim pomanjkanjem novaca i mogućnošću kolapsa. Taj se kolaps pokušava izbjeći ubrizgavanjem proračunskih novaca u posrnule sustave, no iza same financijske krize kriju se i mnogo ozbiljniji problemi; ostajemo bez okoliša... riba, šuma, rijeka, mora, minerala i tla.
Što ćemo učiniti kada se iscrpe ti resursi, za nas od životne važnosti? Samo je jedan način da izbjegnemo izrazito negativne posljedice po naš planet – moramo početi konzumirati puno manje, jer danas trošimo brzinom većom od one koja je zemlji potrebna da obnovi resurse.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Komentari: