Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

Ako ne promijenite postavke preglednika slažete se s korištenjem kolačića Vise o kolacicima

Razumijem i prihvacam

Zašto Hrvatska ne može pobijediti drogu

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

droge Prema sadašnjim trendovima, u svakom će razredu svake godine jedan učenik završiti kao ovisnik. No prava epidemija tek slijedi s novim drogama, pisao je Jutarnji list u opsežnom napisu o problemu droge u Hrvatskoj krajem kolovoza 2007.

Jutarnji list: Droga - Zašto je Hrvatska ne može pobijediti

Nastave li se sadašnji trendovi zloporabe sredstava ovisnosti, svake će godine po jedan učenik iz svakog razreda u hrvatskim školama završiti kao ovisnik o ilegalnim drogama. Najviše će ih se “zakačiti” na heroin, a prema epidemiološkim pokazateljima - i trendovima koji su prisutni na zapadu već nekoliko godina, imat ćemo i sve više kokainomana, politoksikomana i osoba s psihijatrijskim dijagnozama kod kojih će se razviti ovisnost - tvrdi dr. Slavko Sakoman, voditelj državnog Referentnog centra za ovisnost.

Uz ovisnost o ilegalnim drogama, svaka dvanaesta osoba od generacije rođenih postat će ovisna o alkoholu, svaka četvrta o nikotinu, a znatan broj i o psihoaktivnim lijekovima.

Rezultat je to novinarskog istraživanja koje smo - na temelju različitih dokumenata Vlade, Službe za epidemiološko praćenje ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te u razgovorima s više od 25 stručnjaka i osoba koje su neposredno i posredno uključene u problematiku ovisnosti - provodili više od dva mjeseca.

Osnovni je razlog neuspješnog suzbijanja zloupotrebe droga u Hrvatskoj isti kao i svagdje u svijetu. Ono se smatra multidisciplinarnim problemom i ovisno o zemlji, izaziva jači ili blaži “fliper-efekt”.

U Hrvatskoj je problem prebacivanja odgovornosti relativno raširen. Samo su 2005. zbog predoziranja psihoaktivnim tvarima izgubljena 104 života, a lani je pokopano 90 ovisnika.

Zabrinjavajuće raste broj ovisnika koji nisu umrli od tzv. zlatnog šuta (predoziranja heroinom). Naime, sve je više onih - statističari to zovu “uzlaznim trendom” - koji umiru zbog prekomjernih doza heptanona u kombinaciji s alkoholom i/ili benzodiazepinima (apaurinima i sličnim psihotropnim sredstvima za smirenje).

Ovisnici - dok su u nekoj fazi liječenja, ne umiru od krijumčarenog heroina, nego od svoje legalno prepisane doze metadona koju “podebljaju” Heptanonom kupljenim na ulici. Dok za njim tragaju, trgnu koju s nogu, uz apaurin, da ih smiri, što često završi smrću.

Suzbijanjem zloporabe opojnih droga, što dočarava “multidisciplinarnost” problematike, u nas se bave ministarstva unutarnjih poslova, pravosuđa (represija), zdravstva i socijalne skrbi (kurativa i rehabilitacija), obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (prevencija i resocijalizacija), znanosti, obrazovanja i sporta (prevencija), Carinska uprava, Državno odvjetništvo, različiti vladini uredi, centri socijalne skrbi, županijski centri za prevenciju i izvanbolničko liječenje, bolnički odjeli za provedbu detoksikacije, i mnogo civilnih udruga koje s državom nisu u jasno definiranom odnosu.

Liječenje ovisnika jedini je javnozdravstveni problem o čijem rješavanju ne odlučuju prije svega stručnjaci, doktori medicine i specijalisti psihijatri ili psiholozi, nego političari, i to odlukama o usmjeravanju novca, iako se ovisnost prema manifestacijama smatra bolešću mozga, odnosno psihe.

To pravilo vrijedi u cijelome svijetu, a na neki je način i logično. Ovisnost je, naime, po mnogočemu specifična bolest. Osim što je kronična i recidivirajuća i što većina oboljelih ima još najmanje jednu psihološku ili somatsku dijagnozu koja joj je ili uzrok ili posljedica, posrijedi je bolest koja se liječi dugo, mukotrpno i, baš kao i rak, s malim postotkom stvarno i trajno izliječenih.

Dr. Slavko Sakoman, voditelj Referentnog centra za ovisnost u Vinogradskoj, ovako je objasnio problem: - Četvrtina ovisnika ostaje zauvijek izgubljena i ne može im se pomoći jer se do danas dostupnim metodama liječenja ne može zaustaviti progresija njihove bolesti. Polovica će ih život provesti u različitim omjerima faza apstinencije (uz lijekove za održavanje ili bez njih) i recidiva, a samo će se 25 posto stvarno izliječiti.

Naš posao nije samo otkriti tih 25 posto i posvetiti se njima, nego moramo, kao i kod svih drugih kroničnih bolesti, pomagati svima i time barem ublažiti posljedice te višestruko razorne bolesti. One koje će trajno izliječiti, naravno, ne otkrivaju lako. Rekorder po broju boravaka na Sakomanovu detoksikacijskom odjelu dečko je koji je ondje bio 12 puta. Svaki je put na odlasku medicinsko osoblje pozdravljao riječima: “Vidimo se brzo!” Ovisnost je bez iznimke povezana s kriminalom jer je posjedovanje svih supstanci - uključujući i pojedine lijekove ako se upotrebljavaju bez liječničkog nadzora, odnosno recepta - kazneno djelo.

Tu na red dolazi represivni sustav. Otkako se za joint može dobiti 3 godine zatvora (usporedbe radi, nedavno je jedan hladnokrvni ubojica osuđen na godinu i 4 mjeseca) MUP “bilda” statistike i doslovno zatrpava Državno odvjetništvo prijavama protiv ovisnika zatečenih pri konzumaciji ili u posjedovanju neznatnih količina droge.

Kriminalist Damir Maračić iz MUP-ova odjela kriminaliteta droga kaže da policija, naravno, radi opsežne akcije usmjerene većim krijumčarskim skupinama, ali da nije zanemariv ni postotak uhvaćenih mladih kozumenata marihuane jer ih se ranije uvodi u sustav (doduše, stvara im se i kriminalni dosje) i “spašava ih se od većeg zla”.

Inspektor Maračić priznaje da je sve više zapljena Heptanona, vrste metadona koji se našim ovisinicima prepisuje u fazi odvikavanja, a nekima i doživotno: - Heptanone plijenimo u svakom obliku, u originalnim kutijama, smrvljene s Cedevitom, u ”rinfuzi”.

Teško je utvrditi odakle dolaze. Imali smo slučajeve krivotvorenih recepata, provala u ljekarne, a bio je poznat i slučaj privatnog psihijatra iz Rijeke koji je ovisnicima prodavao Heptanone - nabraja Maračić i napominje da nerijetko i sami oboljeli od liječnika uspiju “nažicati” trajnu terapiju od 20 i više Heptanona na dan, a stvarno im je potrebno manje. Tako stvoren višak preprodaju po uličnoj cijeni od 100 do 150 kuna za 10 tableta.

- Pomnožite to sa 30 dana u mjesecu i dobit ćete prosječnu hrvatsku plaću - zaključuje Maračić.

Priznaje, doduše, da otkako je izgorjela spalionica otpada Puto, MUP nema ugovor ni s jednom spalionicom prikladnom za uništavanje zaplijenjene droge. Što s njom čine, gdje je skladište i kako tretiraju, nismo uspjeli doznati.

Naposljetku, osim što je ovisnost javno-zdravstveni, ona je i socijalno-patološki problem jer oboljeli, kako bolest odmiče, zapadaju u sve veće i teže financijske, obiteljske, poslovne i opće društvene poteškoće. Primjeri dviju majki koje su potrošile nekoliko godina da spase svoje sinove toliko su slični da ih, kako su nas zamolile, prikazujemo kao jednu. Prošle su državne sustave liječenja i kao opciju dobile metadone ili detoksikaciju na bolničkom odjelu. Uspjele su sinove izolirati i detoksicirati (jer nijedna terapijska zajednica ne prima ovisnike koji nisu “čisti”, a zakonski su spriječene provoditi farmakološki detoksikacijski program) te ih smjestiti u komune koje imaju ugovor s državom. Kad su odlučili napustiti komunu prije kraja programa, nisu ih pustile da se vrate kući, i to po savjetu terapeuta.

Tri četvrtine hrvatskih ovisnika, što je znakovit ali i zabrinjavajuć podatak, žive s roditeljima.

Statistike pokazuju da od prve konzumacije heroina do ulaska u tretman liječenja prosječno prođe sedam godina. A kao i kod svake kronične bolesti, što se prije otkrije, veće su šanse da se izliječi. Mozak osobe koja heroin konzumira sedam mjeseci lakše je “vratiti u normalu” nego ovisnika koji ga uzima sedam godina.

Najvažnije je - ali osobama koje vode politiku suzbijanja ovisnosti očito i najteže shvatiti - da je ovisnost kronična bolest, kao dijabetes, shizofrenija, osteoporoza, visoki tlak… Slijedom te logike, hoće li ovisnika najprije liječiti rehabilitirani ovisnik u nekoj terapijskoj zajednici - ili će po prvu dijagnozu otići liječniku, a onda uz nekog iskusnijeg u procesu liječenja učiti kako da održi apstinenciju i uđe u 25 posto onih koji bolest pobijede trajno i zauvijek, bez transfera na religiju, alkohol ili neko drugo psihostimulativno sredstvo?

Nažalost, zbog zbrke u terapijskim zajednicama koje nemaju ugovor s državom velik broj ovisnika nakon izlaska iz komune ipak ne uspije ući u 25 posto potpuno i trajno izliječenih. U nas to još, uz sve nacionalne strategije, akcijske planove i smjernice, nije potpuno regulirano.

Neven Ljubičić, ministar zdravstva i socijalne skrbi, izjavljuje kako bi se “trebala ojačati suradnja zdravstva, socijale i civilnog sektora”, no trenutačno za to nema konkretnog ni spremnog rješenja. Prema podacima HZJZ-a, što je jedina službena brojka za koju se možemo uhvatiti, u Hrvatskoj je lani na liječenju bilo 5611 heroinskih ovisnika, među kojima ih je 876 u tretman liječenja ušlo prvi put. No, to su samo oni koji su se prijavili u neki od državnih centara za liječenje ovisnosti odakle su podatke proslijedili HZJZ-u gdje je smješten Državni registar za ovisnosti.

Stvarnu brojku, neki kažu, dobit ćemo pomnožimo li postojeću s dva, a drugi pak tvrde s deset. No, zadržimo se na službenoj statistici. Osim ovisnika koji su se prijavili državi, ne postoji nikakva statistika o ovisnicima koji su se prijavili neposredno terapijskim zajednicama kojih je u Hrvatskoj gotovo 40 - premda neke od njih uopće ne zaslužuju taj naziv jer su posrijedi ili vjerske, sektaške organizacije ili udruge kojima treba besplatna radna snaga pa program predstavljaju kao “radnu terapiju” - pod ravnanjem ukupno 13 udruga, od kojih samo dvije (sa pet kuća čiji je ukupan kapacitet 129 korisnika) imaju status ustanova i uspostavljenu suradnju s državom. Za ostale se može reći da su u nekovrsnoj “sivoj zoni”.

Premda se načelno zna koliko je ovisnika ondje ušlo, ne zna se jesu li posrijedi već registrirani bolesnici ili dosad nigdje nisu bili evidentirani. Ne zna se ni koliko ih je i kada izašlo, a nije isto izađe li ovisnik nakon dva tjedna ili dvije godine. Još je gora situacija s ovisnicima koji u terapijske zajednice odlaze u Španjolsku, Italiju ili nekamo kamo ih pošalju roditelji. O njima nitko u državi nema pojma.

Dakle, jedina je dostupna brojka 5611 heroinskih ovisnika koji su lani bili na liječenju i nešto manje od tisuće novih heroinskih ovisnika u jednoj godini. S druge strane, u najnovijem izvješću State Departmenta za prošlu godinu stoji kako “hrvatske vlasti procjenjuju da je u zemlji 12 tisuća korisnika heroina”. To je, kaže profesor Sakoman, posve netočno jer je više od toga registrirano u državnom sustavu liječenja. Zvuči premalo, slažu se odreda svi s kojima smo razgovarali. Koja hrvatska obitelj nije čula za barem jednu u kojoj se netko drogira? Pogotovo u posljednje vrijeme kad to prestaje biti “tabu tema” i kad se ovisnost u obitelji više ne zataškava.

A stvaran je broj ovisnika najvažniji podatak. Bez njega je nemoguće procijeniti koliko će stručnjaka trebati za njihovo liječenje, kad se treba pripremiti za epidemijski bum i kakav će on biti. Programi koje imamo sada, čini se, ne prate ni postojeće ovisničke trendove, a teško je i zamisliti što će biti kad za nekoliko godina nahrupe svi klinci koji danas gutaju ecstasyje, “razbijaju” se speedom ili kakvom drugom sintetičkom drogom koje, potvrđuje profesor Zdravko Lacković, voditelj katedre za neurofarmakologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za razliku od heroina i morfinskih derivata koji mozak uništavaju polako i sustavno, to čine neposredno i izravno.

No, koliko je ovisnika trenutačno i koliko nam novca treba da bismo taj problem riješili? Odgovora ili nema ili je presložen da bi ga itko razumio, uključujući i naše sugovornike. Najjednostavnije: postoje bar dva paralelna sustava (a svaki se, naravno, grana u još nekoliko) - zdravstvo koje je zaduženo za liječenje, i socijala koja je zadužena za rehabilitaciju i resocijalizaciju. Farmakoterapija, naravno, ovisi o zdravstvu, a rehabilitacija (u koju dijelom spadaju i terapijske zajednice) pripada socijali.

Ovdje je važno reći da su pobornici farmakoterapije u liječenju ovisnosti u pravilu protivnici terapijskih zajednica (komuna) i obrnuto. Tihi rat koji međusobno vode rezultira golemim, katkad i nepremostivim jazom u liječenju ovisnika. Osnovni su elementi u liječenju ovisnika (čega se donekle, bez farmakoterapije, drži samo jedna ustanova s četiri terapijske kuće u Hrvatskoj) farmakoterapija (u svrhu detoksikacije i odvraćanja od osnovnog sredstva ovisnosti), psihoterapija, obiteljska terapija, edukacija i preodgoj (promjena tzv. ovisničkog stila življenja), socijalne intervencije, redovite provjere apstinencije kontrolom urina i terapija komorbiditeta.

Prema nekim teorijama, cilj multidisciplinarnog pristupa i jest u tome da se liječenje ne odvaja od rehabilitacije jer je tako uspješnost izlječenja mnogo veća. No ministar Ljubičić o tome i dalje govori u kondicionalu. Svake se godine iz državnog proračuna za prevenciju, liječenje i suzbijanje ovisnosti troše milijuni kuna, a posve je nemoguće točno izračunati koliko. Samo će se ove godine u te svrhe potrošiti više od 40 milijuna kuna.

Posljednji službeni podatak iz 2005. govori da je iz proračuna potrošeno gotovo 50 milijuna kuna (48,788.217,51kn), što je predstavljalo 8-postotni pad u odnosu na 2004., kad je iz državne blagajne na ime suzbijanja ovisnosti otišlo više od 54 milijuna (54,116.511,63kn). Iste je godine, 2004., zabilježeno najviše smrti od predoziranja - 108. Usporedbe radi, devedesetih se trošilo i do dvadeset puta manje, a epidemiološka je slika bila mnogo bolja: 1997. o heroinu je (registrirano) bilo ovisno 1886 osoba, a danas ih je 5611.

Državne se institucije na neki način time ponose. Ministar zdravstva Neven Ljubičić tvrdi da nije posrijedi stvaran porast ovisnika, nego je sustav “ojačao dovoljno da su ovisnici u njega stekli povjerenje i počeli se javljati na liječenje”. Znači li to da ih je 1997. bilo još i više, ali su, eto, neki umrli, a oni koji su preživjeli pokucali su na vrata državnih savjetovališta? Ili da se ranije nije ni moglo znati koliko je stvarno ovisnika kad nije bilo institucije kojoj bi se javili? Ovo drugo donekle je i točno.

Naime, tek su prije tri godine uspostavljeni županijski centri za prevenciju i rehabilitaciju ovisnika ušli u sustav Zavoda za javno zdravstvo pa su im se neki ovisnici počeli javljati. No, otići u taj centar u manjim je sredinama značilo pribiti se na stup srama odmah pokraj crkvenog zvonika. Posebno je to bolno ako osoba ima posao (a samo je 40 posto registriranih ovisnika nezaposleno). Problem je, međutim, što županijski centri još nisu potpuno ekipirani. U jednom nema psihijatra, u drugom psihologa, u trećem socijalnog radnika… Samo se u Zagrebu lani liječilo 1688 osoba, a njima se bavilo ukupno pet psihijatara.

I Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade i predsjednica Povjerenstva za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga, smatra da je više ovisnika u sustavu dobar pokazatelj jer “počinju liječenje, ulaze u tretmane, a na temelju toga možemo stvarati programe zapošljavanja i resocijalizacije”. Program zapošljavanja bivših ovisnika, naime, novi je projekt za koji će država ove i sljedeće godine izdvojiti ukupno 20 milijuna kuna proračunskog novca. Projekt resocijalizacije smišljen je u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, Vladinim uredom za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga, civilnim sektorom, Zavodom za zapošljavanje i županijskim centrima za rad i socijalnu skrb. Glavni mu je cilj da ovisnici, nakon što se izliječe, odnosno postignu stanje stabilne apstinencije od droge (najčešće heroina), uspiju završiti školu, dokvalificirati se ili prekvalificirati te se zaposliti u struci (u idealnoj varijanti), i sve to bez zazora i predrasuda okoline.

Vladin je projekt dobro zamišljen i svakako je potreban, no da bi postao dostupan onima kojima je namijenjen i dostojan novca koji će se na njega utrošiti - sustav bi trebalo ojačati cijelim nizom, nazovimo ih, “dodatnih sadržaja”. Odnosno, da bespotrebno ne eufeminiziramo - potreban je sustav. Dr. Ljubomir Hotujac, od 2003. predsjednik Stručnog vijeća Vladina ureda za zloporabu opojnih droga, izvrstan je teoretičar koji priznaje da “narkomane niti voli niti u životu ima pretenzija s njima raditi”.

On tumači kako su u nas neki dijelovi liječenja ovisnika izvrsno razvijeni, dok neki uopće ne postoje, pa je nemoguće govoriti o sustavnom liječenju. Nedostaje nam, primjerice, prvi korak - outreach, odnosno infiltracija među ovisnike u svrhu privlačenja na tretman. Za taj oblik rada nismo čak našli ni hrvatsku riječ. Postoji, doduše, u Rijeci neki “drop-in” centar gdje ovisnici mogu prespavati (kapacitet je - dva kreveta), i to je sve.

Služimo li se, pak, udomaćenim terminima - prevencija, represija, liječenje, rehabilitacija i resocijalizacija - shvatit ćemo kako represija i liječenje (farmakološko) donekle funkcioniraju, rehabilitacija se službeno svodi na samo dvije ustanove koje imaju ugovor s državom i donekle verificiran program, i to za ukupno 129 ovisnika, a prevencija i resocijalizacija slabo ili nikako. Slično tumači i Bernardica Juretić, žustra protivnica farmakoterapije i predstojnica Vladina ureda za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga. Juretić naglašava kako je “problem metadoniziran”, odnosno da psihijatrija preuzima vodeću ulogu u tretmanu ovisnika.

Tijekom studijskog putovanja u Njemačku, u sklopu CARDS programa, detaljno su nam prikazali kako kod njih funkcionira taj “krug”, od centara za mlade u kojima im nastoje pomoći u organizaciji slobodnog vremena, preko programa za privlačenje mladih ovisnika u sustav te multidisciplinarne rasprave o tome kako im pristupiti (naime, zbog rastuće politoksikomanije na zapadu su shvatili kako je potrebno razvijati tzv. “individualne planove” liječenja), preko toga u kakav ih tip ustanove uputiti, pa sve do toga kako im pomoći da nakon terapije pronađu posao ili barem ostanu u trajnom kontaktu sa socijalnim radnikom. - Multidisciplinarnost i individualan pristup su neizbježni želimo li pratiti trendove u liječenju. Ovisnicima se uglavnom bave psihijatri, a ne psiholozi i sociolozi. Mi smo trenutačno, u vezi s problemom ovisnosti, ondje gdje su Italija i Njemačka bile prije 15 godina - kaže Juretić te uporno ponavlja kako ured na čijem je čelu nema zakonskih ovlasti da bilo koji dio onog “flipera” opisanoga na početku “natjera” da doista i provede ono što je obećao, napisao i zacrtao u Vladinu Akcijskom planu za borbu protiv droge.

Novim se trendovima, priznaju sugovornici, nitko ne bavi. A to su sve niža dob konzumenata alkohola, amfetamina i drugih sintetičkih droga te, najgore od svega, dvostruke dijagnoze. Ovisnost je danas češće posljedica, a ne uzrok psihičkog poremećaja. U jednoj od svojih knjiga dr. Robert Torre, koji je u Hrvatsku uveo sustavno sastajanje anonimnih narkomana, navodi kako urbana mladež suočena s nizom psiholoških problema koje ne zna riješiti, poseže za drogama kao nekovrsnim “lijekom” jer im ublažava osnovne simptome koji, ne prepoznaju li se i ne liječe na vrijeme, mogu izazvati maničnu depresiju, bipolarni poremećaj, psihozu, pa čak i shizofreniju.

Da su na vrijeme otkrivene i liječene, sve navedene prihološke “nezgode” možda ne bi izazvale tako duboku ovisnost i napredak bolesti. Ti se poremećaji uglavnom liječe psihofarmacima koji nisu kompatibilni s drogiranim umom, osobito ako liječenje podrazumijeva i redoviti razgovor s terapeutom. Ali kako to ostvariti kad pet psihijatara u Zagrebu mora obraditi 1688 pacijenata? Usput rečeno, kad neki psihijatar dovede svojeg pacijenta do tzv. stabilne apstitencije (za to, naime, ne postoji jamstvo) tek tad može pristupiti liječenju njegove primarne, katkad i sekundarne, dijagnoze, dakle problema koji je okidač drogiranja. Kad bi postojao zakon o terapijskim zajednicama koji bi, umjesto sadašnje “glavarine” od dvije i pol do tri tisuće kuna po klijentu za ukupno 129 ovisnika, propisao i financirao zapošljavanje stručnog kadra (ovisnicima u komunama koje nisu ustanove bave se u najboljem slučaju rehabilitirani ovisnici), koji bi smio propisivati psihofarmake, a to su jedino psihijatri; kad bi se propisao terapijski program koji bi uključivao, osim radne terapije koja je najčešća, i individualne razgovore s terapeutom, izradu osobnog plana i ciljeva kojima će se baviti nakon izlaska iz zajednice ili izvanbolničkog javnozdravstvenog tretmana…, možda bi liječenje tada bilo učinkovitije.

I sad smo na području resocijalizacije. Netko, naime, treba pratiti ovisnika u apstinenciji, podržati ga, pomoći mu u svakodnevnim problemima s kojima se tijekom bolesti zaboravio nositi. To u nas ne postoji, bar ne u obliku koji je priznat na zapadu. Ovisnici se nakon izlaska iz tretmana (a neki se na bolničke odjele ili u terapijske zajednice vraćaju nekoliko puta) nemaju kome javiti. Uspije li projekt Jadranke Kosor, to bi moglo biti rješenje, ali samo parcijalno. Jer, neke od njih roditelji više ne žele primiti natrag u kuću, a projekt “kuće na pola puta”, gdje bi apstinenti mogli ostati neko vrijeme dok ne nađu posao i stan, u nas nije zaživio.

U vrijeme koalicijske vlade projekt je neko vrijeme funkcionirao, no vrlo je brzo ugašen iz nepoznatih razloga, kao i niz drugih projekata nevladina sektora, koji su ili izgubili donatore ili volju za bitku s državnom birokracijom i administracijom. Civilni sektor, naime, još nije uspostavio partnerski odnos s državom. Postoje dvije udruge koje imaju ugovor s državom, no ukupno je u Hrvatskoj registrirano 13 udruga s oko 40 kuća za rehabilitaciju. Ostalih 11, Cennacolo, Mondo Nuovo, Papa Giovanni, Reto, Remar, Teen challenge, TZ Narconon “Adriatic”, Zajednica Pet+, Tvoja staza, Put istine, ovise o donacijama ili klijentima naplaćuju boravak.

Civilne udruge, iako su prije državnih institucija uočile problem i počele ga rješavati, to su činile “svaka na svoj način”, neujednačeno i s različitim motivima. Činjenica je da nigdje u svijetu ne postoji poseban zakon o terapijskim zajednicama, ali nigdje ne postoji ni takav kaos kao u nas, gdje one koje nisu ugovorno vezane uz državu nisu dužne izvještavati o korisnicima, donacijama, financijskom poslovanju…

Problem nezakonski definiranih uvjeta za terapijske zajednice, karikirano, izgleda ovako: sjedne vas troje, napravite udrugu, a udruga napravi neprofitno dioničko društvo. Nađete neku livadu, donesete drva, i kažete da je to komuna. Pozovete ovisnike, naplatite im boravak, a oni vam u radnoterapijske svrhe izgrade brvnare s po nekoliko spavaonica, sanitarije, kuhinju, blagovaonicu… Za dvije godine zatvorite komunu i otvorite odmaralište. To se, naravno, nikada nije dogodilo, ali je po pozitivnim hrvatskim propisima posve moguće.

Postoji, naime, tip komuna koje svoje klijente “navlači” na rad, a novac ulažu u širenje biznisa. Drugi je tip komuna vjerski. Kraj Zadra postoji terapijska zajednica gdje je jedini dopušteni jezik talijanski. Oni koji ga ne znaju nauče ga u dvije godine, ali moraju ga naučiti i roditelji, odnosno oni s kime im je povremeno dopušteno razgovarati telefonom.

U jednoj drugoj komuni dani prolaze u molitvi. Ustanete i pomolite se da zahvalite Bogu što ste ustali (u žargonu ekipe koja je ondje provela neko vrijeme “molitva neumivenica”, jer vam je tek nakon toga dopušteno obaviti jutarnju higijenu), onda se molite prije doručka, pa malo pričate s terapeutom koji je najčešće rehabilitirani (dakle dugogodišnji član tog programa) ovisnik i koji vam pomaže da prebrodite krizu i uči vas kako se vratiti u svijet gdje đavao mami iza svakog ugla, kako mu odoljeti…

Ono o čemu svi najviše pričaju - prevencija, u nas je dugo živjelo samo kao program “športom protiv droge”. Cijela ideja projekta pada u vodu uzme li se u obzir statistički podatak da se 73 posto registriranih ovisnika prije nego što su se “navukli” aktivno bavilo nekim sportom. Kompetitivnost i imperativ uspjeha dovelo ih je u stanje u kojem su posegnuli za stimulansom.

Programi prevencije koji se trenutačno provode dobri su, no učinak će pokazati za najmanje deset godina. Do tada ostaje podatak da se 30 posto 15-godišnjaka najmanje jednom na mjesec napije zbog zabave, a gotovo ih je 90 posto do završetka srednje škole došlo u kontakt s nekom drogom ili osobom koja je konzumira. I na što se onda troše milijuni kuna? Na letke, promotivne materijale, putujuće autobuse s računalima (jedan takav koji kruži Hrvatskom stoji 2,5 milijuna kuna), psihofarmake, kazneno procesuiranje, vještačenja izuzete droge i kampanje.

Doznajemo da se priprema kampanja za - roditelje. Dr. Sakoman na to je reagirao ovako:

- Dosta je kampanjskog pristupa problemu koji treba rješavati sustavno. I doista, koliko još godina treba proći da bi se shvatilo da medijske kampanje ne daju željene rezultate? Veći je negativan učinak reklamnog slogana poput onoga “Jeste li danas uzeli svoju dnevnu dozu?” nego pozitivno smišljenog slogana iz kampanje protiv droge “Budi svoj - budi čist”. I, na kraju, kako bi javnost reagirala da je u zahodu nekog Doma zdravlja nađen mrtav dijabetičar ili visokotlakaš, a ne ovisnik s iglom u veni kao onaj mladić u Splitu?

 

 

Komentari: 

0 0 # Budi svojmargareta 2007-10-23 16:48
Članak je dobar i informativan i ponovo otvara bolnu temu naše svakodnevnice. Mislim da svi negdje znamo odgovore za brojna pitanja koja su u njemu otvorena. Znači, prije nekoliko dana je na TV iznesen podatak da u RH pije tj. da je 500 000 alkoholičara. Svaki laik zna kakvu oni djecu mogu napraviti ili odgajati. Svaka ona budala koja se pred našim trgovinama i u gradskim birtijama drži za flašu u nama može samo izazvati bjes što kreteni imaju još pravo glasa ili pravo da rade...Nesretna djeca takvih "bolesnika" su budući ovisnici o kojima govori članak.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Grjeh strukturaDora 2007-10-23 17:18
Mnogima od tih budala koje u nama izazivaju bijes piće prodaje zloglasna trgovina u vlasništvu gospoðe "Bambusice" ispred koje se okupljaju pijanci. Smještena podno osnovne škole ova trgovina pruža djeci nezaboravan prizor okupljenih alkoholičara koji u nedostatku WC-a tamo i pišaju. Odgojno djelovanje tog mjesta ne treba istivcati, no postavlja se pitanje zašto ga inspekcije i komunalni redari zaobilaze u velikom luku. Odgovor na to pitanje je jednostavan: gospoða je jedna od nedodirljivih u Malom Lošinju jer je u poslovnos sprezi s crkvenim strukturama. Ovo govori o njoj, ali i tim strukturama i njihovom grjehu. Zbog poslovnih i novčanih interesa licemjerno zanemaruju pitanje morala i skrbi za djecu i sve drugo za što se tobože zalažu.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Ponovno Jaše 2007-10-25 17:29
Kakve budalaštine; pa pitanje ispijanja alkoholnih pića na otvorenom nije pitanje vlasnika, inspektora ili "crkvenih struktura" već pitanje zakonodavstva države. To je pitanje vrlo kvalitetno rješeno u mnogim europskim zemljama (primjerice, nedavno je u Španjolskoj donesen zakon koji zabranjuje bilo kakvo ispijanje alkoholnih pića na otvoreno, a sam prijedlog zakona je izazavo nezapamćeno negodovanje mladih koji se za večernji izlazak "pripremaju" pijući po parkovima), a posebice u SAD-u - alkoholna pića se ne smiju piti na otvorenom, u parkovima i inim mjestima, a ako se piju moraju biti u vrećici koja ih skriva. Kakve veze s time imaju crkvene strukture? Navedeni primjer je jedan u nizu, gotovo da nema dućana u Malom Lošinju ispred kojeg se ne skupljaju "ispijači žuje". Takav je prizor identičan ispred svakog dućana uključujući i diskonte Konzuma i Jadranke i ne vidim razlog zašto se ističe samo jedan negativan primjer.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # komentarmargareta 2007-10-26 17:19
Mislim da je Ponovno Jaše u pravu. Ta pojava je masovna, pravilo ponašanja...sli ka luzera
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # Cuvajmo nasu Bambusicugost 2007-10-27 01:27
Ponovo Jase a i margareta nisu u pravu. Pijenje ispred trgovine nije masovna pojava. Osim ispred Crociate "luzeri" se ne skupljaju na drugim mjestima. Stvari se relativiziraju da bi se Bambusica oprala. Ne znam ni za jednu trgovinu koja je takvim kupcima izradila sjedalice kako bi im bilo udobnije. Ti "luzeri" su dobri potrosaci. Piju jako puno. I nase zakondastvo tu pojavu zbranjuje. Ali zar ocekivati da ce Bambusicu netko sankcionirati zbog ispijanja alkohola ispred njene trgovine a nisu joj nista napravili kad je posjekla borove i napravila iskop na terenu koji je po prorostornom plamnu i PUP-u prdvidjeno za djecije igraliste, a kultura zemljista je bila park suma. Pitanje za Ponovo Jase, zasto Bambusica uvjek sa sobom vodi cesnu sestru?
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # GGost 2007-10-27 10:38
Da ti pijanceki ne piju kod Bambuske pili bi negdje drugdje tako da se bas nemoze samo nju optuzivati. Grad i komunalna insp. trebali bi sankcionirati Bambusicu i va takva mjesta di se okupla takova ekipa.
Ali bas me interesira zasto Bambusica uvijek sa sobom vodi casnu....otkrij nam tajnu goste.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # luzer 2007-10-27 11:25
pa poznato je kako se dobija oprost od grjeha. Radiš loše stvari ali za svoj ðep, a onda malo u crkvu malo ispovjed i hodas okolo sa casnom. I sve je u redu :P
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # uredimo zakonePonovno Jaše 2007-10-29 14:49
Uopće je deplasirano komentirati nešto što je notorna činjenica kao što je notorna činjenica da je ispijanje pive ispred dućana učestala pojava ispred uglavnom svih dućana ne samo u Malom Lošinju. To je kao da moram objašnjavat da je nebo zaista plavo ili da Mali Lošinj ima rivu.
Cugeri se nalaze ispred dućana na Zagazinama i tamo takoðer imaju drvene klupice ma kojima sjede, nalaze se ispred dućana kod stare autobusne i takoðer sjede na zidu, čak piju i ispred Konzuma i Jadranke. Nije mi jasno zašto je naveden samo jedan primjer osobe koja konačno nema utjecaja na to da netko uðe u dućan i izaðe van s pivom i popije je.
Nepotrebno je ponavljati već rečeno ali radi se o zakonodavstvu države koja mora regulirati ispijanje alkoholnih pića na otvorenom. To je pitanje ZAKONA jednako kao što je pitanje zakona pušenje u zatvorenim prostorima ili otvorena boca alkohola u autu (zabranjeno u nekim americkim saveznim drzavama).
Ne poznam "Bambusicu" niti znam tko je to ali stajem u obranu osobe koja se našla izdvojena u masi istih i koja nije kriva što je zakonodavstvo države lijeno u provedbi elementarnih propisa. Prozivanje vlasnike dućana jer prodaju piće osobama koje će možda to piće popiti baš odmah na izlazu je jednako kao i prozivati vlasnike kafića jer se u njihovim kafićima truju nepušači od strane pušača. Pa jesu li oni krivi što zakonodavac nije uredio to pitanje ili je kriva država?
Konačno, raspravljanje o tome tko si kim šeće po Lošinju i zašto je to baš časna sestra je potpuno nevažno za ovu raspravu. S kim šeće predsjednik upreve Jadranke kad se ispred dućana na Zagazinama okupljaju pijanci?
Kakve gluposti.
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
0 0 # zarada je zaradabo! 2007-10-29 18:35
Slažem se da ne treba isticati nikoga ko koriste propuste u zakonu. Zašto bi neko ko se fura na vjeru i časne bio bolji i moralnijih od drugih i propustio zaradu kad zakon dopušta?
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj

Dodaj komentar

Komentari koji nemaju veze s temom članka uz koji su uneseni bit će uklonjeni. Za unos "off topic" komentara mogu se koristiti stranice SVAŠTARA 2, SVAŠTARA, ŠKOVACA i SATIRIČKI PRILOZI. Uredništvo ne snosi odgovornost za sadržaj komentara.

Sigurnosni kod
Osvježi

galerije1

mi-logo
wonline
yrno
Vremenska prognoza
za Lošinj


Članak 69. Ustava RH

Volim LošinjSvatko ima pravo na zdrav život.
Volim LošinjDržava osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Volim LošinjSvatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

setnja

ubojstvoborocid

ZADNJI KOMENTARI

  • Otočna praksa

    LD 23.09.2019 10:19
    MAX zagađenje
    Ova fotka je snimljen jutro u 7 sati. Sigurno je reklama sjala i cijelu noć pa me zanima ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Administrator 23.09.2019 10:01
    TEST JAVNOG INTERESA
    Uz naslovni članak pod opisom Dokumenti u vezi s ovom vrlo zapetljanom pričom o ambicijama ...
     
  • Svaštara br. 3

    trojka 22.09.2019 11:29
    oslobođeni
    Šegrt je sljedeći koji e biti oslobođen?
     
  • Svaštara br. 3

    prezime 22.09.2019 08:47
    ime
    a tko je na ovoj slici treći slijeva?
     
  • Svaštara br. 3

    Simba 22.09.2019 08:35
    Tri HDZ-ovska ugursuza
    Majstori i njihov šegrt. Šegrt je pjevač prvi s desna. i.imgur.com/2dCieIe.gif ...
     
  • Svaštara br. 3

    Vjerodostojno 21.09.2019 13:36
    Oni imaju Hrvatsku!
    ZA NE POVJEROVATI! Kuščevića pod istragom za kriminal HDZ smjestio u Saborski odbor za ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    FF 21.09.2019 10:04
    Protagonisti i epizodisti
    Nikoga nisam zaboravio. Naveo sam protagoniste, zanemario epizodiste u pokušajima uredovanja ...
     
  • Svaštara br. 3

    gost 21.09.2019 09:51
    Lijepa naša korumpirana
    Neki su se već izvukli, a neki će se izvući unatoč medijskoj hajci, USKOK-u, pravosuđu i ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Pravopisac 21.09.2019 09:11
    Anto zloba
    Skidam ti kapu za umijeće skretanja pozornosti sa suštine komentara na sporedno. Poanta mog ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    gost 20.09.2019 21:15
    Jeftina provokacija
    Ne bih se štel mešat, ali provokacija nije bila o temi pravopisne, nego gramatičke greške.
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    hranitelj tuljana 20.09.2019 20:48
    Zar je ljubav spala na to?
    Čovjek te ignorira i ne javlja se više, pa ga pecaš i snubiš jeftinim provokacijama na temu ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    hranitelj tuljana 20.09.2019 20:38
    Evo njega opet...
    Zaboravio si još jednog "urednika" koji sa svojih, kako kažu, cca 80% komentara na portalu ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Pravopisac 20.09.2019 17:38
    SMETA MI KAD NEKOGA SMETA
    Za razliku od ovih glupavih nadimaka Anto Stipendija je valjda izraz vrhunaca inteligencije.
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    gost 20.09.2019 14:10
    Palci dolje
    Dva palca dolje: h.t. i Arso :lol:
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    FF 20.09.2019 13:09
    Urednici naših misli i stavova
    Mislim da je to bio sukob ambicija. Obojica su se pokušavali nametnuti kao arbitri u ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Klon 19.09.2019 19:19
    Suparništvo
    Možda je to zato što ste si slični. Obojica žudite da budete predmet rasprave pa te A.
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Jole 19.09.2019 08:26
    94
    Mislim da bi pravnik to trebao znati bez da pita anonimce na stranici :lol:
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    gost 18.09.2019 23:25
    Memorabilije
    Ajoj, nešto stvarno nije u redu na ovoj stranici kad je hranitelj tuljana postao glas razuma ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    hranitelj tuljana 18.09.2019 18:47
    Danas ja sutra ti
    Isto tako držim krajnje neuvjerljivim da gospodin A nije i prije znao tko je Snob, Dandy, učo ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    hranitelj tuljana 18.09.2019 18:41
    Svi ko jedan na paloga
    Ne branivši gospodina A i ne ulazivši u njemu poznate motive pisanja bezbrojnih članaka ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    gost 18.09.2019 17:25
    Dublje od dna
    Ako je junačina onaj tko sebe naziva Silvija, šta je onaj koji se naziva Anto stipendija? Ima ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    I.J. 18.09.2019 15:47
    Brifing
    njen duhovni vođa i serviser. ;-)
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Veteran 18.09.2019 14:15
    Tko prvi pljune ...
    Ni ja se ne razumijem u medicinu, ali kao veteran raspravljanja na internetu još iz davnih ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Potepuh 18.09.2019 09:45
    Politički masturbator
    Žalosno je i jadno kad lik koji javno napada nepravilnosti u gradu anonimno piše prljave ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Inokosni poslovodni organ 17.09.2019 10:54
    Brifing
    Pa pitaj to svog stručnog mentora i tutora kad se u radno vrijeme sastanete kod Dašmira da ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Pravnik 16.09.2019 17:19
    Pojašnjenje
    Da li da ti to pojasnim na normalan ili na pravnički način?
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    silvija94 16.09.2019 12:37
    Simfonija emocija skladana pogrešnim taktovima
    Da li mogu i drugi objavljivati na ovoj stranici primljene privatne mailove ili je to samo ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    bo 16.09.2019 10:42
    Veliki korak
    Biće to mali korak za tebe, ali veliki korak za stranicu, Mujagiću :lol:
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    gost 16.09.2019 10:17
    By
    Čekaj, čekaj...Tomisla v Kikić je administarator stranice, Tomislav Kikić administrator ...
     
  • »Iz dubine duše mrzim ta HDZ-ovska govna«

    Tomislav Kikić 16.09.2019 09:20
    Dokoni penzioner dokonom investitoru
    Nisam se uplašio mogućeg pokretanja pravnog postupka ni kad je ovaj portal bio predmet ...