Jednog od proteklih hladnih i kišovitih dana na ulici je nađeno skutreno mokro, promrzlo mače, toliko iznemoglo od hladnoće i gladi da se jedva čulo tiho, očajničko mijaukanje. Privremeno je udomljeno, odneseno veterinaru na pregled, tretirano sredstvom protiv glista i sada čeka konačno udomljenje.
Poručili smo da ako netko želi učiniti blagdansko dobro djelo i steći umiljatog kućnog ljubimca, može tu želju ostvariti javljanjem na objavljeni telefonski broj. Na badnju večer je s jednim bračnim parom dogovoreno udomljavanje mačića.







Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
A,JA ŽELIM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIM BALJACIMA MA GDJE BILI,ISTO TAKO SRETAN BOŽIĆ I ŠIMIČIĆIMA,MAGA ZINIMA,TRBI I NJEGOVOJ OBITELJI I SVIMA
ONIMA KOJI SLAVE OVAJ VELIKI BLAGDAN
Zašto je tome tako, postoje znanstvena objasnjenja, no postoje i pučke legende u raznim verzijama, od kojih ću ispričati sljedeću:
Nekoć davno dogodilo da su muž i žena iz Nazareta putovali u gradić zvan Betlehem, jer je kralj naredio da se zbog popisa stanovništva svatko mora vratiti u mjesto otkud je došao. Putovanje je bilo dugo i naporno, posebno za mladu trudnu ženu pred samim poroðajem djeteta. Kad su konačno stigli u pretrpan i bučan grad, pokušali su naći mirno i sigurno mjesto za odmor i porod djeteta. Meðutim, mjesta nigdje nije bilo.
Nad već klonulim putnicima konačno sažalio jedan stari gostioničar i ponudio im da se sklone u njegovoj maloj staji, jer u gostionici nije bilo mjesta. Tako se dogodilo da se u staji rodilo dijete okruženo domaćim životinjama.
Bilo je to krajem prosinca, pa je noć postajala sve hladnija. Dijete je drhtalo i plakalo dok su roditelji ga roditelji uzalud pokušavali utopliti zatvaranjem otvora na zidovima staje slamom i grijanjem vlastitim tijelima. Sve to je iza ugla gledalo malo mače iz legla i pomislilo: "Dakako da je djetetu hladno! Pa ono nema krzno da ga grije! Dat ću mu svoje i predenjem ću mu otpjevati uspavanku." Malim skokom mače je ušlo u jaslice u kojem je ležala beba i nježno se svojim krhkim malim tijelo priljubilo uz dijete i počelo presti, dajući mu svoj skromni dar topline i ljubavi. Uskoro se umjesto plača čulo samo dječje gugutanje i mačje tiho predenje i dijete je zaspalo.
Kad je to vidjela majka, dotaknula je mačetu čelo i rekla: "Hvala ti za ovaj dar ljubavi i topline. Kao znak moje zahvalnosti, ti i tvoje potomstvo zauvijek će na čelu nositi početno slovo moga imena. Majka se zvala Marija.
Pučke legende o slovu M na čelu ove vrste mačke imaju i muslimani. Prema jednoj od njih proroku Muhamedu se za vrijeme proučavanja Svetog pisma u rukav njegova ogrtača uvukao mačić i tamo zaspao. Dirnut tim znakom mira i spokoja, Muhamed je radije odrezao rukav svoga ogrtača nego da probudi usnulo mače, a onda mu je kao znak svoje milosti na čelo utisnuo slovo M da ga ono i njegovi potomci nose zauvijek.
Ostavljajući po strani sve povijesne kontroverze i nedoumice, pitanja vjere i praznovjerja, obje ove pučke legende imaju i kao bajke istu "slabu točku" – baš slovo M. Naime, teško je i u bajci prihvatiti da bi Marija koristila latinicu, pismo rimskih okupatora, da za vječnost ostavi znak svoje zahvalnosti za pruženu pomoć svome sinu umjesto aramejskog ili hebrejskog pisma. Isto vrijedi i za Muhameda i arapsko pismo.
Ne dao mu dragi Bog da saznam koji je taj, stići će njega to u životu, kad se najmanje bude nadao.
Prokleti bolesni gad!!!!!