21. svibnja u 12:01 sati administrator ove stranice je na molbu svjedoka zbivanja da vijest plasira na FB, pomalo u nevjerici, napisao sljedeću poruku: Dunja Janković je imala čast da bude uhićena radi zaštite Markićkinog marša protiv ženskog prava na izbor. Stajala je na pločniku promatrajući paradu, no Markićkini redari su smatrali da je preblizu, pa su je pokušali maknuti, da bi je policija uhitila kako bi je zaštitili od njih. Zvuči nevjerojatno ...
Snimci koji su se počeli pojavljivati u medijima pokazali su da je nevjerica bila neumjesna, a kad ih je pod dojmom navoda o zaustavljanju kolone od 15.000 osoba pobudili su mu asocijaciju na danas gotovo zaboravljeni događaj iz 1989. godine kada je na pekinškom Trgu Nebeskog mira (!) jedan Kinez s dvije plastične vrećice u rukama zaustavio kolonu tenkova u vrijeme prosvjeda koji su prerasli u masakr nad prosvjednicima.
Iz pragmatičnih razloga administrator je odolio napasti da tu vijest objavi na ovom sajtu premda je imao snimljene sirove snimke događaja, a zbog nedostatka kreativnosti nije mu palo na um da asocijaciju iskoristi za sugestivan komentar rijeke hodača »za život« zaustavljene istupom jedne osobe već i samim linkom na snimak tog usamljenog Kineza koji zaustavlja tenkove.
No povezivanje ta dva događaja bilo je dovoljno nametljivo da nekog anonimnog kreativca inspirira na ovaj jezgoroviti slikovni komentar:
S mnogo više rječitosti asocijaciju je „elaborirao" Brano Detelj na portalu Varazdinski.hr napisom pod naslovom
Zapamtite dvije Dunje. Žene koje su odbile šutjeti.
Za desetak dana navršit će se točno dvadeset i sedma godišnjica otkako je fotograf AP-a Jeff Widener okinuo fotografiju koja će mu obilježiti cjelokupnu karijeru.
Tog lipanjskog prijepodneva jedan će hrabri čovjek, naoružan s tek dvije plastične vrećice u rukama, stati ispred nepregledne kolone tenkova što se valjala pekinškim Tiananmenom i postati simbolom otpora posvemašnjem ludilu kineskih vlasti i vječna inspiracija tisućama mirnih prosvjednika diljem svijeta.
Dan ranije kineska je vojska pobila stotine prodemokratskih demonstranata na Trgu nebeskoga mira. Čovjek u bijeloj košulji, kažu neki, zvao se Wang Weilin. To, međutim, nikada nije potvrđeno. Ni dan danas, dvadeset i sedam godina otkako je izašao pred tenkove kineske armije, nije poznato što se s njime dogodilo nakon što su ga dvojica muškaraca odvukla s trga. Pretpostavlja se da je ubijen.
Sjetio sam se njega upravo ovih dana gledajući kako dvije hrabre žene, Dunja Ercegović i Dunja Janković, zaustavljaju obespamećenu gomilu što se valjala zagrebačkim ulicama okupljena pod parolom 'Hod za život'.
Sjetio sam se i Suade Dilberović. Prije otprilike mjesec i pol dana navršile su se točno dvadeset i četiri godine otkako je ova hrabra sarajevska studentica medicine istupila pred naoružane Kukanjčeve soldate, prosvjedujući protiv posvemašnjeg ludila i rata, i pala kao prva žrtva opsade grada na Vrbanja mostu.
Sjetio sam se i hrabre Šveđanke Tess Asplund, koja je ne tako davno sama i goloruka stala na put koloni od tristotinjak nacista što se valjala ulicama Borlangea, suprotstavljajući se tako posvemašnjem ludilu i desnom ekstremizmu u švedskom društvu.
Sjetio sam ih se iz jednostavnog razloga. Zato što svi oni imaju nešto zajedničko – hrabrost i građansku odgovornost. Svi oni bili su spremni mnogo toga žrtvovati samo da bi se nama ovaj svijet barem na trenutak učinio boljim i ljepšim.
Vremena su, dakako, drugačija, okolnosti su drugačije - Hrvatska nije Kina, nije Sarajevo, a nije, bogami, ni Švedska, gospođa Markić nije kineski tenk, što god netko mislio o tome – ali to da netko stane pred nju i njenu izmanipuliranu kolonu, pred premijerovu ženu koja maršira za život dok firma što joj obilato puni obiteljski budžet lifra kontracepcijske pilule, pred pravomoćno osuđenog ratnog zločinca koji maršira za život dok istovremeno na duši ima 116 civila iz Ahmića, pred spodobe obećane celibatu kojima se unatoč tome svaka druga tiče ženskog spolnog organa, ukratko pred nekoga tko želi ograničavati ljudske slobode pod krinkom borbe za život, meni se, eto, u simboličkom smislu učinilo jednako važnim kao i stati pred tenk, pred naoružane vojnike ili pred hordu praznoglavih nacista.
Na trenutak mi se nekako učinilo da za ovu zemlju još uvijek ima nade. Osjećaj je, doduše, kratko trajao. Dunja Ercegović i Dunja Janković ubrzo su uhićene i prepraćene u policijsku postaju.
Baš kao što su svojedobno bili uhićeni Zorana Jančić iz Varaždina i Eugen Babić iz Rijeke, prosvjednici protiv privatizacije javnih dobara i rezanja socijalnih prava kojima sada prijeti kazna od šest do osam mjeseci zatvora. Baš kao i Teodor Celakoski i Urša Raukar prije njih. Baš kao što su u maricu svojedobno bili strpani i Edo Popović, Tomislav Tomašević, Vili Matula i brojni drugi.
I to bi, na kraju krajeva, mogla biti sasvim zgodna ilustracija u kojem smjeru ide ovo društvo. Kada je skupina izmanipuliranih i u političke svrhe iskorištenih branitelja bez ikakve dozvole i protuzakonito uzurpirala Savsku, kada je prijetila plinskim bocama i rušenjem Vlade, policiji nije padalo na pamet da nekoga uhiti i otpravi u stanicu.
Kada je pomahnitala gomila na čelu s Glogoškim, Bujancom, Alićem i Tepešom, zbog trodnevne suspenzije televizije Z1, stupala Zagrebom i uzvikivala 'Za dom spremni', policiji naravno nije padalo na pamet da nekoga uhiti i otpravi u stanicu.
Oduvijek je, uostalom, tako bilo, što je dopušteno jednima, nije dopušteno nekim drugima. Jedno su smjerni katolici i domoljubi koji bi vam virkali u postelju i propisivali što ćete misliti, a drugo su dijabolični aktivisti civilnih udruga koji tobožnjim pravima i slobodama truju vašu djecu.
U neko skoro vrijeme, kada Hrvatska bude nepovratno pretvorena u konzervativnu klerikalnu diktaturu po mjeri Karamarka, Hasanbegovića, Bozanića, Batarela i Markićke, sa zakonima kakve imaju još jedino Iran i Saudijska Arabija, kada i zadnji spomen sekularne države bude zaboravljen, kada i zadnje tekovine modernih zapadnih demokracija budu odbačene, manja će odgovornost biti na onima koji će tu diktaturu provesti u djelo.
Oni, uostalom, s odgovornošću nemaju nikakvih problema. Puno veća odgovornost bit će upravo na vama koji ste šutjeli i sve to mirno, kao da vas se ne tiče, promatrali ispred televizijskih ekrana.
Možda se tada, tko zna, sjetite Dunje Ercegović i Dunje Janković. Žena koje su odbile šutjeti.
•••
Premda je članak o temi »Hod za život« objavljen na na ovoj stranici tek tri dana nakon događaja, kad su svi hrvatski mediji već izvijestili i prokomentirali zbivanja, neki su posjetitelji administratoru zamjerili da od Dunje Janković nastoji napraviti medijsku i političku zvijezdu. Činjenica da je objavljen samo kratki uvod s obrazloženjem razloga stavljanja teme „na dnevni red“ s linkovima na snimke izviješća četiriju glavnih TV postaja trebala bi s „dnevnog reda“ skinuti takve špekulacije. Ako je to itko činio, bili su to gotovo svi hrvatski mediji, no čak ni organizatorica »Hoda za život« im nije predbacila stvaranje medijskih i političkih zvijezda, već ih je frustrirano optuživala za neobjektivnost u izvještavanju.

Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
Vezano uz pobačaj žalosno je vidjeti kako ljevičari nastavljaju biti slijepi sluge krupnog kapitala što ne čudi s obzirom da je socijalizam od početka zamišljen kao svojevrsni "false flag" istog, alat kako bi se uništilo ekonomski i nacionalno jake države koje će onda preuzeti krupni kapital, kojem ne odgovaraju granice i nacije.
Možemo vidjeti obrazac koji se stalno ponavljao da su socijalisti/kom unisti u cijelom svijetu pri dolasku na vlast nužno ovisili o podršci industijalaca i bankara. (Marx, Lenjin, Hitler...)
Recentni primjer je vojska "usefool tool" udruga koje u cijelom svijetu na lancu drži multimilijarder G Soroš, koji je bio ključna osoba u rušenju socijalističkih režima u svijetu, kad su "dozrijeli za branje".
Svjedočimo izuzetnom zalaganju ljevičara (pod budnim okom multimilijarder a GS) da u Europu uđe što više stanovnika 3. svijeta, što će urušiti zdravstveni, mirovinski i ekonomski sustav te srušiti cijenu rada. To je cilj krupnog kapitala. Tools na terenu stvarno vjeruju u te lijeve ideje pa predstavljaju idealne pijune a nisu ni skupi.
Na kraju ostaje vidjeti da je baš svaka mjera koju su proveli ljevičari, na kraju imala kao rezultat propast malog čovjeka i daljnji rast krupnog kapitala.
Ovo nije off-topic, nego uvod na objašnjenje kako se pobačaj uklapa u cijelu sliku.
Kao što znamo, najistaknutiji promotori pobačaja bili su sovjetski komunisti, nacistička Njemačka (dr. Mengele je bio ekspert) i cijeli niz eugeničara kao npr. G.B. Shaw ili Margaret Sanger, osnivačica Planned Parenthooda.
Zajedničko ovim osobama je da su smatrali pobačaj izvrsnom metodom smanjivanja populacije (po njima) "nevrijednih" klasa ljudi, sirotinje, osoba druge boje kože... polazili su od pretpostavke da će pobačaj masovno činiti najniži slojevi društva (pogledajmo tko danas radi pobačaj) tako da će se sami od sebe regulirati. Ujedno su bili promicatelji ideja "čiste krvi" i eugenike, gdje bi se svi neprikladni eliminirali prije rođenja kako "ne bi bili na teret drugima".
In Nazi Germany, the penalties for abortion were increased again. In 1943, providing an abortion to an "Aryan" woman became a capital offense. Abortion was permitted if the foetus was deformed or disabled. In Nazi Germany, abortion resulted in the death penalty for Aryan women, but was forced upon other "inferior" members of society.
Abortion played a prominent part in Nazi eugenics, "cleansing" those seen as undesirable. The Nazis believed the woman's body belonged to the state, and they would decide whether a pregnancy would be carried out. Jews, Gypsies, and other groups would be killed if they did not carry out a state-mandated abortion.
Hitler 1942: In view of the large families of the Slav native population, it could only suit us if girls and women there had as many abortions as possible. We are not interested in seeing the non-German population multiply…We must use every means to instill in the population the idea that it is harmful to have several children, the expenses that they cause and the dangerous effect on woman's health… It will be necessary to open special institutions for abortions and doctors must be able to help out there in case there is any question of this being a breach of their professional ethics.
Dakle, Dakle, tijela rasno čistih njemačkih žena bila su vlasništvo države, pa je samo država mogla odlučiti hoće li roditi ili abortirati. Rasno nečiste trudnoće bile su suvišan trošak za državu pa su stoga predviđene određene mjere. Ne znam kako ti, ali ja u Markićkinoj kampanji nazirem ideju da tijelo Hrvatica ne pripada njima samima nego narodu, državi, državnoj vlasti.
Ni dvije Dunje i onih oko 500 prosvjednika nisu promovirali abortus sam po sebi, nego su se pobunili protiv očigledne namjere da im se u ime nečije religije oduzme zakonsko pravo na njega, pa bile one vjernice ili ne.
Naime, kampanja Hod za život je samo nastavak katoličkih molitvenih sačekuša za žene koje ulaze ili borave u ginekološkim klinikama da bi im se izvanjskim pritiskom nabijao osjećaja krivnje i odvratilo ih od pobačaja. Kao i svakom drugom pastiru i duhovni pastiri žele da im se stado plodi i povećava. A gospođa Markić je njihov izdašno financiran laički promotor.
Klerikalna desnica s vrlo ekstremnim pogledima na život, koja pod okriljem građanskih udruga i političkih stranaka zapravo zastupa i nameće najrigidnije svjetonazore i ideologije radikalnog krila Katoličke crkve u Hrvatskoj, provodi zadnjih dana žestoku ofenzivu na same sekularne i građanske temelje ovog društva.
Na hrvatskim ulicama izmjenjuju se marševi krajnje političke desnice s onima koje predvode vjerski radikali, dok u javnom govoru odjekuju njihove morbidne politike prozivki, pritisaka i zabrana.
Kronološki gledano, reakcionarni klerikalni laici bliski Željki Markić, dakle jednoj pseudo građanskoj aktivistici kojoj nalogodavac povjerava samo ekskluzivne ulične zadatke, okupili su se prošle nedjelje u notornom pohodu na ženska prava. Lukrativno preobličen u građanski aktivizam koji je senzibiliziran s nezavidnim položajem žena u današnjem, kapitalističkom sustavu, »Hod za život« zapravo je bila priprema terena za to da se Hrvatsku svrsta u one, malobrojne i zaostale zemlje čiji se represivni aparati brutalno obračunavaju s elementarnim ženskim pravima.
Ulični žamor tek što se stišao, a Markićkine šarene balone odnio zagrebački vjetar, oglasila se izvjesna stranka Projekt Domovina Krešimira Planinića koja je najavila svoj skup – oni žele Tita i crvenu petokraku, srp i čekić prognati iz javnog prostora i zabraniti korištenje komunističkog znakovlja. Dakle, ne vodeći računa o tome što petokraka u prvom redu ipak simbolizira oslobodilački rat protiv genocidnog naci-fašizma i pobjedu u Drugom svjetskom ratu.
Jasan cilj – zabrana abortusa
Nadalje, cjelovita kurikularna reforma hrvatskog obrazovnog sustava, na kojoj je godinu i pol radio ekspertni tim Borisa Jokića, zaustavljena je, doznalo se u srijedu, pod pritiskom stranke s margina političkog života, HRAST-a, čijem predsjedniku Ladislavu Ilčiću svaki ljudski progres izaziva panični strah. Ključna hrvatska reforma - dakle ona školska, što je osnovni preduvjet za stvaranje građanskog, modernog i kritičkog društvenog poretka - srušena je izgleda pod pritiskom jednog nesvakidašnje napornog i zadojenog apologeta katoličkih teza iz vremena radnje romana »Ime ruže«, gdje su putene prisnosti djelo nečastivog, pa se čini da se za Ilčića nisu dogodile ni reformacija ni prosvjetiteljst vo. Ladislav Ilčić ne krije ponos zbog svog nesebičnog doprinosa kurikularnom sunovratu.
No, trilaterala Markić – Ilčić – Planinić bila bi beznačajna i benigna skupina klerikalnih desperadosa, da u svom naumu desekularizacij e hrvatskog društva i zaustavljanja bilo kojih progresivnih tendencija nemaju vrlo snažnu institucionalnu podršku, neki čak govore o uporištima, u dijelu Katoličke crkve, ali i u vladajućoj »demokršćanskoj « politici.
Ta radikalna klero-desnica, naime, već duže vrijeme pokušava podčiniti cijelo ovo društvo svojim vrijednostima. Problem je u tome što oni nameću retrogradne i isključive vrijednosti. Drugim riječima, zajednici se želi uskratiti pravo na raznolikost. Bit takvih njihovih politika su zabrane i destrukcija. Posljedice takvog angažmana, u prvom redu mislim na angažmane Željke Markić, ali i Ladislava Ilčića, su takve da se određenim skupinama društva oduzimaju građanska prava, a cijelom našem društvu nanosi nesaglediva šteta. Treba pri tome jasno naglasiti još nešto – to da njihove akcije nanose veliko zlo. Sjetimo se samo toga da je građanska inicijativa »U ime obitelji« pod krinkom lažne zaštite braka referendumom već uskratila prava istospolnoj zajednici. Sada vidimo da Željka Markić isti taj zlokobni scenarij ponavlja s akcijom »Hod za život«. Pritom Željka Markić laže kad govori o tome da s povorkom ne želi abortus staviti izvan zakona. Posve je, naime, jasno koji se krajnji cilj krije iza te akcije - to je naravno zabrana abortusa. Kad bi se, ne dao nam Bog, njezini klerikalni, isključivi i nazadni zahtjevi i ovog puta ostvarili, ženama bi bilo naneseno veliko zlo i šteta. Vjerujem u to da su svima dobro poznate posljedice zabrane abortusa,
novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Nasrtaj-klerikalaca-Desnica-i-vjerski-radikali-razbijaju-Hrvatsku-ljevica-suti
www.jutarnji.hr/.../4110672
"Ne može se opravdati, premda se može razumjeti, postupak dviju žena koje su pokušale zaustaviti povorku sudionika »Hoda za život« i tako pokušale izazvati incident, ali su organizatori, zaštitari i policija u potpunosti očuvali svoje dostojanstvo te nije bilo čak ni grublje riječi prema tim osobama koje su pokušale na javnom mjestu ugroziti legitimno pravo sudionika povorke. No, ne može se razumjeti ni opravdati što čak dva dnevna lista, Jutarnji list i Novi list, na prvu stranicu nedjeljnoga izdanja golemom slikom ističu te žene, stvaraju od njih nekakve junakinje, te tvrde suprotno činjenicama da je netko na njih nasrnuo."
www.glas-koncila.hr/.../
rifmagazin.novilist.hr/razgovor-lovely-quinces-nastupa-na-reflektoru-nakon-prvog-koncerta-vise-nista-nije-bilo-isto/
U najluđoj zamjeni teza dosad, Šustar si je prisvojio sutrašnji prosvjed za kurikulum, kaže da je to fešta i poziva ljude da svi dođu
telegram.hr/.../...
"Trenutno stanje školskog sistema je zastarjelo i ova reforma bila je tračak nade, da se nešto promijeni. Jasno je da će način na koji se obraćamo djeci općenito, pa i u školskom sistemu, odrediti budući kurs države a i svijeta", kaže Tina Gams Fučić, članica skupine koja u Cresu priređuje prosvjedni skup, na glavnom gradskom trgu.
otoci.net/index.php/u-politici/5038-prosvjed-za-kurikularnu-reformu-i-u-cresu
BRAVO CRESANI!
Brojnim prosvjedima za cjelovitu kurikularnu reformu, u raznim gradovima Hrvatske, pridružio se i Cres...
Na Trgu Frane Petrića skupina prosvjednika (točnije - uglavnom prosvjednica), njih tridesetak, postavila je poruke podrške reformi školskog programa koju je pripremila radna skupina na čelu s Borisom Jokićem - "Obrazovanje kao prioritet hrvatskog društva", "Ni lijevo, ni desno, nego obrazovanje", "Budućnost naše djece nije politička igra" i slične.
Uime skupine istupila je Tina Gams Fučić: "Ne želimo da se zaustavi dugo pripremana reforma. Hrvatska je po Ustavu sekularna država i ne želimo ideološke pritiske u školama", kazala je, a na naše pitanje da prokomentira sastanak Borisa Jokića i resornog ministra Predraga Šustara s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarovi ć, rekla je da ovu skupinu ne zanimaju "deklarativni istupi, već konkretni koraci umjesto žongliranja obećanjima".
U skupini koja se uključila bilo je i nekoliko mještanki susjednog Malog Lošinja, a bili su tu i creska dogradonačelnic a Jadranka Blatt, gradski vijećnik Nenad Kučić (oboje SDP), sadašnja i doskorašnja ravnateljica Creskog muzeja Jelena Dunato i Jasminka Ćus-Rukonić. Podršku su dale i članice glazbene skupine "Blondes" koja je upravo za vrijeme prosvjeda održavala tonsku probu za svoj kasniji koncert.
otoci.net/index.php/u-politici/5043-prosvjed-u-cresu-ne-zelimo-ideoloske-pritiske-u-skolama
Bravo Cresanke, dame "s mudima" za razliku od muških
Potrebna je reforma školstva ali ne po komunističkom modelu da se domovinski rat naziva postjugoslavens ki rat ,najvažniji hrvatski pisci se izbacuju iz lektire .Polovica ovih budala koje je SDP poslao u prosvjede nema pojma kako ta reforma koju je napravio SDP uopće izgleda i koliko bi bila korak unazad.
clyp.it/bo5corby
Zašto moć koju su upotrijebili za rušenje kurikularne reforme ne bi upotrijebili za pozitivne mjere za žene koje navodno traže? Jasno je da idu na prepariranje javnosti kako bi postala spremna za naredni referendum kojim će zatražiti sužavanje prava još jedne velike i ranjive skupine....
Koliko je na djelu fašizacija i klerikalizacija društva?
- Katolički aktivist Vice Batarelo, poznat javnosti kao osnivač udruge Vigilare, ali i otprije kao zamjenik ravnateljice Brajše u Caritasu za vrijeme skandala sa otuđenjem milijunskih iznosa i silovanjem i zlostavljanjem djece u domu Brezovica, jasno je obrazložio program senzibilizacije javnosti za empatiju prema embrijima, a potom i njihovu zakonsku zaštitu. Priprema se teren za novi referendum. No nije to početak te kampanje, početak seže u prošlost s Antom Bakovićem i njegovim pokretom za duhovnu i demografsku obnovu, temeljenim također na programu kontrole ženskih tijela. Klerikalizacija je već dobrano poodmakla, a fantastičan alat za to je kontrola nad odgojno-obrazov nim sustavom, koji je kršćanske "vrijednost" ugradio ne samo u nastavu vjeronauka, nego ukupni kurikulum.
O skrivenom kurikulumu da i ne govorim, koji se provodi van nadzora školskih vlasti uz uživanje pune autonomije vjeroučitelja da djeci posreduju sadržaje kakve god hoće. Od filma Nijemi krik pa do danas u školama prikazivanog filma o ubojstvu Stepinca, senzibiliziraju se djeca za isključivost, netoleranciju i za podatnost prema narušavanju autonomije vlastitih tijela. Ovaj snažni zamah sada dio je kontinuiteta, a posljedica činjenice da su katolički aktivisti ušli u vlast i da su strateški razmješteni na pozicijama na kojima mogu u skladu sa svojim interesima oblikovati mentalitet. Baš kao što Karamarko nije slučajno želio ovladati represivnim aparatom, isto tako Ilčić i Markić žele kontrolu nad obrazovnim sustavom.
Bila sam prošli tjedan na tematskoj sjednici odbora za ravnopravnost spolova posvećenoj kurikularnoj reformi, na kojoj je zastupnik HRASTa Ilčić jasno rekao da reproduktivni organi služe samo reprodukciji. Zahtjevom da tako nešto uđe u odgojno-obrazov ne sadržaje ova grupacija pokazuje nevjerojatnu dozu nasilja prema cijelom društvu, mada pričaju o miru i ljubavi i mašu šarenim balonima. To je jedina grupacija koja se ne bori za vlastita prava, nego za moć da ostalima nametne svoj svjetonazor, kontrolira druge i nametne jednoobrazni stil života. Njihova misija - borba za autentični kršćanski stil života - koji njima nitko ne priječi, ne kritizira, ne nastoji ograničiti zakonom, proteže se i na druge i to valja prepoznati kao izvanredno nasilan element društva. Gay parada traži prava za seksualne manjine, a ne napada ostale, feministički zahtjevi ni na koji način ne omeđuju niti vrijeđaju pravo žene da odluči biti majka, da se isključi iz tržišta rada, da rodi toliko djece koliko se puta upusti u seksualni odnos. Jedino katolički aktivizam želi "pokrstiti" sve ostale i zakonom im propisati pravila svoje vjerske dogme. Također, njihova retorika uporno koncept ljudskih prava naziva ideologijom te napada ne samo na tuđa prava nego i na institucije koje trebaju ta prava štititi.
Što je najvažnije, utjecaj vjerskih aktivista potpuno je nesrazmjeran izbornoj podršci koju su dobili za svoj program. Mada Markić nije uspjela organiziranjem u političku stranku, a Ladislav Ilčić je za HRAST osvojio samo 2930 glasova, potreba održavanja krhke parlamentarne većine daje im puno veću društvenu moć nego što su je dobili od građana Hrvatske.
www.portalnovosti.com/.../
Lošinjske obrazovne ustanove, od vrtića preko osnovne do srednje škole pune su školovanih ljudi, ali malo je onih koje se nakon masovnih prosvjeda diljem Hrvatske zbog reforme školstva može nazvati intelektualcima . Jer sama obrazovanost ne čini čovjeka intelektualcem. Intelektualcem ga čini njegovo zauzimanje načelnog stava prema stvarnosti - prema državi, vlasti, vladajućem sustavu, stanju u kulturi, ekonomskim odnosima, politici, brizi za okoliš itd., a povrh svega spremnost da se javno založi za te svoje stavove. Tek tada čovjek postaje »intelektualac« , čak i kad nema diplomu nekog fakulteta ili doktorat.
Na Cresu gdje je gotovo manje učenika nego na Lošinju učitelja, nastavnika i odgajatelja našlo se tridesetak prosvjednica da javno kažu "Ne želimo da se zaustavi dugo pripremana reforma. Hrvatska je po Ustavu sekularna država i ne želimo ideološke pritiske u školama". To ih čini intelektualkama , a njihove škole kulturnim i intelektualnim centrom Grada Cresa.
Na Lošinju „Od sto glasa glasa čuti nije”. Nitko se na Lošinju nije javno pobunio protiv očigledne namjere da se obrazovni sustav podvrgne ideologiji koju zastupaju Ladislav Ilčić i Željka Markić te digne glas protiv kršenja ustavne odredbe o odvojenosti Crkve od države klerikalizacijo m školskog kurikuluma. Lošinjske obrazovne ustanove nisu kulturni i intelektualni centar Grada Lošinja, nego močvara oportunizma, poniznosti i kukavičluka koja i rijetke intelektualce povlači u glib apatije.
Foto Purić, Otoci.net
Citat:Cijeli članak: faktograf.hr/2016/06/10/zeljka-markic-zabrana-pobacaj/
Korištenje maloljetnika u prosvjedima jako lijepo. zanima me tko im daje dnevnice i putne troškove ili je to postalo zanimanje. NPR tko brine o djeci dok su im brižne mamice na prosvjedima, tko im ručak daje. Koliko su mamice zaradile ili možda u nekom hotelu još malo podebljale svoj novčanik. Možda mamice pričaju o ustašama i partizanima jer kod nas nema četnika.Uzmite i radite pa će nam sima bolje biti. ........ ovako trošite ono što su drugi zaradili