Svaki drugi građanin na lošinjskom području na izborima za Hrvatski sabor dao je glas Kukuriku koaliciji, koja je od trinaest izbornih mjesta dobila najviše glasova na 12, dok je jedino na Susku veću podršku birača dobio HDZ, izvještava Novi list
Naime, na pet izbornih mjesta u Malom Lošinju stranke koalicije SDP-HNS-IDS-HSU dobile su 1.673 glasa, u Velom Lošinju 239, Iloviku 9, Susku 33, Unijama 31, Ćunskom 81, Nerezinama 145, Punti Križa 18 i Beleju 12 glasova. Istovremeno HDZ, koji je inače na lokalnoj razini na vlasti, dobio je značajno manju podršku, za njih je glasalo svega 16,74 posto birača, što u brojkama za Mali Lošinj iznosi 531 glas, u Velom Lošinju glas su im dala 74 birača, na Iloviku 8, Susku 38, na Unijama 9, Ćunskom 23, Nerezinama 44, Punti Križa 13 i Beleju 6 birača.
Od ukupno upisanih 7.956 birača na izbore ih je izašlo 4.532, što je 56,96 posto, a 73 listića su bila nevažeća. Podršku preko stotinu birača, od 26 političkih opcija, imalo ih je samo sedam. Najviše glasova, 2.241 dobila je Kukuriku koalicija, slijedi HDZ sa 746 glasova, potom Hrvatski laburisti – Stranka rada, sa 259 glasova. Koalicija PGS-Blok umirovljenici zajedno i Hrvatska radnička stranka, dobili su podršku 237 birača.
Slijedi HSLS kojima je glas dalo 140 birača, potom Neovisna lista dr.sc. Ivana Grubišića koju su podržala 124 birača i s više od stotinu glasova tu je još Hrvatski rast – Hrast koji je dobio 116 glasova otočana.
Creski birači su s trostruko više glasova podržali Kukuriku koaliciju nego HDZ, što je apsolutnim brojkama 781 glas za SDP-HNS-IDS-HSU i 250 glasova za HDZ. Na izbore je izašlo 1.662 birača, 33 listića bila su nevažeća, a izborima se odazvalo 59,25 posto od ukupno 2.805 birača. Međutim, realno je odaziv veći jer popis birača ne odgovara stvarnom stanju, odnosno sigurno je birača značajno manje jer je na području grada Cresa po posljednjem popisu ukupno 2.856 stanovnika. No, gotovo polovica izašlih na birališta svoj su glas dali Kukuriku koaliciji za koju je glasalo 47,9 posto birača, za HDZ 15,3 posto, a iznad pet posto imaju još samo Hrvatski laburisti – Stranka rada, koju je podržalo 87 birača (5,34 posto). Ostale 23 političke opcije dobile su ispod pet posto – Hrvatski rast 4,42 posto ili 72 glasa, koalicija HSS, ZS, Stranka penzionera 58 ili 3,56 posto, Neovisna lista dr.sc. Ivana Grubišića 45 glasova ili 2,76 posto, te po 25 glasova ili 1,53 posto dobili su koalicija HSP dr. Ante Starčević i HČSP i Ladonja. HSLS je podržalo svega 22 birača, što je 1,35 posto, a svi ostali dobili su manje od 0,7 posto. Kukuriku koalicija je zabilježila premoćnu pobjedu na sva četiri biračka mjesta u samom Cresu, gdje je dobila 616 glasova, kao i u malim mjestima, u Belom ih je podržalo 40 birača, u Orlecu 39, Valunu 21 i Martinšćici 65. HDZ je u Cresu dobio 202 glasa, u Belom 17, Orlecu 7, Valunu 5 i Martinšćici 19.
(Ira Cupać Marković)
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Gradnju školske sportske dvorane i ...
Komentari:
Na nama je velika i odgovorna zadaća okupiti oko sebe sve prevarene i razočarane.
Sad kad smo svi suočeni s gorkom istinom priznajmo i sami sebi jednu veliku zabludu. Braćo moja, Vi koji ste u ratu nosili puške često s ponosom govorite kako ste stvarali Hrvatsku ali tu griješite. Vi ste ju časno obranili ali stvoriti ju moramo zajedno. Sada kad su konačno pale maske i kad se vidi tko su izdajice, tek sada moramo graditi pravu državu. Zabluda je bila u tome što smo na staru ruševinu stavljali novu fasadu umjesto da smo sve srušili do temelja i napravili novu kuću. Sad nakon 20 godina ona lijepa fasada obojena vašom krvlju i našim suzama propada od smrada koji iznutra šire stari namještaj i loše instalacije.
Kuća nam se dakle ruši al ostaje nam ledina, koju moramo obranit svim sredstvima, jer dok imamo ledinu imamo na čemu gradit novu kuću. Materijala za zidanje ima al' razbacan je na sve strane, treba ga počet skupljat na jedno mjesto.Majstora i inženjera ima za sve vrste radova al' sjede besposleni i čekaju, treba ih zaposliti. Novi namještaj se gradi, treba samo pazit na nam ga ne oštete u proizvodnji, da ga ne ukradu ili ne kupe stranci. Vrijeme nam je najskuplje a najviše smo ga potrošili i zato nema vremena za plakanje.
Heroji ne plaču.
Čestitam na 20000 glasova u Splitu,i smetaju me komentari uzeo je glasove ovima ili onima,kao i za laburiste.Opet ta bahatost političkih elita koji sve smatraju svojim.
u svom odnosu prema ugovoru Hrvatske i Vatikana ,radikalniji je i konkretniji od Kukuriku
odrekao se saborske plaće
definiraj ridikul i odglumljeno
To je jasan mandat od duboko nezadovoljnog naroda, koji traži da se nešto učini. Kukuriku koalicija sada ima ogromnu odgovornost, ali neće uspjeti ništa učiniti jer politička, ekonomska i medijska moć sve su manje u hrvatskim rukama, a sve više u rukama stranaca. To je što političke elite na vlasti ne shvaćaju. Čak da znaju što treba učiniti, njima su ruke vezane, jer mogu činiti samo ono što im dopuste Bruxelles i ostali strani interesi.
Onim mlaðim i novijim meðu nama naravno nije svejedno, ali većina nas je već doživjela loše izborne rezultate, ali mi nismo tu radi izbornih rezultata ili fotelja nego zato što se borimo da Hrvatska ostane samostalna. Od toga nitko od nas nije spreman odustati. Što se mene osobno tiče, ja ću se kao i moj otac, a i mnogi drugi prije mene, boriti za samostalnu hrvatsku državu do mojeg zadnjeg daha.
HRsvijet: Što planirate za budućnost?
Pred nama je sada referendum, koji je za opstanak Hrvatske puno važniji od ovih izbora. U ovoj borbi koja je pred nama, vidjet će se tko su junaci a tko su izdajnici. Da bi uspjeli spasiti samostalnost hrvatske države, moramo pokušati pod hrvatskim barjakom okupiti sve što hrvatski diše, a one koji rade protiv hrvatske samostalnosti moramo jasno označiti kao izdajnike hrvatskog naroda.
U posljednjih 48 sati Slavko Linić pokušao je preuzeti Novi list. To je jedina istina, što god drugo pročitali. Za njegov neuspjeh vrijedi zahvaliti tek spletu okolnosti i ljudskoj potrebi za slobodom. Linić je skupio nekolicinu riječkih poduzetnika koji su trebali preuzeti već kupljeni Novi list, a u pojašnjavanju vlasniku Albertu Faggianu da mora odustati, služilo se i 'ucjenama' prema Zagrebačkoj banci, s upozorenjima da nikad neće dobiti kreditiranje nizinske pruge ukoliko ga ne poslušaju. Kako je tekla ova intervencija i zbog čega nije uspjela te kakva je u svemu uloga budućeg premijera Zorana Milanovića, kao i predsjednika Ive Josipovića pročitajte na Lupiga.com. (lupiga.com/vijesti/index.php?id=6453)
Potporu u svemu dade joj ne-predsjednik Josipović, te oboje uglas prozboriše kako je Hrvatska prekjučer postala članicom Europske Unije.
Tragično je to. Fascinirani sami sobom i svojom planetarnom važnošću, ni jednoga trenutka se nisu udostojali sjetiti ubogoga hrvatskoga puka, kojega tako usrećiše. Naime, iako su Ustav potpuno masakrirali po nalogu demižona-efendi je Šeksa, i takav Ustav zahtijeva raspisivanje referenduma i odluku naroda hoće li Hrvatska ući u EU ili neće. Prema tomu, Hrvatska nije članica EU sve dok to narod na referendumu ne potvrdi. Ali kao da je narod važan, on samo služi da bi ta gospoda mogla arčiti njegov teško zaraðeni novac.
Njih niti najmanje ne zanimaju problemi u koje Unija upada, u kojima je euro zona, a to što raste nezaposlenost, to je najmanje bitno. Njihova politika je i u Hrvatskoj osigurala rekordnu nezaposlenost, pa ih narod opet bira na izborima, na to su navikli.
Jedini spas koji je nama Hrvatima ostao, doduše riječ je o jako tankoj slamci spasa, jest spomenuti referendum, na kojemu unatoč manipulacijama opsjenara Oktroirke i ne-predsjednika trebamo odlučno i bez ikakvoga sustezanja zaokružiti NE u EU!
Samostalna, slobodna i neovisna HRVATSKA DOMOVINA nas je pozvala da ustanemo, zbijemo redove i da je NEDAMO , pozvala nas je i okupila da očuvamo njenu samostalnost, slobodu i neovisnost i njen stijeg, našu trobojnicu i našu šahovnicu.
Kroz 13. stoljeća povijesti mi Hrvati smo bili uznici i sluge raznih stjegova i naroda, austrijskih, madžarskih, srpskih i talijanskih. A svi su se ti nabrojani stjegovi udružili pod ovim novim, PLAVIM EUROPSKIM kako bi nas ponovo porobili.
Pod Šahovnicom smo se raðali, ženili, ratovali i umirali, u hrvatsku zemlju smo utkali krv i kosti poput naših pradjedova koji su je sanjali kako vijori u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
Stali smo pred hladan čelik i vruće olovo kako bismo taj tisućljetni san i ostvarili dok su oni koji je nisu željeli, nisu se nju borili činili i čine sve kako danas je ne bi bilo.
Danas smo ovdje kako bismo im pokazali da smo opet tu i da NE DAMO DOMOVINU !
Oni će u povijesnom sjećanju hrvatskoga naroda biti upamćeni kao izdajnici poput Jude u Bibliji jer to oni i jesu oni su JUDE HRVATSKOGA NARODA.
HRVATSKI NARODE ! Nemojmo im to dopustiti, NEDAJMO DOMOVINU, ne dajmo da nam se djeca raðaju, žene, ratuju i umiru pod tuðim stijegom ! Ne dajmo svoju krvlju stečenu slobodu !
NA VAMA JE da na referendumu zaokružite NE EUROPI , a mi ćemo se kad za to doðe vrijeme na političkom bojnom polju obračunati sa lopovima, profiterima i izdajnicima i to pod našim Hrvatskim stijegom, to Vam sa ovoga mjesta PRISEŽEM.
I na kraju želim Vam svima Sretan i Blagoslovljen Božić sa željom da nije posljednji u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
„Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veći i hrvatski narod preči“
BOG VAS BLAGOSLOVIO !
Moze jedno pitanje, tko je po vama, voðama ABH u Malom Lošinju jedina osoba koja je sposobna voditi ovaj grad?
Martina nedaj se.
Od muških ta poziciju gradonačelnika bi joj po pameti mogao konkurirati Kljaić.On je isto pametan,školova n,i pokazao se kao pravi voða.Pa da nije tako nebi bio direktor najjače gradske firme,Lošinjpar kiralište.Ako se Martina nebi željela prihvatiti funkcije gradonačelnika treba kandidirati Kljajića.
Još je jedan pametan i perspektivan gospodin u gradu.To je Antičević,gener alni direktor Privredne banke Zagreb,ogranak Mali Lošinj.I on bi bio dobar gradonačelnik,j er je mlad zgodan i pametan,jer da nije pametan nebi bio direktor bamke.A i sami znate da nesposobna osoba ne može biti direktor banke.
HRVATSKI EUROFANATIČNI UNIONISTI POTPISALI SRAMNI UGOVOR O ANEKSIJI NAŠE ZEMLJE NEDEMOKRATSKOJ KORPORATIVNOJ EUROPSKOJ FEDERACIJI. — ALI, NA REFERENDUMU KOJI USKORO SLIJEDI IMAMO PRILIKU REĆI IM ŠTO MISLIMO O TOME
Potpisivanje pristupnog ugovora s Europskom unijom prije očitovanja volje naroda na referendumu postupak je ravan nacionalnoj izdaji. Izdajničko pero Hrvatsku želi pretvoriti u puku administrativnu jedinicu ogromne paukove mreže unijske birokracije i utrpati u federativnu diktaturu korporativnih interesa. Nemojmo im to dopustiti. Informirajmo se o svim zamkama Europske unije, recimo svima što je to Europska unija, i odbijmo na referendumu ovaj pokušaj aneksije.
Izdajničkim nalivperom u rukama tehničke premijerke, nasmijane unionistice Kosor (koje joj je poklonio papa Benedikt) i onim u rukama aktualnog Predsjednika Republike, nasmijanog unionista Josipovića, — potpisana je dana 9. prosinca 2011. aneksija naše zemlje Europskoj uniji. Ovaj datum doista će ući u povijest. Povijest sramnih kvislinških poteza recentne garniture hrvatskih nacionalnih izdajnika.
Tehničkoj Kosorici i eurofanatičnom Josipoviću u pohodima željenoj prijestolnici pridružili su se, meðu ostalima, i gorljiva nasmijana unionistica Pusić te potencijalni hrvatski pretendent na fotelju u Europskoj komisiji (plaća: 23.000 €) nasmijani Neven Mimica. Unionisti su se konačno dokopali Unije: ima li za njih veće sreće?
Našlo se, uz velike europske ribe, na toj „svečanosti“ (zapravo: komemoraciji hrvatske suverenosti) i nešto političkih patuljaka poput nasmijanog tehničkog vanjskoposlovno g ministra Jandrokovića i nasmijanog eurofanatika Andreja Plenkovića (obojica ozareni i puni nade da će ih u Europskoj uniji zaposliti makar kao liftboje). Ma, čitava se nasmijana unionistička klika (o trošku graðana) okupila na tom sjajnom domjenku organiziranom u čast pokopa još jedne europske državice (uskoro unijske provincije). Ali ovaj put radi se o našoj državi, zbog čega nam - da oprostite - nije do smijeha.
Bio je ondje i propali slovenski premijer Borut Pahor. Prije nego što je unionistica Kosor potpisala ugovor, nacereni Pahor je pogledao prema njoj i namignuo joj (!) te joj, po Kosoričinim riječima, rekao: „Ovo je tvoja priča!“ Dirljivo. Da ne plačemo zbog cijelog ovog kičastog eventa, sad bismo vadili rupčiće. Ili umrli od smijeha. Ali, nama nije do smijeha. Nije to naša priča.
Iako je u domaćim korporatistički m, državnim i ulizivačkim medijima popraćen pompozno i trijumfalističk i, cijeli je ovaj dogaðaj zapravo čista farsa. Što se, za ime svijeta, ima slaviti? Tek trenutak od hrvatskih potpisa na ugovor o aneksiji, započela je u Uniji rasprava o tome hoće li ta i takva Unija u obliku u kojem ju poznajemo uopće postojati!
Wolfgang Münchau, urednik u Financial Timesu i predsjednik Eurointelligenc ea, koji je nedavno predvidio skoru propast eurozone korigirao je svoj stav: „Eurozona možda ipak neće propasti, ali Europska unija gotovo sigurno hoće“. Danas, tvrdi Münchau, u Europi više nemamo samo jednu krizu, već dvije; uz krizu eurozone, stvorena je i kriza EU.
Naime, francuska i njemačka odluka o svojevrsnom izdvajanju od ostatka Unije odvodi tu federaciju u propast. Najnovija u nizu „ideja“ za spašavanje Eura je čvršća fiskalna zajednica zemalja EU, koja će vjerojatno biti dogovorena u ožujku iduće godine. Ideja je to koju trenutno podržavaju samo 23 članice, a meðu onima koji se oštro protive modelu kojeg predlažu Angela Merkel i Nicolas Sarkozy je i Velika Britanija. Fiskalna unija jamčila bi federalizaciju financija Unije i trebala dovesti do stabilnosti, no mi već znamo da su takve priče osuðene na neuspjeh. Stariji će se čitatelji jamačno sjetiti kako se u Jugoslaviji sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća pokušavao riješiti problem „nerazvijenih“ republika i SAP Kosovo... „To je vreća bez dna“, rekla je o tome u svojim memoarima hrvatska političarka Savka Dabčević-Kučar. I nije pogriješila. A rješenje koje Unija predlaže danas upravo je na tom tragu! Oh, pobogu, mogli su nas pitati, pa bismo im rekli da u punoj brzini ulijeću u slijepu ulicu!
Angela Merkel i Nicolas Sarkozy u svojoj zaslijepljenost i ne odustaju. „Ili će zemlje EU prihvatiti naše prijedloge ili zajedničke Europe više neće biti!“, govorili su Merkel i Sarkozy prije velikog sastanka 9. prosinca 2011. Osim Velike Britanije, sve su zemlje na kraju ipak pristale na uvjete koje je postavila njemačko-francu ska osovina, iako će to još morati ratificirati nacionalni parlamenti. Sporazum će donijeti fiskalnu disciplinu koju su tražili, ali ona neće biti ni blizu onako čvrsta koliko su se mogli nadati u slučaju ostvarivanja najoptimistični jeg scenarija (potpune financijske unionizacije i federalizacije).
Promjenu temeljnih ugovora Unije Merkel i Sarkozy nisu uspjeli isprovocirati, ali je sklopljen multilateralni sporazum izmeðu nacionalnih vlada 26 država, kojim se zemlje obvezuju na poštovanje odreðenih pravila, no bez uspostave centralnog autoriteta koji će poštivanje tih pravila garantirati. Unija, globalno gledano, htjela bi federaciju bez federacije. A to ne ide. Mogli su pitati druga Tita za recept, a mogli su i poslušati savjet starijih, mudrijih i konvencijama neopterećenih ljudi koji bi im jamačno rekli: „Ne može se stisnut i prdnut!“
Ovakva situacija u Uniji jamči dugoročnu nestabilnost (za razliku od teze o stabilnosti koju nam pokušavaju podvaliti naši unionistički političari pokušavajući nas privoljeti da glasamo za Uniju). Hoće li izbiti kaos i metež još se ne zna, ali je sasvim sigurno da možemo očekivati još niz besplodnih razgovora, plenuma, samita i „susreta na vrhu“, — sve dok svi ne dignu ruke od propalog unijskog projekta, ili dok ih narod kome će jamačno u odreðenom trenutku prekipjeti na to ne natjera.
„Ovo je velik dogaðaj za Hrvatsku, može se reći i povijesni. Završena je jedna etapa, čestitam svima koji su sudjelovali“, kazao je unionist Zoran Milanović povodom stavljanja potpisa unionista Ive Josipovića i Jadranke Kosor na Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji i Završni akt, zajedno s još 27 čelnika europskih država.
Stvarno povijesni dogaðaj! Udžbenici povijesti za dvadesetak godina znat će cijeniti istinsku vrijednost sramnog potpisa na taj sporazum i ponašanje svih aktera ovog gnusnog čina. U takvu uljudnu, ali konfuznu, bezidejnu i urušavajuću, već gotovo propalu Uniju želi nas uvući izdajničko pero domaćih vazalskih unionista. I to je taj briljantan uspjeh kojim se hvali unionistica Kosor. I to je to na čemu njenoj vladi „odaje priznanje“ unionist Milanović. Zbilja spektakularno.
Unionisti se „vraćaju kući“
Ne računajući Pahorov mig, poljubac i čestitku, - ima li nakon zasluženo izgubljenih izbora veće utjehe za unionisticu Kosor? Ako išta, ostvarit će se bar nakratko riječi Wilfrieda Martensa, predsjednika Europske pučke partije, izrečene 16. prosinca 2010. godine: „Hrvatska premijerka Jadranka Kosor ima našu punu potporu“, rekao je tada Martens i dodao: „Ona će biti 28. liderica u Europskoj uniji. Ona će braniti interese Europske pučke stranke u Europskom vijeću.“ Jadranka Kosor doista se „vraća kući“ – vazalka se vraća u naručje svojim unijskim šefovima, kako bi branila njihove interese. Bar nakratko.
Marionetski hrvatski političari danomice ponavljaju kako se ulaskom u Uniju „Hrvatska vraća kući“. Doista, uðe li u EU, vraća li se Hrvatska kući? Ne, unionisti se vraćaju kući! Kao što nam je poznato, sve su veće hrvatske stranke članice širih, unijskih partija i one samo izvršavaju zadaće svojih središnjica.
Tako, SDP izvršava zadaću iz centrale europskih socijalista (PES), HDZ radi što im kažu u europskoj pučkoj partiji (EPP), Vesna Pusić čak je u drugom mandatu predsjednica europske partije ELDR. Pa jasno da se oni vraćaju kući! Problem je u tome što mi nemamo drugi dom.
Iako je zapravo poprilično dvojbeno je li baš unionistica Kosor inzistirala da sa sobom na unionistički bal vampira povede malo, ali odabrano društvo svojih „političkih protivnika“ (Pusić, Mimica), ili je odluku o ovakvu sastavu hrvatske vazalske delegacije donesena od strane njihovih zajedničkih šefova u Bruxellesu, — to je u svakom slučaju samo još jedan pokazatelj da meðu njima nema više nikakve razlike. Probudite se: „ljevica“ i „desnica“ više ne postoje: svi su protiv nas.
Dva velika bloka koja, zahvaljujući umnogome i izbornoj matematici, suvereno vladaju hrvatskom političkom scenom (a na žalost i pripadajućim narodom), ostvaruju svoj zajednički cilj. Ili se bar adaju da su na najboljem putu da se se smjeste u udobne unijske fotelje.
Budući da je, kako smo vidjeli, ionako praktički nemoguće da narod na izborima odabere ikoga drugoga osim njih, onda je sasvim jasno da u stvarnosti živimo u jednostranačkoj državi. Imali smo izbore, ali nismo imali izbora.
Jedina prilika da doista biramo i izaberemo (jer na parlamentarnim izborima zapravo i nije bilo moguće izabrati nekog tko bi bio protivnik pripajanja Uniji) jest ona koju ćemo imati na referendumu. To je, u stvarnosti, možda i jedini izbor koji će nam ikada biti dopušten. Nemojmo ga propustiti.
Pritom, ne bi bilo ništa neobično – i valja vjerovati da će se upravo to i dogoditi – da narod koji je na parlamentarnim izborima glasao protiv stranke HDZ koja je ovu zemlju temeljito opelješila, glasujući na referendumu protiv utrpavanja Hrvatske u Europsku uniju očita bukvicu i izbornim pobjednicima. Zašto ne?
Graðani danas većinom ionako nisu ni za tzv. „lijeve“ ni za tzv. „desne“, ma graðani nisu ni za koga. Graðani su sad konačno malo za sebe! Jer, predugo već čekaju bolji život, gledajući pritom svo vrijeme oligarhijsku vrhušku kako u nezasluženom lagodnom životu predugo uživa. To je, meðu ostalim, činjenica koju je unionistička kvislinška oligarhija na svoju propast smetnula s uma.
Izdajničko pero nas vodi ravno u političku, demokratsku i ekonomsku propast
Ruka koja je vodila izdajničko pero potpisujući ovaj „ugovor“ (zapravo diktat Europske unije) nije nimalo dobronamjerna. Jer, kad „ugovore“ potpisuju dvije tako neravnopravne strane, kao što je gigantska korporativna superfederacija od pola milijarde ljudi s jedne, i mala, ekonomski iscrpljena, siromašna i opljačkana zemlja s druge strane, naprosto nije realno i pomisliti da bi bilo moguće da ova potonja išta predloži onoj prvoj.
Mi s Europskom unijom nismo uopće „pregovarali“, nego slušali njen diktat, sada pretočen u formalni akt.
Pa, kamo nas žele odvesti naši nasmijani unionisti? Kakvu nam je sudbinu namijenilo izdajničko pero koje je potpisalo sramni sporazum o aneksiji?
Čitav svijet shvaća da je u Uniji nešto trulo. Znaju to, naravno, i pripadnici udružene hrvatske oligarhije. Ali, kad bi graðanima Hrvatske iskreno rekli što se zbiva, ostali bi bez svojega povijesnog cilja – unijskih fotelja. Svi sve znaju, osim možda onih naših graðana koji su na žalost podlegli frenetičnoj indoktrinacijsk oj kampanji. Zapravo je vrlo čudno da su joj podlegli, jer dovoljan je tek letimičan pogled u novine ili na ekran, pa da se vidi da je eurozona (a posljedično i Unija) na rubu kolapsa. Probudite se!
U posljednje vrijeme u Uniji jako su se intenzivirali sastanci i samiti na kojima se žustro (i uglavnom besplodno) raspravlja o mogućim rješenjima. Čak i hrvatsko potpisivanje pristupnog ugovora bilo je ništa drugo nego tek uvertira u još jednu takvu raspravu.
Jasno je da su u Uniji neki jednakiji od drugih. Angela Merkel toliko je čvrsto uzela uzde u svoje ruke da se čini kao da je izvršila puč: tko još sluša Hermana Van Rompuya? Osim toga, svi stalno iznose prijedloge „rješenja“, ali konkretno rješenje i jasnu viziju – nema zapravo nitko. Manje zemlje tek su politički statisti u filmu velikih unijskih igrača.
Unija je totalna politička katastrofa. No, izdajničko pero želi nas odvesti baš ondje.
U to uopće više i ne sumnjam jer naš narod, a nažalost i naša politika teško da su „misleća kategorija“. Kod nas ili bolje kazano u „hrvatskoj“ politici i ne postoji sintagma „strateška istraživanja“ ili „strateška predviðanja“.
U privatnom životu za sve sam imao neku alternativu, ali za slobodu ni osobno ni kao narod ne smijemo imati drugu alternativu - osim slobode i suverenosti. Moja sloboda kao i sloboda moga naroda nema i ne smije imati druge alternative. U privatnom životu od mnogih ljudi čujem da im je od svega - najvažnije zdravlje. Mnoge sam upitao ima li ljudi kojima je nešto prioritetno važnije od zdravlja. Svi su rekli da nema. Na to sam im odgovorio da ima ljudi kojima je sloboda važnija od zdravlja, a to su zatvorenici, dakle ljudi koji nemaju slobode. Na tu moju tvrdnju svi su ustuknuli i priznali mi da je tako. Ako se nema slobode ne može se imati ni zdravlja, ako se nema slobode ne može se imati ni budućnosti, ako se nema slobode ne može se imati ni sreće, ni zadovoljstva. Ovdje riječ „slobodu“ treba tumačiti kao – samostalnost u odlučivanju, kao suverenost naroda.
Još i danas mi ječe u ušima riječi Slobodana Miloševića još iz 1991.g koji je po prilici kazao „Hrvati ne znaju voditi državu, pa će je brzo izgubiti“. Kako se čini doista se nije šalio, iako mi danas sve više postaje jasno da je sam Slobodan Milošević dobrim dijelom zaslužan za stvaranje hrvatske države, ponajprije iz razloga što svima onima koji ni tada ni danas nisu voljeli i ne vole hrvatsku državu – nije ostavio niti milimetra manevarskog prostora, sve ih je proglasio ustašama bez obzira jesu li bili jugaši, komunisti, autonomaši i sl. pa nisu imali niti najmanjeg izbora kuda...?!
I danas nam naši i euro političari kažu da nemamo alternative, već utopiti se u EU od pet stotina milijuna stanovnika i s time da treba sve što iti malo vrijedi rasprodati (pardon – privatizirati) u Hrvatskoj, što je prije nekoliko dana zatratražila i Svjetska banka...?! Dakle, svega se odreći u bescijenje, da mi kao narod, kao ti nemisleći Hrvati ne smijemo imati ništa, ama baš ništa u svome državnom vlasništvu. Uskoro će doći vrijeme da vodu koju pijemo i kojom se umivamo, nećemo više plaćati Zagrebačkom Holdingu, ili u drugim gradovima nekom drugom komunalnom poduzeću, već nekakvoj firmi iz Engleske - John Smith d.o.o ili slično, koja će upravljati našim vodama i odreðivati joj cijenu po metru kubnom kako zaželi. Isto ili slično će biti i sa našim šumama, našom energetikom i strujom, i da sve drugo da i ne ne nabrajam. ZAR JE TO, DRUGOVI I GOSPODO VAŠA ALTERNATIVA?! – kojoj mi nemamo druge alternative. E, moj izbezumljeni hrvatski narode, samo bolesni politički mozak može tako razmišljati?! Takav mozak kojemu hrvatski čovjek, hrvatsko dijete, hrvatski starac, hrvatska trudnica, hrvatski seljak, hrvatski radnik, ratar, mornar, intelektualac, hrvatski činovnik i sl. i sl. – ama baš ništa ne znači, i o njima nitko ne vodi nikakvu brigu. Ako mislite da će se stranac o vama bolje brinuti nego i najlošija (ili najbolja) hrvatska politička vlast, ljuto se varate.
Na svečanosti potpisa EU pristupnog ugovora u Bruxsellesu naša tehnička premijerka sva ozarena, nekom samo njoj znanom srećom, izusti – „Ovim potpisom Europa dobiva najdragocjenija i najljepša prostranstva u Europi.“ Skoro sam se srušio kad sam to čuo, jer moj skromni mozak neoandertalca, još uvijek toliko funkcionira da shvaća ako netko drugi nešto dobiva, da tada onoj koji je dosada to nešto držao u svojim rukama – to sada gubi.
Ili njen kolega i nekadanji partijski sudrug Ivo Josipović tom svečanom prilikom reče – Mi se ne odričemo teško stečenoga suvereniteta, već njegov dio ulažemo u Europsku Uniju. Doista vrlo duboka pravna mudrost, od koje će hrvatski narod baštiniti samo sreću i to decenijama, pa i stoljećima.
Ali, kako se čini, uzaludno je govoriti, uzaludno je uvjeravati, kad narod ima svoje – vjeruje onome što se kaže na TV i u novinama. Pravo mu budi! Sjećam se Nostradamusa kada je za Španjolsku (misleći na vrijema graðanskog rata iz 1936.g) kazao – Kad se vlast preda urni (kutiji) za glasanje – zemlja će izgubiti slobodu. Hoće reći da je sam narod izabrao neslobodu birajući tada komuniste (Narodnu frontu). Kad narod nema mudre i domoljubne političare da ga vode, a narod najviše voli da ga netko vodi, pa kakve je voðe izabrao neka mu i bude, takvu će si izabrati i „slobodu“.
Politika je najdublja narodna kategorija, ne po tome da bi narod odlučivao, već po tome što svaku grešku političara ponajprije plaća narod, nerijetko i životima svoje djece i sl. . Ili ona naša narodna izreka – Riba smrdi od glave, a čisti se od repa. A evo tom istom narodu sa svih strana (i od strane EU i od strane naših EU političara) - pljušte silna obećanja.
E, moj narode, ne vjeruj obećanjima već vjeruj samo u snagu jačega. Zakon jačega je gazio i zemlje i rušio carstva, i pri tome nije imamo niti najmanje milosti za narod, za pravdu, poštenje, ljudskost – već je priznavao samo silu. Zašto bi taj zakon jačega (jačeg politički, jačeg gospodarski, jačeg vojno i sl.) prestao djelovati kad Hrvatska uðe u EU?! Svjetski moćni kapital preuzima sve u svoje ruke, s namjerom da to više nikada iz svojih ruku ne ispusti. Iz svojih ruku više nikada neće ispustiti tvoju Hrvatsku, koju mu potpisom na papiru darovaše, onu koju si do sada imao u svojim rukama kao svoju, a sada ni Bog je više neće moći iščupati iz njihovih ruku.
A u cijeloj toj priči, ti narod, postaješ najnevažnija kategorija i nizašto te se više neće pitati, samo će ti uzimati, a kad ti sve uzmu i više ne budeš ništa imao i kad postaneš neposlušan, dobivat ćeš i euro batine, to ti ne bi bilo prvi puta u tvojoj povijesti, nedaš se ispametiti. Nisi drugo ni zaslužio, jer si lakovjeran, zaboravljaš prošlost, pa i ovu nedavnu kad su ti, ti isti moćnici zabranili da se i braniš i kao žrtvi vezali ti ruke da bi te agresor kojeg su podržavali lakše dotukao. Gdje je onaj ponos tvojih branitelja – svi su se zavukli u mišje rupe ili pod nečije političke skute, i kao da više ne postoje.
O draga, o mila, o slatka slobodo, evo, sad te tvoji političari u ime naroda podigoše na viši euro nivo slobode. Umjesto svog vlastitog zakonodavstva i kršćanskog morala, sad će nad tobom bdjeti pravna regulativa od milijun i sedam stotina tisuća stranica zakona, odluka i sl. Nad tobom će vladati ogromna birokratska mašinerija, najveća i najobimnija u cjelokupnoj ljudskoj povijesti
Članstvo u toj tvorevini plaćat ćeš godišnje kao redovnu članarinu 600 milijuna eura, od čega bi se svake godine od tog iznosa moglo izgraditi najmanje šest tvornica. (Svaka po sto milijuna eura). Uz to posebno ćeš morati plaćati i dio svoje vlastite euro birokracije s oko 400 različitih službenika i sl. s basnoslovnim plaćama.
E, moj narode, tebe i ne uzbuðuje kakva je ta kuća u koju si praktički i pravno već ušao, što joj pucaju temelji, što joj se paraju šavovi.. i tko zna kako ćeš i ti tamo u toj lomljavi proći. Mi nismo poput Grka - buntovna kategorija, mi kao narod prećutno sve prihvaćamo što naši političari zažele i rade.
Svijet i njegova budućnost?! Hrvatska i njena budućnost?! Korijeni te budućnosti, pa ma kakva bila, leže u nama samima, makar toga malo tko je svjestan. Još bih dodao – tko ne pamti prošlost bolje je da i nema potomstva, a koga ne zanima budućnost neka je i ne stvara.
U zadnjih 20 godina su naši sposobni političari ukrali puno više od 6 tvornica godišnje , i plus nas zadužili za 50 milijardi dolara ,hajde ti Aldo nama lijepo reci koliko je to tvornica? Prestani lupati gluposti i ako ti je stalo do Hrvatske očisti u svojem dvorištu i pobrini se da se uhite lopovi oko nas koji su nas pokrali umjesto što izmišljaš neke imaginarne opasnosti.
sjeverne koreje
Troškovi života u većini EU zemalja su niži nego kod nas , pa se ne moramo bojati nekih velikih poskupljenja , zemlje istočnog bloka koje su pristupile EU ,prije toga su imale 5 puta niže cijene hrane nego EU,a mi sada imamo 50% skuplje cijene koje po zakonima ponude i potražnje mogu samo padati .
Citat:ksenofobija??
Ulazak u EU nije ulazak u bezakonje. Što se tiče Slovenaca oni su poprimili europski škrti mentalitet a to je da se žale na sve i svašta i da im je sve skupo. Ništa im ne valja a svoje bi i govno skupo htjeli prodati da ga neko oće kupit.
Što se tiče plaća i plaćanja radnika o tome se moraju pobrinuti naši vrli političari (država) U Njemačkoj postoji zakon gdje je minimalni radni sat 7 i po eura.
Prednost koju ćemo imati ulaskom u EU je da imamo otvoreno puno veće tržište i zaštitu za plasiranje svojih proizvoda, od turizma,poljopr ivrede,industri je do znanosti.Naravn o da je za to potrebno proizvoditi i raditi a ne dizati kredite i trošiti.
Sa zadnjom rečenicom se potpuno slažem a to sam i ja već prije rekao bit će nam onako kako sami napravimo , Ulaskom u EU imamo priliku ekonomski napredovati ali ako to naši političari shvate samo kao još bolju priliku za pljačku naravno da nam neće biti bolje.
Uvijek će se netko pokušati izvlačiti da nam je gore zbog EU ,ali to neće biti točno ,nego zato što je opet netko jamio par milijuna. Sve je u našim rukama , a najveći dio ekonomske politike ostaje i dalje u našim rukama ,samo se brišu granice i ukidaju dvostruki porezi i carina što olakšava i pojeftinjuje promet svih vrsta proizvoda .
Uostalom, dovoljno je zapravo samo pogledati tv-dnevnik pa vidjeti teku li u Uniji med i mlijeko. Ipak, važno je obavijestiti se radi raskrinkavanja Unije, jer postoje trenuci u kojima stati na stranu istine nije samo ispravno, nego i sudbonosno. Za nas, našu djecu, naše bližnje, našu domovinu i našu budućnost. Trenutak u kojem živimo nesumnjivo je jedan od tih.
Informirajte se i – nemojte šutjeti!
Pripadnici unionističke oligarhije često znaju reći kako su tzv. „euroskeptici“ neinformirani. U takvim paušalnim izjavama izrečenim „svisoka“ i prečesto prednjači gorljiva unionistica Pusić. No znaju oni da nisu u pravu, jer to, naravno, naprosto nije uvijek istina. Možda su baš ti „euroskeptici“ i skeptični upravo zato što su i predobro informirani! U stvari, mi bismo trebali informirati njih! Radovalo bi nas kad bi bar netko od njih, suočen s neoborivim činjenicama, došao k sebi.
Uostalom, izraz „euroskeptik“ je pogrešan termin: nisu „euroskeptici“ skeptični u odnosu na Europu (kontinent), kako bi se dalo zaključiti iz samog tog naziva, nego su – uglavnom zato što znaju kakva je – protivnici nedemokratske Europske unije (politička asocijacija), a to je nešto sasvim drugo. Kako bilo, demantirajmo tvrdnju da su protivnici Europske unije neinformirani na najbolji mogući način – informirajmo se! A ako smo informirani, informirajmo se još više! Znanje doista jest moć, i to nije floskula.
Kako biste mogli donijeti „informiranu odluku“ na predstojećem referendumu, na stranicama portala „Europska unija i velika nevolja koja dolazi“ ne propustite pročitati (i svima preporučiti) odgovore na važna pitanja o nedemokratskoj europskoj federaciji:
- Kako zapravo funkcionira nedemokratska federacija Europska unija?
- Kako se kroz povijest razvijala ideja o ujedinjenju u eurofederaciju?
- Trebamo li ući u EU samo zato što smo nesposobni upravljati vlastitom državom?
- Što će se dogoditi glasamo li protiv Europske unije?
- Kako se troši novac Europljana u Europskoj uniji?
- Uðemo li kojom nesrećom u Uniju, znamo li kako se iz nje izlazi?
- Koja je budućnost Europske unije i što iza nje stoji?
Znati pravu istinu, a šutjeti, danas je vrlo pogrešna opcija. Šutjeti – a znati – ovaj put predstavlja nepojmljiv konformizam.
Ne zaboravite: ne možemo lijepo prekrižiti ruke i čekati da netko sa strane obavijesti ljude o opasnostima koje vrebaju u vezi eventualnog ulaska u Europsku uniju. Ne možemo ne učiniti ništa, a onda se nadati kako će to netko učiniti umjesto nas. Neće. Pogrešno je razmišljanje da to „nije naš posao“. Jest, to je posao svih nas. Svi moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo upoznali sve naše bližnje, naše prijatelje i poznanike, kako bismo upoznali što je moguće više graðanki i graðana Republike Hrvatske s pravim licem Europske unije.
Danas još! Sutra može biti kasno.
šta vi umišljate da ova banana država može živjeti smaa na svijetu,hvala bogu da nam je susjed eu,a ne rusija ,kina,kenija
ŽIVJELA EU,NAJBOLJE MJESTO ZA ŽIVJETI ZA OBIČNOG ČOVJEKA
Promatrači će do punopravnog članstva paralelno sjediti u Saboru i u EP-u, primat će zastupničku plaću (oko 15.000 kuna), ali će za boravak u Strasbourgu ili Bruxellesu dobivati dnevnice od 284 eura. Nakon 1. srpnja. 2013. dobivaju europsku plaću od oko 6000 eura.
Nakon što ih Sabor potvrdi, postat će prvi hrvatski dužnosnici u EU tijelima, zasad samo promatrači, no radi se na tome da se – uz pristanak EU parlamenta – promijeni zakonska regulativa te da istih 12, nakon što Hrvatska postane punopravna članica, postanu stalni zastupnici, kad će i napustiti saborske klupe. Prema Ugovoru o pristupanju, hrvatski će zastupnici u EU parlamentu moći sudjelovati u raspravama, ali neće moći sudjelovati u donošenju odluka. To pravo dobivaju 1. srpnja 2013., kad počinje punopravno članstvo.
Kandidati za EU zastupnike predlagat će se po stranačkom ključu – za jednog EU kandidata treba u Saboru imati 12 zastupnika – pa bi SDP imao šest, HDZ pet, a HNS jednog promatrača, čime će Hrvatska imati svoje predstavnike u sve tri glavne političke grupacije u EU parlamentu – meðu socijalistima, pučanima i liberalnim demokratima. Iako bi bilo dobro da što prije sjednu u klupe EU parlamenta, nova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić smatra kako je ipak bolje pričekati da se odluka o pristupanju potvrdi na referendumu. Budući da je referendum 22. siječnja, hrvatski bi zastupnici u EU parlament mogli u veljači.
Zasad je jedino sigurno da će HNS-ovac Jozo Radoš biti kandidat, dok razgovori u ostalim strankama još traju. Logično je očekivati da se u Parlament zapute zastupnici s iskustvom u vanjskopolitičk im temama. Iz SDP-a bi to mogli biti Tonino Picula, Daniel Mondekar, Tanja Vrbat, Gvozden Flego ili Ingrid Antičević-Marin ović, dok iz HDZ-a, uz dojučerašnjeg ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića, konkuriraju Andrej Plenković, Davor Stier, Marija Burić-Pejčinovi ć, Frano Matušić... Promatrači će do punopravnog članstva paralelno sjediti u Saboru i u EP-u, primat će zastupničku plaću (oko 15.000 kuna), ali će za boravak u Strasbourgu ili Bruxellesu dobivati dnevnice od 284 eura. Nakon 1. srpnja. 2013. dobivaju europsku plaću od oko 6000 eura.
Dogovor s Buzekom
Postoji velika mogućnost da tih 12 promatrača nakon 1. srpnja 2013. ostanu u EU parlamentu kao zastupnici. To još treba dogovoriti s njegovim predsjednikom Jerzyjem Buzekom. Naime, prema pravilima Unije, nova država može promatrače automatski preimenovati u zastupnike samo ako je od ulaska u EU do raspuštanja parlamenta ostalo manje od šest mjeseci. U slučaju Hrvatske, do raspuštanja će proteći devet i pol mjeseci. Budući da su redoviti izbori za EU parlament u travnju 2014., Hrvatska bi na taj način izbjegla da graðani u manje od godinu dana dvaput izlaze na birališta.
Mene osobno jako zanima kakav je pogled i stav prema Hrvatskoj i Hrvatima od nekog neutralnog i izvana pa volim s njom i o tome diskutirati. Naslov ovog teksta upravo su njene riječi :»Hodate po novcima». Time je mislila na ogroman neiskorišteni potencijal naše Domovine.
Imala sam prilike upoznati i hrvatskog povratnika koji je godinama bio visokopozicioni rani zaposlenik Bill Gatesa. Bio je ogorčen nakon propalog pokušaja ulaganja svojeg stečenog bogatstva u Hrvatsku. Rekao je: 'ovdje ti jednostavno ne daju raditii!' Nismo mi niti ljen niti glup narod, mi samo imamo loše vodstvo. Počevši od direktora firmi koji su prečesto na svojim ne-odgovornim funkcijama birani po podobnosti a ne sposobnosti, pa do vlade (o tome ne treba niti trošiti riječi).
Toliko potenciijala imamo a jedini koji nas u tome sprjecavaju su birokracija i nesposobni politicari koji rade iskljucivo za svoje bijedne interese. Tko bi u zdravoj tvrtci ostao na svom radnom mjestu da sustavno radi protiv iste, kao što to naši političari rade a vidljivo je nakon 20 g od samostalnosti??
Svjetski novinari rade reportaže u kojima su oduševljeni ljepotom naše zemlje i dobrotom ljudi. Svjetski poznati kuhar Anthony Bourdaine oduševljen je ove godine snimio poznatu kulinarsku emisiju u Hrvatskoj i o hrvatskoj kuhinji. CCN i ostali televizijski kanali svrstavaju našu zemlju u najljepša mjesta svijeta koja treba obvezno posjetiti. Sve se to može jako dobro naplatiti i živjeti od toga. Uz uvjet da novci ostaju u Hrvatskoj a ne kao u slučaju banaka da svi prihodi odlaze van a mi im služimo kao jeftina radna snaga i robovi koji polako ali sigurno ostaju bez svojih resursa.
Neko vrijeme nisam shvaćala da sam i ja uvučena u to opće mijenje o bijedi i siromaštvu u Hrvatskoj. Onda sam pogledala oko sebe. Vidjela sam kakvi se auti voze, vidjela sam da i dalje u velikom broju odlazimo na skijanja i ljetovanja, kako se njeguje moda, pa ne bih rekla da se općenito radi o takvoj bijedi. Ne negiram postojanje siromaštva, nažalost uvijek i u svim zemljama ga ima, ali činjenica da su Hrvati u odnosu na svjetski prosjek u iznimno velikom postotku vlasnici barem jedne nekretnine , isto tako i dodatne kuće- za odmor, ne ide u prilog tvrdnjama koliko su Hrvati siromašni. Ali da se radi na tome da nas osiromaše, radi se.
Od silnih uvjetno rečeno poklonjenih novaca iz EU predpristupnih fondova koliko ih je realno 'izvučeno' se ne priča . Političarima su puna usta tih novaca i gotovo se ljute jer ih nitko «ne želi uzeti», kao da su po cesti razbacani. Ne govore da za izradu poslovnog plana morate angažirati vrhunskog stručnjka, koji isto tako vrhunski naplati svoje usluge. Zapravo, ne morate ga uzeti ali upute za izradu poslovnog plana napisane su na način da su čak i visoko obrazovanom čovjeku nerazumljive. Najprije morate uložiti vlastite novce u posao za koji želite dobiti bespovratna sredstva, a onda ih eventualno možete dobiti nazad. A znamo da se svaki natječaj se može napisati tako da ga samo odreðena osoba može dobiti, bez brige nije to hrvatski izum. Projekti kojima i odobre novce ako se naknadno ispostavi da nisu «zasluženi», moraju vratiti dobivena sredstva. Tako da ti «silni novci» s kojima ljude medijski siluju i truju ostaju uglavnom -nemoguća misija. Pa gdje ste u kapitalističkom svijetu vidjeli da vam nešto poklone osim ako nije njima na korist ili u svrhu «vezanja» za buduće ustupke??. Na projekte koje trenutno financira EU, poput spalionice otpada sa zastarjelom tehnologijom ne mogu (ili ne žele) utjecati niti lokalni političari (a još niti nismo u uniji!!) a kamoli –narod-!
Razlog jednostavnog dobivanja nenamjenskih kredita za kupnju npr. auta je osiguravanje dužničkog ropstva i ovisnosti o bankama, dok će vam kredit vrlo teško odobriti ako ulažete u proizvodnju ili unaprjeðenje gospodarstva za napredak zemlje i ljudi.
Uglavnom da skratim, svodi se na to da iz EU predpristupnih, pristupnih i inih fondova onaj tko već ima puno novca može ga izvući još, a onaj tko ga nema ne može. Otprilike nam takvu «pomoć» nudi EU, ako si bogat pomoći ćemo ti da budeš bogatiji, ako si siromašan, nestani! Zato nas i pokušavaju prikazati siromašnima.
Je li istinsko bogatstvo (šačice ljudi) ono u banci ili to da naša djeca smiju sama odlaziti u školu, dućan, bez straha o otmici, ili od zalutalog metka? Ili to da se i dan danas uglavnom ništa loše neće dogoditi ako zaboravite zaključati svoj auto ili dom? U većini razvijenih zemalja je nezamislivo ispustiti dijete iz vida niti na trenutak, nezamislivo je stati na semaforu s otvorenim prozorom, jer će vam sve vrijedno što imate na sebi i sjedalu nestati. Ili smjeti hodati po gradu baš po svim četvrtima kojima poželite?
Zemlja koja ima 1250 otoka u čistom moru je bogata zemlja. Italija npr. na svojoj Jadranskoj obali ima jako razvijen turizam, a ono što tamo prilično skupo prodaju je smrdljivo i prljavo more (uvjerila sam se svojim očima), a plaže su prenatrpane!! Zemlja koja ima 8 nacionalnih parkova na površini kopna od 57 tisuća kvadratnih kilometara, bogata je zemlja! Zemlja koja sama sebe može prehraniti, što sa morskim blagodatima, što sa slavonskim plodnim ravnicama po zdravom razumu ne može biti siromašna. Zemlja koja svoje WC-e ispire pitkom vodom, u današnje je vrijeme jako bogata zemlja! A i sve se glasnije šuška o ogromnim nalazištima plina u našem Jadranskom moru. Ponavljam, sve se to može jako dobro naplatiti, i doslovno živjeti u blagostanju.
Sve to gospoda iz bijelog svijeta jako dobro znaju, pa kao u onim SF filmovim o vanzemaljcima, oni odlaze na novi planet crpiti resurse jer su svoje potrošili i uništili. Osnivači EU su u svojoj suštini i povijesno osvajači i kolonijalisti, pa koliko god oni to pokušali uljepšati i uvjeravati nas u jednakost po vjeri, nacionalnosti, spolu i pravima svi jako dobro znamo kako to u praksi izgleda. Pokoljenjima genetski ostajemo isti, kako mi tako i oni. A osvajači ostaju osvajačima!
EU blagostanje je isto što i predizborno obećanje!
smijesno mi je kada ljudi koji zive od evropskog novca zazivaju propast evrope,kada ljudi u zemlji koja nije sposobna proizvesti ama bas nista konkurentno(pri rodu nam je bog dao)
pricaju o svojoj velicini i samodostatnosti ,kada troseci tudi novac sve ove godine i trose buducnost ove zemlje pricaju o stranim osvajacima,lazl jivi ,ksenofobicni licemjeri,sitni sovinisti i kokosari to ste vi
Poznato nam je puno primjera zaustavljanja razvoja i gradnje na samom našem otoku. Kad netko nešto počne gradit ili investirati ne doðe ni banka ni eu masoni da zaustave nego domaći kvazi ekolozi i čuvari nacionalnog blaga i baštine. A nitko od njih nije ni mason ni bankar. Na ovim stranicama je pljuvano po projektima kad god bi koje netko pokušao realizirati dok se nije zabranilo ili zaustavilo s istim a jedini razlog je bio "nek susjed ima štetu makar ja ne imao koristi" Ulaskom u EU će se možda nešto promjeniti u birokraciji i investiranju a i radu. Po nekima ispada da hodamo po parama i da ih treba samo pokupiti. Jest ali treba se sagnuti i iskriviti kičmu za to a svi hoće da to drugi za njih radi. Gluposti koje nam valjaju godinama o nezagaðenosti voda čistog mora i zraka i slično. Samo neuka budala može vjerovati da smo pošteðeno mjesto u svijetu koje je izbjeglo posljedice černobila fukušime i ostalih svjetskih katastrofa i posljedica zagaðenja i ozonskih rupa. Čisto more smo imali nekad, ono je danas puno prljavije i zagaðenije, zatim Jadransko more nikad nije bilo bogato ni florom ni faunom a ovi što prde o izlovljavanju i iskorištavanju prde u prazno. Ne EU jest DA autokracijskoj tajkunskoj eliti koja je vladala zadnjih 20 godina. Zašto protestuju na ulicama EU! Zato što su besposleni i umjesto da nešto čine krive druge kao i kod nas za svoje propuste i nerad. Imamo primjer nedavnog štrajaka u astronomskom društvu u Malom Lošinju. Iz istog razloga izlaze na ulice Europe, žele da im drugi naðu posao, stan, obezbjede dobru plaću, školovanje. Nisu ništa naučili raditi. A to smo djelimično i mi roditelji krivi jer smo djeci dosta toga servirali na pladnju bez puno truda i rada. Neki zaista žive u Hrvatskoj zemlji blagostanja ali to je jedna elitna manjina koja vjerojatno ulaskom u EU dobiva konkurenciju i mogućnost da izgubi ono čime sada vlada. Naravno da je u nekad bogatijim zemljama Europe danas lošije a to je zato jer se treba izjednačiti životni standard u svim članicama. Većini neće biti bolje a ni lošije i zato vi protivnici servirajte nam malo bolje dokaze a ne paranoidne teorije zavjera.
Kome možemo danas vjerovati? O svemu moraš biti dobro informiran da te ne sjebe.
Kiki ako te zanima kapitalizam preporučam ti Marxov Kapital da pročitaš. On je to napisao prije više od sto godina i prorekao je da će se kapital s[cenzurirano]i sam. Ali sjebancija kapitala nije razlog da mi ne uðemo u europsku uniju. Naprotiv to je još jedan razlog za i treba da izgradimo novu budućnost. Njemačkom, francuskom ili britanskom šljakeru i seljaku nije ni bolje ni lošije nego meni! U prirodi velike i šarolike zajednice opstaju i otporne su na mnoge promjene dok one male nestaju. Pregazi ih vrijeme!
Link Text (www.youtube.com/.../)
Link Text (www.youtube.com/.../)
Bravo istina.
Ovi drugi limkovi nažalost ne rade pa ne mogu komentirati
IMa ti na you tube njegov video kako se Hrvati guraju u Europu pa ga pogledaj. Uglavnom imaš dosta na you tube o Eu parlamentu vrijedno ti je to pogledati prije nego počneš laprdati o EU.
"Zapravo, kako smo ih dočekali i kakav blistavi horizont im predlažemo? Možemo se kladiti da nijedna zemlja nije imala općenito lošiji doček u europsku zajednicu od ove – unatoč tome što je udovoljila svim kriterijima i etapama pristupnog procesa koji je bio beskonačan, pretjeran i ponižavajući!", navodi de Bernard, pa spominje i kako se "svi prave da se raduju tom proširenju koje je tako općeprihvaćeno i toliko neproblematično".
"Moram reći da kada bih u ovome trenutku bio Hrvat, da bih bio protiv Europljana i EU, odnosno protiv njihovih čelnika, te bih bio u iskušenju da im nakon toliko neumjesnosti, bezobrazluka i aljkavosti svima kažem da prošetaju", piše de Bernard.
Spominje i da je Hrvatska istodobno "dubinski eurofilna i frankofilna zemlja", da je to zemlja prepuna talenata, da je "autentično demokratska zemlja, koja je dokazala da je sposobna uložiti dovoljno velike napore kako bi prebrodila vlastitu krizu ne čekajući ostale". Na prigovore koji se mogu čuti, da je Hrvatska zemlja s manje od pet milijuna stanovnika i predstavlja tek marginalni dio europskog stanovništva i europskog BDP-a, autor pita jesu li u EU to ikad zamjerali Luksemburgu ili Malti?