U Palači Fritzzy predstavljena je knjiga 160 godina Brodogradilišta u Malom Lošinju autora Julijana Sokolića objavljena povodom ove visoke obljetnice lošinjskog škvera.
Jučer je u Palači Fritzzy prigodom predstavljanja knjige »160 godina Brodogradilišta u Malom Lošinju«, autora Julijana Sokolića, brojnim Lošinjanima srce kucalo puno ponosa, budući je ova knjiga prava oda otočnim vještinama, pameti, upornosti, entuzijazmu, spremnosti da se u krizama prilagođavaju novim situacijama ma koliko bile teške i složene.
Taj su ponos potakli u svojim govorima, kako autor Julijano Sokolić, tako i urednik knjige Josip Žgaljić, koji je kazao da niti jedan grad na istočnoj obali Jadrana nema tako sveobuhvatnu knjigu o brodograditeljskoj povijesti te u ime nakladnika, direktor Lošinjske plovidbe - Brodogradilište Vinko Mužić.
- Naša je želja da ovo bude poticaj za daljnja istraživanja mladih o utjecaju brodogradnje i pomorstva na društveno ekonomski i povijesni razvitak naših krajeva. Ova stoljetna tradicija imala je značajni utjecaj na intelektualni, tehnički i tehnološki razvoj otočja.
Nije bilo domaćinstva koje direktno ili indirektno nije bilo povezano sa škverom i upravo je entuzijazam malih ljudi i njihova kultura rada održala škver do današnjih dana. Brodogradilište se sada nalazi pred izazovima promjene, uz usmjerenje da turistička i industrijska funkcija budu komplementarne. Nadam se da će mladi naraštaji i u novim uvjetima nastaviti tradiciju stoljetnih lošinjskih brodograditelja, rekao je Vinko Mužić.
Zlatno doba jedrenjaka
A da je 160 godina brodograditeljske tradicije Lošinja nevjerojatno bogatstvo i fascinantna priča, svjedoči gotovo tristo stranica knjige bogato ilustrirane fotografijama, u kojoj autor zanimljivo i pritom znanstveno-istraživački utemeljeno daje mnoštvo podataka kroz osam poglavlja, počevši od pregleda brodogradilišta na Sjevernom Jadranu početkom 19. stoljeća kada ih je bilo preko 20, a samo u Malom Lošinju je 1856. godine bilo 11 brodogradilišta.
Na mjestu današnjeg, Brodogradilište je 1850. izgradio Marko Martinolić, a Lošinjska plovidba njegov je peti vlasnik. Zlatno doba lošinjske brodogradnje vezuje se uz gradnju jedrenjaka, a u razdoblju od 1850. do 1884. godine u lošinjskim je škverovima izgrađeno preko 500 jedrenjaka.
Vrhunac moći lošinjske flote jedrenjaka bio je 1869. kada je u jedanaest brodogradilišta radio 651 radnik. U lošinjskom Brodogradilištu 1872. porinut je bark Reno koji je na putovanju od New Yorka do Istanbula postigao svjetski rekord u brzini onog vremena stigavši na odredište u samo 23 dana.
Prvi uveli aluminij
Nakon detaljnog pregleda o razdoblju jedrenjaka, knjiga donosi i mnoštvo zanimljivosti iz razdoblja željeznih jedrenjaka i parobroda, potom o razdoblju između dva svjetska rata, koje je obilježeno gradnjom luksuznih jahti, zatim o vremenu od 1945. do 1972. kada je nakon nacionalizacije ostalo jedno brodogralište, ali ni u tim uvjetima nije se odustajalo do inovacija pa je malološinjsko Brodogradilište bilo prvo u Jugoslaviji u primjeni aluminija.
Od 1973. do danas Brodogradilište je u sastavu Lošinjske plovidbe, o čemu govori pretposljednje poglavlje, dok posljednje donosi neobično zanimljive podatke o Lošinjanima koji su diljem svijeta ostvarili uspješne brodograditeljske karijere, upravo na zasadama otočne tradicije.
Autor Sokolić, koji je prve retke ove knjige napisao još prije 30 godina, a prije 18 mjeseci je definitivno donesena odluka o izdavanju spomen knjige, kaže da je sretna okolnost što je to učinjeno baš povodom visoke obljetnice koja podsjeća da bi trebalo napraviti više na čuvanju i prenošenju znanja o našim ljudima, njihovu trudu i uspjehu kao mogućem nadahnuću za buduće naraštaje.
Među onima koji su diljem svijeta ostvarili uspješne brodograditeljske karijere su obitelji Cosulich u Italiji i Martinolich u SAD-u, pa Giovanni Tarabocchia koji je brodogradilište osnovao na Krimu još 1880. te braća Scopinich koji su 30-ih godina 20. stoljeća na Long Islandu nedaleko New Yorka izgradili dva brodogradilišta.
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Gradnju školske sportske dvorane i ...
Komentari:
Zašto nije u knjizi napisano cije je sada vlasništvo brodogradilište ? Zna se , Dumanića i Orlečana
Link Text (istrianet.org/.../losinj1.htm)
A ako vam se neda, mali dio koji je vrlo zanimljiv!
"U velikoj plovidbi na dalekim putovima i velikim morima nije vodila zapadna, nego uvijek istočna i osobito otočka Istra, dakle uvijek hrvatski mornari. Još godine 1870, kad jedrenjaci popuštaju, od 183 jedrenjaka duge plovidbe u Istri otpada 90% na istočnu obalu Istre. Na čelu je Lošinj sa 70% sudjelovanja u ovom broju jedrenjaka duge plovidbe, iza njega Volosko s 10%, Cres s 8%, Lovran s 3,5%. Rovinj je u ovoj dugoj plovidbi na sedmom, Piran (toliko sposoban u maloj obalnoj plovidbi) tek na četrnaestom mjestu. Tonaža jedrenjaka duge plovidbe [225] iznosi 80.000 tona, tako da prosječna veličina jednoga broda iznosi 437 tona. Kako od svih ovih brodova otpada na Lošinj oko 130, iznosi lošinjska tonaža velikih jedrenjaka duge plovidbe 1870. još uvijek nekih 56.000 tona. Godine 1875. ima Lošinj svega jedan parobrod, 1906. ima ih 14."
"Gotovo nenastanjen do sredine 13. stoljeća, Lošinj se do 19. stoljeća razvio u jednu od vodećih regionalnih pomorskih sila, a grad Mali Lošinj, iza Trsta, u drugu najvažniju luku na Jadranu. Lošinjani su bili cijenjeni po svojoj vještini izrade jedrenjaka, ali i kao najbolji pomorci na Mediteranu. Upravo u tom razdoblju definiran je arhitektonski izgled centra Malog Lošinja koji je gotovo nepromijenjen ostao i do danas.
Mjesto Mali Lošinj imalo je u 19. stoljeću šest brodogradilišta . Zahvaljujući njima, Mali Lošinj postao je europska brodograðevna i brodarska sila – brojem izgraðenih jedrenjaka duge plovidbe uzdigao se jedno vrijeme u austro-ugarskoj brodogradnji na drugo mjesto. Lošinjsko brodarstvo imalo je u drugoj polovini 19. stoljeća gotovo 150 jedrenjaka, što je više od cijele susjedne Istre. Plovidba na jedra dostigla je vrhunac izmeðu 1855. i 1870., kada na lošinjskim jedrenjacima plovi 1.400 kapetana i mornara. Meðu najpoznatijim su lošinjskim brodograditelji ma i brodarima obitelji Karatanich, Tarabochia, Martinolich (budući osnivači brodogradilišta u Monfalconeu), Cosulich (današnji vlasnici brodarske tvrtke u Trstu)."
www.tz-malilosinj.hr/.../
i ja sam to čuo!