"Nisam lijep kao Brad Pitt, nemam guzu kao Mel Gibson, nisam brz kao Jean Claude Van Damme, nisam bogat kao Bill Gates, niti jak kao Rambo, ali zato ližem kao Lessie".
Zamislite ovu poruku na crvenom bojom uokvirenom srcu u neopranom izlogu palače Kvarner uz ostale poruke iz repertoara ljubavnih i frivolnih poruka namijenjenih razmjeni među ljubavnim partnerima. Osjećate li kako vam raste adrenalin? Jesu li se uzbunili vaš osjećaj za pristojnost i građansko ophođenje? Mislite li da je ova poruka neprimjerena za objavu u javnosti? Jako ste se uzrujali? Dobro. Sada polako i duboko dišite, više niti jednom ne prelazeći očima preko uvodne rečenice. Ako vam je puls pao na normalu, disanje je ujednačeno, a gnjev više ne izaziva pulsiranje u ušima, možemo dalje.
Više ne morate ništa zamišljati. Pogledajte kroz neoprano staklo izloga palače Kvarner i osmotrite natpis Tko se tuče taj se voli, smješten usred srca uokvirenog crvenom bojom. Smeta li vam? Smatrate li ga proturječnim javnom moralu? Neodgojnim i sablažnjivim? Bojim se da znam odgovor. Ova je besmislena tvrdnja društveno prihvatljiva.
Uputile su nam je združene udruge Društvo naša djeca i Glazbena rotacija u povodu dana svetog Valentina, konzumerističkog praznika uvezenog zajedno sa kapitalizmom, lišenog ikakvog sadržaja osim poticanja kupovanja, toliko iritantno ispraznog da ne čudi što ga je Pavao VI. 1969. godine izbacio iz Općeg rimskog kalendara.
Valentinovo, praznik romantične ljubavi i prilika za zaradu u sušnom mjesecu, iskorišten je za reproduciranje besmislenog i opasnog stereotipa o nasilju kao sastavnom dijelu partnerskih odnosa. Teza da se onaj koji se tuče zapravo voli opisuje nasilje kao simptom ljubavi, koju po njemu prepoznajemo, pa taj simptom kao i cijelo željeno stanje onda strpljivo i bez preispitivanja podnosimo. Ova logika podržava neravnopravne odnose među spolovima, učvršćuje neravnotežu moći, a ljubav predstavlja kao neminovno popuštanje trenutačnim divljačkim impulsima.
Za razliku od benigne i odgojno neopasne uvodne rečenice ovog teksta, koja je vjerojatno prepoznata kao nepodnošljivi prostakluk, poruka o nasilju kao začinu u vezama prihvaćena je normalnom, neobaveznom i benignom, možda čak slatkom. Zašto? Zar samo zato što je stara i prenosi s koljena na koljeno ideju da je nasilje prihvatljivo? Zar samo zato što je toliko prisutna da o uopće više ne potiče na preispitivanje?
Nasilje je skup ponašanja čiji je cilj uspostaviti moć i kontrolu nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem. Uključuje tjelesno, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje. Tjelesno nasilje podrazumijeva guranje, udaranje, šamaranje, gušenje, davljenje, fizičko zadržavanje, pritiskanje, štipanje, fizičko sprječavanje da nekamo ode, povlačenje za kosu, grizenje, grebanje, protresanje, paljenje cigaretom, trganje odjeće s osobe, gađanje predmetima, bacanje ili uništavanje stvari u kući. Seksualno nasilje je prisiljavanje na seks, neželjeno dodirivanje, prisiljavanje na neželjene seksualne postupke, silovanje, prisiljavanje na seks bez zaštite, prisiljavanje na gledanje pornografije, prisiljavanje na snimanje seksualnog odnosa i radnji. Psihičko nasilje je ponižavanje, ismijavanje u javnosti, nazivanje pogrdnim imenima, psovanje, kritiziranje tuđih ideja i postupaka, ispravljanje i prodike, prekidanje osobe dok govori, nadvikivanje, iskretanje svega što netko kaže, okrivaljavanje žrtve za svoje nasilno ponašanje, ignoriranje, zastrašivanje, prijetnje, pokazivanje fizičke nadmoći, zabrane, uhođenje, praćenje, kontroliranje telefona, pošte i osobnih stvari, uništavanje nečijih predmeta, prijetnja samoubojstvom. Ovi su oblici nasilja nabrojani pojedinačno i iscrpno da bismo osvijestili koliko su prisutni u svakodnevnom životu i društvenoj okolini.
Temeljna vrijednost za koju se zalažu suvremena društva uvjerenje je da za nasilje nema opravdanja i da se nasilje uopće ne može tolerirati. Zbog toga države smišljaju zakone i strategije, troše silne novce na politike i programe, sve da bi zaustavile nasilje. Posebice ono između spolnih partnera koje predaja tipa Tko se tuče taj se voli reproducira kao životnu istinu i neumitnost, a uporno se održava zahvaljujući našoj toleranciji prema nasilju koje ne pogađa nas osobno.
Znanstvenice Instituta Ivo Pilar Renata Franc, Ines Sučić i Ivana Vrselja ispitivala su rizična i antisocijalna ponašanja mlađih adolescenata u 2009. godine. Istraživanjem je bio obuhvaćen reprezentativi uzorak od 1823 djece u 50 osnovnih škola diljem Hrvatske u kojem se između ostalog pokazalo se da je mlađih adolescenata koji nose oružje u Hrvatskoj više nego u Americi (u Hrvatskoj u 8. razredu 26,8 posto, u Americi oružje u dobi od 9 do 12 godina nosi oko 17 posto učenika), dječaci su skloniji tučnjavi, a u djevojčica je najprisutnije nasilje prema roditeljima. Svaki peti učenik 8. razreda priznao je da je napao vršnjaka s namjerom da ga ozlijedi, 17,3 posto 14-godišnjaka najmanje je jednom udarilo ili prijetilo nekome od roditelja, dok je svaki deseti osmaš bio nasilan prema učiteljici. Prema istraživanju Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje čak 70% od 1014 učenika i učenica u 42 osnovne škole iz 21 županije izjavljuje da je doživjelo barem jedan oblik nasilja u vezi.
Ovo ponašanje djeci i mladima nije urođeno. Ono je društveno generirano ponašanjem koje im je pokazano kao model i porukama koje su im upućene. Stoga je Tko se tuče taj se voli opasna i neodgovorna poruka, koliko god da smo je puta čuli i koliko god da je više ne preispitujemo. Upućena od edukativne udruge osnovane za opću korist i dobrobit djece, te smještena u kontekst privlačnog i agresivnim marketingom razvikanog praznika ljubavi, ova opasna poruka nastavlja svoj život kao neupitna istina.
Psiholog Carl Gustav Jung kaže: "Gdje vlada ljubav, nema mjesta želji za moći, dok tamo gdje prevladava moć, ljubav nestaje." Kratko, jasno, razumljivo. Moj prijedlog za noseći slogan idućeg Dana zaljubljenih. Ako već smatrate nedopustivom uvodnu prigodnu veselu i bezazlenu ljubavnu rečenicu.
Komentari:
Ajmo sve zabranit'
Postoji teza da se muško i žensko privlače, da se privlače i različiti karakteri, ... pa ej onda valjda normalno da se katkad porječkaju, ili kako poslovica kažu "tuku". Nekritičko prihvačanje svake poslovice dovelo bi do besmisla, isto kao što bi do besmila dovelo
"Riba ribi grize rep." Koji mrzitelj životinja je to izmislio, kako smije govorit da se ribe grizu i još maloj djeci koja ne znaju reć r prenosit poruku o nasilju nad životinjama.
"Tko prvi njemu djevojka." Kakvog li ponižavajućeg stava prema ženi. Znači žena je predmet za koji se muškarci trebaju otimati po principu tko je brži.
"Pomozi si sam pa će ti i Bog." Zakonom treba zabranit ovu poslovicu. Što je sa onima koji negiraju postojanje Boga? Narodnom poslovicom nameće im se nešto u što oni ne vjeruju da postoji. Kakve li nepravde!
Karikiram, ali ako ćemo na ovakav način tumačit izreke koje se govore u narodu, 90% izreka bi trebalo zabranit jer se na neki način može protumačit da promoviraju nasilje ili diskriminaciju na bilo kojoj osnovi. Kao da nitko nije čuo za preneseno značenje. Za nešto što se čita izmeðu redova. Nešto što će svakoj osobi koja ima (englezi bi rekli) common sense-zdravi razum, postat jasno, a neće u toj izreci tražit doslovno značenje onoga što piše.
Btw, ako ćemo već doslovno ići tumačit izreku tko se tuče taj se voli i shvaćat ju na način da promovira nasilje u bilo kakvom partnerskom odnosu, onda treba reći da ta izreka ima i svoj nastavak koji autorica članka namjerno ili slučajno nije spomenula a on glasi: "Takva ljubav ne postoji!"
Citat:Nisam znao da izreka "Tko se tuče, taj se voli" ima taj nastavak. A ne vidim zašto bi ga autorica članka spomenula kad nije ni stavljen u izlog.
A što se tiče članka, mislim da se sve moglo reći kraće i jasnije bez navodjenja pape Pavla VI, Instituta Ivo Pilar i Carla Junga: da su imali zrno soli u glavi organizatori se uopce ne bi bavili tim glupim konzumeristički m kičerajem bez ikakvog smisla i sadržaja, a kad su se već upustili, trebali su paziti šta rade. Ispada da se s djecom ne radi, nego da su djeca samo sredstvo za nečiju društvenu promociju.
Zašto mislite da da je iz članka trebalo izostaviti ovo? Da se zataška tko promovira nasilje? Ja te podatake nisam znala, a sad vidim s koje strane vjetar puše, opet se traži cenzura! U slučaju Valetinova djeca su iskorištena za nečiju promociju jer taj praznik nije namjenjen djeci!
Netko tko je neupućen u suvremenu psihologiju mogao bi iz poruke TKO SE TUČE TAJ SE VOLI izvući pouku da se njome nasilje potiče. Onaj tko je upoznat s radovima Williama Damona zna da je taj paradoks zapravo terapijski model kojim se kod djece koja imaju izražene agresivne sklonosti nastoji ukazati na izvor agresije koji može biti u sferi nedostatne ljubavi i pažnje (roditeljske, prijateljske …). Djeca s izraženom agresivnošću nisu svjesna da se agresija liječi ljubavlju i ovim paradoksom im se aktivira mehanizam prihvaćanja neagresivnog ponašanja.
S druge strane teško mogu povjerovati da bi autorica teksta kao iskusna aktivistica bila zlonamjerna i da bi svjesno željela umanjiti doprinos koji druge udruge daju odgoju djece i njihovom sretnom i zdravom odrastanju. Ako bi se tekst iščitavao s tog aspekta moglo bi se pomisliti da je autorica teksta jalna na druge udruge koje su pronašle zapuštenu lokaciju i u njoj organizirali dvije akcije u dva mjeseca. Takav bi pristup u iščitavanju teksta bio štetan i nekorektan jer se zna da je autorica teksta osoba koja je osobno i kao predsjednica krovne udruge za prava žena znatno doprinijela rodnoj jednakosti u Hrvatskoj. Osim toga, svakom dobronamjernom u ovom gradu je poznato koliko truda, vremena i novčanih sredstava udruga kojoj je ona na čelu ulaže u zdravo odrastanje djece. Već sama činjenica da je autorica našla vremena i volje da prouči poruke, da ih snimi i napiše tekst govori da je njezina skrb za djecu i njihova prava u fokusu njezina interesa.
Prema tome, mislim da autorica teksta nije ni neupućena ni nedobronamjerna jer neupućena osoba ne bi bila na čelu udruge koja se bavi dječjim pravima, a isto tako netko tko sa svojom udrugom svakoga dana prolazi kroz scile i haribde volontiranja sasvim sigurno ne bi obezvrjeðivao volonterske napore drugih.
Možda je problem u prevelikoj osjetljivosti i prevelikoj fokusiranosti na odreðene probleme koji su prisutni. Nasilje je problem i možda je dobro da ga vidimo i tamo gdje ga nema, ali ipak pri tome moramo paziti da u tome ne odemo predaleko i ne povrijedimo duge, a naročito one koji rade sličan društveno koristan posao. Možda bi u ovom slučaju jedan telefonski razgovor bio brže i bolje rješenje. Jedan poziv autoru izložbe možda bi riješio dilemu i otklonio potrebu pisanja teksta, a možda i otvorio put nekoj budućoj suradnji.
Kada se tiče ravnopravnosti i ljudskih prava, nikakva tradicija nije sveta i treba je razobličiti ako generira nove nejednakosti ili nepravde. Sjećam se da su u vrijeme kada sam bila dijete bile normalne stvari koje su danas nezamislive. Ako su psi bili crni zvali su se mahom Cigo. Kad su roditelji htjeli dozvati kući svoju djecu nevoljku da još uðu u kuću, koristili su sigurnu metodu koja je izazivala dječji stampedo: povikali su da idu Cigani, a sva su djeca bila upozorena da Cigani kradu djecu kako bi natjerali da za njih prose. U to su se vrijeme, kada nije bilo pomisli o Facebooku i filmovima dostupnima svaki dan, još uvijek ulicama gradova kretali Cigani sa medvjedima okovanima u lance, koje su okrutno mlatili i tukli do krvi ako se ne bi penjali na stupove javne rasvjete i time uveseljavali djecu.
Nitko tada nije žalio medu. Nitko nije smatrao da nije u redu da se tako pogrdno i generalizirajuć i rabi riječ Cigan. Nitko nije smatrao da je ponižavajuće i nepravedno da se pas zove Cigo. U to vrijeme, pa i puno godina kasnije, sve donedavna nitko nije reagirao ako netko mlati svoju ženu. Pa ni policija, za koju je to bila privatna stvar obitelji u kojoj se to zbiva. Poslovica tko se tuče, taj se voli je bila dio kulturne baštine i primjenjivala se se zdušno u praksi, a sve je to bilo obavijeno stidom i šutnjom žrtava i ravnodušnosti okoline. Ja nisam odrastala u srednjem vijeku niti u nekoj zabitoj selendri. Zbivalo se je to još prije četrdesetak godina u Bjelovaru, jednom od većih gradova Hrvatske.
Ne pišem ovo da bih vas zabavljala crticama iz svoga djetinjstva, nego da bih podsjetila da se odnosi i shvaćanja mijenjaju. Usudila bih se reći da se to zbiva nabolje i da su promjene nužne ako se radi o primjeni standarda ljudskih prava i o pretvaranju svijeta u bolje mjesto za brojne skupine i pojedince koji su i danas deprivilegirani i diskriminirani. Dakako da nisam niti pomislila da su udruge organizatori kanili promovirati nasilje. Ono na što sam upozorila jest da su to učinili, nepažnjom i propuštanjem kritičkog ispitivanja nečega što nam je svima u kulturnom obzoru te stoga za nas normalno.
Za kraj citirat ću članak 2. stavak f. UN Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena: države članice se obvezuju da će poduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući i zakonodavne, radi izmjene ili ukidanja postojećih zakona, propisa, običaja i prakse, koji predstavljaju diskriminaciju žena. Mijenjanje običaja i praksi je teže od izmjena zakona. Ponekad zadire u običnu staru izreku i običan blagdanski izlog, koji reflektiraju sliku naše neupućenosti i nepažnje.
Parola BEZ BOGA BEZ GOSPODARA je model kojom se kod osoba koja imaju poljuljanu vjeru nastoji aktivirati mehanizam prihvaćanja vjere bez imalo sumnje.
Zabrana dječjeg bloga je edukacijski model poticanja djece na kritičko preispitivanje i iskazivanje mišljenja te prihvaćanje vlastitog ljudskog dostojanstva.
LEGALIZACIJA MARIHUANE! je model katarzičnog izazivanja svijesti o bolestima ovisnosti te terapijski model koji nastoji aktivirati mehanizam prihvaćanja stanja svijesti bez upotrebe kemijskih pomagala.
Pisanje Martina u oblacima je lucidan i rječit iskaz ludila i nastojanja da pretvori vodu u vino, laž u istinu, nehaj u namjernu brigu, a sebe predstavi normalnom i konstruktivnom osobom.
Terapijska škola Williama D. može vam omogućiti da činjenicu da ste siromašni, a zemlja u banani shvatite kao terapijski model kojim nam Vlada RH nastoji ukazati na naše bogatstvo.
Sve to terapisjka škola Williama D. osigurava vam bez ikakvih dodatnih napora, postupaka i troškova. Terapijske ciljeve možete jednostavno otisnuti na plakate ili još jednostavnije, možete ih ručno likovno i tekstualno prikazati na papiru i terapisjki učinak je osiguran. Na ovu revolucionarnu terapijsku metodu u RH licencu posjeduje isključivo isključivo DND koji je primjenjuje volonterski i bez naknade!
Svaka čast na njezinom angažmanu u senzibiliziranj u javnosti na spomenuti problem, ali u svakom pa i tako banalnom napisu vidjeti elemente nasilja nad ženama može samo osoba koja u najmanju ruku pati od profesionalne deformacije da ne kažem i nekog goreg oblika zaluðenosti vlastitim angažmanom.
“Djeca s izraženom agresivnošću nisu svjesna da se agresija liječi ljubavlju i ovim paradoksom im se aktivira mehanizam prihvaćanja neagresivnog ponašanja.“
Može li se ovaj lijek (ljubav) na osnovnoj HZZO listi ili dopunskoj ili se morakupiti i koliko košta? Meni je hitno potrebno 10 doza ljubavi! Koji ga liječnik propisuje molim ostaviti broj telefona?
Za razliku od Vas koji plašite djecu Romima, ja plašim djecu predrasudama, plašim ih mogućnosti da zalutaju u ladice s tuðim poslaganim stereotipima i predrasudama i da tamo izgube razumijevanje svijeta i razumijevanje sebe. Suočavam ih time koliko su predrasude kao Vaša pogrešne, netočne, iskrivljavaju stvarnost, ometaju nas same i druge da budemo dobri i zadovoljni ljudi. Ljudi. Ne Hrvati ili Romi.
Život u ladicama de ostavlja baš široke horizonte.
Citat:Sumnjam da bi telefonski poziv bio rješenje, jer eno unatoč ovom članku i komentarima, taj grozni natpis još stoji u izlogu.
Ima li netko problema sa ovim?
stranica 18
Mit:
Nasilje i ljubav ne idu zajedno.
Činjenica:
Ljubav ne isključuje nasilje. Već u djetinjstvu dio djece nauči da ih oni
koji ih vole ujedno i tuku. To se očituje u dječjoj reakciji na fizičke
sukobe izmeðu djevojčica i dječaka: "Tko se tuče, taj se voli." Nasilni
partneri mogu očitovati uzajamnu ljubav.
Pljuska kao dokaz ljubavi
S obzirom na povećanje broja djevojaka koje čine kaznena djela u njihovom tretmanu, Jelenić je posljednjih godina zamijetila uznemirujući trend – gotovo svje djevojke nasilnog ponašanja imaju i nasilne dečke. Njihova osobna percepcija je, meðutim, da to nasilje ne postoji i da je posve normalno da joj dečko opali pljusku ili joj zabrani da izlazi kad njega nema. One to, tvrdi Jelenić, doživljavaju kao dokaz ljubavi. Čak i one djevojke koje relativno jednostavno mogu izaći iz nasilne veze, to nikad ne čine, upozorava psihologinja.
Vrijedi pročitati cijeli članak Omiljena zabava školaraca: pretuci, snimi, ponizi (novilist.hr/.../...)
"...ali ako ćemo na ovakav način tumačit izreke koje se govore u narodu, 90% izreka bi trebalo zabranit jer se na neki način može protumačit da promoviraju nasilje ili diskriminaciju na bilo kojoj osnovi. Kao da nitko nije čuo za preneseno značenje. Za nešto što se čita izmeðu redova. Nešto što će svakoj osobi koja ima (englezi bi rekli) common sense-zdravi razum, postat jasno, a neće u toj izreci tražit doslovno značenje onoga što piše..."
A u nastavku se još jednom ne bi složio s autoricom uvodnog članka, naime smatram da je danas u svakom pogledu nasilje prisutnije u društvu nego u doba našeg djetinstva... barem kad je riječ o Lošinju, a usudio bi se reći i u cijeloj nam domovini. Cucki se jesu zvali Cigo, a djeca se plašila ciganima, mo za fizičko nasilje nad istima ne čuh u to vrijeme, što je danas redovna pojava. Doduše ono što se dana popravilo je odnos prema ljudi prema životinjama, ali odnos čovjek - čovjek je zato danas nebrojeno puta zvjerski