Mala zemlja za veliku pljačku

Nalazite se ovdje: Naslovnica //

Politika //

Prijava

Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

Ako ne promijenite postavke preglednika slažete se s korištenjem kolačića Vise o kolacicima

Razumijem i prihvacam

Mala zemlja za veliku pljačku

Korisnička ocjena:

/ 10

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Ponedjeljak, 15. 06. 2020.; Hitovi: 393

Nagleda se naš narod svakakvih čuda, al' ne nađe štrika za toliko Juda. U ovom stihu kojeg je prije 120 godina napisao veliki hrvatski i pravaški pjesnik, neki kažu, leži cijela povijest Hrvata. Vjerojatno ova tvrdnja nije daleko od istine, ali svakako u ovom trenutku najzornije opisuje najnoviju aferu Vjetroelektrane i sve njezine krakove, kao i gašenje rafinerija nafte u Hrvatskoj i prodaju hrvatske nafte Mađarima. U ovaj stih mogli bi staviti svu nekažnjenu pljačku i krađu koja se nesmiljeno odvija u ovih 30 godina postojanja hrvatske države.

Pljačku Hrvatske u tih 30 godina od strane hrvatskih domoljuba, tajkuna, političara i menadžera mogli bismo usporediti s nekadašnjim provalama Huna ili Osmanlija u hrvatske krajeve. Ali, ovaj put pljačkaši nisu ni Turci, ni Srbi, ni Huni, ni Ugari, nego Hrvati. I to ne bilo kakvi, nego oni najveći domoljubi, najuzorniji kršćani-katolici. Oni najbolji od nas. Iza jednih i drugih ostaju spaljena zemlja, opustjela sela, neobrađene njive.

kolodvor Pred terorom ovih zadnjih, po riječima vodećih demografa, oko 600.000 Hrvata je napustilo domovinu. Kroz povijest se narod suprotstavljao takvim pljačkašima i zulumčarima hrvatske države i naroda. Borio se, ginuo, stradao, vodio stoljetne ratove, pa i dan-danas slavimo junake tih vremena. Danas je situacija potpuno drugačija, što su veći lopovi i što više kradu, što više lažu, to ih narod više brani i staje u njihovu zaštitu. Veliča ih i slavi.

Bez obzira što su bili dezerteri kada je trebalo braniti domovinu, sitni doušnici Udbe i trpali taj isti narod u zatvore, bez obzira što kradući državu kradu budućnost hrvatske djece, od izbora do izbora, već 25 godina narod samo njih bira. Njima vjeruje, njima daje povjerenje i u njihove ruke stavlja svoju sudbinu. Svatko tko im se usudi suprotstaviti, od strane naroda biva proglašen luđakom i izdajnikom.

Kroz Pradine naočale
Svaki izbori su, kažu, karneval demokracije, a na kraju svakog karnevala narodu se ponudi da spali krnju ili fašnika. Ovaj put se to dogodilo na početku karnevala, a za krnju je odabrana neokrunjena kraljica jednog malog hrvatskog provincijskog grada. Procijenjeno je da je upravo ona najslabija karika partije kojoj se pred hrvatskim sudovima više od desetljeća sudi kao zločinačkoj organizaciji.

Žrtvovali su kraljicu da bi spasili kralja i njegove besprizorne pijune. Stvorili su dimnu zavjesu i skrenuli pozornost s još jedne, možda i veće afere, a to je gašenje hrvatskih rafinerija nafte i prodaje hrvatske nafte mađarskim rafinerijama. Ovu zadnju aferu mnogi mediji, kao i protagonisti hrvatske političke scene proglasili su veleizdajom države.

Mediji su objavili foto-album glavne zvijezde milijunske pljačke države u aferi Vjetroelektrane, neokrunjene kraljice Zvonimirova grada. Album je pun slika i selfieja, generala, ribara, biskupa, svećenika, čuvara Kristova groba, predsjednika država i vlada. Svi su oni rado pozirali i slikali se sa sad već detroniziranom kraljicom. Ni u jednom trenutku im nije smetalo što se ista godinama sumnjiči za kriminal i korupciju i povlači po sudovima.

Naprotiv, dijelili su joj komplimente, zazivali na nju Božji blagoslov, obasipali raznim položajima, poklonima i darovima. Nitko od njih nije mogao odoljeti utjecaju, a i šarmu mlade, moćne, prpošne i zavodljive bivše djelatnice kninskog Caritasa, koja je u Hrvatskoj ostvarila američki san.

Kraljica je bila prilično ohola i bahata, uvijek odjevena po posljednjoj europskoj modi. Noseći torbice, satove i nakite vrijedne dobar iznos godišnjeg proračuna grada na čijem je čelu bila. Nikad nije posebno marila za siromaštvo i bijedu svojih podanika, koji su pod njezinim prozorima punili redove pučke kuhinje. Ona je to nijemo kroz Pradine naočale promatrala držeći se izreke jedne druge mnogo poznatije kraljice: Ako nemaju kruha, neka jedu kolače.

Selfie s Ćaćom
Unatoč tome, njezini podanici su je obožavali, punili su dvorane i stranačke skupove, pozdravljali je ovacijama i aplauzima, klicali su njezino ime i na izbornim listićima zaokruživali ga u tisuće primjeraka. Možda nas ovo podsjeća na priče iz Sjeverne Koreje, ali ne, to je istinita priča iz hrvatskog kraljevskog grada i okolnog vilajeta. Danas kad je posrnula i definitivno pala, kao Petar Krista svi je se odriču. Prijeki stranački sud je presudio po kratkom postupku, izbacili su je iz partije dok si rekao keks.

I dok ona sada u miru istražnog zatvora razmišlja što ju je snašlo, njezini dojučerašnji suradnici, zaštitnici, podanici, uključujući i velikog vođu koji je ujedno i kadija, tvrde da je nikada nisu ni poznavali. Možda negdje u prolazu na ulici ili autobusnom kolodvoru slučajno sreli, ali ništa više od toga. Ali, to ne treba čuditi i nije od danas da narod obožava lopove i izdajnike, sjetimo se samo prošlog svjetskog prvenstva u nogometu kad se na tribini nogometnog stadiona pojavio 'capo di tutti capi' hrvatske političke mafije. Unatoč svim osudama i presudama, tisuće hrvatskih navijača čekalo je u redu da napravi selfie s Ćaćom. U svakoj drugoj državi, u svakom drugom narodu bio bi izviždan, gađan rajčicama ili jajima.

Ali, hrvatski princ tame od Dugobaba, najveći kriminalac i veleizdajnik u novijoj hrvatskoj povijesti, od strane hrvatskih navijača bio je dočekan kao heroj, zvijezda Hollywooda koja je osvojila pet Oscara, a ne netko kome se sudi za desetke afera, od milijunske pljačke države, do ratnog profiterstva.

U nekim od tih afera je pravomoćno osuđen i izdržava zatvorsku kaznu, u nekima je nepravomoćno osuđen također na višegodišnju robiju, a u nekima mu se još sudi. Gledajući te prizore s nogometnog stadiona, shvatio sam da nam nema pomoći, prisjetivši se riječi starozavjetnog proroka Jeremije: Jao narodu koji zlo proglašava za dobro!

Nedoličan ples
Vjerojatno ima nešto mistično u tim kriminalcima i lupežima, nešto zagonetno i moćno što privlači ljude, ili možda ljudi samo biraju društvo sebi sličnima ili možda u njima potajno pronalaze svoj alter ego. Sjetimo se samo bivše kraljice Balkana, bivše članice svjetske paramasonske organizacije Trilaterale.

Ni ona nije uspjela odoljeti napasti i ne biti u društvu hrvatskog političkog i društvenog podzemlja. Njezin fetiš bili su rođendani višestrukih osumnjičenika državnog tužilaštva i nekadašnjih stanovnika hrvatske kuće slavnih, poznatije kao Remetinec. Jednom od njih je na rođendanu pjevala uz obećanje da će mu i u zatvor tortu donijeti, a s drugim je također na rođendanu navodno otplesala nekakav nedoličan ples, o čemu navodno postoji i snimka.

Nakon osuđujuće presude na višegodišnju robiju, ovaj drugi bježi iz Hrvatske, a o navedenom događaju iz izbjeglištva za medije poručuje: 'Ponosan sam da je takva žena predsjednica. Ako postoji fotografija, a postoji sigurno, na njoj samo pjevamo ili možda plešemo, a to je rijetko, a plesali smo samo dvaput, a treći put ja sam kleknuo i rekao – predsjednice boginjo moja'.

Novac je od Feničana koji su ga prvi počeli koristiti do danas simbol moći, uspjeha, vlasti, ima jako zavodljivo svojstvo i teško mu se može odoljeti. Papa Frane, međutim, kaže: 'Novac je đavolji izmet, novac nas čini idolopoklonicima, našu dušu truje ponosom i postajemo opsjednuti beskorisnim stvarima te se kvarimo i udaljujemo od Boga'. Stav svog poglavara i duhovnog vođe nisu dijelili prebendari zagrebačke nadbiskupije.

Služit će Vragu
U javnosti je već potpuno zaboravljena afera od prije dvije godine kad su prebendari zagrebačke prvostolne crkve pronevjerili 50 milijuna eura crkvenog ili bolje rečeno hrvatskog novca. I za to od nadređenog crkvenog starješine bili kažnjeni molitvom, psalmima i obveznim postom i nemrsom utorkom i petkom. Jedna engleska poslovica kaže: Tko za novac služi Bogu, za veću plaću služit će Vragu.

Ne treba zaboraviti ni sumnjivu prodaju Plive, sramotnu i lopovsku prodaju INA-e, i sve druge afere – Spice, Bankomat, Borg grupa, Fimi media, Brodomerkur, HAC, Tuneli, Uljanik te stotine drugih pljački i afera u kojima je u ime domovine, branitelja, naroda, u ime Boga, opljačkana hrvatska država.

Uz cestu prema jadranskoj obali stoji billboard turističke zajednice sa sloganom 'Hrvatska – mala zemlja za veliki odmor'. Netko je preko njega sprejem ispisao: 'Hrvatska – mala zemlja za veliku pljačku'. Koliko ovaj drugi slogan odgovara istini, najbolje govori izvještaj iz 2019. sastavljen od strane Global financial intergity, Međunarodne svjetske banke, Međunarodnog summita lidera – po kojem je Hrvatska najkorumpiranija država istočne Europe.

Prema tom izvješću, raznim makinacijama u Hrvatskoj je u razdoblju između 2005. i 2014. godine zamračeno nevjerojatnih 35,6 milijardi dolara, što je ekvivalent 73 posto državnog proračuna za 2015. godinu. Nažalost, i sva ostala izvješća i istraživanja europskih agencija govore da je hrvatska vodeća ili među dvije vodeće zemlje u EU kad su u pitanju kriminal i korupcija.

Borba protiv vjetrenjača
Uzrok sveukupne pljačke u Hrvatskoj, kao i sveukupnog nereda u državi leži u potpuno izopačenom sustavu vrijednosti hrvatskog društva. Leži u činjenici da sve vodeće pozicije društvenog, gospodarskog, političkog i duhovnog života u Hrvatskoj zauzimaju lopovi, ubojice, dezerteri, veleizdajnici, licemjeri, udvorice i laskavci. Ljudi sumnjive prošlosti i još sumnjivijeg karaktera i morala.

Još davno je otac domovine Ante Starčević tvrdio: 'Glavno sredstvo i načelo zle politike sastoji se u tome da se u najviše časti i najviše vlasti postavljaju ljudi što je moguće hrđaviji i što je moguće nesposobniji'. Ako govorimo o pljački domovine, možda su se samo ispunile proročke i zloguke riječi Brune Bušića iz 1975. godine:

"No, kad se oslobodimo od srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali i potkradali i kad nas budu prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas ko velike ptice grabljivice. Tad će biti najveće i nerješivo pitanje, kako nas tad spasiti od nas samih".

Sustavna borba protiv pljačke i kriminala u Hrvatskoj ne postoji. Naprotiv, korumpirani državni aparat, državne institucije kao političke partije su glavni generatori kriminala i korupcije, a često i njegovi zaštitnici. Svaki medijski ili pojedinačni pokušaj borbe protiv korupcije i kriminala u Hrvatskoj doslovno nalikuje borbi protiv vjetrenjača, uvijek unaprijed izgubljen. Borci protiv kriminala i korupcije uglavnom bivaju poniženi, postiđeni i ismijani, i to od institucija koje bi ih trebale štiti i koje bi zapravo same trebale provoditi tu borbu.

Udbaši za lustraciju
Koliko god borba protiv korupcije i kriminala izgledala uzaludna, koliko god bili u manjini, koliko god svatko od nas ispadao Don Quijote, to dugujemo onima koji su kroz povijest stradali za Hrvatsku, a posebno to dugujemo hrvatskoj mladosti koja je u Domovinskom ratu svojom krvlju platila slobodu i nezavisnost hrvatske države.

Još više to dugujemo budućim mladim generacijama koje će nam sutra dijeliti kruh i pravdu. To svakako dugujemo i današnjoj hrvatskoj mladosti koja pred terorom tajkunsko-političke mafije u desecima tisuća napušta domovinu. Ukoliko se ne zaustavi egzodus hrvatske mladosti, ukoliko hrvatska mladost ne vidi svoju budućnost, svoj smisao ostanka, života i rada u Hrvatskoj, što trenutno nije slučaj, onda je upitan i sam smisao postojanja hrvatske države.

U tijeku je predizborna kampanja koja u mnogo čemu podsjeća na ne tako davno emitiranu animiranu TV-seriju, Laku noć Hrvatska. Seriju u kojoj dezerteri prozivaju dezertere za dezerterstvo, lopovi prozivaju lopove za lopovluk, licemjeri prozivaju licemjere za licemjerstvo, lažovi prozivaju lažove za izgovorenu laž. Narod i javnost licemjerno očekuje da upravo njihovi kriminalci zaustave daljnju pljačku Hrvatske, njihovi lažovi budu glas naroda, njihovi dezerteri vrate dostojanstvo hrvatskim ratnicima, njihovi skojevci spase Hrvatsku od komunista, njihovi izdajnici sačuvaju Hrvatsku od budućih izdaja, njihovi udbaši provedu lustraciju u Hrvatskoj.

Hoće li ovi izbori što promijeniti kad je u pitanju daljnja izdaja i pljačka naroda i države, hoće li zaustaviti daljnju eroziju hrvatskog društva? Ako uzmemo u obzir poziciju i opoziciju i alternativu, kao i trenutačno raspoloženje javnosti, usudio bih se reći da neće. Stvari će se početi mijenjati tek kad hrvatskim biračima duboko u svijesti bude urezana misao Georga Orwella da narod koji bira korumpirane prevarante, lopove i izdajnike nije žrtva nego suučesnik.

Ko je jamio, jamio
Ovih dana društvenim mrežama kruži vic da je borba protiv pljačke i korupcije slična sportskom ribolovu – uhvatiš, uslikaš i pustiš, jer tako su dosad završavale sve velike afere. Njihovi akteri bivaju pušteni na slobodu, zbog nedostatka dokaza ili proceduralne pogreške. Po izlasku iz zatvora troše novac koji su opljačkali, postajući ugledni i društveno priznati građani Hrvatske. Tako će vjerojatno završiti i afera Vjetroelektrane, gašenje INA-inih rafinerija i prodaje nafte Mađarima. S već poznatom devizom 'ko je jamio, jamio'.

Moramo se, nažalost, pomiriti da trenutno stojimo toliko duboko na dnu ne samo materijalno nego duhovno, karakterno i moralno, doslovno u glibu i blatu. Da nam jedino ostaju post i molitva. Možemo se samo sa zebnjom, kao nekad August Šenoa, pitati: Hoće li Bog tom bijednom narodu ikad pomoći?

Iz svega gore navedenoga i dosad u hrvatskoj državi viđenoga, potpuno sam dakle uvjeren da jedino i konačno rješenje ove rak rane hrvatskog društva leži u jednoj rečenici Miroslava Krleže, što je ujedno i poruka svim izdajnicima, dezerterima, licemjerima, lupežima i pljačkašima hrvatskog naroda: "A ja vam kažem, da u ovoj nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaše glave ne nađu na konopcu ili krvničkom panju".

O AUTORU
Živko Zrilić umirovljeni je brigadni general HV-a, za Domovinskog rata bio je zapovjednik u legendarnim Tigrovima, a u jednoj je vojnoj operaciji teško ranjen dok je spašavao također ranjenog suborca. Bio je pročelnik vojnog kabineta prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, tajnik Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost (VONS) te zapovjednik Tuđmanova ZDRUG-a. Za impresivan ratni put i nemjerljive zasluge u Domovinskom ratu dobitnik je više odličja i priznanja.

S dopuštenjem uredništva preuzeto s portala Danica.hr

Komentari:

351 # Bez lustracije nema Kroacije — hranitelj tuljana 2020-06-16 07:09

Tekst je dobar ali ima jednu veliku logičku grešku. Opisani talog i izdajice nisu veliki domoljubi, katolici ili najbolji od nas. Kada bi to bili to bi značilo da smo svi mi ostali još gore smeće. Oni su samoprozvani "veliki domoljubi", "katolici" i "najbolji od nas". S tim da se u velikom broju slučajeva može vidjeti da je današnja "elita" jednostavno ona ista crvena elita ili njihovi potomci. Teško je naići osobu na poziciji moći a da ona nije bila barem nekakav predsjednik Omladine ili sl. "funkcioner", a obično i na većim pozicijama (za što je trebalo biti potpuno provjeren i u jugoslovenkske ideale uvjeren) ili su to bili njihovi očevi ... u Tamnici naroda kralo se od jutra do mraka kako je tko stigao (čak je i obično zaposlenje na benzinskoj bilo jack-pot) pa kako je došao "novi sistem" a lustracije nije bilo, svi su jednostavno nastavili sa svojom praksom, od direktora, političara prema običnom puku, kako je tko mogao. Sa takvom postavom nemamo šanse...

Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

Mala zemlja za veliku pljačku

Komentari:

Dodaj komentar

Najnovije ...

Najčitanije

Najviše komentirano

Zadnje komentirano

Glavni Izbornik

Drugi Izbornik

LINKOVI

Povezani članci

Članak 69. Ustava RH

ZADNJI KOMENTARI

Inficirani Ustav

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

Inficirani Ustav

Inficirani Ustav

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

Inficirani Ustav

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

»Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti«

KAKO DALJE: Što ne valja s hrvatskim turizmom?

KAKO DALJE: Što ne valja s hrvatskim turizmom?

KAKO DALJE: Što ne valja s hrvatskim turizmom?

KAKO DALJE: Što ne valja s hrvatskim turizmom?

Mala zemlja za veliku pljačku

KAKO DALJE: Što ne valja s hrvatskim turizmom?

KAKO DALJE: Što ne valja s hrvatskim turizmom?

KAKO DALJE: Što ne valja s hrvatskim turizmom?

Strah je vrag

Strah je vrag

Strah je vrag

Strah je vrag