Čudo se ipak dogodilo. Unatoč maksimalno mobiliziranoj državno-partijskoj mašineriji, ogromnim financijskim sredstvima, vojsci klijenata zainteresiranih za svoj vlastiti opstanak, fantazmagoričnoj armiji od 515.000 ratnih veterana, klerikalnoj mobilizaciji vjernika i ostalih nacionalističkih fanatika, dosadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije uspjela biti reizabrana. Iako su svi pokazatelji govorili o prevlasti desnog bloka, bez obzira na to koliko međusobnog podijeljenog i suprotstavljenog, pobijedio je ovom prilikom kandidat koji nasuprot establišmentu predstavlja nadu jedne bolje, građanske Hrvatske koja se želi otarasiti repova prošlosti, koruptivne privatizacije, kriminalno-klijentelističke sprege države i vladajuće partije i, prije svega, jednog nesposobnog simbola takve zaostale, konzervativne Hrvatske koji je uspio politiku svesti na trash – na smeće koje osvaja tabloide, prve stranice sportskih i zabavnih medija, na demagogiju i ekstremni populizam, koji je konačno dozlogrdio svakom pristojnom građaninu ove izmučene zemlje. ⮞
Kolinda Grabar-Kitarović je već davno dostigla, prema metodologiji Peterovog načela, razinu svoje nekompetentnosti, a otkada je stalana čelo države njena je nekompetentnost zablistala u svom punom sjaju. Prema Laurenceu Peteru, osoba koja je kompetentna u svom poslu napredovat će sve do razine svoje nekompetentnosti. To se dogodilo i Kolindi Grabar-Kitarović. Dok je bila ministrica za europske integracije, ona se prilježno posvetila poslu i relativno malo istupala u javnosti, prikrivajući šupljine svojeg obrazovanja i, prije svega, svoje relativno niske socijalne inteligencije. Da je ostala na području za koje se isprva opredijelila, za studij engleskog i španjolskog, ona bi vjerojatno solidno napredovala u svom poslu do nivoa srednjoškolske profesorice ili čak i sveučilišne nastavnice. Ali nju je politika bacila u vrtloge u kojemu je, na početku, relativno dobro plivala jer se nije mnogo eksponirala i ostavljala je svojim zaštitnicima i promotorima prostor za političke eksternacije. A poznato je da su njeni pokrovitelji bili bivši premijer Ivo Sanader, koji ju je sa skromnog mjesta tajnice promaknuo u hrvatsku diplomatsku službu i pokojni Hrvoje Šarinić, koji ju je protežirao po lokalno-patriotskoj liniji, jer su oboje potjecali s Grobnika, malog mjesta pokraj Rijekeodakle potječe i prilično velik broj riječkih kadrova, kao što su to bili gradonačelnici Rijeke Dragutin Haramija, Željko Lužavec i Slavko Linić. I dok se KGK držala niskog profila i uzusa diplomatske profesije da ne istupa previše u javnosti, kada je postala predsjednica pokazale su se sve praznine u njenom obrazovanju i u njenim sposobnostima.
Od svojih uzora koje spominje nije, izgleda, naučila elementarne vještine politike, već se upustila u političku arenu izigravajući influencera i služeći se demagogijom, potičući emotivne izljeve strasti koji su je pretvorile u karikaturu, i to je već dozlogrdilo svakom normalnom građaninu Hrvatske. Stoga nije ni čudno što se većina glasača opredijelila za onog kandidata koji je obećao vratiti normalnost u javni život.
Neizbor KGK nije, dakle, samo poraz desnog bloka već i osobna tragedija jedne preuzetne osobe koja se bacala svakom sportašu u naručaj ”u interesu Hrvatske”, poticala emotivne izljeve koje je sa stadiona prenijela u javni život, i svoj konzervativni i pijetistički svjetonazor pokušala nametnuti kao kanon javnog ponašanja. Ljudima je, jednostavno, prekipjelo i sva ta prenemaganja su im ogadila takvu politiku koja se s njom identificirala. S druge strane, i stranka na vlasti mora shvatiti da je njezin poziv na ”fundamentalne vrijednosti” vlastite stranke samo jedan oblik fundamentalizma, a kao svaki fundamentalizam osuđen je na marginalizaciju onoga trenutka kada prevagnu racionalni valeri javnog ponašanja.Odnosno, kada se stvori toliki revolt, da se ljudi opredijele protivtakvog stila politike pa se odluče okrenuti od ovakve estradizirane, trash-politike i zatražiti povratak normalnosti, bar minimuna racionalnosti u javni život. Pobjeda Zorana Milanovića je zato, doista, prvi korak u povratku normalnosti i racionalnosti u hrvatski javni život. Milanović je uspio ostvariti jedan novi kredibilitet razumnom argumentacijom i pristupom osnovnim problemima hrvatskog društva. I sam se uspio osloboditi svojih slabosti koje su ga u jednom dijelu javnosti prikazivale kao arogantnog vlastodršca i najavio novi stil politike kao kolektivne akcije iznalaženja općeg dobra bez antagoniziranja i konflikata. Sada će se vidjeti da je njegova prividna konfliktualnost bila inducirana u znatnoj mjeri i od onoga što se naziva ”deep state”, države u državi, okultne političke moći koja leži u kulisama i u podzemlju društva, u sprezi policijsko-obavještajnog i sigurnosnog aparata s medijima, koji su Milanoviću tijekom premijerskog mandata uspješno bacali klipove pod noge.
Milanović se vraća u politiku po šabloni koju je Thomas Carlyle nazvao ”povratak heroja”, što će reći povratak političkih protagonista na scenu nakon što su s nje sišli ili bili istjerani, ali ovoga puta osviješteni svojih mana i slabosti i spremni da ih se riješe i da izgrade nove kriterije svojeg javnog djelovanja. To se vidjelo i u prvom nastupu Zorana Milanovića koji je odlučno odbio iživljavanje nad pobjeđenom protivnicomi pomirljivim izjavama o kohabitaciji, koja je pak naišla na nervoznu reakciju premijera Plenkovića kojemu je ovaj poraz zadao, možda, odlučni udarac u njegovom političkom vodstvu. Vodstvu jedne partije koja je amalgam više raznorodnih političkih struja i orijentacijašto će se sada potući u borbi za vlast u stranci
autograf.hr: Raspad klijentelističko-koruptivne Hrvatske, Damir Grubiša
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Komentari:
Toliko gađenje osjeća većinska Hrvatska da je radije ravnodušno prepustila pobjedu najgorem premijeru kojeg je Hrvatska imala, pod čijom Vladom je provedeno ono što mediji nazivaju "pljačka stoljeća"...
...tako da uzalud radovanje.
Nego...
www.jutarnji.hr/.../9835735
Predlažem ti da pročitaš napis pod naslovom Hoće li desničari sad napokon shvatiti da oni nisu većina u Hrvatskoj? i malo se zamiskiš nad napisanim:
U nekim krugovima često možemo čuti kako ovdje "manjina terorizira većinu" tražeći tamo "nekakva prava". Em srpska manjina, em LGBT manjina, em "komunisti"...S ve tamo nekakve manjine ugnjetavaju običnog i normalnog hrvatskog čovjeka, koji je konzervativan, nacionalistički nastrojen i nije baš u dobrim odnosima s navedenim manjinama.
To je, naravno, mit, a sada je pobijen već po ne znam koji put. Niti manjine ovdje teroriziraju ikoga niti su desničari u Hrvatskoj u većini. Kad kažem "desničari", mislim na konzervativce i nacionaliste jer oni se u Hrvatskoj nazivaju i smatraju desnicom. U većem dijelu zapadnog svijeta politička os lijevo-desno promatra se ponajviše po ekonomskim pitanjima pa se liberali, recimo, u Skandinaviji, Nizozemskoj i Njemačkoj smatraju desnim centrom. Kod nas bi te iste liberalne stranke sa Zapada, kad bi tu došle s istim programima, bile proglašene komunistima iako nemaju nikakve veze s komunizmom.
Dakle, ta hrvatska konzervativna i nacionalistička desnica nije većinski kolektiv u ovoj zemlji - niti približno. Ujedinili su se na proteklim predsjedničkim izborima oko zajedničkog kandidata i usprkos tome što su oni najzahvalnije biračko tijelo (što znači da obavezno izlaze na izbore), uspjeli su prikupiti tek oko 25 posto glasova. To je njihova realnost, oni čine 12,5 posto hrvatskog stanovništva. Bilo bi dobro kad bi to shvatili pa prestali sebe smatrati glasom nekakve većine jer to nisu.
shorturl.at/fouN6
PS
Jedva sam odolio iskušenju da nekim omalovažavajući m opisom KGK udarim kontru na atribut koji si pripisao pobjedniku izbora. Odupro sam se iz razloga što ona nije kriva za tvoju bjesomučnu frustraciju svojstvenu tzv krezubim ognjištarskim krkanima.
Pametovati, dosadno pričati naširoko i nadugačko, ubijati pričom, daviti. Ničim izazvano intelektualno izlaganje, koje dolazi niotkuda i ne vodi ničemu. Demonstracija akumuliranog znanja koje nema svrhu. Za kvalitetno palamuđenje potreban je poseban karakter sastavljen od mekuštva, neinventivnosti i samoljubljivosti.Citat Snob: Osoba može biti za zaštitu žena.
Može biti za imigraciju.
ALI NE MOŽE BITI OBOJE.
Jasno, ako je osoba sposobna vidjeti u praksi koju jedino imigraciju Europa ima na raspolaganju i do čega je već dovela uzapadnim zemljama.
Može još nešto. Osoba može GLUMITI da je za oboje, može ustrajati unatoč tome što je svjesna laži. To je cinizam; prosvijećena laž, laž koja zna svoju neistinu. pa ipak na njoj inzistira.
hr.wiktionary.org/wiki/nitko
A vas ostalih ima uvijek jednako ili manje. Mi drugi nismo nestali. Samo nismo dali glas kradezeu.
"Europska komisija predložila je u srijedu Europskom vijeću aktivaciju članka 7. Lisabonskog ugovora zbog kršenja vladavine prava u Poljskoj, što predstavlja prvo potezanje te „nuklearne opcije“ prema nekoj europskoj članici, a čiji bi krajnji rezultat mogao biti uskraćivanje prava glasa Poljskoj.
Zaključak kako u Poljskoj postoji „jasan rizik od ozbiljne povrede vladavine prava“ rezultat je gotovo dvogodišnjeg pokušavanja Bruxellesa da tu europsku članicu kroz dijalog vrati na put vladavine prava."
Hvala i na mađarskoj domoljubnoj neliberalnoj, ali također hvala ne.
Otkad je u svibnju 2010. Viktor Orbán postao premijer Mađarske, on i njegova stranka Fidesz – Mađarski građanski savez (Fidesz-MPSZ) počinju trajno mijenjati politički sustav ove zemlje.
Sudjelovanje u demokratskim procesima uvelike je ograničeno. Orban i njegovi suradnici za cilj imaju boriti se protiv (liberalnog) pojedinca, a za (etnički) kolektiv. Za njih ne postoji individualno ljudsko biću kao subjekt, nego ljudsko biće kao dio vrlo specifične kulturne zajednice. “Žurnal za demokraciju” još 2012. govorio je o “mađarskom neliberalnom zaokretu”, koristeći vlastiti propagandni izraz mađarskih vlasti – “neliberalna demokracija”.
Još u prvom krugu se pokazalo da je Slavonija digla ruke od HDZa, obzirom da su većinom glasali za Škoru.
Pitanje je da li se Slavonija okrenula Škori iz svjetonazorskih razloga ili zato što je HDZ svojom gospodarskom politikom opustošio slavonska sela.
S druge strane, da je u Slavoniji bilo više glasača, Kolinda možda ne bi ni prošla u drugi krug.
A ova Plenkovićava jadikovka je toliko apsurdna i patetična da mu želim što skoriju propast stranke uključujući i ovaj tužni domaći ogranak.
telegram.hr/.../...
HDZovi unutarstranački izbori lako mogu rezultirati čak i djelomičnim odljevom članstva, a onda će najesen biti zanimljivo.
www.index.hr/.../2148469.aspx
Kolindin poraz je okidač za masovnu kritiku Plenkovića iz redova HDZ-a
"Unutarstranački izbori još nisu počeli, pričekajmo da ih se raspiše, ali vidim da od ovih kandidata koji su sada gospodin Plenković ima najbolje reference. Vodio je Vladu, vodio je stranku i ima moju podršku", izjavio je Butković medijima nakon sastanka u Vladi.
Smatra da je Plenkovič najbolji izbor, ali i nema ništa protiv Mire Kovača i Davora Ive Stiera. "Nemojte, svi su to dečki u uredu, nemam ja protiv ikoga ništa. Ja sam donio odluku i to sam vam sada rekao".
"Svaki ministar ima svoje rezultat i ono što je radio, to su njegove reference za dalje. Osobno, u srijedu će biti četiri godine da vodim Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture jer sam bio i u vladi gospodina Oreškovića. Dosta sam se naradio tako da i sam dobro važem da li bih više prihvatio da budem ministar", odgovorio na pitanje je li potporom Plenkoviću osigurao ostanak na ministarskoj poziciji ako Vladu nakon parlamentarnih izbora i dalje bude vodio Plenković.
Inače, Butković je u četvrtak, prije sjednice Vlade, novinarima rekao da će unutarstranački m izborima odabrati onu stranu za koju procijeni da će HDZ voditi prema pobjedi na parlamentarnim izborima i da se usidri u desnom centru.
hr.n1info.com/Vijesti/a476865/Butkovic-Plenkovic-ima-moju-podrsku-za-predsjednika-HDZ-a.html
volim-losinj.org/.../...
www.jutarnji.hr/.../9896641Može mu profesorica hrvatskog sastaviti pismo podrške.
otoci.net/.../...
Baš slušam izjavu ministra zdravstva gdje kaže da ne bi dao ostavku nego bi umro od srama. Iskustvo nas uči da ministri iz ove vlade ne daju ostavke dok im voda ne dođe do grla, a od srama do sad niti jedan HDZovac nije umro, uključujući i one kojima se presudilo radi obiteljskog nasilja. Pola HDZa je na optuženičkoj klupi, radi korupcije, kriminala, obiteljskog nasilja, vrijeme je za eutanaziju.
- Ne'š ode snimat! Ko ti je da dozvolu, odakle ti nalog, ova je cesta od ministra, makni auto odavde! Miči se! Miči se! - urlao je, nasrtao i unosio mi se u lice.
- Kakvoga ministra, ova je cesta javno dobro, uknjižen je na nju Grad Imotski! - odgovorila sam samouvjereno jer sam baš jutros prije polaska provjeravala i katastar i zemljišnik da vidim na koga glase parcele oko ministrove kuće. Nije mi vjerovao. Otvorila sam aplikaciju na mobitelu, našla parcelu ceste i pokazala mu podatke da vidi da sam u pravu. Rekao je da je to laž i da je sve Milanovo, a da je Milan gazda kuće i da Milan ne želi oko nje novinare. Rekao je to mašući rukama.
Otvorila sam vrata automobila. Tad su došli i ostali radnici, njih četiri, pet. Svi uz viku i galamu. Svi uz dernjavu da se maknem jer da je cesta od njihova Milana. Okružili su me. Razmišljala sam da trčim, nisam imala kamo. Svaku rupu oko mene su zagradili. Sjela sam onda u auto i zalupila vrata. U panici nisam mogla naći gdje se zaključavaju sve brave iznutra, iskreno, to mi dugme nikad nije trebalo.
Ministrovi rođaci koji su se sami tako predstavljali, opkolili su moje auto sa svih strana.
Odvratno kreveljenje
Jedan je sjeo na gepek, onaj prvi, kojeg se sjećam iz reportaže, i pamtim da se prezivao Kujundžić, stao je ispred haube. Treći je navukao kapuljaču i snimao me mobitelom, on je držao suvozačka vrata da ne mogu ni ondje izaći. Četvrti je stao do mojih vrata i skidao protezu da mi je pokaže kroz staklo. Vikali su, derali se, urlali, ljuljali automobil naslanjajući se na njega. Htjela sam pobjeći, otići. Vikala sam im da se maknu, spustila sam prozor i derala se da me puste na miru da odem. Nisu htjeli. Upalila sam auto i pritisla gas. Stali su pred haubu, svim osim onog koji je čuvao gepek da ne bi slučajno pomislila otići u rikverc.
...
Naslonili su ruke ne dajući mi da krenem, priječeći mi put svojim tijelima. Stisnem li gas, ja sam najebala. Nikoga neće brige zašto sam tu bila i tko su oni, i što su oni radili, ostat će samo činjenica da sam pregazila troje ljudi. Tresla sam se, paničarila. U sebi vrištala. Na mobitelu natipkala broj svojih urednika. Oni su pozvali policiju.
Dalje čitajte sami ako volite horor. I razmišljajte.
www.jutarnji.hr/.../9889192
Tko god je čuo tu politički samoubilačku izjavu vjerojatno je pomislio da je predsjednika HDZ-a napala visoka temperatura ili da mu se upalilo slijepo crijevo pa trpi strašne bolove. Jer koliko dekoncentriran moraš biti da takav nož u prsa zabiješ stranci čiji si predsjednik, pa i samome sebi, i to baš u momentu friškog političkog poraza. No, kako kratka pamet i poltronstvo obično idu ruku pod ruku, tako je Plenkovićevom grbavom stazicom već danas vjerno krenula i njegova ministrica demografije Vesna… kako ono? Bedeković.
”Rezultat predsjedničkih izbora posljedica je nepovoljnih demografskih trendova, posebice u Slavoniji”, odverglala je gospođa Bedeković uzdajući se u to da je uvijek najsigurnije zakleti se na šefovu riječ. Nije joj moglo pasti na pamet da bi je on sada najradije progutao. Jer konstatirao je kako HDZ ne zna upravljati tamo gdje upravlja, a drugi, eto, znaju.
vecernji.hr/.../...
Baš me zanima kako će postupiti kad joj oštećeni građani kojima je sud dao za pravo podnesu žalbu na rješenje centra za socijalnu skrb.
Pitanje i odgovor na stranici Ministarstva kojem je na čelu gospođa Bedeković:
- Što u slučaju da se ne slažem s rješenjem centra za socijalnu skrb ili s odobrenim iznosom?
- Centar za socijalnu skrb je javna ustanova koja o pravima iz socijalne skrbi rješava u prvom stupnju postupajući po odredbama Zakona o socijalnoj skrbi. Na temelju zahtjeva stranke ili pokrenutog postupka po službenoj dužnosti, centar za socijalnu skrb provodi ispitni postupak te donosi rješenje kojim se pojedino pravo priznaje odnosno rješenje kojim se ono ne priznaje. U slučaju nezadovoljstva rješenjem centra za socijalnu skrb može se izjaviti žalba Ministarstvu socijalne politike i mladih. Žalba na rješenje centra za socijalnu skrb ne odgađa izvršenje rješenja.
mdomsp.gov.hr/.../604
SDP-ova saborska zastupnica Sabina Glasovac u četvrtak je komentirala izjavu ministrice Bedeković da ministarstvo nije nadležno za odluke Centra za socijalnu skrb, ustvrdivši kako je to “u krajnju ruku skandalozna i opasna izjava”.
“Proglašavanje sebe nenadležnom za samovoljne protupravne i protuzakonite postupke institucije iz sustava kojemu si na čelu jasan je pokazatelj ozbiljnog kaosa u sustavu socijalne skrbi, ali i u funkcioniranju pravne države”, napisala je Glasovac na svom facebooku.
net.hr/.../...
USTAVNA STRUČNJAKINJA O ODLUCI DA SE ODBIJE UDOMLJAVANJE GEJ PARU: ‘Ovo je pravna katastrofa, i sasvim je protuustavno’
Barić smatra kako je već na formalnoj razini riječ o pravnoj katastrofi da si jedan centar daje za pravo ne prihvatiti pravno mišljenje upravnog suda, kao i da je protuustavno izbaciti istospolne partnere/životn e partnere iz pojma udomiteljske obitelji. A ovo je najvažnije:
Opet niste sretni jer nisam navela reference. Čitajte talijanski ustavni sud, njemački ustavni sud, američki vrhovni sud… itd., itd. Radi se o dobro poznatoj praksi koja se koristi ISKLJUČIVO u području načela jednakosti i ljudskih prava i koje u bitnome kaže:
– zakonodavac je protuustavno “zaboravio” u tekstu neku kategoriju;
– izostavljanje te kategorije protivno je načelu jednakosti i time diskriminatorno;
– zbog toga morali bismo izbrisati cijeli zakon i naložiti zakonodavcu da to upiše;
– ali to je neracionalno, sporo, neučinkovito;
– zato mi kao ustavni sud kažemo da se ovaj zakon ima tumačiti tako da uključuje i tu kategoriju;
– i to ne zato što smo tako smislili, već zato što to već sada zahtijeva Ustav i relevantna praksa;
– a zakonodavac ne smije nikada djelovati protuustavno”, zaključuje Barić.
net.hr/.../...
Ne znači. Djeca su ljudska bića a ne tek alati za subverziju i političko djelovanje. Žalosno je da se o ovom uopće i raspravlja.
Kako je slučaj gej para koji želi udomiti dijete prokazao apsolutnu nekompetenciju ministrice Bedeković
telegram.hr/.../...
Nakon što je izgorjelo šest bolesnih štićenika ilegalnog staračkog doma i što je zgrozila dio javnosti kad je odbila da komentira nezakoniti postupak Centra za socijalnu skrb u svojoj nadležnosti Ustavni sud je objavio odluku prema kojoj istospolni parovi mogu biti udomitelji.
hr.n1info.com/Vijesti/a481497/Ustavni-sud-Gay-partneri-imaju-pravo-biti-udomitelji.html
"Ne postoji pravo na dijete poput prava na rad i zapošljavanje ili napredovanje u poslu, prava na zaštitu privatnosti, gospodarskih i kulturnih prava ili prava na sudsku zaštitu.
Ovdje je riječ o konstitutivnom (za institut udomiteljstva) značaju trećih osoba – djece koja su subjekti prava i središnja točka instituta udomljavanja.
Njihovi interesi su primarni i isključivo relevantni pa pitanje je li narušena jednakost potencijalnih udomitelja naprosto nije u meritumu problematike. (To pitanje zapravo uvijek implicira postojanje prava na dijete.) U ovako strukturiranoj pravnoj situaciji djeca – korisnici nisu u odnosu interesne konkurencije niti interesnog konflikta s potencijalnim udomiteljima, njihovi su interesi per definitionem legis apsolutno nadmoćni i superiorni."
A te vaše ideološke razloge zavijene u "dobrim željama" za razvoj djeteta možete prodavati po brdima i dolinama gdje cijelo selo skupa zajedno ima 32 zuba.
Sudci i sudstvo su zadnji ljudi koji bi trebali odlučivati u ovim slučajevima, niti su kompetentni, niti su nadležni jer nemaju spektar znanja i iskustava koja imaju ljudi koji rade s tom djecom.
Uostalom, djete samo odlučuju hoće li na kraju ili neće otići u tu obitelj.
Desnicu boli ona stvar za stvarnu dobrobit te djece. njih samo zanima da je njihova ideologija sprovedena.
Vjerujem da je tuljan gledao bujicu i onanirao na Markićku i Batarela, koji nisu kompetentni da govore o ovakvim stvarima ni ovom slučaju. Oni su prodavači ideološke magle, koja naravno nema supstance osim one koju je prije emisije upotrijebio Bujanec.
Preporuča se obavezno cijepljenje.
vijesti.hrt.hr/.../...
Kujundžić nije htio dati ostavku jer ga je brinulo "kakvu poruku time šalje djeci". Dijete je primilo nagradu od osuđenog nasilnika, a ovoga tjedna djeca su vidjela kako na vlasti osigurati imovinu i kako s njom muljati.
Svi smo već zaboravili Milana Kujundžića. Ali sjećate se što je naveo kao razlog zbog kojeg nije želio dati ostavku?
Bojao se kakvu će poruku poslati djeci.
"Ako pobjegnem pred interesnim skupinama koje me napadaju", kazao je sada već bivši ministar zdravstva koji se našao pod lavinom medijskih otkrića, "kakvu poruku šaljem djeci?".
Pa ga je premijer ubrzo morao smijeniti, a Državno odvjetništvo se promptno zainteresiralo za njegovu imovinu i tvrtku njegove supruge. E ta "poruka djeci" nije ga previše zanimala.
Prije nekoliko dana djeca su dobila i poruku požeško-slavons kog župana Alojza Tomaševića. Nije se još ni osušila tinta na prvostupanjskoj presudi za obiteljsko nasilje, a župan je bio pozvan na svečanost dodjele nagrade najboljoj učenici.
Učenica i župan
Nadarena djevojčica montirana je za fotografiranje sa županom samo dva dana ranije osuđenim zbog toga što je - kako stoji u presudi - ženi "vikao da je luđakinja, glupa kravetina, budala, glupača, te fizički nasrtao na nju, hvatao je rukama za vrat i stiskao, šamarao, govorio kako će je ubiti, izbosti i rasparati joj grkljan".
To je valjda bio način da se učenici oda priznanje.
Na to je čak u Telegramu reagirala pravobranitelja za djecu Helenca Pirnat Dragičević. "Činjenica da je nagradu neposredno učenici uručio župan, koji je nepravomoćno osuđen zbog nasilja nad suprugom, doista baca veliku sjenu na taj događaj", piše u odgovoru pravobraniteljice.
Dijete je, dakle, iz prve ruke moglo vidjeti kako u ovoj zemlji prolaze osuđeni nasilnici: ostaju na funkciji i dijele nagrade po školama.
To je bila poruka djeci.
"Meni treba pomoć!"
Kao što su djeca ovoga tjedna mogla mnogo naučiti iz priča o imovinskim karticama ministara. Ako ništa, naučila su da se u ovoj zemlji isplati biti političar, jer vam na funkciji vrijednost imovine eksplodira, osim ako tu vrijednost - poput Damira Krstičevića - u imovinskoj kartici naprosto ne prepolovite.
A djeca su, isto tako, mogla vidjeti Krešimira Žunića, HDZ-ova direktora Agencije za promet nekretninama, kako se hvali da je od agencije na čijem je čelu kupio POS-ov stan po uvjetima povoljnijim od tržišnih. "Meni treba pomoć! Meni treba pomoć!", plakao je Žunić u kameru RTL-a.
Pa si je onda pomogao.
Bog je prvo sebi bradu stvorio.
Također, djeca su mogla vidjeti premijera Andreja Plenkovića u službenoj delegaciji u Auschwitzu. Sa sobom je poveo Tomu Medveda, ministra koji istodobno s odavanjem počasti ubijenim u Holokaustu financira revizionističko istraživanje o "tri Jasenovca" u kojemu se negira Holokaust u NDH.
Nositelji tog istraživanja uredno gostuju po hrvatskim školama, dok je prošle godine samo 17 školskih grupa posjetilo Jasenovac.
To je još jedna poruka djeci ove vladajuće garniture.
Zločinci i teroristi
Ima toga još. U netom završenoj predsjedničkoj kampanji Kolinda Grabar Kitarović na svom je Facebook profilu objavila spomen na osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka, koji si je u sudnici oduzeo život, a podršku joj je dala i osuđena teroristkinja i otmičarka aviona Julienne Bušić.
Poruka: nije zločinac i terorist onaj tko je na našoj strani.
Mogli bismo tako nabrajati unedogled, te "poruke" koje političari šalju našoj djeci, od žetončića koji se prodaju najvišem ponuđaču do premijera koji naganja zastupnika u Hrvatskom saboru.
Plagirajte, izmišljajte i sakrivajte, maltretirajte suprugu, koristite funkciju, bježite od odgovornosti, grabite se za stranačke iskaznice, ne birajte sredstva ni saveznike, a bogami ni prijatelje.
Mogla je to vidjeti i ona požeška učenica koja koristi svoju pamet i znanje kako bi kreirala budućnost koju bi, eto, trebala ostvariti u zemlji u kojoj vladaju tomaševići, kujundžići, krstičevići, medvedi, bandići i svi drugi.
Oni nameću kriterije. Svi drugi su njihove žrtve.
24sata.hr/.../...
Sad je na redu camp na trasorki ?
Premijer Plenković novinare uči poslu: "Vaš posao je da prenosite ono što je relevantno za građane"
dnevnik.hr/.../...
telegram.hr/.../...
www.jutarnji.hr/.../9939472
Premijer Andrej Plenković izjavio je u srijedu kako je "jasno kao dan" da se "češljaju" ljudi koji su mu dali podršku na izborima za predsjednika HDZ-a, te da to nisu samo interni, unutarstranački obračuni, već "ima onih koji na tome rade".
A da nas koji nismo HDZ smatra nacijom idiota dodaje:
"Apsolutno. To je jasno kao dan. Kujundžić da potporu u Imotskom i više nije ministar, Krstičević, Butković, Filipović, Barbarić, vjerojatno će slijediti još. Ako do 15. ožujka ne bude još barem dvadeset takvih, onda ću tim grupacijama i stožerima dati kritiku da je to malo", rekao je Plenković novinarima.
Znači, prema Plenkoviću Kujo nije odletio zbog skrivanja nekretnina, banrota javnog zdravstva i kadrovskih svinjarija u zdravstvu nego zato što ga je podržao u Imotskom. O drugima da ni ne govorimo.
Sumnjiva bliskost dvojice ministara
Osim dugova, sumnjiva je i bliskost ministara Butkovića i Cappelija. Nebrojeni su sastanci na kojima su sjedili kao gradonačelnici gradova u Primorsko-goran skoj županiji i kao ministri u Vladi Andreja Plenkovića. Zanimljivo je i što su njihova ministarstva smještena na istoj adresi, Prisavlje 14, u popularnoj “Kockici”, a imaju i istu telefonsku centralu.
net.hr/.../...
Demagogija s predumišljajem
Smušenim pokušajem da neformalnim nastupom uspostavi prisan kontakt s publikom („Nemojte se bojati što sam uzeo mapu, neću dugo ... Mislim da se dobro poznajemo, pa da ne trebam ...kolega Tomo Čorić i ja ovako i Butković često pričamo i nije mu lako između nas, tako da ne samo da je danas došao, nego doći će i češće ... 1:20) ministar turizma predstavljen kao izaslanik premijera Gari Cappelli svojim je poznatim govorničkim stilom nasumičnog izlaganja skakanje s teme na temu održao dvanaestminutni emotivni hvalospjev sadašnjem premijeru Andreju Plenkoviću i bivšem Ivi Sanaderu, Vladi, svim ministrima i samome sebi. Pohvalio je gradonačelnicu i sve vijećnike Gradskog vijeća Malog Lošinja, uprave Jadranke i Lošinjske plovidbe, lošinjske obrtnike i druge poduzetnike, OPG-ove i sve druge koji, kako je rekao, doprinose razvoju ovog Grada. Doslovni transkript ove konfuzne govorničke ekshibicije ne bi odrazio patetični ton toga galimatijasa, a prepričavanje bi bilo uzaludna, ako ne i nemoguća misija. Jer govor je funkcija mišljenja, a u ovome galimatijasu koji je govornik okončao s rukom na srcu bilo je samo melodramatične demagogije s predumišljajem (1:30).
Priznao je da su neki slučajevi iz prošlosti doveli do situacije da se danas vrlo duboko propituju detalji, odluke i ponašanja dužnosnika pa bi bilo pošteno da se kao visoko rangirani državni dužnosnik iz HDZ-a suzdržao da to društveno stanje nazove psihijatrijskim pojmom psihoza. Naime, građani koji nisu korisnici i članovi klijentelističk e i koruptivne mreže HDZ-a nisu žrtve "teškog oblika duševne poremećenosti praćene dezorganizacijo m ličnosti i gubljenjem kontakta s okolinom" (što je definicija psihoze) nego zdrave, razumne osobe dobrog pamćenja i zapažanja. Čak i da su zaboravili slučaj jednog predsjednika HDZ-a i premijera koji se našao u zatvoru pod optužbom za korupcijom znaju da je ovih dana bio vrhunac pomora HDZ-ovih ministara. Možda je g. Čorića obuzela psihoza zbog neposlušnih medija koji radije izvještavaju o ministarskim nestašlucima nego o hrvatskom predsjedanju EU.
zadarski.slobodnadalmacija.hr/ .../...
www.mali-losinj.hr/.../
otok-krk.org/.../...
Tko zna, možda su i kubici otpadnog betona stvarno u podmorju lukobrana Rovenska...
40.000,00 od ministarstva
Pa koliko je dobio godišnje, za probijanje ceste, za vodu za legalizaciju iza 2011 god. itd.itd.
Novinari jedva čekaju ovakve priče.
Telegram, Index, RTL Potraga, NovaTV Provjereno, itd...