Red je, valjda, početi dobrom viješću. Ukoliko ste, naime, imali i najmanje sumnje o tome da je vaš glas, jedan jedini, mali glas na izborima važan, nakon prošle nedjelje dvojbi ne bi trebalo biti.
Kad se ogoli iznenađujuće uvjerljiva pobjeda HDZ-ove koalicije, ispada da se sva razlika krije u tek nešto više od sedam tisuća glasova. Da je ukupno toliko glasova dobila Narodna koalicija u neizvjesnijim izbornim jedinicama, rezultat bi bio identičan lanjskom, neriješeno, 59:59 (lani je bilo 56:56, a radi se o rezultatima bez dijaspore). Dakle, za koga god ste mislili glasati, ili jeste glasali - moglo je biti, ili je bilo itekako bitno. Jer, podsjetimo, Hrvatska ima 3,8 milijuna birača. Sedam tisuća glasova je tu kap u moru. Ali, kao što se vidi, itekako bitna kap.
No, svi ti slapovi su sad vode koje su protekle i iz njih se tek mogu izvlačiti lekcije za budućnost, poput ove, vrlo poučne o tome koliko svaki glas može biti presudan.
A dok traju pregovori o slaganju Vlade, kojoj, ako se formira, treba zaželjeti makar malo više sreće od čudnovatog eksperimenta s premijerom koji nije bio na izborima i ne zna baš najbolje hrvatski jezik, domaću stvarnost šibaju vjetrovi koji je itekako mogu i žele oblikovati za budućnost.
I tu, negdje, prestaju dobre vijesti.
Već dugo, prokleto dugo, traje brutalni pad kvalitete javne rasprave u ovoj zemlji. Osnovni krivac za to gotovo potpuni nestanak medijskog integriteta, izgubljenog u dealovima s nositeljima ekonomske i političke moći, ali i u gotovo jednakom omjeru zamjenom elementarnog profesionalizma sveobuhvatnom površnošću.
Primjeri za to se množe ama baš svakog dana, no jedan u ovom postizbornom periodu žulja oči gore od ambrozije. Teza o tome kako je "HDZ sam izišao na izbore" s pripadajućim orgazmičkim pohvalama mudrosti šefa te stranke (upozorenje za Andreja Plenkovića, ukoliko slučajno ne zna: ovdje su orgazmičke pohvale novom šefu/šefici folklorno naslijeđe, ako sumnja, slobodno može pogledati što je i tko pisao i govorio u prosincu 2011. godine o Zoranu Milanoviću). HDZ je na izbore izišao s listama na kojima su bili kandidati, redom, HSLS-a, Hrasta i Goran Dodig, predsjednik Hrvatske demokršćanske stranke. Ukratko, HDZ-ova koalicija je brojila jednako članova kao ona s kojom je na izbore izišao SDP (HNS, HSU, HSS). Štoviše, iako su nevješto pokušavali sakriti da, zapravo, na izbore izlaze u grupaciji koja okuplja veći dio bivše Karamarkove Domoljubne koalicije, čak je i Plenković na predaji lista kazao kako im HSLS ostaje službeni partner.
No, ništa to ne smeta analizama koje polaze od toga da je HDZ na izbore izišao samostalno. Koliko su tek onda autentične složenije činjenice od ove i kakvi su onda zaključci koji iz svega toga proizilaze, možete zaključiti sami.
Drugo, Hrvatska ima veliki problem sa svojom predsjednicom. Činjenica da je Kolinda Grabar-Kitarović daleko najnepopularnija od svih svojih prethodnika tu nije bitna, uostalom, ankete su joj pred predsjedničke izbore predviđale uvjerljivi poraz. Problem je u tome da predsjednica poseže daleko iznad svojih ustavnih ovlasti i da se ni ne pokušava ozbiljnije praviti neutralnom. A kad ona koja bi trebala biti garant stabilnosti sustava isti destabilizira, to rijetko može izići na dobro. Naime, ovog je tjedna Grabar-Kitarović javno zaprijetila Mostu (naravno, ne spominjući ih izričito), kako neće dopustiti "odugovlačenja i ultimatume koji nerviraju javnost i nisu put ka izgradnji povjerenja i formiranju stabilne vlade". Ne postoji ustavni način na koji to predsjednica može napraviti. Ovlasti su jasne, rokovi su jasni. Sve što predsjednica mimo toga može napraviti je (neustavno) miješanje u proces kojem ne pripada. Jer, poslati tenkove u zagrebačku Draškovićevu ulicu (gdje je novo sjedište Mosta) bilo bi malkice iznad ustavnih ovlasti predsjednice Republike. A teško da je unutar njih i dalje misteriozna lanjska solo seansa s Božom Petrovom nakon koje se ovaj naprasno odlučio za HDZ, a ne SDP.
Naposlijetku, u niski loših vijesti jedna je ipak najgora; po svemu sudeći buduća vlast će se spremno odreći nekoliko milijardi proračunskih kuna u korist banaka. Riječ je, jasno, o konverziji kredita u švicarskim francima, za koju danas, primjerice, HDZ-ov tehnički ministar vanjskih poslova tvrdi da je odrađena populistički, iako je za nju tad u Saboru ruke digla i njegova stranka. Prigodno, nekoliko dana nakon izbora je stigla vijest o tome da prva bankarska tužba zbog konverzije koja ide na međunarodni arbitražni sud. Vlada je dosad mogla javno osporavati nadležnost suda u SAD-u koji će se time baviti (jer je Hrvatska u EU) i staviti izvan snage međunarodne bilateralne sporazume koji su nadležnost arbitražnih sudova regulirali, te zaprijetiti bankama donošenjem zakonskih propisa, poput poreza na aktivu, koji će ih natjerati da se povuku, jer su u priči sa švicarskim frankom kad se crta povuče debelo zaradile. Tehnička Vlada, međutim, nije napravila ništa, a HDZ, za razliku od ratobornog Zorana Milanovića, najavljuje pregovore s bankama kako bi se smanjila šteta za Hrvatsku.
Valja ponoviti, radi se o nekoliko milijardi proračunskih kuna.
Cinici bi malo razmislili o tolikoj svoti i ležerno zaključili kako je to sasvim dovoljno razloga kojima se mogu objasniti sve loše vijesti o kojima se govori u prethodnim rečenicama. A i mnogo, mnogo više od toga.
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
Pročitajte više na: 24sata.hr/.../...
... Nema sumnje da je izborna pobjeda ojačala Plenkovića u HDZ-u, ali njegova vlast još uvijek se ne može nazvati konsolidiranom. Naročito u situaciji kad dobar dio Karamarkove ekipe ulazi u Sabor.
... Uklanjanje Hasanbegovića mora biti Plenkovićeva odluka, jer samo tako Plenković može nametnuti svoj autoritet u stranci navikloj na autoritarnost. Nešto lakše će podnijeti eventualne pritiske Mosta oko Hasanbegovića, ali njih nije bilo ni u prošlom mandatu, pa vjerojatno ih neće biti ni sad. Božo Petrov može živjeti s revizionistom u Vladi.
... A svojom izjavom o tome da su "birači HDZ-a dali podršku njegovu ministarskom mandatu" Haso je Plenkoviću bacio rukavicu u lice. Pa neka se usudi prkositi stranačkoj bazi.
Baš me zanima što su to pozitivno prepoznali kod gospodina ministra. Ja ga pamtim po proustaškim tekstovima iz mladosti, po svađama u svezi riječkog intendanta i aferi sa novinarom gdje je trpio jake duševne boli.
MINISTAR kulture Zlatko Hasanbegović u intervjuu za francuski Le Monde rekao je kako ne žali za ustaškim režimom, te kako su kritike na njegov račun posljedice postkomunizma u Hrvatskoj.
www.index.hr/.../895622.aspx
Hasanbegović: promijenit ćemo Hrvatsku
www.index.hr/.../918819.aspx
Po svemu sudeći Hasanbegović je naumio do kraja provesti ustašizaciju Hrvatske. U tome če mu pomoći Esih i Culej.
"Eto u jednom zaseoku u Dalmatinskoj zagori na ADZ-ovu listu na 12 misto stavili jednog pravog četveronožnog tovara po imenu Poslušni smislili lokalni šerifi da će ga tako za[cenzurirano] da ne uniđe u Sabor a tovar zajeba njizi i pobidija preferencijalni m glasovima još većih tovara nego što je on.
Ajme judi moji koje je to bilo ludilo, koja fešta kad su počeli slavit i pivat onako kako to znadu samo pravi Rvati stavili prst u uvo i udri po gangi a bogme nije im ni tovar osta dužan u toj fešti i on je pošteno zareva - nja, nja, nja ..." (Ovo je komentar uz članak na NL)
Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih s HDZ-ovih izbornih lista za 2., odnosno 1. izbornu jedinicu na početku večeri rezultate izbora nisu dočekivali u stožeru HDZ-a već u vlastitom stožeru, i to u društvu novinara Velimira Bujanca. Bujanec je na svom profilu na Instagramu objavio fotografiju iz izbornog stožera Hasanbegovića i Brune Esih.
- Hvala vam Hrvati! - poručio je također.
Andrej Plenković je 28. svibnja ove godine, na dan održavanja sabora HDZ-a u Dvorani Vatroslava Lisinskog, bio najusamljeniji političar na svijetu. Naime, nakon što je, aludirajući na Tomislava Karamarka, tadašnjeg predsjednika HDZ-a, ustvrdio kako smatra "da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svojeg člana", uslijedili su žestoki verbalni napadi ... "Dragi moj prijatelju, samo s HDZ-om naprijed. Trebaš se ispričati Karamarku, to je izravan udar na predsjednika od tebe", poručio je Bilaver Plenkoviću i zaradio pljesak, a pravaš Pero Čorić je nekoliko dana kasnije kazao kako su tada Plenkovića "napadali, htjeli su ga tući".
Poznato je kako se priča razvijala nakon toga – ubrzo su ti isti članovi HDZ-a srušili dotadašnjeg idola Tomislava Karamarka, te još većim brojem glasova za novog vođu izglasali Andreja Plenkovića. Danas je Karamarko doslovno nevidljiv kao član HDZ-a, a oko Plenkovića se plete isti kult ličnosti kao i oko njegovih prethodnika.
slobodnadalmacija.hr/.../...
Ako primitivizam i govor mržnje koji je HDZ uveo i svesrdno podržavao u prošlom sazivu Sabora i Vladi, uspostavljanje registra izdajnika, lustracija nepoćudnih, kazneni progon verbalnog delikta o Domovinskom ratu, zastrašivanje manjina i još mnogo toga nespojivog demokratskim društvima i civiliziranom svijetu, nisu ono što bismo smjeli dopuštati, ako sve to Zlatko Hasanbegović smatra normalnim, prirodnim i uravnoteženim političkim ponašanjem, onda je njegova definicija ekstremizma uistinu ekstremna.
Doduše, nije nova i neviđena na ovim prostorima u kojima se »znanstveno« nastoje legitimirati teze o tome kako u Jasenovcu nije bio logor smrti već kazalište u kojem se za Pavelićeve NDH izvodila »Mala Floramye«. Nema ništa paranormalnog za Zlatka Hasanbegovića niti kada se slika s ustaškim obilježjima, to je »cool«, baš kao i otkrivanje spomenika teroristi kojem se sada tepa »branitelj prije branitelja«. Nije zlo, dapače, i to je herojstvo, što je kompanjon monumentalizira nog ubojice krv žrtve isprao pišajući u vlastite ruke, obrisavši ih potom u zavjesu.
Kada sve to, i još mnogo toga, postane uobičajeno, poželjno i prihvatljivo, onda je Hasanbegović u pravu kada kaže kako ekstremizam u nas ne egzistira. Prihvati li Plenković ovakvu »logiku«, onda uistinu mora još jednom razmisliti zaslužuje li Hasanbegović ipak neko ministarstvo.
Možda ne kulture, ali ćudoređa i bogoštovlja svakako.
Tomislav Karamarko podnio je ostavku na dužnost predsjednika HDZ-a u lipnju ove godine, nakon što je srušio Vladu Tihomira Oreškovića, bezuspješno je pokušavao sastaviti novu parlamentarnu većinu, a otišao je sa svih dužnosti zbog ozbiljnih sumnji da je s mađarskim MOL-om trgovao nacionalnim interesom, na što upućuju dokumenti koje je objavio Nacional. Budući da je njegova supruga Ana Karamarko, kako je otkrio tportal, doživjela nezapamćen poslovni uzlet muževim političkim jačanjem, množe se i sumnje da se nije samo s MOL-om, pa i Gavrilovićem, trgovalo javnim interesom.
Po padu Vlade Tihomira Oreškovića, HDZ je izabrao novog predsjednika Andreja Plenkovića, uslijedili su rujanski izbori, a Tomislav Karamarko nestao je s političke scene i svi se ponašaju kao da nikad nije ni postojao. Upit o radnom statusu Tomislava Karamarka poslali smo i HDZ-u, pitali smo ih i je li Karamarko još uvijek član HDZ-a, ali njegov dojučerašnji glasnogovornik Ivan Jabuka oglušio se na ta pitanja.
Ljetos je Karamarko svakih sedam dana odlazio do Zadra, opuštao se i uživao u prirodi oko rijeke Zrmanje. Kako je rekao novinarima 24 sata, veslao bi 14 kilometara svaki tjedan uz brojne kaskade i slapove, a najavio je i da će se ove jeseni intenzivno nastaviti rekreirati skvošem.
tportal.hr/.../...
www.index.hr/.../919538.aspx
KRŠĆANSKO MILOSRĐE: Zadarska nadbiskupija izbacila branitelja na cestu i izgradila vilu s apartmanima!
net.hr/danas/hrvatska/krscansko-milosrde-zadarska-nadbiskupija-izbacila-branitelja-na-cestu-da-bi-izgradila-vilu-s-apartmanima/
I pogledaj si još jednom što ti piše na šalabahteru: "Nahrani tuljane i ništa ne diraj."
U Cisti je Provo, naime, HDZ i ovaj put osvojio tradicionalnih osamdeset šest posto glasova, pa je reporterka Barbara Golja, istražujući taj prirodni fenomen, na štekatu lokalnog kafića zaskočila i nekoliko gastarbajtera, što su se iz Njemačke u rodno selo vratili samo zbog parlamentarnih izbora. U jednom od najgenijalnijih trenutaka hrvatske televizijske povijesti ukazao se tako i stasiti, dobrosjedeći „Ivan, Njemačka“, pa na pitanje reporterke hoće li nam nakon ovih izbora konačno biti bolje, zavaljen u stolicu na štekatu uz cestu Imotski-Trilj, spremno odgovorio:
„Makar bilo i gore, samo nek’ je desnica.“
I onda, taman kad pomislite kako valja isključiti televizor i zakopati ga iza kuće, pa odjaviti TV-pretplatu, boravište i državljanstvo, jer do kraja svog bijednog života nećete čuti ni vidjeti ništa dalje i ništa točnije i ništa hrvatskije i ništa uopće, reporterka je posljednjim snagama upitala „zašto“ – zašto je, zaboga, bolje da je i gore, samo da je HDZ? – a Ivan Njemačka šaolinskom joj mudrošću rastumačio podrazumijevaju će, pa odrezao još jednu kratku:
„Eto zato što je tako uvijek bilo.“
radiogornjigrad.wordpress.com/ .../...
Ali kada HDZ u Grožnjanu u IStri dobije samo 2,15%, Svetoj Nedjelji kod Labina 5,58%. ili Vižinadi samo 6,70 %, a sve druge glasove pokupe IDS i SDP, onda to nije zatucanost,er eto glasaju tako zadnjih 25 godina. E kada je to u Istri i za IDS ili SDP onda je to izraz naprednosti i civilizacijski doseg. Kada je to u puno blažoj mjeri u Dalmaciji , ali u korist HDZ-a onda je tu drugi kriterij. Zlonamjerni Kerempuhu.
- Osnivač HDZ-a i prvi predsjednik bio je sudionik antifašističkog pokreta od 1941., i to kao obavještajni časnik, a potom nakon rata, u Glavnom stožeru JNA te na visokim vojno-politički m položajima, u Glavnoj personalnoj upravi, ministarstvu obrane i generalštabu, što ne bi mogao biti da nije bio provjereni član KPJ. Čin general-majora JNA stekao je 1960, a na vlastiti zahtjev napustio je vojnu službu 1961. te se posvetio znanstveno-istr aživačkom radu kao povjesničar. Osnovao Institut za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, čiji je ravnatelj bio od 1961. do 1967. i t.d. Kao povjesničar je osobno u ustav RH ubacio odredbu o antifašizmu kao temelju hrvatske državnosti, što jedan drugi povjesničar, član HDZ-a i ministar kulture osporava tvrdeći da je antifašizam floskula.
- Nasljednik osnivača HDZ-a Ivo Sanader. Preskočimo o njemu sve do 1. srpnja 2009. kad je na sveopće iznenađenje bez obrazloženja podnio ostavku na mjesto premijera i sve stranačke dužnosti da bi 2010. njegovo ime bilo izbrisano sa popisa članova HDZ-a. I opet preskočimo pojedinosti do citata s Wikipedije: "Ivo Sanader osuđen je na osam i pol godina zatvora te je time postao prvi osuđeni bivši premijer i ratni profiter u Hrvatskoj". A za korupciju je okrivljen i HDZ.
- Vruć krumpir predsjedavanja strankom osramoćenom Sanaderovim nestašlucima uvaljen je Jadranki Kosor, da bi je na izborima za predsjednika HDZ smijenio T. Karamarko, a zatim i izbacio iz stranke.
- O četvrtom predsjedniku HDZ-a samo kratki citat s Wikipedije: "U lipnju 2016. daje ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade, a potom i na mjesto predsjednika HDZ-a, svega dva mjeseca nakon što je ponovno [JEDNOGLASNO, KAO JEDINI KANDIDAT] izabran na tu dužnost od članova stranke, zbog utvrđenog sukoba interesa u pogledu arbitražnog postupka Hrvatske protiv naftne kompanije MOL, nakon što se doznalo kako je tvrtka njegove supruge Ane Karamarko poslovala s tvrtkom koja je u vlasništvu zastupnika i savjetnika MOL-a.
Te će i dalje dobivati izbore.
U čemu je tajna njihove nepobjedivosti?
U tome da nema tajne. Sve je otvoreno, jasno i transparentno.
Stranka ima birače koji ispunjavaju svoj zadatak. Koji je vrlo jednostavan. Na dan izbora izaći na izbore i zaokružiti HDZ. Bez obzira na kišu, snijeg, tuču, vrućinu, uragan pete kategorije, atomski zdesna ili potres od 7,6 stupnjeva.
Četvrt stoljeća je HDZ temeljitom pljačkom države i građana stvarao interesnu skupinu koja je postala njegovo biračko tijelo. Od prvog dana vlasti uhljebljivalo se od općine, preko grada i županije do samog državnog vrha, sabora, ministarstava, predsjedničkog ureda, veleposlanstava...
I ta je vojska birača poput tumora rasla i rasla, razarajući zdravo tkivo pravne i pravedne države, zdravog razvoja, bilo kakve perspektive za sve one koji nisu usko povezani s njima.
Druga "tajna" HDZ-ove nepobjedivosti koja tajna nije je njihova sposobnost rješavanja konkurencija na takozvanom desnom političkom spektru. A rješavaju je se brzo, precizno i temeljito. Identificiraju, lociraju i terminiraju bez da okom trepnu.
Bilo asimilacijom kao Borgovi, bilo kopiranjem kao Stvor, bilo inplantacijom kao Alieni redom su izbrisali jedno desetak stranaka Prava, Glavašev HDSSB, nekoliko potencijalnih lokalnih i regionalnih kon kurenata a izgleda i HSS.
I ono što je najvažnije, u HDZ-u idu ukorak s vremenom. Prate najnovije političke trendove u zemlji i svjesni su vanjskih utjecaja na njih. Pravovremeno su detektirali da što je neki kraj u Hrvatskoj siromašniji i nerazvijeniji, to je potpora HDZ-u veća. I zato su sustavno radili na uništavanju cijelih gradova i regija, zatiranju industrije i proizvodnje svake vrste, koliko god su im to okolnosti i birači dopuštali.
Zadnji trendovi, koji se mogu ukratko opisati kao "odljev mozgova - priljev glasova", a odnose se na pojavu rasta potpore HDZ-u u onim krajevima iz kojih najviše ljudi bježi iz Hrvatske jer su opustošeni do temelja, s pravom daje nadu ovoj jedinoj hrvatskoj državotvornoj stranci sa sudskom presudom za pljačku svojeg naroda i svoje države i čuvarici tradicijskih katoličkih i domoljubnih vrijednosti da će ovom malom balkanskom prćijom vladati zauvijek.
www.facebook.com/.../