Tijekom jučerašnjeg dana u Hrvatskoj je održan drugi krug predsjedničkih izbora, pobjedu je - s iznimno malom prednošću - odnijela Kolinda Grabar-Kitarović, predstavnica konzervativnog desnog centra, HDZ-a.
Prema zadnjim informacijama, nakon što je obrađeno 99% glasačkih mjesta, Kitarović odnosi 50,44%, dok je dojučerašnji predsjednik, Ivo Josipović, dobio 49,56% glasova.
Dakle, razlika je minimalna, a izlaznost je bila čak iznenađujuće visoka. Štoviše, a znati će se nakon objave službenih rezultata, moglo bi se ispostaviti kako je izlaznost na jučerašnjim izborima čak bila i rekordna.
Što sve ovo zapravo znači? Kao prvo, Kolindina pobjeda uz prednost od svega 1% glasova zapravo pokazuje da sinoć nitko nije pobjedio - ovaj rezultat dokaz je o strogoj podijeljenosti hrvatskog biračkog tijela, a jučer su glasali primarno na temelju ideološke motivacije.
Razlike između ova dva kandidata primjećujemo tek kada stvari stavimo strogo na lokalnu razinu i kada im se maksimalno približimo, kako njima, tako i cjelokupnoj "okolini" koja gravitira oko njih. Kada bismo te detalje zanemarili uočili bismo kako se radi o dvije vrlo slične politike.
Naime, unatoč činjenici da je Kolinda Grabar-Kitarović donedavno bila visoka dužnosnica u NATO paktu, predsjednik Ivo Josipović također je bio veliki zagovornik dotičnog saveza. Tijekom 5 godina mandata nije jednom riječju kritizirao poteze istog, a mnoge EU članice ipak jesu, od Italije, Mađarske, Češke itd.
Za vrijeme mandata Ive Josipovića je, prema pisanju američkog lista The New York Times, oružje iz Hrvatske, preko Jordana, prebacivano za sirijski front gdje je dolazilo u ruke islamističkih ekstremista. Nadalje, izvještaj američkog Kongresa krajem prošle godine otkriva kako je Hrvatska također bila tranzit za ilegalna CIA-ina prebacivanja zarobljenika.
Dakako, Hrvatska sada postaje možda i prva zemlja na svijetu koja će biti pod nekom vrstom direktne kontrole NATO pakta, ali ta kontrola se eventualno samo steže, neće postati nikakva novost. No, upravo to "stezanje" ne dolazi kao nešto iznenadno - glasači u Hrvatskoj su jako dobro znali tko je Kolinda Grabar-Kitarović i koju politiku, koju sferu interesa, ona predstavlja. Zato su joj očito i dali glas, preko 1,1 milijun glasova. Oni kojima je ova činjenica pomalo neugodna mogu se jutros tješiti time da će sada, ipak, još i bolje znati na čemu su.
Teško se danas ne zapitati što bi bilo da je sinoćnji rezultat bio obrnut, da je nekim slučajem Josipović pobijedio s jedva 1% glasova prednosti? Je li bi HDZ prihvatio takav tijesni poraz? Ili još direktnije - da li bi takav poraz prihvatile osobe koje su sinoć blokirale jednu od centralnih zagrebačkih ulica, Savsku ulicu?
Moglo bi se zaključiti da je "radi mira u zemlji" bolje da je pobijedila Kitarović, no njen sinoćnji govor - i "obećanje" još veće integracije s NATO paktom - uopće ne nagovještavaju mir.
Što se lokalne političke scene tiče, za očekivati je da će HDZ nastojati kapitalizirati na ovoj pobjedi te je proširiti i na onu važniju, parlamentarnu. Sada imaju ponovno kontrolu nad funkcijom predsjednika, po prvi put nakon dugo godina, i za očekivati je da će nova predsjednica Kitarović - bez obzira na njene priče o "hrvatskom jedinstvu" - gledati što brže i što efikasnije zamijeniti vlast SDP-a s vlašću HDZ-a. Po hrvatskom Ustavu njene ovlasti nisu baš velike, ali može vršiti pritisak na aktualnu koalicijsku vlast tvrdeći da ista nije u stanju "izvući zemlju iz krize".
Dakako da vlast na čelu sa SDP-om nije u stanju izvući zemlju iz krize, u stanju je eventualno zakopati je u još dublju krizu, ali zemlju iz krize posve sigurno neće izvući niti HDZ.
Naime, razlika između ove dvije stranke nalazi se samo u vanjštini, dok se u suštini radi o dvije vrlo slične politike. Obje stranke u sebi zapravo imaju elemente lijevog i desnog centra. Štoviše, obje stranke pune su vlastitih kontradikcija. Primjerice, HDZ-ova socijalna politika ponekad je i konkretnija od one SDP-ove, ali na kraju se ipak obje stranke poprilično dobro "izravnaju" i u konačnici su vjerni zagovaratelji tržišnog kapitalizma uz pokušaje čuvanja socijalnog mira (u prijevodu: mira za sebe i svoju operativu).
Što se tiče vanjske politike, tu možda postoje neke razlike, ne između HDZ-a i SDP-a, već između Kolinde Grabar-Kitarović i Ive Josipovića. Zna se gdje leži lojalnost Kolinde Grabar-Kitarović, zna se da su njenom pobjedom nedvojbeno presretni interesi američke politike i američkog kapitala. Josipović je pak ostavljao dojam više "prevrtljivog" aktera, osobe koja bi - u slučaju zanimljive ponude - razmotrila ponekad i druge strane priče.
SAD takvo što u današnjoj Europi ne dozvoljava. Strategija je jasna - imati što više zemalja koje bi bile posve lojalne američkoj sferi interesa i kojima nikada ne bi palo na pamet koketirati, a kamoli otvorenije i prisnije, surađivati i poslovati s Rusijom.

SAD mogu biti zadovoljni, za novu hrvatsku predsjednicu mogu biti još i znatno sigurniji da neće "skrenuti s puta", mada je i njen prethodnik bio iznimno lojalan saveznik Washingtona (na slici: američki potpredsjednik Joe Biden i Kolinda Grabar-Kitarović)
Iz te perspektive Kolinda Grabar-Kitarović je idealan, najidealniji mogući, kandidat. Dakako, ne bi narodi svih EU zemalja tako lako pristali da im dojučerašnji vrh NATO saveza danas preuzme funkciju predsjednika države. Narod u Hrvatskoj očito bi, ali to je već poznata priča.
Kretanje u nekakve "veće integracije s NATO paktom" u ovom trenutku je poprilično loše po Hrvatsku, po njenu stabilnost i nacionalnu sigurnost. No, budimo realni, neutralnost jučer uopće ni nije bila na stolu, da je to zaista bila "karta", onda bi na nju igrao poraženi Ivo Josipović, ali nije.
U suštini to znači da birači zapravo ni nisu imali neki vrlo različit izbor, ali ovakve deficite današnje demokracije birači mogu osuditi vrlo jednostavno - ostankom kod kuće. To se ipak jučer nije desilo, izlaznost je po svemu sudeći bila rekordna, što bi značilo da velik broj stanovnika ove zemlje zaista smatra da ovo dvoje ponuđenih kandidata može nešto učiniti bolje od drugoga.
Dakako, postoje svjetonazorske razlike - opći stavovi SDP-a ipak će uvijek biti progresivniji od onih HDZ-a. Nažalost, ti neki opći, svjetonazorski, stavovi SDP-a jedino su što taj SDP još uvijek pozitivno može ponuditi, a to u vrijeme ovakve duboke krize jednostavno nije dovoljno.
U konačnici se stvari svode na ovo: SDP ili HDZ, Kolinda ili Ivo, suštinski se jako malo toga mijenja, zemlja u oba slučaja nastavlja istim putem, krivim putem.
Kitarović je u svom jučerašnjem pobjedničkom govoru u više navrata naglasila kako je njena pobjeda dokaz da Hrvati žele "promjenu". Potpuno krivo - niti Hrvati žele promjenu niti će ona tu promjenu donijeti. Hrvatska se danas probudila s jednim te istim problemima, strahovima i bezizlaznim situacijama, od svega ima samo malo drugačiju retoriku, s još većom dozom populizma.
Ovo je promjena bez promjene - Hrvatska nastavlja danas tamo gdje je stala jučer, nastaviti će se zaduživati, nastaviti će pokazivati koliko joj kronično nedostaje autonomije u unutarnjoj i vanjskoj politici, nastaviti će ponavljati unaprijed pripremljene izjave koje će stizati iz Bruxellesa i Washingtona i nastaviti će s jačanjem unutarnjih tenzija koje proizlaze iz naivnosti upravo njenog naroda koji je spreman angažirati se u procesu davanja legitimiteta jednom ili drugom krilu gotovo identične politike, da bi isto moglo nastaviti brinuti o svojim sebičnim, često isključivo materijalnim, interesima.
Za one koji preferiraju demokraciju koja donosi stvarne promjene, temeljne i dalekosežne, s posljedicama za cijelu Europu, neka zaborave na jučerašnji dan i strpe se još dva tjedna jer 25. siječnja održavaju se parlamentarni izbori u Grčkoj, a to će biti nešto vrijedno posebne pažnje jer potencijalna - a ovog puta itekako očekivana - pobjeda ljevičarske SYRIZA-e, biti će nagovještaj velikih i temeljitih promjena u europskoj politici. U usporedbi, drugi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj je "prelijevanje iz šupljeg u prazno", trivijalan čin i narodno veselje u tmurnim danima nove godine.
Ne znači da tako mora biti i ostati, vrijeme je da i u Hrvatskoj bukne novi politički val, da zastupnička mjesta u parlamentu postanu predmet borbe nekih novih političkih opcija i pravaca. To je razlog više zašto predstojeće izbore u Grčkoj treba pozdraviti, jer pobjeda "radikala" biti će slom psihološke barijere, dokaz da je takvo nešto ipak moguće i da - nadajmo se - takvo nešto vodi u konkretan boljitak za cijelu zemlju.
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
Otvaram diskusiju.
Za diskutante je poželjno da imaju završenu srednju školu i da aktivno govore jedan strani jezik, da znaju plivati, voziti bicikl, veslati, skijati i plesati valcer, te da su barem jednom u životu bili na turističkom putovanju u inozemstvu (maturalci se ne računaju)
a u jednom drugom trenutku ovi otoci su bili Ilirske provincije, pa zašto ne bi opet?
Nisu nas osramotili već su samo na listiću vidjeli na prvom mjestu ime Ivo pa su pomislili da je to bivši premijer.
List navodi da ona je naslijedila duboko podijeljenu zemlju. Pobjeda Grabar Kitarović koju je potpomogla hrvatska dijaspora, posebno u Hercegovini, smatraju britanski novinari, iznenadila je analitičare javnog mnijenja čije su ankete predviđale pobjedu Josipovića. U The Economistu također su mišljenja da je ovaj važan test za predstojeće parlamentarne izbore pokazao da su birači siti politike.
Dalje u tekstu objašnjavaju kako je Ivan Vilibor Sinčić, 24-godišnji populist koji se bori protiv banaka, Europske unije, NATO i hrvatske političke elite osvojio 16 posto glasova u prvom krugu izbora. Njegova baza, smatraju u Economistu, srodna je bazi krajnje lijeve Syrize u Grčkoj i pokreta Pet zvijezda u Italiji. Navode i da je Sinčić pozvao birače da u drugom krugu ponište svoje listiće što je i učinilo više od 60 tisuća birača, dvostruko od razlike s kojom je Grabar Kitarović pobijedila svoga oponenta.
Josipović je, smatraju, izgubio jer socijaldemokrat ska vlada nije uspjela zemlju izvesti iz krize. Grabar Kitarović je, navode, obećala da će se uhvatiti u koštac s posrnulom ekonomijom iako kao predsjednik nema velike ovlasti u tom području.
The Economist je i premijera Milanovića nazvao, neodgojenim zbog izjave, nakon što je Josipović izgubio izbore kada je konkurenciju nazvao 'kriminalnom skupinom', a sebe i svoju vladu jedinom branom njihovom povratku na vlast. Njegova bijesna retorika ogleda se u Tomislavu Karamarku koji ljevicu optužuje za jugonostalgiju. Karamarko je vjerojatni budući hrvatski premijer, objašnjavaju, ali se čini da ne želi izbore prije prosinca ove godine. Neki smatraju, piše The Economist, da je to zato što HDZ nema plan kako izliječiti bolesnu ekonomiju.
Will Bartlett iz London School of Economics, izjavio je za The Economist da je malo manevarskog prostora za odgovorene u Hrvatskoj. Velika devalvacija kune ne dolazi u obzir, smatra Bartlett, jer mnoge tvrtke i kućanstva imaju kredite u stranoj valuti. Također, nastavio je, domaća ekonomija je i u rukama Europske komisije koja nadzire provođenje postupka prekomjernog deficita. A dotakao se i obrazovnog sustav, koji po njegovom mišljenju, vrišti za reformom dok proizvodi diplomante koji se potom ne mogu zaposliti. Slabi su bili pokušaji i da se smanji natečena i sklerotična javna uprava, smatra. Pretpostavlja se da će Milanović izgubiti izbore u prosincu, navode.
Ali Dejan Jović, politolog koji je radio u Uredu predsjednika Josipovića kaže da ako socijaldemokrat i dobro upakiraju svoje skromne uspjehe i ako razdoblje kohabitacije s Grabar Kitarović prođe glatko, Hrvati bi mogli odlučiti da ne žele velike promjene. Mnoge birače bi mogao odbiti Karamarkov povratak na nacionalizam iz devedesetih godina prošlog stoljeća pa bi se mogla dogoditi i situacija da nitko ne bude u mogućnosti sastaviti vladu nakon idućih izbora ili pak široka koalicija stranaka. S obzirom na groznu ekonomsku situaciju pravo je čudo kako se Hrvati drže zajedno i u sadašnjoj mjeri, zaključili su na kraju u The Economistu.
tportal.hr/.../...
„Hrvatski narod donio je pravi izbor da smo za predsjednicu dobili doista jednu hrabru ženu koja se borila, gledali smo ovih mjeseci što su sve radili, i njoj i stranci, i pobijedila je. Hvala svima na toj pobjedi, i tebi, Kolinda draga, najviše, i Jakovu koji je to morao trpiti!“, govorio je Karamarko.
„JAKOVE! JAKOVE! JAKOVE!“, skandirali su okupljeni.
Prvih nekoliko minuta svog trijumfa Kolinda je morala čekati da Karamarko završi s govorom kako bi dobila riječ, doslovno postavljena na drugo mjesto. Šef HDZ-a obratio joj se s „Kolinda draga“, s nježnošću politički rezerviranom samo za žene, a potom se „šaljivo“ zahvalio njenom mužu, koji je morao trpiti ambicioznost svoje supruge, žrtvujući se onako kako se supruge političara konstantno žrtvuju, ali ne dobiju skandiranje. U tih smo nekoliko minuta mogli dobro vidjeti konzervativni, rodno normativni, duboko patrijarhalni okvir njene pobjede. Bilo je zastrašujuće i Kolinda je pobijedila.
- Crnka: „Bolje će nas čuti ako vičemo zajedno!“
- Plavuša: „Zajednooo! Zajednooo!“
h-alter.org/vijesti/predsjednik-bez-drzave
Vrijeme od izbora do preuzimanja dužnosti Kitarović je provela u predsjedničkom apartmanu hotela Sheraton. Cijena po danu: 11 tisuća kuna. Tko je platio račun?
Nadamo se da je Kolinda Grabar Kitarović ostavila barem jednu čistu najlonsku vrećicu na kontejneru ispred hotela Sheraton.
U ovih skoro mjesec dana koliko je njezin ured bio smješten u predsjedničkom apartmanu najskupljeg zagrebačkog hotela.
Nadamo se da je barem takvom gestom, kakvom se inače hvalila u predsjedničkoj kampanji, kompenzirala trošak od tristotinjak tisuća kuna za korištenje apartmana od 300 kvadrata, s mramornom kupaonicom i jacuzzijem, u kojem su odsjedali Koffi Annan, Dennis Rodman i jordanska princeza Haya.
Da ne bi ljudi pomislili kako se nova hrvatska predsjednica, ona koja je toliko brinula za blokirane, siromašne, ovršene, nezaposlene, potplaćene i ucviljene, ona koja je govorila da će se odreći Pantovčaka radi jeftinije i skromnije Visoke ulice, nešto pretjerano luksuzira.
Ona se marljivo priprema za predsjednički mandat. U uredu za 11 tisuća kuna dnevno.
Lenta, garda i Sheraton
Očito je krenula na vlastitom primjeru ispunjavati obećanja o blagostanju. Osim lente, garde, plotuna, kravat pukovnije, nova predsjednica servirala nam je i predsjednički apartman u Sheratonu.
Ali nam još nije rekla tko to plaća.
Je li taj apartman dobila na korištenje od Anđelka Leke, vlasnika hotela? Ako jest, onda se to smatra donacijom koja mora biti prijavljena. Osim toga, može biti problem ako vrijednost donacije prelazi zakonom dopušteni iznos od 200 tisuća kuna, što bi ovdje lako mogao biti slučaj. Postizborne donacije se ne smiju primati.
S druge strane, ako to nije donacija, pitanje je tko je platio tih tristotinjak tisuća kuna za boravak u predsjedničkom apartmanu. Sama Kolinda od svoje ušteđevine od nekoliko stotina tisuća eura kojom se hvalila u kampanji? Je li to platio HDZ?
Ili je možda taj iznos namiren iz državnog proračuna? Je li u blagajni Sheratona završio novac namijenjen pobjedniku predsjedničkih izbora?
Skrivala se od javnosti
Sve su to pitanja na koja Kitarović još nije dala odgovor. Tjednima je izbjegavala pojavljivanje u javnosti, komunicirala je preko glasnogovornice ili priopćenja, tjednima se nije hvalila činjenicom da se za inauguraciju priprema u predsjedničkom apartmanu Sheratona, ali sada je došlo vrijeme da objasni kako je tamo osvanula i tko je to platio.
No, dok ne dođemo do financija, pozabavimo se samom gestom.
U svojim zadnjim premijerskim danima Jadranka Kosor koristila je svaku priliku da kritizira Zorana Milanovića i Radimira Čačića zbog socijalne neosjetljivosti , nakon što su na intervjuu kod Davora Butkovića nabadali sushi i razglabali ide li uz tunu pivo ili bijelo vino.
Da bi onda ona uredno odlazila na ručak u Sheraton.
Ovo što je napravila Kolinda Grabar Kitarović još je gore od toga.
Evita Peron
Kandidatkinja koja je u kampanji pozivala Ivu Josipovića da napokon progovori o sve većem siromaštvu u Hrvatskoj, koja je slala poruke o skromnosti i štedljivosti, o svom skromnom porijeklu, o radnim ljudima i seljacima, koja je put do pobjede krčila preko socijalne neosjetljivosti Vlade u najgoroj maniri Evite Peron, tjedne od izbora do preuzimanja dužnosti provodila je u Sheratonu.
Za usporedbu, Ivo Josipović je preuzimanje dužnosti šefa države čekao u svom izbornom stožeru na Iblerovu trgu. Kolinda Grabar Kitarović odabrala je predsjednički apartman u Sheratonu.
Josipović je inauguraciju držao skromnom i decentnom, Kitarović nam planira servirati paradu luksuza i kiča.
Ovime je izabrana predsjednica poslala poruku svojim biračima, svojim građanima, kao i svima onima koji su joj javno dali potporu u kampanji, među kojima je primjerice i udruga Blokirani.
To je poruka luksuza, i to pretjeranog luksuza, to je poruka socijalne neosjetljivosti , kao i licemjerja na tragu ove famozne čiste najlonske vrećice kojom se hvalila u kampanji.
Pa ako već nema najlon vrećica na kontejneru Sheratona, izabrana predsjednica mogla je makar izračunati koliko se veš mašina moglo poslati u Komarevo za cijenu jednodnevnog boravka u predsjedničkom apartmanu.
Uglavnom, nakon Sheratona i bijega od Visoke ulice, jedna stvar je jasna: Kolinda Grabar Kitarović postala je predsjednica države i odlučila je u tome uživati do kraja.
24sata.hr/.../...