No, bez obzira na »borbu s vjetrenjačama«, mještani otoka ipak se snalaze. Oni su dio svijeta koji kao da ne postoji, kao jedna mala nezavisna otočna državica bez vodovoda i kanalizacije (predizborno obećanje vladajućeg HDZ-a koje će, htjeli ili ne, prema regulativama EU morati ispuniti do kraja desetljeća), s jednakom vremenskom udaljenošću od Lošinja kao od Rijeke – dva i pol sata lokalnim brodom, jednako kao i katamaranom do Rijeke. Pa čak na vlasti imamo premijera koji rado ističe kako je život na otoku jednostavno savršen, a on je ipak sve samo ne to. U svakom slučaju, ovdašnji stanovnici kažu da mogu i bez »silne politike« – jer očito drugog izbora nemaju.
S druge strane tu su turisti, domaći i strani, koji se na veliko zaljubljuju u ovo predivno mjesto, jedno od najljepših na Jadranu. S bezbroj nedostataka koji bez politike, nažalost, ne mogu biti riješeni, sada se sve više spominje pripajanje Puli, koja je za Unije učinila više nego Lošinj – ništa (Unije su čak u minusu zbog Lošinja, tako da je »ništa« svakako bolje). Vratimo li se na uvodni dio teksta, otok s pogledom svakako ima mogućnost izbora jer se odavde sve više gleda prema Europskoj uniji i napretku, dok se inertnost (tromost) lokalne politike više ne može trpjeti.
Možda se, na kraju krajeva, netko iz uprave Jadranke d.d. koja se posljednje vrijeme i medijski hvali kako joj je stalo do otočana – odnosno do razvitka Lošinja – sjeti i da su Unije dio te silne »slatkorječive priče«. U suprotnom, neće se dugo čekati za drugi žuti, odnosno crveni karton.
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari: