U svome obimnom znanstvenom radu objavljenom 1887. godine pod naslovom “Borba za glagoljicu na Lošinju” Šime Ljubić, idejni začetnik i osnivač Hrvatskog arheološkog društva, u okviru teme glagoljica, obradio je i povijest Lošinja od njegova naseljavanja u XIV. stoljeću.
Rođen je u Starom Gradu na Hvaru, 24. maja 1822. gdje je i umro 19. listopada 1896. Bio je župnik, arheolog, historičar i biograf, studirao je teologiju u Zagrebu, a historiju i slavistiku u Beču. Bio je upravitelj Arheološkog muzeja u Splitu, a jedno vrijeme je boravio i u arhivu u Veneciji gdje je skupljao građu koju je kasnije obajavila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Kasnije je postao direktor Arheološkog muzeja u Zagrebu. Osnivač je Hrvatskog arheološkog društva, a pokrenuo je i njegovo glasilo "Viestnik hrvatskoga areheologičkoga družtva". Pisao je radove iz numizmatike, o prahistorijskim i rimskim nalazima, skupljao građu za Narodni muzej, objavio srednjevjekovne statute Budve, Skradina i Hvara te radove o odnosima Dubrovnika i Venecije, o Makantunu Dominisu i Petru Hektoroviću. Sudjelovao je u Hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji, a bavio se i književnim radom.
"Borba za glagoljicu na Lošinju" objavljena je kao rad JAZU, u knjizi 57 iz 1887. godine na str. 150-186.
Iz lošinjske knjige rođenih pisane glagoljicom 1680. godine

Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...