Njoj je žao ...
/ 8
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Srijeda, 17. 08. 2022.
- Arsen Mujagić
Bahatošću visoke politike isforsirani projekt izgradnje velike i tobožnji strateški važne trajektne luke državnog značaja u maloj uvali Mrtvaška – a u Prostornom planu Grada Malog Lošinja kategorizirana kao luka lokalnog značaja – neslavno je propao. Uzroci propasti tog projekta kojeg je gradonačelnica Kučić prigrlila kao da je njen, pa ga je istaknula i u svom predizbornom programu, navedeni su u uvodnoj rečenici ovog teksta i navedenom proturječju, a ne u samom otporu Ilovčana ⮞
Jer da je s projektom sve u redu ni dubljenje na glavi Ilovčana u uvali Mrtvaška ne bi zaustavilo investiciju iza koje stoje i koju zdušno guraju najjače političke stranke u državi, državna vlast, vlast u Primorsko-goranskoj županiji i vlast u Gradu Malom Lošinju.
Da je taj projekt – uz takvu podršku – sukladan prostornom planu Grada, da je građevinska dozvola zakonita, da evaluacija projekta nije zbrzana u jednom danu, da je projekt sukladan Planu investicija Ministarstva mora, da projekt nije odobren u samo jednom danu i to 14 dana prije isteka roka mirovanja, da je izvođač otvorio građevinski dnevnik i konačno da ravnatelj ŽLU Mali Lošinj Filip Balija nije ukinuo odluku Vlade RH o uspostavi državne linije D 311 zaustaviti gradnju luke Mrtvaška ne bi mogao nitko. Ne bi to mogao ni legendarni Chuck Norris, a kamoli „tamo neki propali odvjetnik koji manipulira seljacima" kako su bahato, podcjenjivački i s visoka podupiratelji projekta omalovažavali i opisivali predstavnika protivnika takvog projekta.
Sada, kad su „propali" odvjetnik i „krezubi" Ilovčani zaustavili projekt moćnih političara i stranaka nastala je preneraženost popraćena tugom i zbunjenošću.
Nad propasti projekta sada javno nariču oni koji svoje interese skrivaju iza laži o državnim, županijskim i gradskim interesima i obmani o boljoj prometnoj povezanost i s tim povezanim boljitkom građana. Naravno, kao što poslovični pas ne laje radi sela tako ni javne narikače ne žaluju zbog državnog, županijskog i gradskog interesa ili zbog interesa građana. Oni žale zbog novca! Žaluju i tuguju jer su izgubili zlatnu koku vrijednu 80 milijuna kuna koja je unaprijed planski već bila očerupana od uhodane ekipe uključene u investiciju.
Žaluje i ona koja se neće moći hvastati uspjehom u privlačenju velikih nepovratnih EU sredstava na „otok svojih djedova" iza kojeg može sakriti nesposobnost i vlastiti nerad. Tuguju i oni koji trguju terenima oko ceste kao i veliki investitori s istoka koji su zaposjeli velik dio zapadne obale Lošinja. No najviše žaluje gradonačelnica Kučić.
Od nedovršene investicije gora je propala investicija
U svom prvom obraćanju javnosti nakon objave vijesti o slomu projekta luke Mrtvaška tužna i utučena gradonačelnica je bubnula melankoličnu tvrdnju „nedovršena investicija je najgora investicija". Ova na prvi pogled mudra misao je zapravo fino upakirana budalaština koju je prigodno skovala u naletu pomješanih osjećaja gnjeva, tuge i žalosti. U suštini glupava ova tvrdnja ima optužujući, predbacujući ton jer sugerira da se dogodilo nešto najgore – a nije. Ali to je za drugu raspravu.
Zašto je ta tvrdnja budalasta? Zato što je nedovršena investicija samo faza u realizaciji između početka i završetka investicije. Ova investicija nad kojom frustrirano nariče gradonačelnica nije nedovršena investicija – ovo je propala investicija. Razlika između nedovršene i propale investicije je ogromna kao što je i ogromna razlika između pojmova i značenja nedovršeno i propalo.
Nedovršenost je privremeno stanje i ono će završtiti kad tad. Nedovršena investicija se može dovršiti za razliku od gotove ili od propale investicije (koja je također gotova). Nedovršenu investiciju Mrtvaške moglo bi se dovršiti ali ovu propalu investiciju ne može. Investicija Mrtvaške s nezakonitom dozvolom od koje su odustali i izvođač i investitor je propala investicija – a ne nedovršena investicija.
Najgore u ovoj investiciji nije to što je nedovršena već to što je propala, koliko god tu činjenicu želi sakriti naša frustrirana gradonečelnica. Razumna ili logična tvrdnja bila bi da je propala investicija najgora investicija, a ne da je najgora nedovršena investicija.
A nama se zaista dogodila ono najgore, ali najgore nije to što je investicija ostala nedovršena, već to što je investicija Mrtvaška, sada i službeno, propala. Nedovršena je bila sve do raskida ugovora o izvođenju radova i financiranju, a tvrditi da je najgora investicija ona nedovršena može samo netko tko je u fazi nervnog rastrojstva ili ozbiljnog deficita u sposobnosti zaključivanja. Jedna magistra ekonomije koliko god dugo da je studirala morala bi to znati i razumjeti.
