U manje od četri minute trajanja zadnje sjednice Gradskog vijeća komprimirana je tolika količina besmisla, gluposti, apsurda i nezakonitosti da se može reći kako je u ove transkribirane četri minute opisan nastanak pravne crne rupe. Masa te crne rupe je tolika da je njena gravitacija usisala svaki trun logike i pameti u upravljačkim tijelima na ovom otoku. No ako kojim slučajem kod nekoga preostane još malo pameti i logike, stradat će mu mentalno zdravlje ►
Umjesto da Grad koristi vlastite imovinske i prostorno planske kapacitete za gradnju stanova koji nedostaju, gradonačelnica forsira Gradsko vijeće da te kapacitete proda investitoru kakav se samo poželjeti može i drugim privatnim tvrtkama koji će na tom zemljištu graditi stanove za sezonske radnike ili za komercijalnu prodaju. Kako nazvati stambenu politiku i politiku raspolaganja gradskim nekretninama kojom se umjesto vlastite stanogradnje omogućava zadovoljavanje privatnih i komercijalnih interesa investitora? ⮞
Ako usvajanjem prijedloga iz prve točke dnevnog reda naredne sjednice Gradskog vijeća vijećnici ispune želju gradonačelnice, pa ožive „preminuli" Plan ukupnog razvoja Grada Malog Lošinja 2013. - 2020., usvajanjem prijedloga iz druge točke će strateški Plan razvoja cresko - lošinjskog područja abortirati. U smušenim materijalima za drugu točku nalazi se zaključak kojim je gradonačelnica prihvatila vlastiti prijedlog Odluke o izradi Plana razvoja cresko-lošinjskog područja te odluka i obrazloženje u kojem se ništa ne obrazlaže. Nije to velika greška, ali greška je koja puno govori o ozbiljnosti odnosa prema strategiji razvoja Lošinja ⮞
Gradonačelnica bi trebala znati da jedan ministar ne može mijenjati zakon uputom, a morala bi znati i da uputa nikoga ne obvezuje, a pogotovo uputa kojom se traži kršenje zakona. Možda se toliko razumijevanje pravnih finesa ne može očekivati od gradonačelnice koja si je 16. ožujka 2020., vjerojatno u napadu panike uzela pravo ukidati ustavna prava građana na rad i slobodu kretanja ⮞
Kada je o hrvatskom turizmu riječ, ministarstvo je tu sasvim suvišno jer za milijune turista koji dolaze i milijarde eura koje u Hrvatskoj ostavljaju ono ima male ili nikakve zasluge. Jer, za more, obalu, otoke i vale nije zaslužno Ministarstvo turizma već su to, ovisno o tome jeste li vjernik ili ne, dragi Bog ili majka Priroda. Za „nebodere" s deset apartmana i bazenom koji niču u mjestima bez vodovoda, kanalizacije, asfalta i ceste na kojoj se mogu normalno mimoići dva automobila također nije zaslužno Ministarstvo turizma, već lokalna samouprava, inspekcije, pravosuđe i policija. Isto vrijedi i za betoniranje obale i nelegalnu privatizaciju plaža ⮞
Na jučerašnjoj, 27. sjednici Gradskog vijeća vođa oporbe Devčić je ustvrdio da je prethodna, 25. sjednica bila nezakonita te da je tu činjenicu potvrdilo Ministarstvo uprave dopisom koji je primila i gradska Uprava. Na to je predsjednik Gradskog vijeća odgovorio da to nije baš tako i da oni (nije rekao tko) proučavaju taj dopis i da će odgovoriti pošiljatelju te da će o tome obavijestiti i vijećnike i javnost ►
Krajem veljače ove godine u javnosti je odjeknula afera o najvećem skandalu u povijesti Zagrebačke banke, a zbog pranja ruskog novca. Tjednik Nacional je 29. veljače 2020. u dramatično intoniranom članku objavio i lokalno zanimljivu informaciju: Među sumnjivim su transakcijama koje uopće nisu provjerene, a trebale su biti, i visoke uplate koje su sjele na račun tvrtki povezanih s Mihajlom Perenčevićem, a potječu iz Rusije ili off-shore oaza. Nacional je početkom veljače prenio eksplozivno otkriće međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara da je Mihajlo Perenčević, samozatajni 71-godišnjak kojega su mediji opisivali kao najtajanstvenijeg hrvatskog bogataša i neslužbenog vladara Malog Lošinja, sa svojom obitelji i bliskim suradnicima, po svemu sudeći, sudjelovao u brojnim kompliciranim operacijama pranja novca ruskog porijekla i izbjegavanja plaćanja poreza, kao i fiktivnim transakcijama preko tvrtki u egzotičnim poreznim oazama. U sklopu tih složenih pothvata korištene su nekretnine i poslovi na Lošinju i u Zagrebu...⮞
Iz hrvatskog političkog života na zadnjim izborima izostala je za 54% birača čak i ta minimalna, groteskna svetkovina demokracije od pet minuta, koliko je potrebno da se zemlja opet povjeri jednoj od konkurentnih političkih elita. Čak 54% birača nije izašlo na izbore, što znači da 54% birača više nema povjerenja u liberalnu demokraciju koja bi trebala biti oblik vlasti u Hrvatskoj. Ova bi brojka morala zabrinuti u prvom redu one koji su na vlasti, a koji su dobili relativnu većinu na ovim izborima – HDZ i njegovu koaliciju, koje tresu korupcijski skandali, ali im građani i dalje daju glasove ⮞
U čemu je ključ iznenađujuće i naizgled fantastične pobjede HDZ-a? Je li za tu pobjedu zaslužan HDZ, njegov program, kampanja ili crni labud koji je zadesio SDP? Pokazalo se da unatoč nizu afera koje su obilježile HDZ-ovu Vladu s Plenkovićem na čelu, smjeni čak 15 ministara i optužbama za korumpiranost, SDP nije na birališta izveo one koji su apstinirali niti je osvojio povjerenje birača koji su na izbore izišli. Stoga se nameće zaključak da je za veliku izbornu pobjedu HDZ-a zaslužan loš, nesposoban i neuvjerljiv SDP, nesposoban i neuvjerljiv predsjednik stranke Bernardić te nepromišljena i pogrešna politika slaganja koalicije ⮞
Prema shvaćanju naših epidemiologa i DIP-a temeljna ljudska prava i slobode ovise o tjelesnoj temepraturi. No takvim shvaćanjima se ne treba čuditi s obzirom na iskustvo kojim nas je obogatila pojava koronavirusa. Ako je bez puno pitanja, bez opiranja i bez posljedica gradonačelnica Malog Lošinja mogla zabraniti ljudima rad i kretanje, onda i jedno državno tijelo – DIP – može ukinuti i pravo glasa onima koji imaju povišenu temepraturu ⮞
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.