Medijska normalizacija nenormalnog

• 

Korisnička ocjena:  / 28

LošeNajbolje 

Detalji

Kategorija: Politika

Objavljeno Ponedjeljak, 11. 06. 2018.

Bojana Genov

Ovaj portal šokira samo vijećnika Kamalića i njegov istančani smisao za (internetski) kriminal, vijećnika koji iza sebe ima dugu povijest utjecaja na lokalnu politiku u korist vlastitih interesa i, osim organiziranja prometnih blokada i panike turista, već ima jedan trofej utjecaja i na gašenje web stranice, i to službene gradske stranice. Portal Volim-Lošinj.org možda može šokirati i gradonačelnicu jer donosi disonantne tonove u inače skladni medijski pjev o lošinjskim turističkim i inim uspjesima i poziciji prvog od tisuću otoka, ali osim njih dvoje, koji su izgubili osjećaj za odgovornost dužnosti koje obnašaju i stekli ga za svoje privilegije, ne može šokirati nikoga ⮞ 

Pojam otoka kao izoliranog mjesta odsječenog od ostatka svijeta, okruženog sa svih strana morem i odvojenog od matice života potvrđuje se na Lošinju kao nikad dosad i nigdje drugdje, tehnološkim čudima unatoč. Svakodnevno se potvrđuje medijska odsječenost otoka koji ne postoji u medijskim izvještajima osim kao destinacija, kao mjesto privlačenja turista svojim stvarnim i izmišljenim svojstvima, čarobno mjesto senzualnih užitaka iz travel blogova i kupljenih nagrada.

Zato nije ni čudno niti ikome neobično da mediji ne idu tragom nezadovoljstva građana ili njihovih primjedbi, pojedinačnih ili grupnih prosvjednih akcija koji se odnose na organizaciju svakodnevnog gradskog života, funkcioniranje sustava, primjenu načela vladavine prava ili politički život u zajednici. Ali zato poput lovačkih pasa skaču kada vladajući vijećnici ili dužnosnici izraze nezadovoljstvo građanima koji narušavaju otočnu idilu i sinergiju biznisa i politike. To je prava medijska poslastica pa su nam tako i lokalni radio i portal Otoci.net do u detalje posredovali šok i zgranutost vijećnika Kamalića i gradonačelnice Kučić pisanjem građana na ovom portalu.

„Šokiralo me što sve tamo piše; ne mogu vjerovati da se takvom diskursu u javnom prostoru ne može stati na kraj. Postoje zakoni, netko tko se brine o uređivanju. Molim Grad da obavi ozbiljan razgovor s policijom. Pretpostavljam da će me sada ti koji pišu 'razvlačiti'. Ne treba stati na kraj portalu, nego takvom načinu pisanja, jer nitko nikome ne daje pravo vrijeđati na takav način. Policija ima odjel koji se bavi internetskim kriminalom", potresen pisanjem na Volim-Losinj izjavio je vijećnik Kamalić.

Gradonačelnica je otišla još dalje. U tipičnom izljevu političkog praznogovora spomenula je brigu za sigurnost, poglavito u sezoni, kamere, video nadzor i zaštitare te najavila sastanak s policijom. Kao prvi predstavnik Grada apsolutno najoštrije osuđuje svaki oblik nasilja. Ističe da su negativne posljedice neadekvatnog načina komuniciranja sasvim sigurno logične te da je velik njihov utjecaj na mlađu populaciju i djecu. Kaže da se svi šokiramo kad se dogodi nešto loše i svi osuđujemo neprihvatljivo. Ali ne moramo puno čekati između tog trenutka (valjda pisanja na tom portalu) i nasilja i tučnjave nasred grada.

Dodatna novinarska pitanja gradonačelnica nije dobila pa ih sada ja postavljam:

kako je to logičan slijed da se na napisane riječi i rečenice nadovežu argumenti šakama? Hoće li reći da je za nasilničke izgrede usred grada logičan uzrok pisanje na „tom portalu"? Nije li za argumente sile odgovorna upravo politika Grada koja protežira jedne na štetu drugih, povlači nelogične, proceduralno i zakonski manjkave poteze te u cijelosti urušava povjerenje građana u institucije sustava? Nije li za ispade nasilja kriva politika prema kumovima, zemljacima i klijentelističkim mrežama? Nije li za šaketanje usred grada krivo bahato neskriveno pogodovanje svojima?

Dodatna novinarska pitanja nije dobio niti vijećnik Kamalić koji zaziva intervenciju policije u uređivanje nezavisnog građanskog portala. Nikome od lokalnih novinarskih perjanica nije palo na pamet da provjeri što to piše na tom portalu, kako se manifestira porast verbalnog nasilja a kako nedopustivo vrijeđanje ovog istaknutog vijećnika te da umoči pero u tu temu koja bi ga mogla odvući u živo blato. Radije su ostali na sigurnom terenu pragme i podilaženja te dali doprinos normalizaciji nenormalnoga, promociji osobnih interesa nauštrb javnog.

Između medijskog muka i slavujskog pjeva medija o lošinjskim uspjesima nema ničega. Tu prazninu ispunjava jedino portal Volim-Lošinj, kojeg uređuju i na kojem pišu građani, isključivo volonterski, vođeni javnim interesom. O diskursu na „tom portalu" i retorici „koja ne smije biti općeprihvaćena" može se bez pretjerivanja ustvrditi da je civilizacijski nekoliko kopalja ispred i iznad onoga u srednjostrujaškim medijima i vodećim portalima, a da ne spominjem komentare na društvenim mrežama. Usprkos tome da je na njemu omogućeno posve anonimno pisanje, na Volim-Lošinj prevladava veoma pristojan diskurs, teži argumentima a ne objedama i mislim, za razliku od gradonačelnice, da se nitko ne šokira kada se nađe na tim stranicama. Možemo se svi složiti da nije primjeren djeci. Diskurs na ovom portalu daleko nadilazi dječje razumijevanje i leksik te zbog njihove nemogućnosti da funkcionalno čitaju prezentirane sadržaje ne može biti generator njihovog ni pozitivnog ni negativnog ponašanja.

Internetski trofej vijećnika Kamalića
Portal Volim-Losinj šokira samo vijećnika Kamalića i njegov istančani smisao za (internetski) kriminal, vijećnika koji ima iza sebe dugu povijest utjecaja na lokalnu politiku u korist vlastitih interesa i, osim organiziranja prometnih blokada i panike turista, već ima jedan trofej utjecaja i na gašenje web stranice, konkretno ni manje ni više nego službene gradske stranice. Portal Volim-Lošinj možda može šokirati gradonačelnicu jer donosi disonantne tonove u inače skladni medijski pjev o lošinjskim turističkim i inim uspjesima i poziciji prvog od tisuću otoka, ali osim njih dvoje, koji su izgubili osjećaj za odgovornost dužnosti koje obnašaju i stekli ga za svoje privilegije, ne može šokirati nikoga.

Ako su medijskim napisima povrijeđena njihova prava na privatnost, iznesene o njima ili njihovu djelovanju neistine ili klevete, postoji način i procedura na koji se mogu zaštititi, kao i svaka druga osoba koja to doživi. No to nikako nije uprezanje Grada kao institucije u ulogu arbitra koji će zakazivati sastanke s policijom u funkciji zaštite osjećaja gradskog vijećnika. Vijećnik Kamalić i gradonačelnica bi već jednom trebali naučiti da bavljenje javnim poslom znači i odgovornost prema javnosti i izloženost javnosti te da su u tome ne samo jednaki svim ostalim građanima, nego po definiciji i izloženiji.

Razmaženost lokalnih političara i lokalnih biznismena izostankom ikakve kritičnosti i radoznalosti medija proizlazi iz vlasničke strukture medija te činjenice da se sva tri medija prisutna na ovom području, Novi list, Otoci.net i Radio Lošinj – radio Jadranka sufinanciraju iz lokalnog proračuna te da zato pružaju uslugu oglasnika za lokalnu vlast i s njom povezan biznis, a ne preispituju njihovo djelovanje i utjecaj na lokalnu zajednicu.

Stoga ovaj osvrt valja zaključiti velikim brojem glasova poduprtom preporukom koju su građani dali tijekom dvije godine provođenja projekta participativnog budžetiranja, da bi u cilju demokratizacije političkog procesa te unaprjeđenja nezavisnog položaja medija trebalo prestati davati proračunska sredstva medijima. Kad bi se to dogodilo, cijeli ovaj slučaj ne bi bio moguć. Vijećnik Kamalić ne bi se drznuo prozivati medije, umjesto toga oni bi prozivali njega, postavljali bi nezgodna pitanja na koje bi gradonačelnica i vijećnik davali promišljene i odgovorne odgovore, a dobro bi pazili da procedure koje provode ili ne provode ne dožive medijsku slavu.

Umjesto toga, oni kao uspavana ljepotica i tankoćutni kavalir spavaju ušuškani u svojem dvorcu od bjelokosti, da bi se samo malo promeškoljili kad izbije neka tučnjava ili ubojstvo i, vidno šokirani, za to optuže građane nezadovoljne njihovim nedostatkom aktivnosti.