Koncesije bez utjecaja zainteresirane javnosti
/ 5
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Utorak, 13. 06. 2017.
Ključni problemi prijedloga Zakona o koncesijama koje je uočila radna grupa Pokreta otoka i prijatelja. Donošenje ovakvog Zakona o koncesijama uz najavljene izmjene Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u smjeru omogućavanja stjecanja stvarnih prava na pomorskom dobru i morskim lukama otvaraju put privatiziranju pomorskog dobra i njegovog isključenja iz javne upotrebe.
Prijedlog Zakona o koncesijama ušao je u proceduru još u vrijeme prijašnjeg saziva Sabora u 2016.g. kada je i prošao kroz proces javnog savjetovanja završeno 18.3. 2016.g. U prijašnjem sazivu Zakon nije izglasan, te je ponovno stavljen na dnevni red Sabora u novom sazivu; rasprava završena 2. veljače 2017. nakon čega je Vlada na sjednici 25.5. usvojila Konačni prijedlog Zakona o koncesijama. Isti je stavljen na dnevni red 4 sjednice ovog saziva Sabora.
Ključni problem u procesu usvajanja Konačnog prijeloga zakona jest da zakon u ovom sazivu nije stavljen u ponovljenu proceduru e-savjetovanja odnosno savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Mišljenje Povjerenice za informiranje izneseno u Smjernicama Povjerenice za informiranje oko provedbe postupka za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću stoji:
U praksi Povjerenika za informiranje uočen je problem i potrebe ponavljanja savjetovanja za propis odnosno akt u drugom čitanju ili ponovljenom postupku donošenja. Stav je Povjerenika za informiranje da ako sadržaj konačnog nacrta odnosno prijedloga akta za koji je proveden postupak savjetovanja s javnošcu sukladno odredbi članka 11. zakona o pravu na pristup informacrjama, u osnovi odgovara ranijem nacrtu propisa uz eventualne dorade i izmjene koje su rezultat postupka savjetovanja i drugih oblika javne rasprave, a koji se naknadno upućuje u postupak, nije potrebno ponovno provoditi postupak savjetovanja s javnošću.
Medutim, ukoliko se novim prijedlogom ili nacrtom propisa predlažu odnosno predviđaju nova i dodatna rješenja određenih pitanja o kojima se javnosti nije prethodno dala mogućnost izjašnjavanja (stavljanja primjedbi i davanja mišljenja putem internetskog savjetovanja), potrebno je provesti novo savjetovanje s javnošću. Takoder, ukoliko je od prvog savjetovanja s javnošću proteklo toliko vremena da su se okolnosti u tolikoj mjeri izmijenile tako da se opravdano može očekivati da bi javnost na određena pitanja ili rješenja reagira na drugačiji način, potrebno je provesti novo savjetovanje.
S obzirom da se prijedlog zakona u ovom sazivu razlikuje od onog koji je prošao e-savjetovanje u prošlom sazivu sabora i to u više odredbi potrebno je zakon u ovom obliku staviti u proces javnog savjetovanja kroz platofrmu za e-savjetovanje, te nakon tog postupka vratiti ga na drugo čitanje u Saboru. Argument da se tekst razlikuje zbog usvajanja primjedbi dobivenih kroz javno savjetovanje (pa da isto nije potrebno ponovno provesti) ne stoji jer su prihvaćene primjedbe već uvrštene u prošlogodišnji nacrt zakona prije rasprave u Saboru.
KLJUČNI PROBLEMI U PRIJEDLOGU ZAKONA:
• Mada se čl.8 st.2 zabranjuje postojanje osobnih izravnih ili neizravnih interesa davatelja koncesije i natjecatelja, prekršajne odredbe ne predviđaju sankcioniranje takvog ponašanja, kao ni sankcioniranje za neprijavljivanje koruptivnih djela ili djela vezanih za sukob interesa
• Nema definiranog minimalnog roka u kojem se koncesija ne može založiti ili prenijeti; Zakon omogućuje da netko bez financijskih kapaciteta za investiciju obećanu u natječajnoj dokumentaciji za koncesiju, dobije koncesiju i potom je založi da bi osigurao sredstva potrebna za investiciju (Čl.67.). Ovakve scenarije imali smo i u privatizaciji 90tih i 00. Odredbe zakona o zasnivanju založnog prava, te odredbe o prijenosu ugovora o koncesiji od strane zalogoprimca na treću osobu pokazuju da zapravo država garantira svojim prirodnim dobrima odnosno teritorijem (u slučaju kada je predmet kocnesije nekretnina ili primjerice nekretnina koja je pomorsko dobro) za kredite koncesionara! Ovakve odredbe istovremeno nose visok koruptivni rizik i mogu se iskoristiti upravo zato da bi treća osoba koja inače ne bi mogla dobiti koncesiju istu dobije od financijske institucije koja je na njoj stekla založno pravo!
• Zakon omogućuje prijenos ugovora o koncesiji, te prijenos ugovora o koncesiji na financijsku instituciju koja je nad koncesijom ima/la založno pravo, a kojoj se daje mogućnost da sama dalje predmet koncesije prenosi na treću osobu-time sam postupak dodjeljivanja koncesije u kompetitivnoj proceduri gubi smisao jer onaj koji stekne založno pravo na koncesiji može njome raspolagati na jednaki način kao i davatelj koncesije, no bez ograničenja i zahtjeva postavljenim zakonom! (članak 66)
• Davanje koncesije na bilo kojoj razini (bez obzira na to tko je davatelj koncesije) ne predviđa uključivanje zainteresirane javnosti koja predstavlja javne interese zajednice u pripremu davanja koncesije, niti u postupak odlučivanja kroz stručno povjerenstvo –uključivanje javnosti u najranije faze postupka bitno je i zbog smanjenja koruptivnih rizika
• Ne predviđa se sudjelovanje predstavnika lokalnih zajednica niti predstavnika zainteresirane javnosti u stručnom povjerenstvu za koncesiju (za pripremu natječaja i odabir koncesionara)
• Ne predviđa se uključivanje lokalne zajednice i zainteresirane javnosti u ex-ante procjenu opravdanosti davanja u koncesiju (kao niti gore navedene naredne faze postupka) zbog čega je lokalna zajednica u potpunosti isključena iz postupka davanja koncesije i kada je predmet koncesije na njihovom području, te kada će zbog predmeta i načina realizacije koncesije morati trpjeti određenu štetu, ograničenje ili uskratu prava
• Pitanje utjecaja koncesije na cijenu usluge za kranje korisnike nije obvezni dio kriterija za odabir ponuda, (primjerice kod odabira na temelju ponuđene visine koncesijske naknade)
• Ne regulira se pitanje utjecaja koncesije na jednakost pristupa javnom dobru (primjerice nemogućnost korištenja koncesije na javnom dobru na način koji bi onemogućavao zejdničko korištenje javnog dobra, odnosno jednaki pristup javnom dobru)
• Ne regulira se posebnost zasnivanja koncesije na pomorskom dobru ili drugom javnom dobru, već se ponovno uzima pristup dvostruke regulacije (primjerice Zakon o koncesijama i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama), bez definiranja koje odredbe ZK se primjenjuju i na ona dobra koja su regulirana posebnih zakonima (vidi čl.8.). I do sada su postojali bitni problemi u provedbi postupka koncesije kao i zaštite prava kada se radilo o koncesioniranim javnim dobrima zbog nejasnih odredbi o tome koji se zakon u kojem dijelu primjenjuje na postupak koncesioniranja
• Zakon generalno ne uvažava specifičnosti svake koncesije, a ne prepušta niti zasebno uređenje posebnih koncesija (primjerice koncesije na javnom dobru) u zasebnim zakonima
• Zakon predviđa (u čl. 32) da kada davatelj koncesije zaprimi ponudu koja predlaže inovativno rješenje uz iznimnu razinu funkcionalne učinkovitosti koju pažljivi davatelj koncesije nije mogao predvidjeti, davatelj koncesije može, iznimno, izmijeniti redoslijed kriterija za odabir najpovoljnije ponude kako bi u obzir uzeo to inovativno rješenje. Isto tako predviđa da Kada davatelj koncesije zaprimi ponudu koja predlaže inovativno rješenje uz iznimnu razinu funkcionalne učinkovitosti koju pažljivi davatelj koncesije nije mogao predvidjeti, davatelj koncesije može, iznimno, izmijeniti redoslijed kriterija za odabir najpovoljnije ponude kako bi u obzir uzeo to inovativno rješenje. Ovakva odredba otvara put pogodovanju, te je potrebno pitanje vrednovanja inovativnosti i funkcionalnosti proizvoda uvrstiti u kriterije najpovoljnije ponude i na taj način osigurati da se inovativnih i visokofunkcionalnim rješenjima može dati prednost.
• Nema jasnih odredbi koje bi spriječile dodjeljivanje vrijednih koncesioniranih dobara pravnim osobama bez ikakvog financijskog ili operativnog kapaciteta
• Potrebno je naglasiti da odredbe ovakvog Zakona o koncesijama uz najavljene moguće izmjene Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a koje idu u smjeru omogućavanja stjecanja stvarnih prava na pomorskom dobru i morskim lukama otvaraju put privatiziranju pomorskog dobra odnosno njegovog isključenja iz javne upotrebe.
Tražimo da se Zakon vrati na doradu, da se ponovi javna rasprava kroz proces e-savjetovanja, te da se prije usvajanja Zakona o koncesijama pripreme i sve eventualne izmjene posebnih zakona i propisa koji reguliraju pitanja koncesija na javnim dobrima, a kako bi se mogao jasno procjeniti učinak propisa na javna dobra i zajednice u kojima se ta dobra nalaze, te na pitanje jednakosti pristupa javnim i zajedničkim dobrima.