Ne postoji lošinjsko-creska populacija dupina

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

Otočni list, siječanj 2007. 

Proglašenje Rezervata za dupine u Lošinjskom kanalu i dijelu Kvarnerića nije baš od svih s oduše­vljenjem dočekano. Lijepo je da čovjek brine za dupi­ne, da ih štiti i nastoji im omogućiti sigurniji život u našem moru. Međutim, treba brinuti i za čovjeka s otoka, onoga koji živi uz more i od mora. Otoci su nam ionako previše raselje­ni tako da je nedopustivo dopustiti nastavak njihove agonije što je trajala kroz veći dio proteklog stoljeća.


U toj priči o sudbini otoč­nog čovjeka rezervat za du­pine djeluje nekako ro­mantično i bezazleno. Ali, upozoravaju ljudi koji žive od mora, rezervat bi ubrzo mogao prerasti u park pri­rode, što bi se negativno odrazilo na gospodarske aktivnosti na moru, a time i na život na otocima. Zbog toga su na odluku o pro­glašenju rezervata prosvje­dom reagirali ribari s otoka Paga koji su poslom usmje­reni na akvatorij Kvarneri­ća.

Zabrinuti za budućnost ži­vljenja i poslovanja u even­tualnom parku prirode rea­girali su i iz nerezinske tvr­tke Marina Artac. Želeći graditi marinu u Nerezinama, oni su zatražili stručno mišljenje o proglašenju zaštitnog rezervata za dupine. Zatražili su ga na mjerodav­noj adresi, u Zavodu za ana­tomiju, histologiju i embrio­logiju Veterinarskog fakulte­ta Sveučilišta u Zagrebu. Taj je fakultet jedina znanstveno - nastavna institucija u Hr­vatskoj koja u svom nastav­nom programu ima veći broj predmeta o morskim sisavci­ma, odnosno dupinima, a njihov je voditelj prof. dr. Hrvoje Gomerčić, naš vodeći znanstvenik za dupine, viso­ko cijenjen u međunarodnim znanstvenim krugovima.

Prema njegovim riječi­ma, ni na kakvom javnom stručnom skupu u Hrvat­skoj dosad nije bilo govora o osnivanju rezervata za dupine, niti je objavljen ije­dan stručni članak koji bi obrazložio potrebu njegova osnivanja. Također, navodi se u stručnom mišljenju što ga u ime znanstvene grupe potpisuje prof. dr. Hrvoje Gomerčić, praksa je u svi­jetu da se kod zaštite poje­dine životinjske vrste ili područja provede    javna rasprava u prisutnosti svih interesnih skupina ljudi. Bez takve rasprave pokušaj zaštite često izaziva supro­tan negativni efekt te pojedine skupine ljudi još negativnije gledaju na takvu zaštitu. Dovoljno   bi   bilo priupitati  ljude s  Lošinja što misle o dupinima i "Plavom svijetu" koji brine za njihovu zaštitu, pa da se dobije puna potvrda ove teze.

Dupini nisu stalni stanovnici

O samom rezervatu Hrvoje Gomerčić piše: Naša do­sadašnja istraživanja nedvoj­beno pokazuju da u predloženom području nije ništa veća gustoća dupina nego u ostalim dijelovima Jadrana, da nema nikakvih naznaka da je to neko kritično po­dručje za preživljavanje du­pina u Jadranu te da bi baš to područje trebalo zaštititi kao rezervat za dupine. Kao primjer navodimo naša avionska istraživanja po­dručja koje se predlaže za rezervat. Navedena istraži­vanja obavljena su pet puta. Prilikom istraživanja samo je jednom - 13. prosinca 1998. - viđen jedan odrasli dupin na samoj sjevernoj granici predloženog područ­ja, a 27. prosinca 1998. neš­to istočnije od predviđenog rezervata viđena su dva jata od 9 i 4 dupina, što prema korištenoj metodi treba po­većati za 46 posto, tako da možemo zaključiti da su tog dana vrlo blizu, ali nešto is­točnije od predviđenog re­zervata, bila dva jata od 13 i 5,85 dupina. Dana 25. svib­nja 2000. letjeli smo čak 1,5 sati iznad čitavog Kvarneri-ća, pa i područja predlože­nog rezervata, i nismo našli niti jednog dupina. Dana 11. lipnja 2000. kada smo po­novno pretraživali isto po­dručje, niti jedan dupin nije boravio u području predloženog rezervata, ali se ma­nje jato dobrih dupina nala­zilo uz otok Rab. Dana 27. ožujka 2003. u području predloženog rezervata tako­đer nije boravio niti jedan dupin, ali su u njegovoj bli­zini uočena dva jata dupina. Jedno od 9 dupina nalazilo se sjeveroistočno od predlo­ženog rezervata, a drugo od 8 dupina zapadno od južne granice, uz zapadnu obalu otoka Ilovika. Istraživanjima iz brodice u dva navrata - je­dnom tijekom jednog dana i drugi put tijekom pet dana, od 23. do 28. lipnja 2003., u predloženom području nije boravio niti jedan dupin. Međutim, istih dana proma­trana su manja jata dupina koja su boravila između oto­ka Oliba i Vira, te uz otok Unije. Iz toga proizlazi da ne postoje dupini koji se trajno zadržavaju u područ­ju predloženog rezervata.

Jedna jadranska populacija

Iznošenje podataka da u navedenom području živi 100, odnosno prije nekoliko godina 140 dupina, nema ni­kakve osnove, ah se može pretpostaviti da su oni u tom području stvarno identificira­li taj broj dupina koji su se tu pojavili tijekom njihova istra­živanja od 1995. godine. To ni slučajno ne znači da te ži­votinje trajno, pa ni pretež­no, žive u navedenom po­dručju. Jedino područje u či­tavom hrvatskom dijelu Ja­drana za koje znamo da pos­ljednjih godina, od 2002., trajno naseljava 12 - 18 dupi­na, obično podijeljenih u dva jata i gdje se redovito legu mlade životinje, područje je Srednjeg kanala između Du­gog otoka, te Ugljana i Paš­mana. Tamo smo dupine pra­tili zrakoplovom, a znatno češće iz istraživačke brodice. Iako smo tu skupinu redovito pratili i nije bilo dana da bis­mo to područje posjetili a da ih nismo vidjeli, ipak se, za sada, ne usudimo tvrditi da oni baš samo ovdje borave, premda ni jednog od tih du­pina nismo nikada vidjeli iz­van tog područja.

Na osnovi naših dosadaš­njih istraživanja, praćenjem živih životinja te nalazom i analizom nađenih uginulih dupina, možemo sa sigurnoš­ću tvrditi da u predloženom području rezervata nema niš­ta više dupina. Naprotiv, ima ih čak i manje nego u ostalim područjima te za sada s veli­kom vjerojatnošću možemo tvrditi da dupini u svim dije­lovima hrvatskog Jadrana pripadaju istoj populaciji, te da ne postoji neka lošinjsko - creska populacija dupina. Rezultati naših genetičkih analiza na uzorcima dobrih dupina iz svih dijelova hrvat­skog Jadrana ne ukazuju da postoji više od jedne popula­cije dobrih dupina.

Zaštita čitavog Jadrana

Granice predloženog re­zervata potpuno su proizvolj­no i neprirodno određene, posebno istočna, i ne pred­stavljaju nikakvu prirodnu granicu za kretanje dupina, pa ni ostalih životinja. Prema svemu poznatom, navedeno područje nije posebno važno za preživljavanje dupina i morskih kornjača i ni po če­mu se ne razlikuje od ostalog dijela Jadranskog mora. Bilo bi daleko bolje da se razmiš­lja o nekoj vrsti zaštite čita­vog Jadrana jer je samo tako moguće spriječiti devastaciju njegove biocenoze. Samo usuglašena privredna aktiv­nost i mjere zaštite prirode u čitavom Jadranu mogu rezul­tirati sprečavanjem sma­njenja biološke raznolikosti, te omogućiti prihvatljiv raz­voj.

U zaključku opsežne ela­boracije o dupinima i njiho­voj zaštiti, Hrvoje Gomerčić ističe: Kod svakog nastojanja oko bilo kojeg oblika zaštite prirode, pa tako i zaštite po­pulacije dupina, treba uzeti u obzir i život ljudi na navede­nom području te treba naći dobar balans između zaštite prirode i zaštite domicilnog stanovništva, odnosno treba dobro proučiti mogućnosti održivog razvoja određenog područja. S tim u vezi ned­vojbeno smo uvjereni da os­nivanje tako malog rezervata za dupine u predloženom po­dručju sigurno predstavlja ograničenje za gospodarski razvoj i uopće život domicil­nog stanovništva, a ne prido­nosi gotovo nimalo poboljša­nju uvjeta života dobrih dupi­na i pružanja mogućnosti da ova populacija divljih životinja preživi te živi u zajedniš­tvu s domicilnim stanovniš­tvom hrvatskog Jadrana.

 

   Marina neće ugroziti dupine

Koliko izgradnja ma­rine u Nerezinama mo­že smetati i ometati ži­vot dupina u moru, jed­no je od pitanja što ih je Krešo Lekić, direktor Marine Artac, uputio Hrvoju Gomerčiću. U odgovoru stoji: Svaka marina, pa i svako plo­vilo i svaki utjecaj čov­jeka donekle ometa dupine u njihovu živo­tu, te bi za njih bilo najbolje da ljudi uopće ne postoje. Međutim, treba svakako nastojati da ljudi žive u suglasju s prirodom, što znači da lokalno stanovniš­tvo i turisti što manje dolaze u koliziju s du­pinima te da žive jedni uz druge. Mišljenja smo da izgradnja mari­ne neće uopće ugroziti život dupina u Jadra­nu, tim više što je predviđeno da će ta iz­gradnja povećati broj brodica u Lošinjskom kanalu za svega 5 pos­to. Vjerojatno će do­vesti do toga da se neposredno uz marinu i Nerezine dupini neće trajno zadržavati. Me­đutim, tako je i sada kad marina ne postoji. Najbolji je primjer Sre­dnjeg kanala, gdje du­pini trajno žive, a u ne­posrednoj blizini se nalazi velika marina na otoku Žutu gdje je veli­ki promet jahti, turistič­kih i ribarskih brodova koji tuda prolaze zbog blizine Kornata.

  Tvrdnje bez znanstvene osnove

Zar nije čudno i neuobičajeno da prije­dlog za osnivanje ne­kog zaštićenog po­dručja u Jadranu tako agresivno putem javnih medija dolazi od jedne udruge građana, a predlagači su dvije osobe iz inozemstva i jedan diplomirani biolog iz Hrvatske. Usput budi rečeno, jedini predla­gač iz Hrvatske još nije stekao formalne kvalifi­kacije znanstvenog ra­dnika, a prema našem mišljenju dosad je poz­nat po potpuno proiz­voljnim tvrdnjama bez ikakve znanstvene os­nove, te po neobjektiv­nom i lažnom prikazi­vanju podataka iz lite­rature, skrivajući od javnosti veći dio znanstvenih rezultata koji njemu ne odgovaraju te se pretvara kao da oni ne postoje ili da on barem za njih ne zna, a koji se često u svojim javnim istupima služi znanstvenim neistina­ma. Na osnovi toga moglo bi se zaključiti da u Hrvatskoj ne pos­toje kvalificirani znan­stvenici koji se bave biologijom i istraživa­njem Jadrana i njegove biocenoze, iako je či­njenica da imamo mnogo znanstvenika u brojnim hrvatskim znanstvenim instituci­jama koji se bave ovom problematikom, objašnjava Hrvoje Go­merčić.