Nakon prodora s mora započetog prije tri mjeseca, uslijedio je i prodor s kopna - probijanje puteva preko Polanže i Taraboće. Slijedi li zračni desant pri kojem će iz aviona iskakati dobro utrenirani građevinski radnici sa zadatkom da betoniraju devastirano? Generali će, kao što to uvijek biva, ostati negdje u pozadini. Na sigurnom.
Ova epizoda malo kasni zbog živahnosti bespravnih graditelja koji gravitiraju prema uvali Studenčić: nakon prodora s mora koji je započeo prije tri mjeseca, nedavno je uslijedio i prodor s kopna - probijanje puteva preko Polanže i Taraboće.
Za pretpostaviti je da sada slijedi zračni desant pri kojem će iz aviona iskakati dobro utrenirani građevinski radnici sa zadatkom da u rekordnom roku betoniraju devastirano. Generali će, kao što to uvijek biva, sigurno biti negdje u pozadini. Na sigurnom.
Dakle, vraćamo se birokratskoj zbilji.
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (ured u Rijeci)
Inspektor zaštite okoliša je 30.03.2007. izdao rješenje u kojem se investitoru D. Kuvaču nalaže uklanjanju građevinskog otpada s k. č. 5071/2 k. o. Ćunski (parcela ispod parcele koja okružuje štalu). Otpad je nastao uslijed bespravnih građevinskih radova (na primjer, kopanje cisterne za vodu).
Na stranicama je nedavno objavljena fotografija koja pokazuje kako je u jugozapadni dio uvale Studenčić dovezen novi građevinski materijal. Pametnome dosta.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (Rijeka)
Šumarska inspektorica je 10.05.2007. izvršila inspekcijski nadzor i utvrdila da se na jugozapadnom dijelu uvale Studenčić nije sjekla šuma.
Objašnjenje je slijedeće: čestice na kojima su izvršeni bespravni radovi vode se kao katastarska kultura put i katastarska kultura pomorsko dobro i kao takvi nisu "šuma", iako je cijelo područje označeno kao šuma Liski.
Inspektorica je zaprimila prijavu i za probijanje puteva preko Polanže i Taraboće, te je nadzor po tom predmetu obavila isti dan. Prema mojim spoznajama u ovom slučaju ne radi se o "katastarskoj kulturi put", očitovanje tek očekujem.
Ured državne uprave, Rijeka
Uvid u lokacijsku dozvolu investitora D. Kuvača zatražila sam temeljem Zakona o pravu javnosti na pristup informacijama od službenika za informiranje u Rijeci.
Nakon što sam obaviještena da se dozvola nalazi izvan njihovog ureda, te je rok za dostavu nešto duži, informaciju mi je dostavljena u zakonskom roku. Više nego korektno.
Zašto to spominjem? Kada sam prije pola godine zatražila informaciju koja je bila u posjedu Grada Malog Lošinja rekli su mi da "šef nije u gradu". U posljednje tri godine naslušala sam se svakakvih budalaština od javnih službenika, ali ova definitivno konkurira za "greatest shit". ("Šef" se vratio za par dana, informaciju nisam dobila do danas, ali o tome drugi puta.)
Dakle, zbog čega nam treba lokacijska dozvola? Kako bi mogli opovrgnuti ovakve izjave investitora:
"Imamo svu dokumentaciju za rekonstrukciju postojećeg objekta..." (Jutarnji list, 8.3.)
U čl. I. lokacijske dozvole lijepo piše da se ne radi samo o rekonstrukciji, nego o "rekonstrukciji-dogradnji i nadogradnji". Članak IV. potvrđuje da za takav zahvat nije dostatna lokacijska dozvola ("Na temelju ove lokacijske dozvole ne može se započeti sa građenjem, već je potrebno ishoditi građevnu dozvolu...").
Pitanje: što bi se dogodilo da ja dajem lažne izjave za novine?
Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (Zagreb)
Obavještena sam da je 23. 2. 2007. izdano rješenje o zabrani radova na pomorskom dobru u uvali Studenčić jer investitor ne posjeduje koncesiju i građevinsku dozvolu.
Ponovo citat:
"O svom trošku želim očistiti i urediti pristupni put, kao i molić kako bi se moglo doći s morske strane, ne treba mi nikakva koncesije ili nešto slično." (Jutrnji list, 8.3.)
Komentar suvišan.
Pozdrav do slijedeće epizode u kojoj glavnu ulogu igra Grad Mali Lošinj, moj favorit u ovoj priči.
Komentari:
- investitoru D. Kuvaču izdaje se lokacijska dozvola za rekonstrukciju - dogradnju i nadogradnju postojećeg gospodarske graðevine (štala) na č. zgr. 304 i č. zem. 5071/2 k. o. Ćunski
- graðevinska parcela nastaje spajanjem č. zgr. 304 (štala 20 m2) i č. zem. 5071/2 (pašnjak 883 m2, maslinik 883 m2) k. o. Ćunski
- namjena graðevine je gospodarska graðevina (štala) poljoprivredne namjene koje se može koristiti i kao spremište
- parcela je poljoprivredne namjene kao i predmetna graðevina te nema uvjeta za njeno ureðenje u smislu stalnog boravljenja
- stanje izgraðenosti je gospodarska graðevina-štala brutto tlocrtnih gabarita 5,0 x 4,2 m (cca 20 m2), katnost P (prizemnica) i visina 3,0 m
- predmetnim zahvatom u prostoru planira se dogradnja i nadogradrnja graðevine tako da će njena brutto tlocrtna površina iznositi 5,0 x 6,0 m, odnosno 30 m2, katnost ostaje P (prizemnica), a povećava se njen volumen i visina
- visina graðevine na sjeveroistočnom pročelju iznositi će 3,6 m nakon nadogradnje (nadogradnja od 60 cm), a visina krovnog sljemena predmetne graðevine maksimalno 5,65 m
- planirana je izvedba jednostrešnog krova čime se dobiva mogućnost izvedbe galerije za spremanje stvari s obzirom na novu visinu krovišta
- na temelju lokacijske ne može se započeti s graðenjem nego je potrebno ishoditi graðevinsku dozvolu.
Sada samo treba vidjeti kako će nadležne službe pomoći da odvjetničke laži proðu.
-Nisu ucrtane u planove
-Nisu uknjižene u zemljišne knjige
-Nisu imovinsko riješene
-Nemaju graðevinsku i uporabnu dozvolu:
1.Deponija M.Losinj-Uvala Kornu 6,0Km
2.Osor-Punta Križa 13,5Km
3.Raskrižje Ćunski-Aerodrom 2,5Km
4.Dražica-Sunčana Uvala 2,2Km
5.Državna cesta 101 Merag-Pržić 5,0Km
6.Cesta kod A/C Poljana 0,35Km
7.Cesta iza Runjice(Kod mosta) 0,30Km
8.Obilaznica Martišćica 1,7Km
9.Raskrižje Dari(Cres)-Nase lje Gavza 3,4Km
10.Južna zaobilznica Orlec 2,0Km
11.Prilazak sjeverna strana Ustrine 1,8Km
12.Cesta od zaobilaznice za uvala Zabodarski do naselja Kandija 0,65Km
13.Od bespravne ceste za aerodrom preko Ćunskog polja do parkirališta za uvalu Liski i Studenčić 0,70Km
14.Cesta od uvale Ružmarinka(Arta tore) do bespravne ceste prema aerodromu 1,1Km
Ukupna dužina: 42Km
Andreja ti to voliš,uhvati se posla!
Po tko zna koji puta: Andrej nije graðevinska inspektorica plaćena od strane poreznih obveznika, nego volonter, odnosno graðanin koji djeluje u skladu sa svojim mogućnostima. Prema tome, to nije moj "posao", i ja ništa ne "moram". Ili bolje rečeno, to je jednako moj "posao" kao što je i Vaš, a Vi "morate" raditi na boljitku zajednice jednako toliko koliko i ja.
I ovo sam već napisala: skrušeno se ispričavam što se nisam rodila prije sto godina i što neću živjeti idućih sto godina kako bih rješila sve vaše nagomilane i nadolazeće probleme. Ma što prije sto godina, bilo bi najbolje da sam se rodila oko stoljeća sedmog, sigurno je sigurno. A svemu tome treba pridodati još i nezamislivi bezobrazluk da sam se rodila u Zagrebu, a ne na Lošinju. Ma zamislite vi to, em kratko živim, em cijeli svoj životni vijek nisam posvetila radu na lošinjskoj dobrobiti...
Za kraj: neke su se stvari (ipak) promijenile, pa ono što se nekada više-manje toleriralo danas je potpuno neprihvatljivo. Npr. nekad su se škrile koristile kao graðevinski materijal, danas se to zove bepravnog eksploatacijom i predstavlja kazneno djelo. S druge strane neke se tvari nikad ne mijenjaju: ljudska glupost.
Na stranu kretenska tvrdnja da se netko bavi ekologijom zato što voli podnositi prijave i time se izlagati prijetnjama, osudama i klevetama, "Pravedni ekolog" zapravo piše ono što većina Lošinjana misli i želi. Netko drugi, samo ne oni sami, dužan je raditi opasne poslove, kako bi oni uživali plodove njihova truda. Dakako, oni sami će se pridružiti stadu koje bleji protiv aktivista i javno će ih osuðivati kao Srbe, četnike, furešte, ćelave, mršave, debele, pedere, komunjare ili strane plaćenike i protivdržavne elemente. U potaji će pak likovati kad u nečemu uspiju.
Da je ekolog, i još k tome pravedan, ovaj posjetitelj bi se prisjetio da svaka aktivnost znači enormno trošenje vremena i novca, u slučaju lošinjskih ekoloških aktivista, svoga vlastitog novca (Proračun za ovu godinu pokazuje da ni jedna ekološka udruga - osim Plavog svijeta - nije dobila ni kune od Grada).
Shvatio bi da je u najmanju ruku bezobrazno od drugoga tražiti da ih troši kako bi iz sigurnosti vlastitog kukavičluka on mogao promatrati i koristiti rezultate.
Javni službenici koji ne rade kvalitetno svoj posao sigurno se neće prestrašiti činjenice da to netko zna, kad to ovako i onako svi znaju, ponekad ih tek može uznemiriti činjenica da netko inzistira na nekom nerješenom predmetu i da se o tome govori u medijima, pogotovo ako je izborna godina.
Koliko ljudi na Lošinju poznajete koji su spremni trošiti vlastito vrijeme, zdravlje i novac kako bi birokratski procesurirali i medijski obradili neku društvenu nepravilnost koja narušava kvalitetu života svih graðana?
Na Lošinju ima takvih ljudi i ja ih imam čast poznavati, ali ih, na žalost, nema dovoljno da bi se napravila kritična masa za promjene.
Nevjerojatno mi je kako ljudi, bez obzira na to da li su dobronamjerni ili zlonamjerni, nikako ne mogu shvatiti ili, bolje rečeno, prihvatiti jednu stvar: moj rad je volonterski, dakle to nije \"posao\", ja od njega ne živim, odnosno NISAM PLAĆENA za ono što radim. Dapače, ovakvo djelovanje TROŠI energiju, zdravlje, vrijeme i novac.
Znam da u materijalističk om sustavu vrijednosti
kakav danas prevladava ovakvo djelovanje izaziva nelagodu i nepovjerenje jer ga se ne može ugurati niti u jednu od unaprijed pripremljenih ladica, ali to ne govori ništa o meni nego o društvu u kojem živimo. Po toj logici jednako je \"bedast\" i studij filozofije i književnosti, nepraktičan i neprofitabilan, sve u svemu, gubitak vremena. To što vam pruža mogućnost da se osposobite za kritično mišljenje, kome to još danas treba. E, pa treba meni da bi se osjećala kao ljudsko biće. Kao što mi treba i ovo čime se trenutno bavim.
Ovo je moj izbor, ne očekujem da me netko slijedi, još manje očekujem pohvale. Problem nastaje u trenutku kada me oni koji su izabrali ne djelovati počnu prozivati da ne rješavam njihove probleme. U većini slučajeva čak se i ne radi o cinizmu, nego o manjku inteligencije, što je prilično obeshrabrujuće.
Za kraj jedna molba: koliko god Vam bilo interesantno pisati o meni, puno bi učinkovitije bilo pisati o problemu koji obraðujem. Za sve nas.