Lamentacija o smislu rada i djelovanja

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

Ksmisaooliko je to što rade korisno i kakvog smisla ima, pitanje je koje danas postavljaju mnogi, piše Ira Cupać Marković u svojoj kolumni Iz otočnog kantuna u otočnom prilogu Novog lista za svibanj 2011.

Iako je smisao nekih zanimanja sam po sebi neupitan i onaj tko ga radi nema nikakve osnove sumnjati, kao što je naprimjer zanimanje liječnika jer što je vrednije od toga da si nekog izliječio, oslobodio ga boli, spasio život, ipakkoliko god smisao njihova posla bio uzvišen, vidim da se i u toj branši ljudipropituju. Tako mi jedna liječnica kaže kako se do svoje specijalizacije ititule, a ispred i poslije imena stoji joj mnoštvo tih nekih dr. mr. sc. med ijoš svašta, prilično namučila, a i sada, praktično pred mirovinu, stalno učinastojeći biti u korak sa suvremenim medicinskim dostignućima. No onda jojpacijenti dođu pa traže savjet od nje da li da odu u Liku jer da tamo ima jednabaka koja sve liječi, a čuli su i da u Sloveniji jedna žena samo pogleda u mokraću i odmah odredi dijagnozu! I pita se liječnica: što da im kažem, kakvogsmisla ima raditi, učiti, kada je sve više pacijenata koji veći značaj dajusavjetu nadriliječnika i savjetima s nekog foruma na internetu, nego njenojterapiji koju propisuje temeljem znanja, stalne edukacije i u konačnicivišegodišnje prakse. Još gore od toga je kada se zbog recesije i stalnihrezanja prava premišlja oko recepta i slanja na dodatne preglede jer okvir jezadan i jao onima koji prekorače dozvoljeno.

I učitelji iprofesori su na mukama, kakvog smisla ima tražiti znanje, odgovornost, odgajati u duhu poštenja, pravičnosti, kada je vrijednosni sustav na najnižim granama, aznanje roba niske cijene.

Kakvog smislaima proizvoditi kvalitetan proizvod, kada za njega ne možeš dobiti adekvatnu cijenu jer se ljudi odlučuju za kupnju te iste robe niske kvalitete i niske cijene, pitanje je koje si postavljaju proizvođači različitih proizvoda.

Ljudi angažirani na pravima djece, mladih, starijih, invalida, radničkih prava, socijalno ugroženih, drukčijih po bilo kojem pitanju, pojedinci angažirani nazaštiti okoliša, ljudi koji otvaraju bioetička pitanja u prirodnim i tehničkimzanostima svakog dana iznova preispituju se i velike napore ulažu da neodustanu, da ustraju i idu dalje unatoč svemu.

Kad si novinar,stvar je također jako komplicirana, budući da se upravo u ovu struku upireprstom kao glavnu i odgovornu jer mediji promiču krive vrijednosti, odpolusvijeta čine zvijezde, a besmislene teme i žutilo nameću ispred pravihvrijednosti. Sve više ljudi mi kaže kako ne čita novine, ne gleda dnevnik,mijenja radiopostaju kad počnu vijesti...

Istovremenonikad više poziva da se bude u medijima. Svakodnevno smo zatrpani obavijestimagdje nas se poziva da popratimo sve i svašta, od predavanja, izložaba,komunalnih radova, presica političkih stranaka, organizacije tečaja brzogčitanje i razumijevanja svemira, preko fešta na kojima se kuha, peče,degustira, pa proslava rođendana devedeset i nekog, a bome i stotog, pa pedeset, šezdeset godina braka...

Organizatori bi da uslikamo kako su lijepo očistili podmorje, kakav šumarak ili put, rado bi umedijima čuli i vidjeli njihovu priredbu u školi, vrtiću, ili što je organizirala njihova udruga. Nebrojeno je poziva u kojima se traži da pišemokako ovaj i onaj rade katastrofalno, kako su korumpirani, kako su ukrali. Ljudi tuže susjede, kumove, poslovne partnere, članove obitelji, poslodavce, šefove. Traže da se objave fotografije ljudi i njihovih kućnih ljubimaca za kojima nečiste, još daju i termin od kada do kada i gdje se ljubimac i gazda šeću pa da ih lakše zaskočimo i uslikamo...

I tako radeći u tiskanom mediju, a tiskani na medijskoj sceni najlošije stoje, nakonnajraznovrsnijih poziva teško je ne pitati se kakvog to smisla ima, rekla samto jutros i urednici, u terminu kada sam joj morala poslati »otočni kantun«, a ona mi kaže - ne filozofiraj nego napiši kolumnu. Pa evo napisala sam još jednu od nekoliko stotina, koliko ih je u više od deset godina trajanja ovog kantuna,s nadom da nekog smisla ipak ima.