Urbanistički genocid malog pitoresknog sela – Ustrine (otok Cres – Grad Mali Lošinj)

Korisnička ocjena:  / 9
LošeNajbolje 

ustrineObjava pisma povodom građevinskog nereda i devastiranja prostora u Ustrinama izazvanog samovoljom beskrupuloznih vlasnika zemljišta uz pasivnost Mjesnog odbora i inertnost gradskih službi i drugih nadležnih tijela koje time toleriraju bespravnu gradnju . »Teško je početi, a da se krene ukratko i bez preopširnog nabrajanja«, piše autor pisma

Ustrine su krajem ne tako davnih devedesetih godina bile selo s otprilike pedesetak katastarski registriranih kućnih brojeva/objekata za stanovanje. Danas je taj broj narastao na preko sedamdeset službenih, dakle upisanih katastarskih registriranih kućnih brojeva. Ako bi se svi objekti koji služe za stanovanje ili su u fazi da to postanu ubrojili taj broj raste do udvostručenja originalnog registra kućnih brojeva iz spomenutog početnog razdoblja.

Razlog je urbanistički kaos koji je mimo propisa, postojećih zakona i pred očima službenika nadležnih tijela pretočen u djelo. Nelegalna gradnja unutar, a ponajviše izvan urbanistički definiranog područja, dovela je do neprepoznatljive slike Ustrina.

U ogromnoj većini slučajeva nije riječ o adaptaciji postojećih ruševina, nekakvih već postojećih objekata kojima se popravkom oplemenjuje prostor i kao takvi mogu poslužiti podlogom za izgradnju već se radi o agresivnom nelegalnom te bahatom pristupu pojedinaca, ali i nadležnih u zajednici toleriranjem istih bespravnih građevinskih radnji.

Istinito i otužno je da proces nelegalne gradnje i dan danas ne staje. Dapače nakon svih rokova kojim se nelegalna gradnja zakonom zaustavlja i sankcionira pojedinci nastavljaju bezobzirno i beskrupulozno s istim.

Gradnja bez dozvole trajno devastira prostor i predstavlja gubitak za cijelu zajednicu.

Sustav koji ne funkcionira – država, zakoni, lokalna zajednica, odgovornost i moral pojedinca pružaju mučnu sliku koju ostavljamo iza sebe uz trajne i nepopravljive posljedice.

Oni koji poštuju pravila i zakone doživljavaju - nažalost - degradaciju, podsmijeh, prozivku, a ponekad i prijetnje ako se javno i u dobroj namjeri oglase o neprimjerenom prostornom urbanom genocidu.

Kako je došlo do takve ekspanzije nelegalne gradnje i sigurnosti istih pojedinaca da će njihovi postupci biti tolerirani?

U kakvoj to zajednici i državi živimo?

Zašto se na konkretne prijave i reakcije građana koji ukazuju i nastoje pomoći zakonodavnim tijelima ne postupa trenutno i odlučno?

Tko je plaćen našim novcem da se brine o provođenje zakona?

Ni jedan prijavljeni slučaj nelegalne gradnje u Ustrinama nije zaustavljen! Bilo je izlazaka službenika nadležnih tijela na teren, podnošenja prijava od strane građana usmenim i pismenim putem, no rezultat sve bio je ravan NULI. I tako godinama. Ne grade se objekti i devastira prostor samo od strane lokalnih, domaćih ljudi već naveliko i od svih ostalih uključujući strane državljane.

Objekti se grade, izgrade, plate se kazne te nakon nekog vremena postaju legalni. Sve do jednoga!

Mjesni odbor Ustrina postoji ali funkcionira - nažalost - samo za zadovoljavanje forme na papiru. Mjesni Odbor bi trebao prvi ukazati na ovakve radnje i zatražiti pomoć nadležnih institucija jer u detalje se zna svaki pojedini slučaj. Nema šanse da bi se većina nelegalnih građevina podizala da nema prešutne privole i ovoga predstavničkog tijela.

Umjesto aktivnog djelovanja i očuvanja razine povjerenja radom u skladu sa očekivanjima i zakonom ti odabrani ljudi ili sami idu istim putem ili prešutno odnosno aktivno potiču nezakonite radnje.

Svi imaju svoje interese. Jadno je i smiješno da ne vide što se ostavlja u nasljedstvo generacijama i kakvu poruku ostavljaju kao izabrani pojedinci zajednice pa i roditelji u odgoju mladih naraštaja.

Nelegalne gradnje na lokalnoj razini su lako uočljive te trebaju biti prijavljene, sankcionirane i uklonjene do razine povratka prostora u prijašnje stanje. Prijave i to vrlo temeljite imamo, izostaju ostali pravni elementi.

Konkretni primjeri posmijeha zakonu i izrugivanja sustavu
Nekoliko "žurnada" (dnevnica), par kamiona pijeska, nešto sati rada s građevinskim strojem te usluga prijevoza kao ispomoć u takvim radnjama predstavlja dno morala te sliku potpune nebrige o prostoru, podsmijeh zakonima i na kraju izrugivanje sustavu. Pojedinci imaju korist – lokalci često vrlo jadnu u obliku šačice prljavog novca po gore opisanim pomoćnim radnjama i pruženim uslugama, prostor se uništava, država gubi novac nelegalno plaćenim izvođačima i radovima bez ikakve dokumentacije i nadzora. Pljuska svima i poticaj za afirmaciju te ekspanziju istoga ponašanja.

Predugo bi bilo za nabrojiti sve slučajeve, ali evo nekoliko zadnjih koji bi još mogli biti na vrijeme zaustavljeni.

Primjeri slijede da ne bude samo riječ o suhoparnom tekstu, praznom slovu na papiru koji će od nekih dobiti "palac gore" a od drugih možda podsmijeh – dakle slijede konkretni primjeri:

Primjer 1. Katastarska Općina Ustrine, katastarska čestica 499/1. Strani državljanin (Italija/ Izrael) krajem 2021. godine, početkom 2022. gradi stambeni nakaradni objekt veličine otprilike 100 m2. Objekt je u visokoj fazi izgradnje. Negrađevinsko zemljište, van urbanističkog plana te vidljivo u prvoj liniji vizure Ustrina s mora – kaskadni teren s pogledom na Kvarner. Probijene ceste kroz šumu i uvedena infrastruktura. Gospodin, gost u našoj državi, svjesno angažira građevinske radnike i lokalnu radnu snagu. Valja spomenuti tu je uvijek spreman dežurni angažirani građevinski poduzetnik za ovakve radnje - "dvojac" iz susjednoga sela. Kamenolom je blizu, pijesak i beton su na dohvat ruke, svi imaju nekakvu privatnu korist pritom ne gledajući dalje od malog prsta ispred nosa brutalno podržavajući nelegalne radnje te kontinuirano podupiru trajni gubitak za cijelu zajednicu.

Investitor javno iznosi svoju bahatu pravdu i razmeće se da nema kazne koju ne može platiti te da će objekt biti očuvan i legaliziran kako njemu odgovara. Spomenuta čestica graniči sa katastarskom česticom u vlasništvu Grada Malog Lošinja.

Primjer 2. Katastarska Općina Ustrine, katastarska čestica 506/1. Potkraj 2021/ početak 2022. godine cijeli teren (brdo s pogledom na Kvarner) je doslovce izravnan ("očišćen") teškim radnim strojem. Iskopane su septičke jame i postavljena infrastruktura. U pripremi je izgradnja objekta koji nije u urbanističkoj zoni niti građevinskom zemljištu. Vlasnici zemlje upisani u katastar mogu odgovoriti tko stoji iza radnji i šta se sprema.

Paravan realno nepostojećeg iliti fiktivnog OPG-a vjerojatno može biti tema ovoga primjera kao u mnogim slučajevima. Čestica graniči sa katastarskom česticom u vlasništvu Grada Malog Lošinja.

Primjer 3. Katastarska Općina Ustrine, katastarska čestica 507/1. Kroz zadnjih nekoliko godina iskopani su temelji i postavljena infrastruktura za izgradnju objekta. Trenutno je na objektu kamp kućica u kojoj se redovno boravi tijekom sezone.

Vlasnici su strani državljani – Slovenija. Teren graniči sa katastarskom česticom u vlasništvu Grada Malog Lošinja.

Primjer 4. Katastarska Općina Ustrine, katastarska čestica 472/3 i 472/5. Predivni kaskadni tereni s pogledom na Kvarner uz obalu Ustrinjske uvale. Vlasništvo je 50% Grad Mali Lošinj, ostalih 50% su privatne osobe – za sada prikazano neparcelizirano, dakle dokumentirano prostorno formalno-pravno nepodijeljeno između vlasnika. Izgrađeni su objekti u kojima se boravi, pomoćni objekti te infrastruktura uz prilazne ceste. Konkretno četiri stambena objekta i tri pomoćna. Zadnji objekt je izgrađen u periodu 2020/2021.

Čisti primjer apsurda gdje na zemljištu u većinskom vlasništvu Grada Malog Lošinja postoji tolerancija izgradnje bespravnih objekata iz temelja, ničeg prije postojećega – negrađevinsko zemljište, van urbanističkog plana, pomorsko dobro. I da, inspekcija te komunalni redari su bili u izvidu – NIŠTA se promijenilo nije.

Primjer 5. Katastarska Općina Ustrine, katastarska čestica 474/3. Izgrađena su dva "privremena" objekta na betonskim temeljima sa infrastrukturom i iskopima septičkih jama uz pristupne ceste. Jedan objekt je postavljen 2021 godine dok je drugi malčice ranije – otprilike 2018/2019 (taj drugi na temeljima izlivene ploče pokušaja bespravne gradnje iz osamdesetih godina). Priprema za daljnju izgradnju je očita. Ovaj slučaj je vjerojatno u visokom stupnju legalizacije prema fiktivno osnovanom OPG-u od nekoliko osušenih novo posađenih maslina te terenu koji katastarski glasi kao šuma iako je izravnan radnim strojem na razinu livade.

U objektima se boravi tijekom sezone, nisu pomoćni objekti po nijednoj definiciji te se koriste prilazne ceste preko terena u većinskom vlasništvu Grada Malog Lošinja.

Primjer 6. Katastarska Općina Ustrine, katastarska čestica 473/2. 100% vlasništvo Grada Malog Lošinja. Pojedinac, član mjesnog odbora organizirao je da se teškim radnim strojem u potpunosti "izravna parcela", probio te betonirao pristupnu cestu s ciljem privatnog parkinga za svoje goste tijekom ljetnih mjeseci.

U tijeku je priprema za zatvaranje prilaza što će vjerojatno izostati s obzirom na to da su vlasnici susjednih terena i većina ljudi kojima Ustrine nešto znače izrazili svoje mišljenje i zauzeli stav.

Primjer 7. Negdje na samom južnom rubu sela, otprilike kod zadnjih starih, originalnih postojećih Ustrinjskih kuća odnosno vjerojatno prostoru koji je zadnjom vještom i kalkuliranom izmjenom GUP-a postao građevinsko zemljište nedavno je došla teška mehanizacija, radni strojevi.

Obzirom da čestica nije obilježena tablom na kojem se vide investitori, naziv projekta, vlasnici, dozvole, rješenja, nadzorna tijela i slično zakonom potrebno propisano može se pretpostaviti o čemu je riječ.

Svi gornji primjeri nelegalne gradnje i devastacije prostora nisu negdje "u šumi" pa se treba doći uz pomoć lokalnog vodiča i uz korištenje specijalne terenske opreme – sve se nalazi uz samu cestu i vidi se golim okom. Imate čak i dobru pokrivenost mobilnog signala –"4G" kojim se možete poslužiti i kliknuti na internet stranicu katastra te vidjeti podatke o zemljištu: osnovni podaci, način uporabe, upisane osobe. Dakle potpuni "zicer" otkrivanja primjera nelegalne gradnje i brutalnog napada na okoliš.

Sve gore navedeno još se može zaustaviti, sankcionirati te vratiti u prvobitno stanje – opisano je gdje i šta samo nadležna tijela trebaju učiniti za što su plaćena i očekuje se od istih.

Sramota!
Nadalje vrijedi spomenuti dodatne tužne i stvarne primjere, iako je najvjerojatnije kasno reagirati jer su vlasnici u zadnjih desetak godina legalizirali urbanistička rugla – sve učinjeno na negrađevinskom zemljištu, van urbanističkog plana, nepostojanje starih objekata kao temelja za nekakvu gradnju: katastarska općina Ustrine, katastarska čestica 691/4, 691/5, 691/6, 691/7, 691/9, 691/11 – lokalno se dio naziva "komunadica". Predio do kojega se dolazi ako se nastavi nekoliko stotina metara cestom koja vodi pored Ustrinjskoga groblja. Može se i zaobilazno preko spojnog prilaza glavnom cestom do Ustrina – odvojak prema kamenolomu "Bojnak". Sramota za državu, lokalnu vlast, zajednicu i odgovorne pojedince. Objekti izgrađeni od nule, od kojih neki velebnih razmjera za bazenom te kaskadnim terasama gdje čak i kamper vozila mogu pristupiti uz pripremnu infrastrukturu. Nikad taj dio nije bio postojeće građevinsko zemljište niti predviđeno planom za gradnju. Zbirno opisano - desetak objekata raznih vlasnika. Malo novo niklo naselje.

Otužno je da očite snage "veza" te osobnih koristi mogu dovesti čak do toga da se svim objektima izdaje priključak na infrastrukturu. Je li moguće da električna energija i telefonski priključak (optički kabel) dolazi do objekata koji su stotinama metara pa i kilometrima daleko od zona legalne građevinske regulacije? Tužno i sramotno kako se uništava prostor te troše sredstva građana uz podsmijeh većini koja poštuje zakone i pravnu državu. Priključak na vodovodni sustav je također neizostavan dio priče međutim to se danas dijeli šakom i kapom samo treba podnijeti zahtjev i cijev dolazi.

Moglo bi se još jako puno primjera dodati, nabrojiti šta je učinjeno i kako je šutke legalizirano. Arhitektura određenih objekata zasigurno grubo i nezgrapno odskače od klasičnog primorskog izgleda i kontinuiteta vizure Ustrina na mnogim objektima. Prošetajte, posjetite Ustrine te se sami uvjerite.

U centru, samome mjestu Ustrine, na brežuljku visine 185 metara iznad razine mora s predivnim pogledom na Kvarnerski Zaljev i otvoreno more može se također vidjeti višestruki nalet urbanoga nereda u samoj jezgri i okolici te nebrige za gospodarenjem prostorom u skladu za postojećim propisima i zakonima.

Spomenimo i Ustrinjsku "valu" (uvalu) – zaljev od otprilike dva kilometra koji se sastoji se od šest manjih uvalica, svaka s kamenitom plažom/ bijelim žalom.

Veće uvale su nekada imale jednu do dvije male ribarske kućice koje su služile za pospremanje i čuvanje ribolovnim alata. Sada je brojka objekata utrostručena uz objekte koji su gabaritima učetverostručeni od originalnih.

Uvala Županj: nekada tri male kućice uz žal (ribarski "magazini") – sada trenutno postoji pet čvrstih objekata i nekoliko montažnih uz probijene ceste i pripreme temelja/ infrastrukture za dalje.

Uvala Krušina: do kraja devedesetih tri malene kućice – sada šest fiksnih objekata i ponešto pomoćnih uz probijene prilazne ceste i infrastrukturu.

Uvala Županj je nekada bila luka za lokalne barke kojih je koristilo desetak mještana ribara i težaka. Danas je uvala isprepletena privatnim vezovima za preko trideset plovila u potpunom maritimnom neredu. Došlo se do toga da ne samo lokalci nego svaki stranac danas bahato polaže privatne vezove i koristi pomorsko dobro. Gotovo da na južnom dijelu plaže Županja nema mjesta za kupače od istegnutih plovila.

Izbori za novi-djelomično stari Mjesni Odbor su održani. Poštovani ljudi koji ste dobili povjerenje za vođenje sela za dobrobit svih te poštivanje zakona - pokrenite se. Kao prva građanska predstavnička linija koja treba reagirati i pomoći Gradu te institucijama u poštivanju propisa – zaustavite prostorni genocid. Bez podrške lokalne zajednice – Vas članova Mjesnog Odbora Ustrine - NIŠTA od navedenoga ne može proći i biti prihvaćeno – skrivate se iza onih koji grubo krše pravila i zakone. Grad Mali Lošinj, institucije, državna tijela podržite propise i zakone jer očito da sustav ne funkcionira. Pa i na Gradskoj imovini tolerirate bespravnu gradnju! Može li dalje od toga?

Zadnje šta bi se trebalo dodati u ovome aktualnom tekstu je regulacija prometa u selu. Ustrinama ne trebaju dodatni parkinzi i mjesta za dodatnu urbanu zagušenost. Ne treba napadati te smanjivati zelene površine. Ima zbilja dostatno postojećih prostora samo treba poštivati regulativu te biti bolje organiziran. Zar je stotinjak komotnih parkirnih mjesta gdje se automobili mogu parkirati premalo unutar kruga od 3-4 minute hoda od centra sela?

Selo ima 20-ak stalnih stanovnika odnosno nekoliko stotina do koje naraste u vrhuncu sezone kada lokalno stanovništvo i turisti dođu na odmor.

Pristup motornim vozilima prema moru (uvali) osiguran je u drugoj polovici osamdesetih godina uskom asfaltiranom cestom dužine otprilike 800 metara računajući od centra sela do donjeg improviziranog pristana/ mora. Lokalni ljudi, Ustrinjani i prijatelji radili su dobrovoljno u probijanju ceste. Prolaz ceste je bio uvjetovan zajedništvom i voljom da se trasira kroz privatne čestice te kao takva i financira većinom lokalno, dobrim dijelom privatnim donacijama, tko je koliko mogao. Ta cesta spada u lokalnu nerazvrstanu cestu i žila je kucavica pristupa moru, uvalama.

U selu postoji rampa postavljena od strane Grada Malog Lošinja kojom se regulira promet – neučinkovito. Rampa treba biti instalirana s dvosmjernim čitačem kartica (ulaz/ izlaz) te registrom korisnika koji imaju stvarno pravo prolaza odnosno mogućnošću naplate za goste ako se tako odluči. Trenutno je rampa instalirana s jednosmjernim čitačem kartica, vozila prolaze bez ozbiljnog nadzora a kartice možete nabaviti bez veće kontrole i pitanja. Rampu sezonski stavlja i skida lokalni starješina kada se odluči da treba odnosno ne treba biti u funkciji.

Također do nedavno su postojali prometni znakovi koji su na prilazu ceste do mora označavali zabranjen promet u oba smjera – uz naznaku: osim lokalno stanovništvo – vlasnici posjeda. Isti ti prometni znakovi koji su legalno postavljeni još u devedesetim godinama nedavno su iščupani sa svim nosivim stupovima, iz temelja. Potrebno je vratiti iste prometne znakove!

Cesta prema moru nekontrolirano služi za prolaz teškim vozilima koja se koriste za sve pa i gore navedene građevinsko urbanističke nelegalne radnje – prolazi se malčerima, radni strojevima, kamionima težine i do preko petnaest tona bez ikakve kontrole i nadzora. Kuće uz cestu su ispucale zbog takvih radnji. Odgovornih nema. Građevinski ilegalni Eldorado, put prostorne anarhije!

Cestu prema moru treba regulirati predloženim tipom dvosmjerne rampe sa ulazno-izlaznim čitačem kartica, ograničiti lokalno te maksimalno dozvoliti prometovanje vozilima B kategorije.

Širenje parkinga uz more pa niti u selu nije potrebno u tome slučaju. Devastira se prostor, dovode se ljudi bez kontrole i garancije sigurnosti a infrastruktura, odvoz smeća, gospodarenje okolišem, protupožarna zaštita i slično ne postoji osim u samom selu.

Nitko nije protiv posjetitelja ali na organiziran propisan i legalan način počevši od infrastrukture do urbanističkog apela za spas ako se još nešto može učiniti.

Čast iznimkama, pojedincima koji su u Ustrinama doprinijeli zajednici poštujući propise, zakone, običaje i ljude. Takvih je najviše stranaca te lokalnih povratnika.

Ustrine su preplavljene neregistriranim, tehnički neispravnim vozilima koja se koriste po svim prometnicama. Od prometovanja šumskim putevima do normalnog korištenja asfaltiranim prometnicama u okolici i samom selu.

Javni prostor u selu koristi se za odlaganje raznog materijala, plovila, olupina vozila te svega šta ne stane u svoje dvorište ili se smatra neprimjerenim tamo pohraniti. Komunalni redari su bili u izvidu, više puta. Rezultat izostaje – nema striktno izrečenih mjera kojima se očekuju te najbitnije primjećuju promjene u prostoru. Čemu valjani zakoni i trud službenih osoba? Dnevna, više puta ponovljena terenska šetnja službenih osoba kojom se svaki put sve više gubi povjerenje i kredibilitet postojanja institucije.

Postojanje lokalne udruge "Tunera", Mjesnog Odbora Ustrina te istaknutih pojedinaca trebalo bi značiti da ovakvih problema ne može biti. Nažalost bilo aktivnim kontraproduktivnim i nelegalnim djelovanjima istih odnosno zabijanjem "glave u pijesak i/ili okretanjem na drugu stranu" Ustrine se pretvorilo u očajan primjer devastacije prostora i nepoštivanja važećih zakona.

Ovakvi slučajevi i podržavanje istih predstavlja jasno izrugivanje državi, zakonima, lokalnoj zajednici i odašilju jasnu poruku – nitko nam ništa ne može.

Vjerojatno je i poziv odabranima da se pridruže te i oni okušaju, uzmu svoj dio kolača jer očito našli su mjesto gdje se još sve to može bez sankcija.

Nije ovo nažalost sve šta bi se trebalo i moglo nabrojati ali dovoljno riječi i primjera za potaknuti zajednicu te učiniti nešto dok još ima vremena očuvati ponešto od izvornih Ustrina.

Tuga, prijezir i sramota. Pojedinci, lokalna zajednica, institucije, država. Molim Vas zaustavite divljake i pokažite da institucije funkcioniraju.

Proslijedite dalje medijima, prijateljima, osobama na funkcijama te svima koji mogu pomoći učiniti ovu zajednicu ljepšom te na primjer djeci i mladima. Hvala, pomozite!