»Okmažić jednom tjedno prima građane« naslov je svježe vijesti objavljene na portalu Otoci.net. Objavljena je otprilike u isto ljetno doba godine kao i prije četiri godine pod sadržajno identičnim naslovom istog portala – ali s drugim glavnim licem. Tada velika vijest glasila »Devčić otvara vrata građanima«. I jedan i drugi, svaki iz svog razloga, imali su potrebu dodatno i umjetno bildati svoju umišljenu važnost tako što će primati građane ili im pjesnički rečeno otvarati vrata. Veliku gestu »spuštanja među ljude« čine zbog pothranjivanja vlastitog ega i neshvaćanja svoje uloge, a ne zbog građana ⮞
Tako Okmažić u svom obraćanju pompozno objavljuje kako je on – bez obzira na to što je postao predsjednik Vijeća – i dalje jedan od nas običnih građana. Kao da je kao nositelj liste s najmanje dobivenih glasova, a ambiciozan i uporan pa si je istrgovao položaj predsjednika Gradskog vijeća postao više biće. Više biće inače nedostupno građanima, ali ih je –eto – on ipak odlučio jednom tjedno primati.
Samoobmana o političkoj moći
Svoje velike odluke obojica su objavili pod utjecajem samoobmane o političkoj moći koju daje položaj predsjednika Gradskog vijeća. No to je položaj koji je na ovim otocima u zadnje vrijeme prvo zapao moralno nestabilnoj osobi kakvom se pokazao Devčić, a sada neizgrađenoj osobi kao Okmažić. Položaj predsjednika Gradskog vijeća Devčiću je bio nagrada za prevaru birača, a Okmažić ga je stekao bez demokratskog legitimiteta, jer je unutar većine nosio listu koja je osvojila najmanje glasova. Najavama primanja građana obojica se populistički dodvoravaju građanima.
Zašto to rade? Očito zbog svijesti da su se na tim pozicijama našli svojevrsnom prevarom građana, pa se »spuštanjem među ljude« pokušavaju iskupiti. Devčić kao ljuti protivnik HDZ-a i nepotkupljivi oporbeni lider postao je predsjednikom Vijeća dogovorom upravo s HDZ-om u osobi Ane Kučić, a Okmažić je postao predsjednik vijeća iako je nosio listu koja je ušla u Vijeće s najmanje glasova. Okmažić će sada primati građane kako bi im približio rad Vijeća i omogućio otvorenu dvosmjernu komunikaciju kao što je Devčić u prošlom mandatu otvorio vrata i primao građane koji žele riješiti svoje probleme iz djelokruga Grada. Teško je ocijeniti koji od njih dvoje ima gluplje obrazloženje za otvaranje vrata građanima. Samozvani politički prosvjetitelj ili najveći politički trgovac.
Ostavština Devčićevog otvaranja vrata građanima je materijalizirana ostvarenjem njegovih osobnih interesa zaključivanjem ugovora o zakupu gradskog poljoprivrednog zemljišta, primanjem poticaja iz gradskog proračuna i osvajanjen nagrada za lošinjskog sportaša godine. Kakva će biti ostavština političkog prosvjetitelja iz Akcije mladih tek ćemo vidjeti.
Pokušaj uzurpacije ovlasti
Danas Okmažić kao novi predsjednik Vijeća, a prije četiri godine Devčić, pokazuju da ne shvaćaju poziciju predsjednika Gradskog vijeća i da ju precjenjuju. Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi predsjednik vijeća nije ništa bitno. Zakon kaže da su tijela lokalne samouprave predstavničko tijelo, dakle Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja i izvršno tijelo, odnosno gradonačelnica Malog Lošinja. Predsjednika vijeća prepoznaju tek gradski statut i vijećnički poslovnik. A Statut i Poslovnik kažu da predsjednik zastupa Gradsko vijeće, saziva i organizira te predsjedava sjednicama, predlaže dnevni red, upućuje prijedloge ovlaštenih predlagatelja u propisani postupak, brine o postupku donošenja odluka i općih akata, održava red na sjednici Gradskog vijeća, usklađuje rad radnih tijela, potpisuje odluke i akte koje donosi Gradsko vijeće. Dakle, predsjednik Vijeća nije nikakvo samostalno tijelo lokalne samouprave i ne postoji niti ima ikakvu ulogu izvan Vijeća.
Iz zakonskih, statutarnih i poslovničkih odredbi jasno je zašto su ovo Okmažićevo i ono Devčićevo demagoško-populističko koketiranja s primanjem građana besmislena. Uloga predsjednika vijeća nije ni da približava građanima rad Vijeća i omogućava otvorenu dvosmjernu komunikaciju niti da rješava građanima probleme iz djelokruga Grada. Vijećnik Okmažić može i treba komunicirati s građanima i s njima imati komunikaciju. To mogu i trebaju raditi svi vijećnici. No, niti jedan vijećnik pa tako ni predsjednik Vijeća ne može rješavati probleme građana iz djelokruga Grada. To može samo izvršno tijelo i gradska uprava temeljem svojih zakonskih ovlasti, nadležnosti i zaduženja.
Predsjednik Vijeća niti Gradsko vijeće niti može niti smije rješavati ni jedan pojedinačni predmet građana, jer za to nisu nadležni. Umišljanje važnosti predsjednika Vijeće nije bezazleni psihološki ili karakterni problem nego stav koji zasigurno vodi u devijaciju, u pokušaj uzurpacije ovlasti ili uzurpacije gradskih resursa kao što su gradska zemljišta, poticaji ili nagrade. Ovoj drugoj devijaciji smo već svjedočili.