Gradskom vijeću Grada Malog Lošinja bit će prema prijedlogu gradonačelnice ponuđen na usvajanje Plan razvoja cresko-lošinjskog otočja do 2027. godine. Radi se, kako se navodi, o strateškom dokumentu. No o donošenju same odluke o izradi toga plana objavljen je na ovoj stranici članak pod naslovom Zajedničko trčanje pred rudo, jer sve što gradonačelnica radi ona radi pogrešno, površno, naopako i voluntaristički uz obavezno kršenje zakona i zakonskih procedura. Sve što radi služi samo stvaranju dojma da nešto radi ⮞
Opisani način rada vidljiv je i na primjeru predloženog Plana razvoja cresko-lošinjskog otočja do 2027. godine. Dokument koje predlaže Vijeću na usvajanje kao strateški plan zapravo nije strateški plan; nije sukladan Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH (dalje Zakon) na koji se poziva. Ni sama odluka o izradi toga plana iz rujna 2020. nije temeljena na Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH koji određuje procedure izrade strateških planova, nego je temeljena na Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi. Iako se u obrazloženju prijedloga odluke o usvajanju Plana poziva na Zakon u samoj odluci odnosno njenoj preambuli se navodi da Gradsko vijeće usvaja Plan temeljem Zakona o lokalnoj samoupravi. Dakle, plan koji će Vijeću ponuditi na usvajanje nije strateški plan prema Zakonu o sustavu strateškog planiranja. Očito je da se tu radi tek o glumljenju ili fingiranju strateškog planiranja, no čudno je što u tome učestvuje i gradonačelnik Cresa.
Partnersko vijeće njima nije partner!
Navodno strateški, predloženi plan nije zakonit plan niti je donesen u zakonitoj proceduri. Prema Zakonu, članak 12., plan razvoja jedinice lokalne samouprave donosi gradsko vijeće, nakon prethodno pribavljenog mišljenja partnerskog vijeća. Pogađate: Partnersko vijeće koje bi trebalo dati mišljenje prije usvajanja Plana nije ni osnovano! Budući da se radi o zajedničkom planu trebalo je osnovati partnersko vijeća gradova Cresa i Malog Lošinja na temelju propisa kojim se uređuje područje politike regionalnog razvoja, za potrebe pripreme i praćenja provedbe dugoročnih i srednjoročnih akata planiranja, a taj propis je Uredba o osnivanju, sastavu, djelokrugu i načinu rada partnerskih vijeća. Budući da takvo vijeće uopće nije osnovano ne postoji ni njegovo mišljenje koje je propisani preduvjet da bi se na zakonit način usvojio strateški plan.
No muke po Zakonu tu ne završavaju nego tek počinju. Propisana uloga partnerskog vijeća nije samo da daje mišljenje na kraju, odnosno nakon što je plan izrađen. Njegova uloga je važna i nužna i prije početka kao i za sve vrijeme izrade.
Obveze i uloga partnerskog vijeća je određena Zakonom i spomenutom Uredbom. Između ostalog, a prema Uredbi, partnersko vijeće posebno pridonosi prepoznavanju zajedničkih razvojnih prioriteta različitih dionika; prepoznaje i predlaže strateške projekte te prati njihov učinak na razvoj; stvara kapacitete i mogućnost za poticanje i ubrzavanje društvenom – gospodarskog razvoja; uspostavlja integrirani razvoj uvažavanjem problema i potreba različitih kategorija dionika regionalnog razvoja.
Dakle partnersko vijeće je prema Zakonu aktivni sudionik izrade plana koji u ime osnivača određuju viziju razvoja, predlaže razvojne projekte te prati realizaciju i učinke. No umjesto da formiraju partnersko vijeće gradonačelnica Grada Malog Lošinja, ali i njen creski kolega su posegnuli za improvizacijom. Formirali su radnu skupinu četri tematske radne skupine. To što Zakon predviđa druga tijela i drukčiji način rada na izradi plana cresko-lošinjske improvizatore, gradonačelnike Cresa i Malog Lošinja ne zanima.
Lokalni koordinator izgubljen u nečitanju
Zna li gradonačelnica što piše u Zakonu, pa improvizira ili pak ne zna da je morala imenovati i lokalnog koordinatora, ali imenovala ga nije. No i lokalni koordinator poput partnerskog vijeća ima svoje mjesto i ulogu unutar institucionalnog okvira sustava strateškog planiranja. Između ostalog koordinacijsko tijelo, lokalni koordinator koordinira cjelokupnim sustavom strateškog planiranja, predlaže smjernice, metodologiju za izradu, sudjeluje u izradi, nadzire provedbu plana i t.d. Dakle, lokalni koordinator prema Zakonu ima ozbiljnu ulogu u izradi Plana, ali gradonačelnica ga nije imenovala. Inače – prema Zakonu – rok za njegovo imenovanje bio je 1.svibnja 2019, a prijedlog Plana koji će biti ponuđen Gradskom vijeće na usvajanje nije izrađen unutar zakonom određenog institucionalnog okvira sustava strateškog planiranja, nije izrađen na temelju Zakona i usvajat će se mimo zakonske procedure. Bez obzira na to gradonačelnica će uvjeravati i sebe i javnost da imamo strateški plan. Upotrebna vrijednost takvog dokumenta je ista kao i lovačkog trofeja, recimo preparirane jelenske glave okačene na zid dnevnog boravka ponosnog lovca.
Ovakav Plan razvoja cresko-lošinjskog otočja služit će samo za samohvalu ili žargonski rečeno za foliranje da imamo strateški dokument iako ga ne moramo imati. Jasno je da se radi o glumljenju naprednosti i izvrsnosti naše gradonačelnice.
Ono kad ti regionalni koordinator piše plan
Kao vrhunac pravnog šlamperaja u postupku izrade ovog Plana jest činjenica da je ovaj plan izradila Javna ustanova „Regionalna razvojna agencija Primorsko-goranske županije". Regionalna razvojna agencija je regionalni koordinator za našu županiju. Plan razvoja cresko-lošinjskog otočja izrađuje dakle regionalni koordinator koji to po zakonu ne može. Regionalni koordinator može po Zakonu o regionalnom razvoju tek pružati stručnu pomoć u pripremi i provedbi razvojnih projekata jedinica lokalne samouprave koji su od interesa za županiju ali ne može izrađivati planove razvoja za jedinice lokalne samouprave. Prema Zakonu i Odluci o osnivanju regionalne razvojne agencije agencija može pružati stručnu pomoć u pripremi i provedbi razvojnih projekta jedinica lokalne samouprave što nema nikakve veze s izradom strateškog dokumenta Plana razvoja. Jedno je pomoć u pripremi i provedbi kakvog projekta a nešto sasvim drugo je izrada strateškog plana. Plan razvoja cresko-lošinjskog otočja, koji se navodno izrađuje unutar sustava strateškog planiranja, izrađuje dakle neovlaštena osoba – regionalni koordinator – a nemamo imenovanog lokalnog koordinatora ni partnersko vijeće koje treba dati mišljenje na plan! Po svemu tome bi se prije moglo zaključiti da se radi o stihijskom a ne strateškom planu.
Papir trpi sve
Jasno je da od strategije odnosno Plana razvoja koji se tako izrađuje i koji se donosi u takvoj proceduri ne treba ništa posebno ni očekivati. Čitajući Plan razvoja takva tvrdnja se potvrđuje. Radi se o formalističkom pristupu izrade strategije s pogrešnim ili loše utvrđenim činjenicama i bez stvarno određene vizije razvoja cresko-lošinjskog otočja.
Vizija razvoja ima samo dvije rečenice s općim frazama. A vizija treba biti ostvarena temeljem četiri opće fraze odnosno četiri prioriteta i to su: Visoka kvaliteta života djece i mladih te kvaliteta života svih stanovnika (to su dva prioriteta Plana, prvi i četvrti prioritet!), pametno i zeleno te održivo gospodarstvo. Naravno da takva vizija i takvi prioriteti mogu biti u svakom razvojnom planu svake jedinice lokalne samouprave.
Kakav je to Plan pokazuje i dodatak 2.– Popis projekata kojima će se ostvariti vizija. Tako se u tablici navodi 67 projekata sa procjenom vrijednosti u kunama. Činjenica da će se usvojiti dokument s vrijednostima izraženim u kunama koje su otišle u povijest pokazuje svu površnost ovoga Plana i onih koji su sudjelovali u njegovoj izradi. Ništa ozbiljniji nije ni sam popis projekata u kome se nalaze rekonstrukcije i izgradnje javne rasvjete, uređenje nerazvrstanih cesta ili postava video nadzora.
Zanimljivo je da se na popisu nalazi i Letjelište Unije za koje je navedeno da će ga provesti Grad Mali Lošinj. Prije samo koji tjedan gradonačelnica je javno obznanila da Grad to ne može.
Kao 57. po redu je naveden projekt Zračne luke Mali Lošinj u iznosu od 262.500.000 kuna, a investicija je to navodno Grada Malog Lošinja. Kako će Grad rekonstruirati zračnu luku, a ne može niti letjelište na Unijama očito nije pitanje kojim bi se opterećivala gradonačelnica. Pri tome se ne zamara ni sa činjenicom da je Zračna luka Mali Lošinj u privatnom vlasništvu s minornim vlasničkim udjelom Grada.
Grad Mali Lošinj će prema Planu izgraditi i školsku sportsku dvoranu u iznosu od 30.000.000 kuna. To je ona dvorana koja je davno trebala biti, a još nije izgrađena namjenskim sredstvima iz jedne od gradskih afera. Ali ne samo da Grad planira izgraditi školsku dvoranu koju nije u stanju izgraditi već gotovo dva desetljeća planira u slijedeće 3-4 godine izgraditi još jednu dvorane, i to javnu gradsku sportsku dvoranu, a za to planira potrošiti 35.000.000 kuna. Koliko je ozbiljna namjera provesti te projekte pokazuje činjenica da Grad godinama nije izgradio školsku dvoranu koju je davno morao izgraditi iako je to ugovorna obveza, a za ideju nove javne gradske sportske dvorane javnost do sad nije čula niti za to postoje prostorno planski preduvjeti.
Prema ovom Planu razvoja ciljeve kvalitetnijeg života na otoku će osigurati izgradnja mrtvačnice za 17.000.000 kuna dok se, recimo, na izgradnju marine za mega jahte na Velopinu zaboravilo.
Ipak, najbolja ilustracija ozbiljnosti ovoga Plana možda se nalazi u analizi stanja u glavi Fauna. Tamo se navodi, citat: „Na otoke Cres i Lošinj unesene su divlje svinje, jeleni lopatari i mufloni u svrhu lovačkog turizma. Točan im se broj danas ne može ustanoviti, a lovci koji bi trebali imati procjene o njihovoj brojnosti čuvaju podatke." Prevedeno – lovci ne želi dati svoje procjene o brojnosti divljih svinja izrađivačima navodnog strateškog plana koji se radi na temelju Zakona! Prije bilo kakve stručne recenzije i evaluacije plana lovci su utvrdili da se radi o nezbiljnom poslu. I sada će taj neozbiljni posao postati strateški razvojni dokument ovog grada? Moguće samo na otoku njenih djedova.
Komentari:
Kad sam u ovom izviješću sa sjednice vidio da je uz deset glasova "za" i jedan jedini suzdržani glas usvojen Plan razvoja cresko-lošinjsk og otočja do 2027. godine, zapitao sam se ima li oporbe u tom gradskom vijeću. Po potezanju spolovila u raspravi to se čini, ali po izostanku rasprave o ovom ključnom dokumentu to se ne može reći. Navod da je samo Okmažić mišljenja da građanima treba dati neki oblik garancije da će se planirano i provesti pokazuje kako svijest o dekorativnom karakteru planova Ane Kučić nije sasvim odumrla. Očito je da se neki sjećaju planova o prvom od tisuću otoka za prošli mandat koji je prošao bez da Lošinj dostigao taj cilj.
otoci.net/.../...
A ti bi dirao Anu?