Prisjetimo se isječka sa dijela posljednje sjednice Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja održane dana 31. siječnja 2022. godine
Predsjednik vijeća: „Vrijeme vam je krenulo." Vijećnik Rudolf Ivković: „A krenulo je vrijeme aha, dobro je, hvala lijepa." ... te nastavlja sa postavljanjem sljedećeg pitanja gradonačelnici: ⮞
„Odlukom vlade RH na sjednici održanoj 26. 10. 2018. godine, RH je darovala zgradu carine radi uređenja zgrade u svrhu smještaja tijela državne uprave bez naknade. Grad se obvezao darovanu nekretninu privesti namjeni u roku od 6 mjeseci. Ugovorom je određena kazna za neispunjenje obveze uređenja zgrade, a to je vraćanje zgrade ili plaćanje tržišne vrijednosti zgrade. Od potpisa ugovora davno je prošlo 6 mjeseci i sada moje pitanje glasi. Hoćemo li ostati bez darovane zgrade carine koju smo u naravi platili 620 tisuća eura ili 4, 6 miliona kuna?"
Pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela Marina Žunić daje odgovor na pitanje.
„Vezano za vaša pitanja, na prvo pitanje u svezi zgrade carinarnice, naravno da neće doći do vraćanja zgrade, mi smo zatražili produljenje rokova obzirom da zbog uvjeta koje propisuje urbanistički plan i neki drugi parametri nije moguće rekonstruirati zgradu u onom obimu kako bi odgovaralo za potrebe zadovoljenja svih tih nekih javnih funkcija, stoga čekamo odgovor ministarstva kojim bi produljili ugovor na maksimalni rok koji se može."
Uvodno citirani dio sjednice i pitanje vijećnika Ivkovića otvara nova pitanja o tome kako Grad Mali Lošinj postupa s svojom imovinom. A princip odnosno načelo ponašanja prema svojim nekretninama - pažnja dobrog gospodarstvenika? Da li Grad Mali Lošinj s dovoljnom pažnjom brine o svojim nekretninama?
Iz e - izvatka vlasničkog lista zgrade carinarnice kako joj je kolokvijalni naziv, prvim pogledom vidljivo je da je uknjižba Grada Malog Lošinja izvršena 20. kolovoza 2019. godine. Upravo tog datuma ili čak i ranijeg datuma kada je potpisan ugovor o darovanju kao temelj stjecanja prava vlasništva Grada Malog Lošinja nad zgradom carinarnice, počeo je teći rok od 6 mjeseci u kojem je Grad Mali Lošinj imao obvezu darovanu nekretninu privesti namjeni. U vlasničkom listu nije vidljiva nikakva kasnija zabilježba koja bi opravdala izjavu pročelnice Žunić o produljenju roka ugovora s ciljem opravdanja uvjeta za stjecanje vlasništva.
Iz Odluke Vlade RH vidljivo je da je u ugovoru o darovanju unesena raskidna klauzula da ukoliko se darovana nekretnina ne privede namjeni u roku od 6 mjeseci, ista postaje vlasništvo RH ili podredeno da će Grad Mali Lošinj isplatiti RH naknadu za tu nekretninu u visini njezine tržišne vrijednosti. Svjedoci smo proteklih proračunskih godina da Grad Mali Lošinj nije RH isplatio tržišnu vrijednost darovane nekretnine, stoga se jedino zaključuje da je darovana zgrada carinarnice po snazi potpisanog ugovora postala ponovno vlasništvo RH.
Argumenti koje pročelnica Žunić navodi su paušalni i nesuvislo izneseni i usudim se pomisliti da spomenuti zahtjev za produljenje roka ugovora uopće nije niti podnesen. A sve i da je podnesen, podnesen je daleko izvan svih zakonskih rokova u kojima je ugovor o darovanju mogao biti još danas na snazi.
Kao građanin ovog grada postavljam si pitanje koga obmanjuju vladajući u Gradu? Temeljem čega pročelnica Žunić iznosi ovakve odgovore koji su daleko ispod svake razine stručnosti koje zahtjeva uloga pročelnice jedinstvenog upravnog odjela?
Dragi moji sugrađani krajnje je vrijeme da se probudimo iz ovog uspavanog sna kojim spava naš grad. Ulice su prazne, poslovni prostori koji su vlasništvo Grada su prazni, i svakim danom ih je sve više, i tako prazni propadaju. Pozivam vas da izađete na ulice i pogledate oko sebe.
Upravo posljednjih dana prolazeći pored posljednje zatvorene i napuštene vile na novoj obali vidjela sam nasilno otvorena vrata na njoj i zapuštene prozore i postavila sam si pitanje da li je Grad Mali Lošinj dobar gospodar, da li Grad Mali Lošinj brine o svojim nekretninama pažnjom dobrog gospodara?
Na žalost svi vidimo i svi znamo da sadašanaj vlast uopće ne mari za svoju imovinu a u konačnici ni na svoje građane. Tako ova vlast rasprodaje građevinska zemeljišta i dozvolja propadanje vlastitih stambenih prostora. Kao da je politika ove vlasti poticanje skvotanje umjesto rješavanja stambenog problema svojih građana. Tužno i ružno.
Komentari:
Zanimljiva je rečenica: "Imale smo ideje za druge prostore, no Grad nas je odbio, a ti su prostori i dalje prazni."
što reći više od toga? Ove slike u prethodnom postu su dokaz brige Grada oko svojih nekretnina i brige Grada oko svojih građana, pogotovo onih najpotrebitijih.
Je li to Grad za mene?