Pod predsjedanjem novog predsjednika jednice Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja poprimaju obrise groteske. Način na koji vodi sjednice podsjeća na radnju kazališne predstave »Hamlet u Mrduši Donjoj« u kojoj lik upravitelja seoske zadruge i sekretara mjesnog aktiva Partije pretvarao Hamleta u Omleta. Tako i lošinjski veterinar, neslužbeno privatni poljoprivrednik s najviše gradskog zemljišta u najmu, predsjednik Vijeća Devčić poput Brešanovog Bukare pretvara Grad Mali Lošinj u Mrdušu Donju ⮞
Na zadnjoj sjednici je ležerno pregazio Zakon, Statut i Poslovnik o radu Gradskog vijeća prvo pretumbavanjem najavljenog dnevnog reda, a zatim cirkusom oko glasanja. Aktualni sat je s početka prebacio na kraj sjednice te skinuo više točaka najavljenog dnevnog reda. Za hirovito prebacivanje aktualnog sata na kraj sjednice nije dao nikakvo objašnjenje, a nije ga mogao ni imati. Jednostavno – tako je odlučio i točka. Prema vođenju sjednica moglo bi se zaključiti da mu nisu rekli kako postoji poslovnik o radu, pa ne zna da se mora raditi isključivo po njemu. Ali uz vijećnički staž od osam godina to je mogao saznati. No možda mu vremenski razapetom između službenih veterinarskih obveza i privatnih poslova kao poljoprivrednika nije bilo do čitanja poslovnika.
Iako Poslovnik izričito ne dozvoljava promjenu redoslijeda ni skidanje točaka s najavljenog dnevnog reda, naš Bukara je sam pretumbao dnevni red i izbacio pojedine točke. Naime, poslovnikom je određeno da pojedina točke mogu povući samo predlagatelji, a predlagatelji izbačenih točki bile su gradske tvrtke i Turistička zajednica Grada Malog Lošinja. A ne predsjednik Gradskog vijeća – pa ih on nije imao pravo ni skinuti.
A da tijek glasanja zaslužuje epitet cirkusa vidi se i po tome što glasanje o dnevnom redu nije bilo prema poslovniku. Tako u Poslovniku piše da se pri utvrđivanju dnevnog rada prvo odlučuje o prijedlogu da se pojedina točka izostavi. Četiri točke dnevnog reda bile su izostavljene, ali niti o jednom skidanju nije se glasalo.
Da mu se nije samo omakla opisana greška sa glasanjem, nego da nema pojma o poslovniku pokazao je i prilikom glasanja o amandmanima gradonačelnice po prvoj točki dnevnog reda. Odmah po otvaranju te točke za riječ se javila gradonačelnica te nešto kratko i nesuvislo izblebetala, a nakon nje Tanja Jović dodala nešto više riječi bez ikakve stvarne argumentacije, predsjednik Vijeća je na glasanje stavio cijeli paket podnesenih amandmana. Umjesto da se o dopunama glasa nakon rasprave i to za svaki amandman pojedinačno kako to nalaže Poslovnik amandmani su izglasani prije početka rasprave - u paketu.
Zlobnik bi mogao pomisliti da je taj poslovnički propust predsjednik Vijeća učinio po želji predlagateljice amandmana, one koja mu je bez natječaja dala na korištenje tisuće kvadrata gradskog poljoprivrednog zemljišta na 30 godina i nešto poticija za poljoprivredu pride. Ipak svi ti propusti s utvrđivanjem dnevnog reda i glasanjem bili su tek blagi uvod u gaženje zdrave pameti u nastavku sjednice, ali u režiji gradonačelnice.
Oneščišćivač (ne) plaća
A kao prva točka dnevnog reda bilo je donošenje Odluke o načinu pružanja javne usluge skupljanja komunalnog otpada. Kao što je samo vođenje sjednice prokazalo predsjednika Vijeća kao površnog vršitelja dužnosti vođe gradonačelničine većine tako je i način tretiranja ove teme pokazao karakter gradonačelnice. Pokazala se njena nezainteresiranost za svoje obveze i za građane, ali i visoka motivacija za čuvanje svoje fotelje i osjetljivost za interese velikih investitora.
Prema Zakonu o gospodarenju otpadom gradonačelnica je odgovorna za zbrinjavanje otpada, pa je dužna Vijeću predložiti odluku o zbrinjavanju otpada. No iz svega viđenog na sjednici i onoga što se nalazi u materijalima za sjednicu očito je da to u stvari nije njena odluka. Ona se zbrinjavanjem otpada jednostavno nije željela ozbiljno baviti pa prijedlog odluke nije pisala ni ona niti njena gradska uprava. To se dade naslutiti iz činjenice da je za izvjestitelja gradonačelnica odredila člana uprave komunalnog društva, a ne nekoga iz Jedinstvenog upravnog odjela zaduženog za komunalni sustav.
Da prijedlog odluke nije izašao iz gradske uprave može se zaključiti i iz primjedbi iznesenih u javnom savjetovanju. U mjesec dana javnog savjetovanja na prijedlog odluke stigle su samo dvije primjedbe i to – pazi ovo – od Odsjeka za urbanizam, komunalno gospodarstvo i gospodarenje gradskom imovinom!
Jasno je, dakle, da prijedlog odluke nije pisala gradska uprava, odnosno gradonačelnica, već netko drugi. Gradonačelnica se ovdje pojavljuje isključivo kao poštar; prijedlog sročen od strane Komunalnih usluga proslijedila je Gradskom vijeću na usvajanje. Sastavljanje same odluke o pružanju usluge skupljanja otpada gradonačelnica je prepustila samom pružatelju usluge, što to po logici stvari nije pametno, ali nije ni zakonito. Ali to ni sve!
Nakon što u 30 dana javne rasprave osim spomenute dvije primjedbe drugih primjedbi nije bilo gradonačelnica na „svoj" prijedlog odluke – u zadnji čas – na samoj sjednici podnosi čak četiri amandmana!
Prvi od njih pokazuje da ni gradonačelnica ni njena gradska uprava nemaju pojma što im piše u Zakonu. Također pokazuju da ne razumiju ni osnovna načela u gospodarenja otpadom, poput onog temeljnog da „onečišćivač plaća". Tako u Zakonu, čl. 66. stavak 1. točka 6. stoji da odluka u načinu pružanja javne usluge usluge sadrži iznos cijene obvezne minimalne javne usluge s obrazloženjem načina na koji je određena. Naravno u podnesenom prijedlogu odluke se nalazi samo iznos minimalne cijene javne usluge (fiksni dio) ali nema niti slova, a kamo li brojke, obrazloženja o tome zašto kućanstva trebaju plaćati paušal od 70 kn mjesečno a nekućnastva 515 kn mjesečno odnosno 150 kuna prema amandmanu gradonačelnice. Odluka koja ne sadrži zakonom predviđeno obrazloženje cijene minimalne javne usluge nije zakonita i kako takva past će na Visokom upravnom sudu.
Činjenica da je prijedlogom prvotno predložen iznos minimalne cijene javne usluge od 515 kn mjesečno za nekućanstva, a da je vlastim amandmanom – iako u javnom savjetovanju nije uopće bilo primjedbi na visinu cijene – gradonačelnica sama smanjila tu cijenu za skoro tri i pol puta. To govori da gradonačelnica naprosto ne razumije problem; ona ne zna kako primijeniti načelo „onečišćivač plaća". Također pokazuje i da je javnost formalno pozvana na sudjelovanje u javnim savjetovanjima shvatila da je u njima besmisleno sudjelovati jer ni najpametnije primjedbe neće biti prihvaćene. Mnogi su shvatili da je nekima dovoljno da osobno gradonačelnici nešto kažu i ona će to na njihovo zadovoljstvo riješiti amandmanom.
Politika Ane Kučić: Društveni gubitak za privatni profit
A da suštinski ne razumije problem i da se njime nije uopće ozbiljno bavila gradonačelnica pokazuje i time što je prvo uputila u javno savjetovanje prijedlog odluke s cijenom minimalne javne usluge za kućanstva i nekućanstva koju je sama u zadnji tren na samoj sjednici drastično promijenila. Tako je drastično sa 515 na 150 kuna, smanjila cijenu minimalne javne usluge za nekućanstva. Razlika između te dvije cijene ukupno je teška više od 11,5 milijuna kuna! Kako je obrazložila taj milijunski amandman? Kratko i nejasno. Jednom jedinom rečenicom. Citiram rečenicu, odnosno cijelo obrazloženje: „Amandmanom se mijenja iznos cijene obvezne minimalne javne usluge za korisnika koji nije kućanstvo jer je ocjenjeno da se dio cijene naplaćuje u cjeniku za vrijabilni dio što se pozivitno odražava na veći broj malih obrtnika i iznajmljivača te gospodarstvo s manjim brojem zaposlenih osoba, a koji su evidentirani kao veći broj nekućanstva u ukupno broju." Tko razumije tu rečenicu idealan je kandidat za zapošljavanje u gradskoj upravi trenutne gradonačelnice.
Da je ostala pri prijedlogu odluke s prvotno predloženom cijenom od 515 kn mjesečno za nekućanstva tada bi davatelj usluge samo od minimalne cijene usluge, dakle samo od paušala, naplatio 23.377.020 kn. Komunalne usluge su u 2019. godini, dakle u godini rekordne sezone i vjerojatno rekordne proizvodnje komunalnog otpada, imali rashode povezane s gospodarenjem otpada u iznosu od 17.967.186 kuna. Samo paušal prema izvorno predloženoj odluci bi iznosio više od 23 milijuna kuna. Dakle varijabilni dio se uopće ne bi trebao naplaćivati? I nakon drastičnog smanjenja minimalne cijene javne usluge prihodi od nje iznose skoro 12 milijuna kuna. Da bi zbrinuli otpad u količni iz rekordne 2019. godine iz varijabilnog dijela cijene treba naplatiti polovicu iznosa skupljenog od minimalne cijene usluge. Pojednostavljeno od ukupnih troškova zbrinjavanja otpada 2/3 će se prikupiti iz minimalne cijene, a samo jedna trećina iz varijabilnog dijela cijene. Naravno da takav odnos fiksnog i varijabilnog dijela cijene dokazuje da se na takav način prikupljanja otpada ne poštuje Zakon i ne primjenjuje se načelo „onečišćivač plaća". I određivanjem cijene minimalne javne usluge za kućanstva kao i vrludanje s cijenom za nekućanstva pokazuje da gradonačelnica ne razumije to načelo, a to ne bi bio problem da to njeno neznanje neće skupo platiti građani i mali poduzetnici koji proizvode malo otpada i što će to platiti upravo oni koji ga revno odvajaju. Zbog nesposobnosti gradonačelnice štetu će imati građani, mali poduzetnici i privatni iznajmljivači a korist veliki poduzetnici. Profitirati će jedino najveći proizvođači otpada odnosno najveći poduzetnici. To je politika iz stripova o Alanu Fordu – gubitak je društven a profit privatan.
Komentari:
A to da je predsjednik vijeća skinuo s dnevnog reda pojedine točke, a za što nije bio nadležan, samo je dokaz njegove političke prodaje HDZu i gradonačelnici, jer da je kojim slučajem on skinuo neku točku s dnevnog reda a da to nije bilo u dogovoru s gradonačelnicom , onda bi se svi vijećnici iz redova HDZ i pa sama gradonačelnica upirali na povredu poslovnika i njegovu nenadležnost da to učini, i opet bi gromoglasno i histerično vikali da su maske pale.
Ovako u ovom vijeću kako se čini da se ne zna tko pije a tko plaća, da nema nikakvog reda u provedbi poslovnika, istina je da to vladajućima ovako sasvim odgovara.
novilist.hr/.../...