»Dijete ima pravo izražavati mišljenje o svim pitanjima koje se tiču njega ...«
/ 7
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Srijeda, 29. 12. 2021.
- Bojana Genov
Je li sudjelovanje djece u prosvjedu Ilovčana protiv projekta luke Mrtvaška zlouporaba djece u političke svrhe, kako je ustvrdila gradonačelnica Kučić izašavši pred prosvjednike ili je to pak građanski odgoj na djelu, kako su poručili Ilovčani?
Prema Hrvatskom jezičnom portalu prosvjed je 'skup nezadovoljnih osoba radi zajedničkog djelovanja u cilju poboljšavanja vlastite egzistencije, statusa ili u vezi s nekim pitanjem'. Upravo zato prosvjed jest oblik političkog djelovanja, definiramo li politiku kao način rješavanja pitanja u zajednici ⮞
No definicija politike u užem smislu u kojemu se uobičajeno koristi i odnosi na aktere političkog nadmetanja za obnašanje vlasti, pojedince, stranke i političke liste, navodi na zaključak da zlouporaba u političke svrhe podrazumijeva da bi prosvjedom netko ostvario političku korist, a ne prometnu, obrazovnu ili kulturnu. Skup ispred gradske upravne zgrade, koji su sačinjavali mahom Ilovčani, bio je nestranački skup usmjeren na jedan određeni projekt i na njegove posljedice.
Skup nije imao stranačke oznake i teško da bi itko, koliko god bio zlonamjeran, mogao reći da su njegove poruke, scenarij, vanjska obilježja ili zahtjevi kreirani u korist ili na štetu neke političke opcije. Jednostavno rečeno, skup za očuvanje molića na Mrtvaškoj i održanje prometne linije Mrtvaška – Ilovik bio je upravo to čime se i deklarirao. Bila je to poruka Ilovčana da ih se uzme u obzir.
Je li na prosvjedu bilo mjesta djeci?
Pogledamo li „prave" političke skupove, one pod zastavama stranaka, uoči i nakon izbora, djeca su željena dekoracija na njima. Ta vedra nevina dječja lica nekako sugeriraju da sudionici u političkom nadmetanju misle baš na njih kad predlažu sebe na izbor biračima da upravljaju državom (gradom, selom). No na tim skupovima djeca su doista samo dekoracija jer je svakome jasno da o tome koja politička opcija bolje zastupa široki spektar potreba građana nemaju ni pojma niti vlastito mišljenje.
Mogu li djeca imati mišljenje o borbi za molić na Mrtvaškoj? Onoj Mrtvaškoj koja je njihova ključna točka za odlazak u školu, u knjižnicu, liječniku, prijateljima, na školsku ili sportsku aktivnost? Čini se nedvojbenim da je lako ocijeniti razliku između odlaska u školu brodićem čija vožnja traje desetak minuta i dugotrajne i neizvjesne vožnje naokolo otoka. I najmanje dijete na Iloviku zna ocijeniti tu razliku.
Konvencija o pravima djeteta nalaže da se djeci mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.
Konvencija o pravima djeteta je međunarodni dokument, usvojen na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koje država koja ju je potpisala i ratificirala mora jamčiti svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih čimbenika u vezi zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu.
Osim prava preživljavanja, razvojnih prava i zaštitnih prava postoje i prava sudjelovanja. Konvencija uključuje one članke koji omogućuju djetetu aktivno sudjelovanje u svojem okružju, regionalnom / nacionalnom / svjetskom, koja ga pripremaju za aktivnog građanina u budućnosti. To su primjerice: pravo na slobodno izražavanje svojih misli i pravo na udruživanje te slobodu mirnog okupljanja.
Ako su roditelji, kao ključni akteri odgoja, poveli svoju djecu na prosvjed kojim traže očuvanje za život na Iloviku bitne plovidbene linije i za to potrebne infrastrukture, dakako da to jest čin građanskog odgoja. Bolje od ičega drugog djecu priprema na to da postanu djelatni građani, da promišljaju, vrednuju, reagiraju i proaktivno djeluju u svojoj sredini. Time da se djeca razvijaju u aktivne građane djeca ne samo da konzumiraju svoja prava, nego će omogućiti brojne koristi cijeloj zajednici.
Zašto je onda reagirala pravobraniteljica za djecu, koja navedenu konvenciju poznaje i zna valjano tumačiti? U ovom slučaju možemo ostati samo u sferi pretpostavki te zaključiti da pitanje određuje odgovor. Na pitanje je li sudjelovanje djece na političkom skupu zlouporaba, jedini je moguć potvrdni odgovor. No na pitanje ima li na prosvjednom nestranačkom skupu koji se tiče javnog prijevoza mjesta djeci, možemo pretpostaviti različit odgovor.
U vremenu u kojemu je toliko prisutan govor o pasivnosti građana, posebice djece i mladih, u kojemu se kritizira usmjerenost djece i mladih na ekrane mobitela i konzumerističke sadržaje, sudjelovanje djece u javnoj raspravi o bilo kojem pitanju od javnog značaja daje nadu za budućnost.