Lošinjska demokratura

Korisnička ocjena:  / 13
LošeNajbolje 

ezgifGradonačelnica Grada Malog Lošinja Ana Kučić često pokazuje da demokratske procedure smatra nepotrebnim smetnjama i uzrokom gubitka vremena, pa se one pri donošenju odluka u Gradskom vijeću uglavnom ne poštuju. Stoga se može zaključiti da demokracija u Gradu Malom Lošinju ne stanuje, već da je samo povremeni podstanar 

Na pitanje što je demokracija najkraći, a ujedno i najprecizniji odgovor glasi – demokracija je procedura. Drugim riječima, demokracija se svodi na unaprijed poznate utvrđene i propisane postupke u donošenju odluka neke zajednice. Poštovanje procedura osigurava najveću moguću moralnost odlučivanja jer se odluke na razini zajednice u najvećoj mjeri podudaraju s interesima pojedinaca. Bez poštovanja procedure demokracije jednostavno nema ili odlučivanje postaje izvor društvene nepravde. No kako gradonačelnica Grada Malog Lošinja Ana Kučić često pokazuje da demokratske procedure smatra nepotrebnim smetnjama i uzrokom gubitka vremena one se pri donošenju odluka u Gradskom vijeću uglavnom ne poštuju. Stoga se može zaključiti da demokracija u Gradu Malom Lošinju ne stanuje, već da je samo povremeni podstanar. Ovo nije samo logički i formalno ispravna već je i suštinski istinita tvrdnja. U Malom Lošinju građanima je uskraćeno pravo na lokalnu samoupravu zajamčeno Ustavom, a način na koji se ono građanima uskraćuje objašnjava i kako smo umjesto demokracije dobili tako zvanu demokraturu, oblik vladavine kojim se pod vanjskom formom demokracije u postkomunističkim zemljama nastavlja s ograničavanjem sloboda tipičnim za diktature. U slučaju ovog Grada to se svodi na očiglednu činjenicu da se Gradsko vijeće umjesto da bude predstavničko tijelo građana svelo na izvršno tijelo gradonačelnice. Upravo obrnuto od onoga kako to treba biti u demokratskim društvima u kojima je vlast u rukama predstavničkog tijela, a ne u rukama pojedinca, odnosno izvršnog tijela. Uz pomoć svog „viteza bez mača", iskusnog manipulatora upokorenom većinom Vijeća te asistenciju za poljoprivredu na gradskom zemljištu više zainteresiranog nego za politiku predsjednika Vijeća i uz nijemu potporu ostatka sklepane većine gradonačelnica je odlučivanje u Gradskom vijeće stavila pod svoju apsolutnu kontrolu.

Kad se naljuti gradonačelnica pokazuje da ne razumije svoju funkciju
Koliko je to izvitopereno shvaćanje demokracije postalo normalno u praksi lokalne politike pokazuju gnjevne reakcije gradonačelnice kad ju iznervira koji od oporbenih vijećnik. To je pokazala i u prošlom mandatu kad je u napadu najžešćeg bijesa, dramatično optuživala vijećnike za šurovanje s građanima, a tonom glasa i gestikulacijom izvela predstavu kao da ima dokaze za počinjenu veleizdaju. Svaki istup vijećnika protivan njenoj volji doživljava u najblažem slučaju kao napad na nju osobno, a u gorem slučaju i osobnom izdajom. I da ne zna ništa o politici ni nakon dvanaest godina studiranja te da o politici ništa nije naučila ni nakon sada već gotovo četrnaest godina u vlasti ovoga Grada, a da je samo pročitala Statut primijetila bi da tamo jasno piše kako je Gradsko vijeće predstavničko tijelo građana, a da su u nadležnosti gradonačelnika samo izvršni poslovi i zadaće. Svakome s barem tri poslovična zrna soli u glavi ta odredba jasno govori da gradonačelnica nije utjelovljenje lokalne samouprave već samo izvršno tijelo Gradskog vijeća. Gradonačelnik je tijelo vlasti koje ima svoje zadaće i obveze, a odgovorno je zastupničkom tijelu. Ustavna, statutarna i zakonska pozicija gradonačelnika manje je važna nego što to Ana Kučić i poslušnici oko nje misle. Daleko je to od pozicije vladara koju si prisvaja, a većina Vijeća iz različitih razloga protustatutarno priznaje. Gradskog vijećnika optužiti za šurovanje s građanima može samo netko tko nije pročitao ili bahato ignorira Statut Grada Malog Lošinja i koji misli da je komuniciranje s građanima zabranjena i neprilična izdajnička radnja. Takvo što može činiti samo suštinski neobrazovana osoba ili umišljeni, samodopadni u vremenu i prostoru izgubljen lokalni autokrat.

Sve procese u donošenju odluka gradonačelnica je stavila pod svoju kontrolu, iz svega je isključila javnosti i tako ukrotila većinski dio predstavničkog tijela. Kako je to izvela zorno pokazuje tijek zadnje sjednice Gradskog vijeća. No da bi apsurdnost kroćenja ovoga saziva bila šokantnija treba se sjetiti da su većinu vijećnika izabrali građani koji ne podržavaju HDZ. Birali su one koji su tvrdili da žele promjene te da neće koalirati s HDZ-om, a upravo takvi su s HDZ-om formirali većinu. I omogućili ovladavanje cijelim Vijećem. Sjednica je pokazala da se u Vijeću samo potvrđuju odluke koje je već donijela gradonačelnica u uskom krugu osoba od povjerenja koje ju podržavaju u donošenja odluka uz očigledno kršenje zakonom i propisima određenih procedura. Formalno demokratski Vijeće donosi odluke koje god joj padnu na pamet, a padaju joj manje više loše i nepromišljene. Kroz Gradsko vijeće prolaze kao kroz vakuum, sa zanemarivim otporom brojačano slabe ali borbene oporbe. Ono što odluči gradonačelnica to njene poslušne, ako ne i nesposobne službe pripreme kao formalni prijedlog, obično na manjkav način, često bez ikakvog obrazloženja. Na sjednicama Vijeća bez čitanja, razmišljanja ili rasprave usvaja ih skupina osoba koja čini ukroćenu većinu. Ta većina je vođenje Grada prepustila jednoj osobi, osobi upitnih sposobnosti s neupitnim manjkom vizije razvoja Grada – gradonačelnici Ani Kučić.

Bila fikus pa voli fikuse
U sustavu parlamentarne demokracije odluke u ime građana i na razini lokalne vlasti donose njihovi izbrani predstavnici u procedurama određenim zakonima, propisima, statutima i poslovnicima o radu. No da bi donosili što kvalitetnije odluke osnivaju se stručna radna tijela (odbori) radi pomoći vijećnicima koji ne moraju biti stručni i kvalificirani za područje o kojemu se odlučuje. Zbog toga je Statutom predviđeno da osim predsjednika koji treba biti iz redova vijećnika svi ostali članovi odbora trebaju biti iz reda znanstvenih, stručnih i javnih djelatnika. No većina malološinjskog Gradskog vijeća je prema zahtjevu gradonačelnice u svoja radna tijela izabralo mahom njoj poslušne vijećnike. Tako nasuprot razumnoj teoriji u uvrnutoj lokalnoj praksi vijećnici sami sebi trebaju pomagati u donošenju vlastitih odluka. Znanstvenike, stručnjake ili javne djelatnike u radnim tijelima ovoga Grada ne može se naći ni svijećom. Ono što ova vlast koju vidljivo čine tri osobe – gradonačelnica, njen "vitez bez mača" Nedić te predsjednik Vijeća Devčić  ne prihvaća je činjenica da je politika javna stvar pa da stoga i rad Vijeća kao i njegovih radnih tijela mora biti javan. Odbori Gradsko vijeća uglavnom ne rade, a oni koji nešto i rade, rade praktički u ilegali. Iako su odredbe Odluke o osnivanju i načina rada odbora jasne i prema kojima su sjednice odbora javne te da je glasovanje javno radna tijela rade upravo suprotno – nejavno. Javnost rada kao i javnost glasanja podrazumijeva prisutnost javnosti, a da bi javnost mogla prisustvovati sjednicama morala bi za njih znati. No u Gradu Malom Lošinju se ni za jedan sastanak odbora ne objavljuju pozivi za sjednice pa nema niti teoretske mogućnosti da bilo tko od zainteresiranih građana može prisustvovati sjednicama. Isto tako ni jedan odbor nije objavio ni zapisnik sa održanih sjednica kako bi javnost mogla znati što se uopće zbivalo na sjednici. Tako se se u Gradu Malom Lošinju rad odbora skriva od javnosti, što je nespojivo s ulogom tijela javne vlasti.

Nikad niti jedan odbor za mandata trenutne gradonačelnice ni na jednoj svojoj sjednici nije radio zakonito, odnosno javno. Bez javnih poziva, javnog održavanja sjednica i javnog glasanja rad odbora se odvija u strogoj konspiraciji, te ostavlja dojam urotničke aktivnosti. Moguće samo na Prvom od 1000 otoka.

Osim Odbora za pravno statutarna pitanja koji se sastaje samo ritualno da bi bez rasprave blagoslovio prijedloge gradonačelnice ostali odbori se manje više uopće ne sastaju. Postavlja se pitanje – ako se radna tijela ne sazivaju, ne rade i ne predlažu ništa – zašto se uopće osnivaju? Odgovor se nameće: Osnivaju samo radi stvaranja privida demokratske forme. Jer odbori koji se ne sastaju imaju ulogu fikusa u gradonačelničinom uredu – to su ukrasni odbori. Postoje samo zbog ukrasa.

Praksu rada Vijeća pod vlasti gradonačelnice Kučić ilustrira i zadnja održana sjednica prije koje se sastao samo Odbor za pravno statutarna pitanja. Naravno da je i to radno tijelo umjesto znanstvenim, stručnim i javnim djelatnicima gradonačelnica opremila vijećnicima i njoj odanim lokalnim političarima. Pa su se tako u odboru koji bi trebao provjeravati zakonitost gradonačelničinih prijedloga Vijeću našli redom pravni stručnjaci Anto Nedić, Biljana Vojniković, Luigi Satalić, Andrino Maglivaz. Ironično je da se na čelu tog odbora našao upravo Anto Nedić koji se kao dokazani pravni stručnjak proslavio tvrdnjom kako šest glasova čini većinu od ukupno trinaest.

Rebalans Proračuna ispod radara javnosti
Nadležni odbor, a ni itko drugi suodgovoran za zakonitost rada gradske vlasti nije upozorio gradonačelnicu da se izvještaj o izvršenju Proračuna za prvih šest mjeseci treba podnijeti Vijeću do 15. rujna tekuće godine, no čak i to je najmanje problematično u vezi sa zadnjom sjednicom. Na dnevnom redu je tada kao druga točka bio rebalans Proračuna za 2021., koji se zbog izmjena plana prihoda i rashoda tiče apsolutno svega i svakoga u ovom Gradu. No unatoč tome o rebalansu nije provedeno obavezno javno savjetovanje, a nije bilo ni ozbiljne rasprave na bilo kojem odboru. No ako gradonačelnica nije znala za obvezu javnog savjetovanja ili ju je jednostavno ignorirala, članovi nekog od odbora napučenih vrsnim pravnim stručnjacima poput spomenutih trebali su je upozoriti kako bi ispunili samu svrhu postojanja odbora. Pitanje zašto to nisu učinili neka ostane otvoreno za raspravu.

Naime, prema važećem poslovniku akti koje donosi Gradsko vijeće, a odnose se na djelokrug rada određenog radnog tijela razmatraju se prethodno u radnim tijelima. Budući da se Proračun i njegovo naknadno uravnoteženje (rebalans) tiče doslovno svega i svakoga tema je u djelokrugu rada gotovo svih odbora, s izuzetkom – možda – odbora za izbor i imenovanje. Dakle, gotovi svi odbori trebali su imati sjednice i razmotriti prijedlog rebalansa. No sastao se samo spomenuti Odbor za pravno statutarna pitanja, no ni taj nije primijetio – ili za to nije mario – da javno savjetovanje o rebalansu nije provedeno. Iako mu je na čelu bivši višegodišnji predsjednik Gradskog vijeća. A gradonačelničinoj sklepanoj većini u Vijeću je za usvajanje predloženog rebalansa bez provedenog javnog savjetovanja i rasprave na odborima bila dovoljna zapovijed kako „vitezu bez mača" na čelu nadležnog odbora tako i predsjedniku Gradskog vijeća. Ukratko, poslušna većina je ovako predloženi rebalans usvojila te time pokazala spremnost da upravljanje milijunima kuna ispusti iz ruku predstavničkog tijela građana i prepusti volji samo jedne osobe – gradonačelnice. Za raspravu ostaje otvoreno i pitanje je li tako usvojen rebalans uopće zakonit ...

Nezgodni Ilovčani
Da je kojim slučajem rebalans bio na javnom savjetovanju i da je bio predmet ozbiljne rasprave na odborima sastavljenim sukladno odluci o radnim tijelima, pa bi u njima bili znanstveni, stručni i javni djelatnici, a ne poslušni članovi koalicije koja je šićardžijskom trgovinom preuzela vlast, primijetilo bi se mnoštvo razloga da se takav prijedlog rebalansa odbaci. Samo ukratko – neke od teško probavljivih ili teško objašnjivih izmjena proračuna.

Kako se Odbor za gospodarstvo nije uopće sastao, a javnog savjetovanja nije bilo, tako je bez problema rebalansom skinuto 115.000 kuna subvencija obrtnicima uz istovremeno povećanje subvencija za održavanje prometnih linija za otok Ilovik. Pri tome se ne navodi da se radi o iznosu od oko pola milijuna kuna kojima se sufinancira linija koja uništava Ilovik, ali se spašava velika investicija i položaj Filipa Balije ugrožen svime što je zabrljao. Bez javnog savjetovanja i bez sjednice Odbora za gospodarstvo, pored gradskih vijećnika koji poštuju zabranu komuniciranja s građanima ili im je takvo što ispod časti, nije se moglo pitati predlagatelja zašto se uz ukupno smanjenje proračunskih rashoda povećavaju prihodi od prodaje gradske imovine. Gradonačelnicu tako nitko nije mogao pitati ni zašto je skinuto 650.000 kuna donacija, odnosno zašto nije uplaćena donacija za uređenje zgrade Mjesnog odbora Ilovik kako se navodi u obrazloženju umanjenja prihoda od donacija. Da je bilo javno savjetovanje možda bismo saznali da ilovački iseljenici, zbog prethodnih loših iskustva s uplaćenim donacijama više ne žele uplaćivati donacije u novcu na gradski račun već radove žele sami platiti koliko god oni koštali. Gradonačelnica je to odbila jer tvrdoglavo traži da se novac uplati isključivo na račun Grada. Želi da ga ona sama, kako god i s kim god poželi troši na uređivanje zgrade bez ikakve mogućnosti da donator kontrolira trošenje. Takav njen stav moglo bi se prihvatiti da se ne zna kako je bez prigovora prihvatila donaciju Jadranka hotela u iznosu od 10 milijuna kuna za uređenje šetnice na Čikatu, a da ni jedna kuna neće biti uplaćena u gradski proračun. Donator će sam izabrati izvođača i sam ga platiti. Ono što dozvoljava povlaštenom investitoru i tajnom izbornom donatoru ne dozvoljava ilovačkim iseljenicima.

Dva (klimava) stupa vlasti
Ovakvu komociju u vladanju Gradom, politološki rečeno osobnu demokraturu gradonačelnici omogućuju „vitez bez mača“, bivši zamjenik i predsjednik Gradskog vijeća ustoličen podrškom vijećnika HDZ-a. Prvi stup njene vlasti predstavlja nekoć pitomi dogradonačelnik koji je postao njen gorljivi zaštitnik i sada ne preza ni od provociranja i vrijeđanja vijećnika ako se usude kritizirati njenu politiku. Tako je i na zadnjoj sjednici, iznerviran pitanjima gradonačelnici, bezobraznom upadicom podrugljivo dobacio vijećniku Ivkoviću da je u Domovinskom ratu bio u logistici. Apsurdnost te upadice je u tome što on osobno u svojim najboljim godinama nije bio ni u logistici, nego je vješto izbjegao odlazak na ratište devedesetih godina. Netko zlobniji bi rekao da je faktički bio dezerter. U ratno vrijeme očito strašljivi nastavnik nebitnih predmeta u srednjoj školi s vremenom se okuražio i čak priključio HDZ-u kad je to prestalo biti rizično. Sada se i razbahatio pa se na zadnjoj sjednici Vijeća kao veliki stručnjak upustio u educiranje novih vijećnika iako ni sam o proračunu nema pojma. Tako će sada iz mraka Muzeja Apoksiomena mangupski dobacivati cinične primjedbe vijećnicima koji nisu impresionirani radom gradonačelnice, hrabro skakati za govornicu da bi se zajapureno obračunavao s vijećnicima koji šuruju s građanima i živciraju gradonačelnicu. I obrazlagati njene prijedloge Vijeću koje je prema poslovniku obrazložiti morala ona sama kao ovlašteni predlagač. Šteta što takvu hrabrost nije pokazao kad je stvarno trebalo.

Drugi stup lošinjske demokrature je za politiku u njenom izvornom smislu nezainteresirani predsjednik Gradskog vijeća. Pokazao je to i time što kao kandidat za gradonačelnika i nositelj liste za Vijeće uopće nije sudjelovao u svojoj izbornoj kampanji. No ako nema interes za politiku kao djelatnost uređenja društva mora mu se priznati da ima vrlo izražen interes za politiku kao biznis i poljoprivredu na gradskom zemljištu. Taj njegov interes potiče i aktivno podržava sama gradonačelnica pa mu je bez natječaja u zakup na trideset godina dala gotovo 6.000 m2 gradskog poljoprivrednog zemljišta. Isplatila mu je, valjda kao svom glavnom savjetniku za poljoprivredu i nešto gradskih poticaja koje nije smijela. Isplatila mu je poticaje prema odluci koju je Visoki upravni sud poništio kao nezakonitu jer ju je donijela sama gradonačelnica koja za to nije ovlaštena. Jer to je u nadležnosti Gradskog vijeća. No ta dokazana uzurpacija ovlasti Vijeća nije izazvala nikakvu ozbiljnu reakciju. Predsjednik Vijeća, nezainteresiran za politiku i rješavanje problema građana zainteresiran je prije svega za povećanje svoje okućnice na račun gradskog zemljišta. U vrijeme kad se u prošlom sazivu predstavljao kao vođa oporbe HDZ-u i gradonačelnici od nje je kao navodni ljuti politički protivnik dobio i dva ugovora o zakupu zamljišta za okućnicu. I opet na isti način kao što je dobio i spomenuto poljoprivredno zemljište – nezakonito – odnosno bez nužnog javnog natječaja. Ali ni time apetit za gradskim zemljištem nekoć oporbenjaka, a sada predsjednika Vijeća voljom predsjednice lokalnog HDZ-a i gradonačelnice nije zadovoljen. U prvoj polovici ove godine gradonačelnica mu je dala još malo gradskog zemljišta za okućnicu.

Dakle, prije izbora, za vrijeme izborne kampanje ili odmah nakon održanih izbora ove godine gradonačelnica je sadašnjem predsjedniku Vijeća učinila osobnu uslugu i u zakup mu dala još gradskog zemljišta! Činjenica o ovoj transakciji mogla se saznati iz izvještaja o radu gradonačelnice u prvoj polovici ove godine predstavljenom na zadnjoj sjednici Vijeća. Srećom po gradonačelnicu ovo nije Grad Vukovar niti je predsjednik malološinjskog Gradskog vijeća imun na pogodovanje vlastitim interesima i alergičan na političku trgovinu pa nije snimao dogovore o zakupu kao vukovarska vijećnica Budimir, već je sa zadovoljstvom potpisao ugovor o zakupu gradskog zemljištva. Tako je umjesto ozbiljne afere nastala stabilnu gradska vlast sa zadovoljnim predsjednikom Gradskog vijeća.

No stupovi vlasti na kojima počiva demokratura Ane Kučić koliko god se činili čvrstim stoje na slabim moralnim i pravnim temeljima. Odnedavno osiljeni i bogtepitaj čime naglo ohrabreni „vitez bez mača" i za vlastitu poljoprivredu, a ne za javnu politiku zainteresirani novi predsjednik Vijeća bit će stabilni stupovi vlasti sve dok izabrani gradski vijećnici iz bastardne i nikad javno priznate vladajuće koalicije sami sebi ne prizanju činjenicu da su ih birali građani koji su željeli promjene, a ne zadržavanje HDZ-a na vlasti. Ili pak do trenutka kad politička trgovina bude biti pravno sankcionirana. Sudeći prema zadnjoj sjednici Vijeća jedna vijećnica je možda to počela shvaćati. Iz demokrature ćemo izaći kad to shvate bar još dvoje vijećnika kojima je u predizbornom programu stajalo da žele promjeniti postojeću situaciju i pod za birače privlačnim sloganom da ne primaju donacije jer onaj tko ih uzme ima neku obvezu. Nadajmo se da ih ima bar još dvoje koji nisu nešto uzeli pa zato nemaju nikakvu drugu obvezu osim obveza prema svojim biračima.