Ilovčani kao žrtve pohlepe za bespovratnim novcem EU

Korisnička ocjena:  / 19
LošeNajbolje 

5Suočeni s ozbiljnim pritiskom nezadovoljnih stanovnika otoka Ilovika dojučerašnji pajdaši koji su parazitirali na medijskom eksploatiranju mantre o velikoj, najvećoj, ogromnoj, mega investiciji financiranoj bespovratnim europskim novcima počeli su se međusobno optuživati i predbacivati odgovornost za nastale probleme. Isprva medijski pozlaćena investicija kojom su se Ana Kučić i Filip Balija kitili kao dokazom sposobnosti da čine velika djela – i to nepovratnim sredstvima EU – pretvorila se razotkrivanjem njihove nesposobnosti u medijsku blamažu 

Nekad bliski suradnici koji su si javno gugutali pohvale sada se optužuju izvodeći medijski striptiz javnim razotkrivanjem vlastitih pogrešaka i  nesposobnosti. Prvo se Ana Kučić izvanrednim fejsbuk obraćanjem ogradila od ravnatelja Balije, a za njom razočarani, iznevjereni Filip Balija svojim javnim priopćenjem. No kao što je gradonačelnica Kučić svojim fejsbuk obraćanjem naštetila samoj sebi, tako si je i Balija, ravnatelj Županijske lučke uprave Mali Lošinj svojim obraćanjem zabio više autogolova. 

»Zna, hoće i može«
A sve je počelo bajkovito, samodopadno i samouvjereno. Sad već dokazano nesposobni Balija je onomad, prilikom svečanog potpisivanja ugovora za izgradnju luke Mrtvaška slavodobitno izjavio kako je Županijska lučka uprava Mali Lošinj pokazala da zna, hoće i može. Izjavio je to nakon što je iskamčio nezakonitu građevinsku dozvolu i svoj potpis stavio na – pokazat će se – loš ugovor za izgradnju. A koliko zaista Balija zna, hoće i može saznali su prvo Ilovčani, a zahvaljujući medijima to sada zna i cijela Hrvatska. U vrijeme šepurenja potpisivanjem ugovora i hvastanja znanjem i sposobnosti ravnatelja autor ovog članka je prvo upozoravao, a onda i pokušavao – doduše neuspješno – javno ukazati na imanentne probleme projekta. O tome je napisano više članka, poneki i u Novom listu, ali osim budalastom i nepristojnom samohvalom tada se ravnatelj Balija istaknuo i uspješnim ulizivačkim podvigom. Zavidnom sposobnosti ulizivanja ministra Butkovića je usporedio sa slavnim austro-ugarskim carem koji je zadnji gradio lošinjske rive.
No nakon opijenosti medijskim pohvalama uslijedila je faza otriježnjenja, mamurluka i glavobolje. Kao posljedica ravnateljevog zna, hoće i može krenula je gradnja luke Mrtvaška, ali nakon započetih radova na gradilištu Mrtvaška bilo je više novinara i televizijskih snimatelja nego radnika. Početak radova obilježilo je otkrivanje skrivenih mana projekta na koje je autor ovog napisa upozoravao još od kraja 2019. O tome govore i članci na ovoj stranici iz tog vremena.

Ministar Butković na tragu slavnog cara 

Građevinska za luku Mrtvaška - zakonita 

Osam mjeseci od početka pompozno najavljenih radova započeta je i javna svađa između gradonačelnice i ravnatelja lučke uprave da bi razotkrila dubinu njezine političke i ljudske nedoraslosti nastaloj krizi i njegove izgubljenosti u problemima.

Ravnateljevi podsvjesni problemi
Svojim priopćenjem kao odgovorom na fejsbuk obraćanje Ane Kučić ravnatelj Balija navodi činjenice o projektu. A bilo bi bolje da nije. Tako navodi da je za Mrtvašku još 2006. godine ishodio lokacijsku dozvolu te za nju navodi i klasu i urudžbeni broj, kao da te uredske oznake dokumenta daju nekakvu posebnu težinu ili ozbiljnost njegovom obraćanju javnosti, a zapravo ne znače baš ništa. Temeljem te lokacijske dozvole je navodno ishođena potvrda projekta 2009. godine nakon čega je izdana i građevinska dozvola u listopadu 2019. godine. Ravnatelj Balija dakle tvrdi da je građevinsku dozvolu prema kojoj danas gradi luku Mrtvšaka ishodio temeljem lokacijske dozvole iz 2006. te potvrde projekta iz 2009. To – naravno – nije moguće. Lokacijska dozvola iz 2006. u 2019. godini nije imala nikakvu težinu. Bio je to bezvrijedni papir kojim je ravnatelj Balija mogao tek potpaliti vatricu za roštilj, ali ne i ishoditi građevinsku dozvolu. Ravnatelj Lučke uprave vjerojatno nema pojma da je 2006. godine na snazi bio sada nevažeći prostorni plan. Navođenjem relevantnih činjenica o građevinskoj dozvoli u javnom obraćanju gradonačelnici, a za koju ga gradonačelnica nije ni pitala niti ju je dovodila u pitanje, podsvjesno potvrđuje da ga muči zakonitost dozvole.

Naime, podvig korištenja EU sredstava uz navedene okolnosti Lučkoj upravi omogućila je Primorsko goranska županija preko svog upravnog odjela za graditeljstvo – Ispostave u Malom Lošinju. Ta je Ispostava po zlu poznata građanima kojima zagorčava život jer im godinama ne rješava i jednostavne predmete, te teško i nerado izdaje dozvole. Za razliku od građana koji, na primjer, ne mogu rekonstruirati ruševinu u postojećim gabaritima, Ispostava u Malom Lošinju je bez problema svojoj lučkoj upravi izdala građevinsku dozvolu za rekonstrukciju postojećeg mula od 45 m2 kojom se gradi velika trajektna luka! Građevinska dozvola za Mrtvašku je izdana tek temeljem uvjerenja da je postojeći mul evidentiran u katstru prije 15 .2. 1968. Projektom koji je dobio dozvolu postojeći se mulić ruši te od njega neće ostati niti prah. Ostaje tek zagonetka kakvom pravnom akrobatikom će „rekonstrukcija" malog mulića u veliku trajektnu luku dobiti uporabnu dozvolu. Izdana građevinska dozvola za rekonstrukciju i dogradnju luke Mrtvaška nije izdana temeljem lokacijske dozvole i temeljem UPU-a jer UPU-a nema, već samo temeljem uvjerenja da je postojeći mulić evidentiran u katastru prije 15 .2 .1968. – uvjerenja koje se izdaje u neupravnom postupku.

Umjesto da je dozvola izdana temeljem urbanističkog plana koji se donosi u proceduri koja sadržava javnu raspravu i koja daje mogućnost sudjelovanja javnosti u donošenju ova dozvola je izdana temeljem jednog jedinog lista papira – uvjerenja iz katastra. Filip Balija u uvodu svoga reagiranja u kome se referira na građevinsku dozvolu – laže. U nastavku se dalje sramoti kad objašnjava zašto se uopće luka Mrtvaška gradi.

Stihija, a ne strategija
U nastavku javne svađe s gradonačelnicom ravnatelj Balija zapravo opravdava sumnje da je projekt luke Mrtvaške nepromišljen i nepripremljen te slučajno i u brzini odabran. Umjesto strateškog razmišljanja, studiozne pripreme projekta, javnog i transparentog procesa u koji je morala biti uključena javnost dobili smo javno priznanje ravnatelja da se u projekt ušlo stihijski, neplanirano, samoinicijativno i na naopak način. Objašnjava tako iskreno Balija:

»U 2019. godini najavljen je javni poziv za sufinanciranje unapređenja lučke infrastrukture u funkciji obalnog linijskog pomorskog prometa za financiranje projekata izgradnje lučke podgradnje bespovratnim sredstvima Europske unije... U razmatranju mogućnosti prijave pojedinih projekata na javni poziv/natječaj, Županijska lučka uprava Mali Lošinj iskoristila je postojeću projektnu dokumentaciju uz neznatne korekcije...«

Drugim riječima, izgradnja luke Mrtvaška nije bila promišljeni cilj nego tek zgodna prilika da se iskamče milijuni iz EU fondova. Budući da su u Lučkoj upravi imali tek stare projekte i staru lokacijsku dozvolu za Mrtvašku iskoristili su ih da se uz nategnuto obrazloženje svrhovitosti ulaganja jave na javni poziv te povuku EU sredstva. Ukratko – nije plan bio izgraditi Mrtvašku već iskoristiti priliku za dobivanje EU sredstava. Za to je kreatorima ove smicalice trebala i bila dovoljna bilo kakva dozvola. A takvu su i dobili. Ona koju su najbrže mogli dobiti, na nesreću po Ilovčane, bila je dozvola za Mrtvašku.

Ravnatelj Balija, dakle, neoprezno priznaje da Županijska lučka uprava Mali Lošinj nije imala spremnih projekata. Ali imala je apetit za velikim EU sredstvima pa je brže bolje sklepala projekt temeljem stare i nevažeće lokacijske dozvole uz nezantne korekcije, budući da u „izostanku urbanističkog plana uređenja" nije bilo moguće značajnije „preprojektirati postojeći glavni projekt", kako je to objasnio ravnatelj Lučke uprave. A neznatne korekcije projekta za ravanatelja Baliju su proširenje obale sa 73 metra na 127 metara, nasipavanje mora 30 umjesto 16 metara od sadašnje obalne crte, uklanjanje postojećeg mula a ne zadržavanje, lukobran širi za 7 metara (12 umjesto 5 metara) i duži za skoro 30 metara te visine rive vrtoglavih 2 umjesto 1,2 metra. Povećanja  za dvostruko Baliji su tek neznatne korekcije projekta. Prema starom idejnom rješenju bile su - naravno - predviđene i dvije faze izvedbe projekta kojima bi se omogućilo neprekinuto korištenje luke za sve vrijeme trajanja radova.

Da je onima koji vode investiciju luka Mrtvaška samo sredstvo za osiguranje što više EU sredstava pokazuje žurba kojom se mijenjalo projekt i kako ga se promijenilo. Da se ravnatelju jako žurilo pokazuje činjenica što projektant nije izabran u obaveznom postupku javne nabave. Posao je dat istoj firmi koja je izradila prvi projekt bez zakonitog provođenja postupka javne nabave putem elekrtoničkog oglasnika. A sve to da se ne bi gubilo vrijeme na moguće žalbe i otezanje postupka. Jer njima se jako žuri. A da žele povući što više EU sredstava pokazuje to što su postojeći projekt financijski povećali za više od tri puta.

Tvrdnjom da u izostanku urbanističkog plana uređenja nije bilo moguće značajnije preprojektirati postojeći glavni projekt krivicu za problem u projektu Balija prebacuje na Anu Kučić kao krivcu za izostanak urbanističkog plana uređenja, pa je stoga on mogao tek neznatno preprojektirati projekt. A neznatno ga je preprojektirao tako što je nova varijanta dvostruko veća i tako što je Mrtvašku pretvorio u trajektnu luku te podigao visinu rive na dva metra. Zlobnik bi rekao, srećom da nije nije bilo urbanističkog plana pa nije mogao znatnije preprojektirati Mrtvašku. Ravnatelj Balija i voditeljica Ispostave u Malom Lošinju, pa ni gradonačelnica koja je podržavala i odobrila projekt a da ga nije ni pogledala, a niti javnost do sad uopće nisu postavljali pitanje kako je moguće dobiti građevinsku dozvolu za područje za koje je obavezna izrada UPU-a, a da isti ne postoji. Zbog pohlepe za velikim bespovratnim EU sredstvima od kojih ih dijeli samo građevinska dozvola koju županija daje sama sebi i zbog političko – medijsko – marketinškog potencijala takve investicije svi su zažmirili na oba oka na nezakonitu građevinsku dozvolu. Od ministarstava, župana i njegovih upravnih odjela, gradonačelnice Malog Lošinja i njenih podatnih stručnih službi pa do javnosti nitko nije dovodio u pitanje ni zakonitost dozvole, a kamo li da bi itko od njih razmišljao o smislenosti i opravdanosti takve investicije. A tragično je što niti jedan od moćnika koji je podržavao projekt - projekt nije ni pogledao! Najtragičnije je pak to što projekt nije pogledala ni gradonačelnica Grada u čijem sastavu je i otok Ilovik. Sve to je u konačnici dovelo do toga da su žrtve pohlepe ambicioznih političarki i političara za propagandnim potencijalom velike investicije bespovratnim novcem EU bile primorane na prosvjed pred gradskom upravom.

Teško će gradonačelnica objasniti Ilovčanima i široj javnosti da Grad kao stranka u postupku koja određuje posebne uvjete još 27. ožuka 2019. izjavljuje kako za projekt nema posebnih uvjeta te opravdati odustajanje od prava da daje potvrdu projekta. Jer time se u ime Grada gradonačelnica odrekla prava i zanemarila obvezu da kontrolira projekt. Ravnatelju Baliji je lakomisleno prepustila da s Mrtvaškom radi što god hoće. Zbog toga ni ona ne može pobjeći od odgovornosti i krivnje za loš projekt bez obzira koliko javno arlaukala da nije ništa kriva. Gradonačelnica koja u nedostatku prostornog plana nema nikakvih uvjeta za projekt važan za zajednicu, a kojeg vodi ravnatelj lučke uprave Balija očigledno je neodgovorna osoba.

Lažna dilema
Konfuzno stanje svijesti uzdrmanog ravnatelja očituje se i u tvrdnji iz priopćenja u kome navodi da je situacija u 2019. godini pretpostavljala ili prijavu postojećeg projekta ili odustajanje od bilo kakve gradnje u budućnosti. Tri rečenice prije tvrdio je da se tek zbog pojave prilike za financiranje projekata 2019. ishodila, opisanom pravnom travestijom, građevinska dozvola. Dakle, kad je iskrsnula prilika za prijavu projekta Lučka uprava nije imala spreman projekt Mrtvaška, a tvrdi da je bila dilema prijaviti postojeći projekt ili odustati od gradnje. Ako nije imao speman projekt, a nije ga imao kako sam to priznaje, dilema prijava postojećeg projekta ili odustajanje od bilo kakve gradnje u budućnosti lažna je dilema. Nije laž, ali je besmislica i u nastavku navodne dileme da bi neprijavljivanje nepostojećeg projekta značilo odustajanje od bilo kakve gradnje u budućnosti. Što sprječava ravnatelja Baliju da u budućnosti gradi luku Mrtvaška? Što ga spriječava da nakon što Grad Mali Lošinj donese UPU 28 - Urbanistički plan uređenja luke Mrtvaška, da ishodi zakonitu građevinsku dozvolu i da se javni na neki budući poziv iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavka koji je puno izdašniji od Operativnog programa Konkurentnost i kohezija?

Rezime javnog prebacivanja krivice
Javna svađa oko odgovornosti za probleme vezanih za projekt Mrtvaška glavnih protagonista i dojučerašnjih partnera bi se mogla rezimirati kao javno valjanje u blatu. Dvije najodgovornije osobe za ovaj loš projekt, netransparentnost i loše vođenje projekta sada prebacuju jedna drugoj odogovrnost i krivicu. Ana Kučić tvrdi da sa projektom nema ništa i da se u projekt uključila tek kad su se pojavili problemi kako bi spasila velike novce, a ne svoje sugrađane Ilovčane. Lagala je da nema ništa s projektom, jer Grad je mogao ali nije dao posebne uvjete. Zbog dopisa Grada Malog Lošinja, Klasa: 350-05/19-01/05, Urbroj: 2213/1-01-19- od 27. ožujka 2019. godine u kojem je naveo da nema posebnih uvjeta te nema uvjeta niti za izdavanje potvrda glavnog projekta Grad, odnosno gradonačelnica ne može pobjeći od svoje odgovornosti za projekt. Odgovorna je i stoga što kao gradonačelnica nije pokrenula izradu UPU-a Mrtvaška. Kriva je jer u postupku ocjene o potrebi izrade studije utjecaja na okoliš 6. lipnja Grad dostavio mišljenje da zahvat neće imati negativan utjecaj na okoliš i zato što o javnom savjetovanju nije objavio informaciju na svojoj stranici.

Filip Balija je kriv jer nije proveo javnu nabavu za izbor projektanta za novi projekt luke Mrtvaška i zato jer je, iako tvrdi da je tek neznatno korigirao, novim projektom povećao luku za dvostruko samo da bi povukao više bespovratnih sredstva. Kriv je jer nije vodio računa o brodskoj državnoj liniji 311 koja je Ilovčanima od životne važnosti. Kriv je jer je ishodio nezakonitu građevinsku dozvolu. Krivnji ravnatelja Balije ima još, ali o tome naknadno.

Jasno je da su problemi s ovom projektom posljedica negativne sinergije dviju zadacima i dužnostima nedoraslih, a tvrdoglavih osoba. No da je samo jedno od njih dvoje imalo jači osjećaj odgovornosti za ugrožene građane prosvjednog skupa pred – u krajnjoj liniji – pravom adresom ne bi bilo.