Dok se pred očima javnosti nakon izbora ništa ne događa, u uredu gradonačelnice, pred kafićima, po kućama, preko posrednika i u telefonskim razgovorima slaže se najvažnija komponenta gradske vlasti, većina Gradskog vijeća. Po završetku posla javnosti će biti servirane laži, izgovori i spinovi kojima će sudionici racionalizirati i opravdavati neprincipijelne i neprirodne političke odluke i prijevaru birača. Sad je već jasno da će gradska vlast i u četvrtom mandatu zaredom pripasti HDZ-u i to prokušanom metodom kupovine podrške ⮞
Navodno, politika je javna stvar
Po završetku izbora za gradonačelnika Malog Lošinja politika je ponovno nestala iz javnog prostora. Vratila se tamo gdje se vodila i zadnjih tri godine i jedanaest mjeseci, od jedne izborne kampanje do druge. Opet se vodi daleko od javnosti, u tišini, u uskom, odabranom krugu ljudi u uredu gradonačelnice, u birtijama ili tajnim telefonskim razgovorima. Vodi se svugdje samo ne na tamo gdje bi trebala – u javnosti.
Nakon što su mandati u Gradskom vijeću osvojeni, a gradonačelnica izbrana, prema shvaćanju lošinjskih političara, javnost se više nema šta petljati u odnose izabranih četrnaest odličnika. Građani politici mogu primirisati samo jednom u četiri godine na onih nekoliko sekundi kad zaokružuju izborni listić, a ponešto saznati – a i to vrlo filtrirano – jedino u izbornoj kampanji. U vrijeme prije konstituiranja Gradskog vijeća izabrani vijećnici se biračima ne javljaju, ne iznose svoje stavove i ciljeve niti ih obavještavaju o pregovorima i eventualnim dogovorima. Javnost dobiva samo tehničke informacije o tome tko će staviti mandat u mirovanje ili kad će biti konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća. Sve drugo prema shvaćanju tek izabrane lokalne političke elite sada je njihova privatna stvar. Ni jednom izabranom vijećniku nije palo na pamet javnosti reći za što se zalaže, pod kojim uvjetima, koga, što i zašto može ili hoće podržati u Gradskom vijeću kao najvišem tijelu vlasti u Gradu. Takvim skrivanjem izabranih vijećnika od javnosti gradi se pozicija u kojoj je sve moguće, pa i neočekivani obrat vijećnika koji je osam godina o sebi gradio mit o jedinom lokalnom političaru kojeg HDZ ne može kupiti da s HDZ-om formira većinu. No budući da nije istaknuo predizborni program, niti je pokazao da ima bilo kakvu viziju razvoja Lošinja očito je da je kao nezavisni zastupnik sa svojom listom dobio glasove baš onih građana koji su željeli smjenu HDZ-ove vlasti. Za njega i njegovu listu birači su glasali samo zato što su mislili da se on neće dogovarati s HDZ-om jer niti nisu imali glasati za što drugo.
Nije šija nego vrat
Dakle, dok se pred očima javnosti ništa ne događa, u uredu gradonačelnice, pred kafićima, po kućama, preko posrednika i u telefonskim razgovorima slaže se najvažnija komponenta nove gradske vlasti, većina Gradskog vijeća. Naravno, po završenom poslu javnosti će biti servirane laži, izgovori i spinovi kojima će se racionalizirati i opravdavati neprincipijelne i neprirodne političke odluke i prijevara birača. Sad je već jasno da će gradska vlast i u četvrtom mandatu zaredom pripasti HDZ-u i to prokušanom metodom kupovine. No ono što će sada biti drugačije jest da će se to pokušati prikriti.
HDZ s Devčićem neće potpisati nikakvu formalnu koaliciju, i javno se neće podržati. Tako Devčić neće podržati HDZ nego će HDZ-ovi vijećnici glasati za Devčića kao predsjednika Vijeća. Nije šija nego vrat. Prema tom lukavom planu HDZ-u će biti zajamčena većina, pa će Ana Kučić moći raditi što god želi kao i do sada, a vijećnik Devčić će kod javnosti zadržati predodžbu da je nezavisan i nepotkupljiv. Neformalna koalicija HDZ-a, odnosno Ane Kučić i Devčića te njegov status tobože nezavisnog vijećnika dodatno će biti maskiran njegovim propovijedanjem politike kao aktivnosti složne obitelji.
Izgleda da ćemo biti svjedoci pokušaja da se gradski parlament, vrhovna gradska vlast, tranformira u mjesto biteljskog druženja na tragu Nedićevog poučka prema kojem ne koaliraju stranke nego osobe na komunalnim temama. Ovom inovacijom požrtvovani Devčić želi ukinuti politički plauralizam i vratiti nas u jednostranački ili nestranački sustav jednoumlja u kojem svi dijelimo iste vrijednosti i imamo iste interese. Samo moramo birati one koji će nam reći što želimo, a izborom Ane Kučić to smo za naredne četiri godine i učinili.
Nezavisni HDZ-ovac?
No da bi mogao igrati ulogu pomiritelja – glave složne obitelji – u lošinjskoj bi politici morala postojati dva suprotstavljena pola da bi uopće imao što za mirenje. Kako ih u rezultatima izbora ne može naći, jer ih nema, Devčić ih izmišlja. Naime, rezultat izbora je pokazao da na desnoj strani postoji samo HDZ, a da na lijevoj strani nema gotovo nikoga. Postoje tek jedan izabrani vijećnik SDP-a i vijećnica Akcije mladih. Zato vijećnik Devčić izmišlja prijetnju u vidu nezavisnog Marija Frankovića prikazujući ga kao veću opasnost nego što je to sam HDZ. Pa tako podmeće priču da iza Marija Frankovića stoje „creska građevinska mafija" i neki viđeniji lošinjski HDZ-ovci izvan kruga Ane Kučić. Neobično je što osobi koja se predsjedniku ŽO HDZ-a Primorsko-goranske županije javno hvali kako je veći hadezeovac od većine lošinjskih hadezeovaca ne smeta HDZ, nego mu smetaju neki viđeniji hadezovci koji navodno podržavaju Maria Frankovića.
Premda kao vijećnik Mario Franković nije ovlašten za predlaganje odluka Gradskom vijeću, Devčić ga prikazuje kao prijetnju otoku djedova Ane Kučić, otoku „bezvremenske ljepote" kako je opisan u izbornom programu HDZ-a, prijetnju koja snagu crpi iz moćne „creske mafije". Pri tome valjda zaboravlja, iako je bio gradski vijećnik u to vrijeme, da nije „creska mafija" stajala iza prijedloga gradonačelnice da se dade suglasnot za golf na Mataldi u području Natura 2000. Sigurno mu je poznato i tko je naručio UPU Čikat kao i druge planove pa dobro zna da to nije bila „creska mafija".
Sve to je, i još štošta predlagala je gradonačelnica Kučić, a usvajao HDZ sa svojom dokupljenom većinom u Gradskom vijeću, a prema narudžbama klijenta s neslužbenom titulom investitora kakvog se samo poželjeti može. Uostalom nisu međunarodni novinari Mali Lošinj proglasili creskom nego ruskom kolonijom. Iako bi se svega toga vijećnik Devčić morao sjećati njemu po budućnost Grada Malog Lošinja nisu opasnost HDZ i njegova gradonačelnica, nego nezavisni vijećnik i bivši kandidat za gradonačelnika Mario Franković.
Komentari:
Budući da sam takav ishod i očekivao, iz moralnih razloga sam glasovao za kandidate stranke koja je na ove izbor izišla s pitanjima
~ Uhvati li vas bijes i gorčina kad pomislite u kakvoj državi živimo?
~ Pitati li se kada zašto ste postali imuni na pljačku i grabež?
~ Zbog čega su osnovni postulati rada u ovoj zemlji NEPOTIZAM, KORUPCIJA I KRIMINAL? i pozvala da glasujemo za njih te tako budemo dio rješenja. Nisu me razočarali time što su za predsjednika Vijeća predložili Devčića, nego što su šupljim fraziranjem o surađivanju za dobrobit Lošinja otupili oštricu retorike zbog kojih sam ih zaokružio. Jer u dobrobit "otoka njenih djedova" zaklinjala se i Ana Kučić (HDZ) u kampanji. Bojim se da je podržavanjem Devčića za predsjednik Vijeća i lošinjska Akcija mladih izabrala Kučićkino vodstvo umjesto da su se kao na svojoj web stranici zapitajli "zašto dozvoljavamo “bandi lopovskoj” da nam određuje život."
akcijamladih.org/o-nama/