Revizorski flert s politikom

Korisnička ocjena:  / 3
LošeNajbolje 

durevSadržaj nedavno objavljenog nalaza Državnog ureda za reviziju financijskih izvještaja i poslovanja Grada Malog Lošinja za 2019. godinu će zbog svoje obimnosti ali i zanimljivosti biti predmet više napisa. Ovaj se bavi radom tog tijela u ovom slučaju. Iako je nalaz sadržajno vrlo loš po Grad Mali Lošinj, bolji je nego što bi realno trebao biti. No neobično, ali i znakovito je da su se gradski čelnici ipak i javno hvalili tim nalazom. A nalazom je utvrđeno uvjetno* mišljenje o financijskim izvještajima i usklađenosti poslovanja 

Autor napisa smatra da revizori koji su provodili nadzor financijskih izvješća i poslovanja Grada Malog Lošinja svoj posao nisu radili sukladno ciljevima INTOSAIA, Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija kojih se treba pridržavati i Državni ured za reviziju Republike Hrvatske. U temeljenim načelima revizije javnog sektora INTOSAIA, u glavi ciljeva revizije javnog sektora se navodi: 

Revizija javnog sektora odvija se u okruženju u kojem tijela vlasti i drugi subjekti javnog sektora snose odgovornost za korištenje sredstava ostvarenih iz poreza i drugih izvora pri pružanju usluga građanima i ostalim korisnicima. Za svoje upravljanje i ostvarenja, kao i za korištenje sredstava ti su subjekti odgovorni kako prema onima koji im osiguravaju ta sredstva, tako i onima koji ovise o uslugama pruženim uz korištenje tih sredstava, uključujući građane. Revizija javnog sektora pripomaže stvaranju odgovarajućih uvjeta i učvršćuje očekivanje kako će subjekti javnog sektora i javni službenici svoje poslove obavljati svrsishodno, djelotvorno, etično i u skladu s mjerodavnim zakonima i propisima.

Revizija Grada Malog Lošinja zasigurno nije obavljena na način da se ostvare ciljevi koje očekuje javnost. Upravo obrnuto. Nije sačinjena da bi štitila javni interes za odgovornim, svrsishodnim, etičnim i zakonitim raspolaganjem javnim sredstvima, nego da bi se prikrile, umanjile, i/ili relativizirale utvrđene činjenice. Uspoređivanjem nalaza revizije s prijavama koje je Državnom uredu za reviziju slao autor članka lako je zaključiti da je revizija u Malom Lošinju žmirila na jedno oko, a ono što je ipak vidjela na drugo oko, a morala je vidjet jer je bila upozorena, procjenjivala je vrlo blagonaklono i susretljivo prema gradskoj vlasti. Teško je oteti se dojmu da je takav stav revizora uvjetovan flertom s politikom iako je Ustavom RH i Zakonom utvrđena neovisna pozicija Državnog ureda za reviziju. Izgleda da se ta neovisnost krivo shvaća kao sloboda da se bez posljedica bude neodgovoran.

Netočna financijska izvješća, ali nema veze...
Teško je shvatiti kako je moguće da Državni ured za reviziju dade uvjetno mišljenje na financijska izvješća Grada, a ne nepovoljno ** mišljenje, iako je utvrđeno da su novčana sredstva na računu iskazana u iznosu većem za 4.682.800,00 kn od stvarnog stanja na žiro-računu. Dakle, novci koji nisu na računu prikazani su kao da su na računu. Revizija je utvrdila da je pogrešno iskazana vrijednost udjela u temeljnom kapitalu trgovačkih društava i to za manji iznos od stvarnog iznosa za 2.615.500,00 kn. Da je ista nekretnina (Gradska vijećnica) ne samo dva puta kupljena nego i da je pogrešno knjižena na dva mjesta (kao nekretnina u pripremi i kao nekretnina u uporabi), a u višem iznosu, prema reviziji za 3.712.175,00 kn, a stvarno za gotovo 6 milijuna kuna. O tome više u jednom od sljedećih članaka o samoj reviziji.

Također je utvrdila da su pogrešno iskazana potraživanja za prihode i od prodaje nefinancijske imovine u manjem iznosu za 2.031.135,00 kn. No bez obzira na sve navedno Državna revizija daje uvjetno mišljenje na financijske izvještaje Grada Malog Lošinja za 2019. g.! A da Državna revizija itekako zna pogriješiti pokazuje i slučaj Virovitice. Revizijom 2016. Virovitici je u nalazu za 2015. godinu dano bezuvjetno mišljenje (najbolje moguće), a već u prvoj narednoj reviziji za 2018. godinu dano je nepovoljno mišljenje jer je nestalo 17 milijuna kuna. Nakon briljantnog nalaza 2016. isti grad 2019. dobiva negativno mišljenje. Naravno, ni taj nalaz vjerojatno ne bi ispao nepovoljan da u javnost nije isplivala velika afera. Naravno, aferu nije otkrila Državna revizija. Zbog toga se ne treba čuditi i ovakom nalazu u Malom Lošinju. Očito je da Državna revizija s posebnom pažnjom i velikim obzirima radi revizije u jedinicama lokalne samouprave gdje je na vlasti stranka koja ima većinu u Saboru.

A ni poslovanje nije baš uzorno
Do ocjene uvjetnog, a ne negativnog mišljenja o poslovanju Grada Malog Lošinja Državna revizija je čini se došla žmireći na jedno oko, a dokazi za ovo mogu se naći u prijavama koje je autor ovog teksta slao tom uredu i tretiranje konkretnih primjedbi u samom nalazu. Pa se tako obratio još 15. siječnja 2018. zahtjevom da obavi reviziju radi nezakonitih donacija. Pred kraj iste godine, 1. studenog 2018., opet se obratio glavnom državnom revizoru s informacijama o poslovanju Grada Malog Lošinja koje upućuju na potrebu da se revizija uvrsti u godišnji plan rada za 2019. godinu. Navedeni su bili mnogi razlozi za potrebu revizije u 2019. godini, a ovo su bili najznačajniji:

- Nezakonit Proračun Grada Malog Lošinja za 2018.
- Nezakonito izvršenje Proračuna za 2018.
- Nezakonite Izmjene i dopune Proračuna za 2018.
- Nezakonite donacije u Proračunu Grada Malog Lošinja za 2018.
- Nezakonite javne nabave
- Nezakonito raspolaganje nekretninama u vlasništvu Grada Malog Lošinja
- Nezakonite isplate dodataka na plaću i naknada, te ostalih materijalnih prava službenicima i namještenicima.

Činjenica je da je glavni državni revizor odlučio ne obaviti reviziju za 2018. godinu u Malom Lošinju te da je time izbjegnuto otkrivanje prijavljenih nezakonitosti u Proračunu za 2018. godinu. Tijekom 2019. Glavni državni odvjetnik i njegova zamjenica primili su više obavijesti o nepravilnostima i više upita o godišnjem planu rada s obzirom da Državna revizija nema baš transprentno poslovanje koje si dozvoljava jer pogrešno shvaća svoju neovisnu poziciju. Tako se u jednom od odgovora Državne revizije na upit o godišnjem planu rada nalazi i ovakva tvrdnja: „Godišnji program i plan rada objavljuje se na mrežnoj stranici bez podataka o nazivima subjekata revizije, te se navedeni podaci ne daju fizičkim ili pravnim osobama na njihovo traženje".

Dakle u godišnjem planu kojeg objavljuje Glavni državni revizor nema podatka o tome koje će se revizije obavljati. Tako se navodno čuva neovisna pozicija Državne revizije. Čini se da u Državnoj reviziji brkaju pojam neovisno s neodgovorno, odnosno da ta dva pojma izjednačavaju.

Kad revizija nevoljko dolazi
Preskakanje obavljanja revizije Grada Malog Lošinja za 2018. godinu nagovještavalo je da Državni ured za reviziju izbjegava praviti veće probleme Gradu Malom Lošinju. Sumnju dodatno pojačava obavljena i objavljena revizija 2019. godine, barem iz perspektive autora koji je višestruko prijavljivo Državnoj reviziji nepravilnosti u poslovanju Grada. Objavljeni nalaz opravdava sumnju da nezavisna Državna revizija ipak nije imuna na već spomenuti politički flert sa strankom na vlasti, a evo razloga za takvu sumnju. Unatoč prijavi s dokazima o nezakonitom raspolaganju gradskom imovinom jer nenadležno tijelo – gradonačelnica – kršeći odredbe o vrijednosnom cenzusu nekretnina prodaje gradske nekretnine za koje je ovlašteno i nadležno jedino Gradsko vijeće u nalazu se jednostavno ignorira i ne razmatra. Jedino se utvrđuje da gradonačelnica nije donijela dvogodišnji Plan i program raspolaganja gradskim nekretninama koji je morala donijetio prema Odluci o uvjetima, načinu i postupku gospodarenja nekretninama u vlasništvu Grada Malog Lošinja.

Umjesto da revizija utvrdi prijavljeno kršenje Zakona prilikom prodaje gradskih nekretnina revizori su uspjeli utvrditi da je kršena samo gradska Odluka jer nije donešen dvogodišnji plan raspolaganja gradskom imovinom. Reklo bi se – gledajući drvo nisu vidjeli šumu.

Uspješno pumpanje plaća
Na prijavu da u Gradu Malom Lošinju nezakonito isplaćuju dodatake na plaću i naknade te materijalna prava službenicima prema kolektivnom ugovoru (koji ne postoji jer je stari istekao a novi nije potpisan) Državna revizija žmiri na oba oka. Umjesto da utvrde postoji li kolektivni ugovor i kada je potpisan, te da zavire u platne liste i provjeri isplaćuju li se naknade, revizori konstatiraju da su isplaćeni samo dodaci za uspješnost na radu u ukupnom bruto iznosu od 21.916.00 kn iako je na druge rashode za zaposlene (naknade, nagrade i pomoći) isplaćeno ukupno 348.541,00 kn.

Za posebno istaknute dodatke za uspješnost revizori birokratski navode da je pravo na isplatu dodatka na plaću za uspješnost u radu propisano Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u Jedinstvenom upravnom odjelu i Pravilnikom o dodatku za uspješnost na radu. Ostale naknade u iznosu od 326.625 kuna ih jednostavno nisu zanimale.

Zašto je izdvojen samo zanemarivi dodatak za uspješnost na radu? Vjerojatno zato jer samo za taj dodatak postoji pravni osnov u Pravilniku o dodatku za uspješnost na radu iz 2011. godine. Niti riječi o isplatama naknada troškova prijevoza na posao i s posla javnim prijevozom tzv. cipelarinama te drugim materijalnim pravima koje se isplaćuju temeljem kolektivnog ugovora, a kolektivnog ugovora nema.

Ako Državna revizija nije u stanju provjeriti postoji li važeći kolektivni ugovor naravno da onda nije za očekivati da će utvrditi da se naknada za „cipelarine" - troškovi prijevoza na posao i s posla javnim prijevozom isplaćuje i djelatniku koji živi u gradu.

Ugovor o (ne)djelu
Na prijavu o nezakonitim javnim nabavama neobjavljivanjem sklopljenih ugovora u Registru ugovora u kojoj se navodi i konkretan ugovor o djelu za usluge fotografiranja programa Grada Malog Lošinja i digitalnu obradu fotografija u iznosu od 55.000 kuna u 2017.g., a koji se u Registru ne evidentira – revizija žmiri. Samo daje nalog da se svi ugovori čija je vrijednost veća od 20.000 evidentiraju. Za konkretnog fotografa konstatiraju samo da je i u 2019. zaključio ugovor o djelu kao fizička osoba uz ugovorenu neto naknadu od 54.000 kuna. Revizori se nisu bavili, a ni opterećivali činjenicom da se radi o nezakonitom ugovoru sklopljenom na nezakonit način i da se to tako radi godinama. Revizija tako skriva i činjenicu da je za taj ugovor o djelu Grad isplatio bruto iznos od 84.864,42 kn a ne samo 54.000 koje navode u svom nalazu. Pri tome začuđujuće prelazi preko činjenice da je s istom osobom za isti posao skopljeno više ugovora prethodnih godina iako se rad prema Zakonu ugovor o djelu treba koristiti samo u slučaju kad je riječ o poslu koji se ne ponavlja.

Prema odredbama članka 590. Zakona obveznim odnosima, ugovorom o djelu se izvoditelj obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, te obavljanje fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje isplatiti naknadu za obavljeni posao.

Zašto se ugovori o djelu sklapaju za usluge koje se stalno obavljaju (ako se uopće obavljaju, budući da nema nikakvog dokaza o izvršenju), sa fizičkim osobama, a ne s obrtnicima ili poduzetnicima, pa zato Grad nepotrebno plaća i poreze na isplate, zašto se takve nabave ne planiraju i javno ne objavljuju, pitanja su s kojim se Državna revizija nije bavila. Jednostavno se žmirilo.

Ovakvim ugovorima o djelu se vjerojatno plaćaju i druge usluge, na primer hvaljenje na društvenim mrežama, lajkanje gradonačelničinih nastupa, anonimno ostrašćeno napadanje kritičaralika i djela gradonačelice kao i trolanje na ovoj stranici.

Kuda plovi ovaj brod
Na prijavu za nezakonitim bespovratnim potporama privatnom trgovačkom društvu odnosno "poduhvatu trošenja javnih sredstava" bez odluka Gradskog vijeća Državna revizija je bila i gluha i slijepa. Iako se subvencije mogu isplaćivati samo temeljem javnog natječaja i sukladno Programu raspolaganja Grad je isplatio milijune kuna u tišini isključivo voljom gradonačelnice, a da to i pored prijave revizori nisu vidjeli. Umjesto da utvrde da je Grad dao nezakonite potpore bez javnog natječaja te da je gradonačelnica bez nužne odluke Gradskog vijeća, samostalno potpisivala ugovore veće vrijednosti od 0,5% Proračuna Državna revizija zamjera da se

„... nije uspostavio sustav kontrole u praćenju realizacije projekta, da nisu uspostavljeni na način da osiguravaju praćenje namjenskog utroška sredstava i ostvarenje ciljeva projekta, da nisu priloženi troškovnici ugovorenih radova ni dokumentacija u vezi s provedenim postupkom za izvoditelja radova niti su sastavljeni zapisnici o preuzimanju radova prve i druge faze te se ne može utvrditi koje su projektne aktivnosti (obnova, uređenja, opremanje i druge) planirane i realizirane. Iako je ugovorima o financiranju utvrđeno da će vlasnik Broda omogućiti uvid u namjensko trošenje proračunskih sredstava, pregledom dokumentacije ili kontrolom na licu mjesta, kao i u projektnu, obračunsku i drugu dokumentaciju vezanu uz izvođenje radova, Grad nema dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je obavljao kontrolu na ugovoreni način. Nadalje, nisu ugovoreni instrumenti osiguranja za povrat uloženih proračunskih sredstava u slučaju kašnjenja ili neispunjenja ugovorenih obveza vlasnika Broda".

Državna revizija ne vidi da se radi o milijunskoj dodjeli nedopuštenih subvencija privatnom trgovačkom društvu bez javnog natječaja, da se radi o odlučivanju gradonačelnice o nečemu o čemu može odlučivati samo Gradsko vijeće, ali zamjera što nije kontrolirano trošenje isplaćenih sredstava. Umjesto da je utvrdila kako je Grad isplaćivao nezakonita sredstva privatnom trgovačkom društvu, daje packe Gradu što nije kontrolirao kako se troše nezakonito isplaćena sredstva.

Svake godine Državne revizija obavlja sve manje revizija jedinica lokalne samouprave. Tako je 2015. godine imala 95 obavljenih revizija, a od toga 46 gradova, da bi ove 2020. obavila ukupno 47 revizija JLS a od toga samo 7 gradova. Očito je da glavni državni revizor koji samostalno odlučuje o revizijama nema baš volje baviti se lokalnom samoupravom i lokalnim šerifima koji možda imaju poveznicu na visoku politiku. A ako već i mora obaviti reviziju onda će žmiriti iz inata prijaviteljima. I zbog toga se ne mora brinuti jer nema revizije rada Državne revizije. Ostaje jedino javno komentirati i analizirati objavljene revizije kako bi se nadzirani subjekti javnog sektora odgovornije ponašali, a neki možda i shvatili da nisu vlastodršci već dužnosnici.

Ova malološinjska revizija, iako šlampava, površna i na silu odrađena ipak će imati koliko-toliko korisne rezultate. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog javne raspave koju će izazvati.

 

* Uvjetno mišljenje se izražava kada postoji sumnja u jednu ili više pozicija u financijskim
izvještajima koja je značajna, ali nije odlučujuća za razumijevanje financijskih izvještaja,
odnosno ako se poslovanje u manjoj mjeri nije obavljalo u skladu s važećim propisima.
Upućuje na pozitivno mišljenje, ali i na jasno isticanje razloga zbog kojeg se daje uvjetno
mišljenje. U slučajevima kada je bilo moguće, kvantificirani su financijski efekti utvrđenih
nepravilnosti.
** Nepovoljno mišljenje se izražava kada su utvrđene nepravilnosti u financijskim izvještajima i poslovanju tako značajne, da uvjetno mišljenje ne bi bilo odgovarajuće. Izražavanje takvog mišljenja ukazuje da financijski izvještaji nisu fer iskazani, a poslovanje u značajnom dijelu nije obavljeno u skladu sa zakonima i drugim propisima. U mišljenju se navode područja neslaganja, a u slučajevima kada je moguće, kvantificiraju se financijski efekti utvrđenih nepravilnosti.