Kolinda Grabar-Kitarović obilazi otoke Primorsko-goranske županije, glasi vijest. U zlatnim vremenima novinarstva vijest je, da bi joj se priznalo postojanje, morala odgovoriti na minimalno pet pitanja. Danas, u eri PR-a loše upakiranog u žurnalizam, vijest može biti sve, pa i da izabrana predstavnica naroda negdje boravi, bez obzira na to što nitko ne zna odgovor na neka pitanja. Poput fatalnog zašto.
Ideja o predsjedničkim putovanjima državom na kojima se upoznaje sa svakodnevnim životnim tegobama podanika imala bi smisla da živimo prije više stoljeća, kada su pošiljke putovale kočijama i golubima te kada su protok informacija fatalno ugrožavali naoružani odmetnici i ptičje bolesti.
Imalo bi možda nekog smisla i da je Republika Hrvatska tri-četiri puta šira i duža pa hajde, lijepo je vidjeti predstavnike vlasti u svakoj vukojebini, pod uvjetom da donose poboljšanje životnih uvjeta.
U 21. stoljeću, kada je običnim klikom iz zagrebačke, riječke, ludbreške, šibenske ili virovitičke sobe u svakom času moguće provjeriti kakvo je vrijeme u New Yorku, praviti predstave od turneje državom veličine Hrvatske izgleda i zvuči poput šala Željka Pervana. Loše.
Strogo informativno, ni u ovom putovanju nema puno sadržaja. Predsjednica u društvu lokalnih političkih čelnika obilazi javne i infrastrukturne objekte te priča o demografiji, iseljavanju i mladima. Samo što joj izleti iz predsjedničkih odaja postaju sve uvrnutiji.
Nekoć bi se potrudila progutati više stotina kilometara, a sada se iz Zagreba, u pratnji protokola i medijske logistike, otisnula do koliko nedaleke toliko i rodne PGŽ. Ipak, ništa se ne da mjeriti s njezinim ne tako davnim službenim posjetom Zagrebu.
Portal novosti: Predsjednica na službenom putu
Komentari:
Citat: Ali dobitak pokojeg glasa obožavatelja "umjetničkog" izričaja MPT na narednim izborima ocijenila je vrijednim tog rizika.
Moli za nas
A Narodne novine o nezakonitom pogodovanju navode
(1)Službena ili odgovorna osoba koja na temelju sporazuma pogoduje jednom od gospodarskih subjekata prilagođavanjem uvjeta javne nabave ili sklopi ugovor s ponuditeljem čija je ponuda u suprotnosti s uvjetima iz dokumentacije za nadmetanje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2)Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova za svoju djelatnost ili djelatnost osoba s kojima je interesno povezana.
Narodne novine br. 125 07.11.2011 Kazneni zakon: Članak 292.
zakonipropisi.com/.../...
Predsjednica je posjetila Vukovar i htjela se uvjeriti kako ide obnova Vodotornja, simbola hrvatske hrabrosti i podsjetnika na srbočetničkih razaranja grada koji su srčano i do posljednjeg čovjeka branili daleko malobrojniji i slabije naoružani hrvatski vojnici.
– Toranj je i simbol širokih vidika naše Hrvatske za koju vjerujem da će biti među najprosperitetn ijim državama, samo se moramo svi zajedno potruditi – rekla je predsjednica, koja se u jednom trenutku slomila i zaplakala.
No, nije plakala kad je udovice poginulih branitelja Domovinskog rata nazvala ‘marginalnim skupinama’ zato što su prosvjedovale protiv dolaska srpskog predsjednika Aleksandra Vučića u Zagreb. Tada joj nije bilo stalo do emocija braniteljske populacije.
www.paraf.hr/.../
Dubit će i na glavi za još koji glas na predstojećim izborima. Osladio joj se protekli mandat.
“Uzmite oglase za prodaju nekretnina, to je nešto za plakati”, trebao bi netko reći gospođi predsjednici. “Vaši su hadezeovci na koncu zgazili grad gore od srpskih tenkova.”
Pročitajte cijeli članak, a onda odlučite hoćete li joj na izborima ukazati povjerenje i dopustiti da još pet godina ždere losose na vaš račun
www.jutarnji.hr/.../8821334
www.jutarnji.hr/.../8821334Predizbornu turneju je nastavila po Dalmaciji, pa je zaplakala i u Splitu kad je čula što je car Dioklecijan radio Svetom Duji.
No u povodu obljetnice završetka Drugog svjetskog rata predsjednica RH se nije oglasila, nego prepušta desničarima da dan oslobođenja Zagreba nazivaju danom okupacije.
Bitka za Odžak 1945 – Berlin pao, Odžak nije
kamenjar.com/.../
Križari (gerila)
hr.wikipedia.org/.../...
Ove činjenice oslabljuju argumente o nedužnosti stradalih nakon kraja rata i ne mijenjaju činjenice o Kolindinom bezočnom dodvoravanju svima i svakome.
1.Englezi su vratili veliki dio Hrvata a i ostalih koji su prebjegli na austriski teritorij natrag partizanima u Jugoslaviju , jer je tako dogovoreno izmedju saveznika na sastanku u Jalti, po sistemu svatko da se vrati "svojima".Tako su i Cerkezi i drugi npr vojska generala Vlasova vraceni Rusima.Srecu su imali Ukrajinci koji su pobjegli u Trst i odvezeni u Canadu, Toronto gdje i danas imaju veliku zajednicu, itd..
2.Zbog straha od odmazde Partizana, veliki dio vojske NDH nije polozio oruzje 08.05 1945, tako da su pravno gledano izgubili status ratnih zarobljenika po zenevskoj konvenciji i sva prava na taj status i mogli su biti kao sto se i dogodilo pogubljeni.Npr. slicno se dogodilo krajem rata sa zarobljenim pripadnicima X MAS specijalnih talijanskih postrojbi na sjeveru Italije jer je Italija kapitulirala 1943 a oni su sa nijemcima nastavili borbu sve do 1945 godine tako da ih je zatekla ista sudbina.
Naravno da te cinjenice ne umanjuju stradavanje civila prije svega nevinih zrtava zena i djece.
Djevojke iz djevojačke škole u Zagrebu nisu položile oružje i zato sad u Barbarinom rovu među kosturima postoje stotine ženskih pletenica.
Mnogi ranjenici po bolnicama širom Hrvatske isto su odbili položiti oružje pa su završili "po šumama i gorama" kao i raznim jamama i tenkovskim rovovima.
Slično vrijedi za svečenike, redovnice...
Mislim da je ono što "Zaboravlja se" želi reći to da su se snage NDH trebale jednostavno mirno predati pobjednicima, kao što su to učinile vojske Italije i Njemačke, te im se ništa strašno ne bi dogodilo, osim jasno onima koji su se dokazano ogriješili protiv čovječnosti.
Imamo dovoljno primjera kako su završili oni koji su se bez borbe predali partizanima da bismo mogli reći koliko su stvarno snage NDH koje su odbile predaju i radije pokušale pobjeći Saveznicima, zapravo bile u krivu.
Jer da su se predali, mogli su završiti kao talijanski vojnici u Italiji ili vojnici Wermachta u Njemačkoj.
Samo da su se predali na vrijeme, ali eto nisu htjeli. Sami su si krivi, piše "Zaboravlja se".
Jer nakon oslobođenja Njemačke i Italije mnogi načelnici općina, političari, časnici, vojnici, piloti... nastavili su obavljati slične funkcije. Mnogi časnici Wermachta postali su časnici posljeratne njemačke vojske, instruktori, savjetnici... nisu pobijeni više manje svi do kojih se moglo doći, a "Zaboravlja se" vjerojatno želi reći da se to moglo dogoditi i vojnicima NDH, samo da su se predali.
"Zaboravlja se" vjerojatno želi reći da bi npr. istaknuti zrakoplovni as NDH, Cvitan Galić, da nije poginuo i da se mirno predao pobjednicima, sigurno bio pošteđen i bio priključen zračnim snagama JNA, možds bi i nastupao za Jugoslaviju na međunarodnim natjecanjima i danas bi se čak i djeca podučavala o njegovom značaju. Aeromitinzi i memorijali bi se nazivali po njemu i ni jednom antifašistu to ne bi smetalo.
"Zaboravlja se" vjerojatno želi reći da se netko kao Cvitan Galić mirno predao partizanima, imao bi sličan životni put kao npr.jedan drugi vojnik fašističke vojske, gospodin Agostino Straulin.
Prvo slavi ustaše kao borce za slobodu. Onda slavi antifašiste Jučer je predsjednica položila cvijeće na Bleiburgu u spomen na "hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost", a danas je na obilježila Dan pobjede na fašizmom. Kako je moguće da svi budu na istoj strani?
Znamo da postoje dvije Kolinde Grabar Kitarović.
Jedna iz Karamarkove kampanje, druga iz Plenkovićeve. Jedna koja se žali na "nepodnošljivi seksizam" i druga koja daje intervjue o svojoj figuri, modnom stilu i ženama s oblinama.
I mislili smo da je odlaskom Mate Radeljića s Pantovčaka i predsjedničinim svaljivanjem krivnje na savjetnika zbog izjave da je "Za dom spremni" zapravo "stari hrvatski pozdrav" ova nova, osvježena Kolinda pobijedila onu staru Kolindu.
Ali vidjeli smo da ništa od toga nije istina. Dapače, dvije Kolinde nalaze se u žestokom konfliktu.
Jučer je iz Ureda predsjednika odaslano priopćenje u kojem stoji da je "u povodu Dana spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost predsjednica Republike posjetila Macelj, Bleiburg i Hudu Jamu, položila cvijeće te zapalila žrtve za nevine žrtve".
Jutros je, pak, predsjednica Republike na svom Twitteru objavila ovakvu poruku: "Obilježavajući Dan pobjede, 9. svibnja, sjećamo se hrvatskih antifašista, koji su dali iznimno velik doprinos konačnoj pobjedi nad fašizmom i nacizmom".
Ustaše i sloboda
Znači, s jedne strane Kolinda polaže cvijeće za ubijene ustaše, domobrane i druge sljedbenike Neovisne Države Hrvatske koja je bila saveznica nacista i fašista, nazivajući ih "žrtvama u borbi za slobodu i neovisnost", a s druge sjeća se antifašista koji su pobijedili te fašiste i naciste.
Kako je to moguće?
Za koju slobodu i neovisnost su se borili pripadnici vojske NDH, ustaše i domobrani? I kako se jednako slave oni koji su se za slobodu i neovisnost borili oni koji su Hrvatsku oslobodili od tih istih ustaša i njihovih saveznika fašista i nacista?
Kakva je poruka?
U prvom redu, postoji nesrazmjer između rutinskog obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom na Twitteru i teatralnog polaganja cvijeća na Bleiburgu, upravo na dan kad je 1945. godine oslobođen Zagreb.
A osim toga, kako mogu i ustaše i partizani jednako biti borci za slobodu i neovisnost?
Ni neovisna ni slobodna
Nezavisna Država Hrvatska nije bila neovisna, nije bila slobodna, niti se borila za slobodu. Dapače, bila je kvislinška, zločinačka diktatura koja je rasprodala hrvatski teritorij, otvarala konc-logore, provodila rasne zakone, služila Hitleru i Mussoliniju.
Po Ustavu, moderna Hrvatska bazirana je na antifašizmu i pobjedi nad upravo tim ustašama i NDH.
Kako Kolinda misli spojiti jedno s drugim? Kako misli zadovoljiti i ustaše i antifašiste?
Predsjednica nas je nedavno uvjeravala da je Mate Radeljić bio kriv za koketiranje s ustaštvom. Tko je sada kriv?
Jer, jedno je položiti cvijeće u spomen na žrtve. Nešto posve drugo je žrtve Bleiburga službeno proglašavati "borcima za slobodu i neovisnost". Ustaše to naprosto nisu bili, kao ni četnici ni ostali saveznici nacista i fašista koji su se povlačili prema Austriji.
Kako onda predsjednica Republike može obilježavati pobjedu nad fašizmom i nacizmom i istodobno proglašavati naciste, fašiste i njihove saveznike borcima za "slobodu i neovisnost"?
To je previše, čak i za Kolindu Grabar Kitarović.
Zloduh zajedništva
Previše je apelirati u jučerašnjem priopćenju na "promicanje duha zajedništva", pa onda izjednačavati fašiste i antifašiste kao borce za slobodu. Današnja Hrvatska izborila je svoju slobodu kao sljednica antifašizma, a ne fašizma. Slobodu je bilo nemoguće tražiti uz Hitlera i Mussolinija, kao ni sredstvima koji su se oni služili.
Moderna Hrvatska, ona čiji Ustav predsjednica mora štititi i poštivati, počiva na antifašističkoj borbi. U borbi u kojoj je i njezin uzor, Franjo Tuđman, bio borac za slobodu, a ne "okupator", kako imputira Bruna Esih ili egzekutor one ustaške "slobode i neovisnosti" o kojoj govori Grabar Kitarović.
To nije samo nesnosni povijesni revizionizam, niti beskompromisno dodvoravanje ustaškom biračkom tijelu - koliko god ga ima - već je ovakav pristup predsjednice države uvreda za hrvatski antifašizam, za hrvatski Ustav, za sliku Hrvatske u svijetu.
Ovakvo predsjedničino pozivanje na "slobodu i mir" samo provocira nove sukobe i razdore.
24sata.hr/.../...
- Dan pobjede nad fašizmom proglasio je Staljin i obilježava se 9. svibnja.
- Dan Europe je 9. svibnja i nema nikakve veze sa završetkom II. svjetskog rata.
Nema na čemu, i drugi put.
U kontekstu obnove Europe, tada razorene ratom i trajno podijeljene, Robert Schuman bio je uvjeren da se ne smije ponoviti pogreška iz Ugovora iz Versaillesa: „izoliranost Njemačke… zatočene u sustavu ograničenja i zabrana… pogoršala je nezaposlenost i time pogodovala nastanku najzanesenijeg i najopasnijeg nacionalizma u našoj modernoj povijesti.“
Za održavanje miroljubivih odnosa između nekadašnjih neprijatelja i obnovu njihovih gospodarstava nužna je, dakle, nova institucionalna struktura – gospodarskog karaktera, ali s političkom svrhom. Cilj je postići „jaču koheziju, uzajamni nadzor omogućen kroz izravnu i stalnu suradnju te ispreplitanje interesa i inicijativa.“
Time je predložena zajednička kontrola proizvodnje ugljena i čelika, temelja ratne industrije. 9. svibnja danas se smatra danom rođenja Europske unije.
Mislim da čak ni ti nisi toliki moron da nastaviš tvrditi kako Dan Europe 9. svibnja nema nikakve veze sa završetkom II. svjetskog rata.
Nema na čemu, ali ponoviš li ovu glupost i drugi put neću se upustiti u raspravu s povjesničarom Hasanbegovićevo g formata.
Kao što si i sam napisao, to je obljetnica datuma kad je tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predstavio deklaraciju kojom je predloženo stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik.
Da je to predstavio 13. lipnja, taj dan bi bio Dan Europe.
Mir u Europi – počeci suradnje
Cilj osnivanja Europske unije bio je okončanje učestalih i krvavih međususjedskih ratova koji su kulminirali Drugim svjetskim ratom. Od 1950. Europska zajednica za ugljen i čelik počinje gospodarski i politički ujedinjavati europske zemlje kako bi se osigurao trajan mir. Šest država osnivačica su Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska.
A peaceful Europe – the beginnings of cooperation
The European Union is set up with the aim of ending the frequent and bloody wars between neighbours, which culminated in the Second World War. As of 1950, the European Coal and Steel Community begins to unite European countries economically and politically in order to secure lasting peace. The six founding countries are Belgium, France, Germany, Italy, Luxembourg and the Netherlands.
La pace in Europa – gli albori della cooperazione
L’Unione europea viene posta in essere allo scopo di mettere fine alle guerre frequenti e sanguinose tra paesi vicini, culminate nella seconda guerra mondiale. Negli anni Cinquanta la Comunità europea del carbone e dell’acciaio comincia ad unire i paesi europei sul piano economico e politico al fine di garantire una pace duratura. I sei membri fondatori sono il Belgio, la Francia, la Germania, l’Italia, il Lussemburgo e i Paesi Bassi.
Je li ti dosta na tri jezika? Na slovenskom i ostalim jezicima možeš pročitati s ovog linka:
europa.eu/.../history_sl
S moje strane ovo je kraj rasprave o okolnostima osnivanja EU. Ostale postupke u slučaju nastavka "rasprave" prepuštam adminu.
Ja pišem o točno određenom danu, spomen danu nazvanom "Dan Europe" koji se obilježava 9. svibnja, na dan kad je tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predstavio deklaraciju kojom je predloženo stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik. Iako neki smatraju da je tako, ni sam Schuman a ni jedan drugi izvor ne potvrđuju da je taj datum ikako vezan s datumom kada je kapitulirala nacistička Njemačka. Taj datum nema veze sa datumom kapitulacije Njemačke a još manje s datumom završetka 2. svjetskog rata. Samo slučajnost jer dan pobjede na taj datum proglasio je Staljin a očekivati da se Schuman ili bilo tko drugi u Europi pri odabiru nekog datuma orijentirao prema praznicima komunističkog carstva zla, uslijed buktećeg Hladnog rata je previše čak i za ovo trollište.
Dendi nadalje trola zamjenom teza pisanjem o Europskoj uniji, koja tada (za njegovu informaciju) nije postojala niti kao koncept.
Podsjećam, ja sam pisao o točno konkretnom datumu, Danu Europe. Dendi trola (vrijeđajući usput) o Europskoj uniji.
Dok mi Dendi ili netko drugi ne predoči neki konkretan link na dokument iz kojeg je jasno vidljivo da je Robert Schuman namjerno svoju deklaraciju predstavio upravo na 9. svibnja s mišlju na dan završetka 2. svjetskog rata u Europi (što bi opet bilo nemoguće jer je rat u Europi završio 8. svibnja kapitulacijom Njemačke), ostaje da sam u srazu činjenica (opet) pobijedio.
Drago mi je da ovu iz svemira očitu zamjenu teza "nije nitko primjetio" (da sam ja tako nešto napisao, oooo u roku dok kažeš "svatko ima pravo biti drugačiji" odmah bi se zalijepio prvo Snob, pa Dendi, pa RDx, pa gost...), što govori u prilog mojoj tezi da su "komentatori" na neki način pod zajedničkom kontrolom.
Citat Dendi:
A ti si i tužibaba?
Cilj osnivanja Europske unije bio je okončanje učestalih i krvavih međususjedskih ratova koji su kulminirali Drugim svjetskim ratom.", a za datum početka procesa ujedinjenja radi ostvarenja navedenog cilja - ne ponovile se ratne strahote Drugog svjetskog rata - uzet je dan kad kad je tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predstavio deklaraciju kojom je predloženo stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik. Molim administratora da ukoni komentar hranitelja tuljana pod naslovom malo činjenica kako bi uklonjeni bili i svi odgovori na njega, a koji su s obzirom na temu članka off topic. Uključujući i ovaj.
»Osim prijedloga Vladi, razgovarat ću s dužnosnicima i investitorima. Obećala sam biti prvi hrvatski gospodarski diplomat, a tu zadaću dosta dobro izvršavam«, istaknula je predsjednica Grabar-Kitarovi ć.
novilist.hr/.../...
A ovog njenog obećanja u noći izbornog trijumfa svi se sjećamo. I znamo da smo se za vrijeme njenog mandata skotrljali na zadnje mjesto EU
Pročitajte više na: 24sata.hr/.../... - 24sata.hr