Teatar apsurda

Korisnička ocjena:  / 6
LošeNajbolje 

donacijaKako Grad Mali Lošinj može primiti u vlasništvo nešto od nekoga tko nije vlasnik, hvaliti se tim poklonom i biti zahvalan donatoru? Pomorsko dobro kao opće dobro na kome nema mogućnosti stjecanja vlasništva, privatna tvrtka će predati u vlasništvo Gradu Malom Lošinju? Iako je to pravno i logički nemogući scenarij on će se stvarno dogoditi u Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu. Jadranka hoteli će pokloniti Gradu Malom Lošinju pomorsko dobro i za to će dobiti zahvalnost gradske vlasti 

Počašćeni smo joj jednom predstavom gradskog vijeća u režiji gradskih stručnih službi. Predstavu nismo gledali ali nam ju je prepričao portal Otoci.net. U izvještaju o raspravi 5. točke dnevnog reda, usvajanju proračuna za 2018. godinu, na amandman vijećnika Dubravka Devčića da se sredstva predviđena za pokroviteljstva sportskih manifestacija u iznosu od 200.000 kuna rasporedi klubovima ze redovni rad, pročelnica odbija prijedlog s obrazloženjem da je tih 200.000 kuna već ugovoreno pokroviteljstvo velikih događaja! Kako je moguće raspolagati sredstvima i obvezivati se unaprijed prije nego li je proračun usvojen, nitko nije pitao niti se itko potrudio to objasniti. No to znači da gradske službe rasplažu proračunom unaprijed prema vlastitim odlukama koje vijećnici kasnije imaju samo potvrditi. Usvajanje proračuna je dakle samo puka formalnost kojom se potvrđuju ranije donesene odluke tijela i osoba koje za to nisu ovlaštene. 

Ali tu apsurdima nije kraj. Takav je i sam proračun za 2018. godinu. U II. rebalansu proračuna koji je bio na dnevnom redu prije usvajanja ovogodišnjeg proračuna utvrđeno je da će proračun za 2017. godinu biti 74,5 milijuna kuna. U prijedlogu proračuna za 2018. predviđaju se prihodi veći za tridesetak milijuna kuna. Čemu zahvaliti takav rast proračuna? Dio tog spektakularnog rasta čine kapitalne donacije tvrtke Jadranka hoteli d.o.o, u iznosu od 10.570.000 kuna. Na tvrdnju vijećnika Devčić da se prema Zakonu o proračunu donacije kao namjenski prihodi uplaćuju u proračun, te da bi sredstva namijenjena uređenju rasvjete i šetnice trebala biti uplaćena u proračun, pročelnica Jović odgovara da "investitor može biti i netko drugi, ako ima suglasnost jedinice lokalne samouprave, te da u tom slučaju netko može izgraditi komunalnu infrastrukturu i predati je u vlasništvo Gradu. Pitali smo i Ministarstvo graditeljstva, te nam je odgovoreno da postupamo ispravno". Odgovor kao iz vica.

Na primjedbu vijećnika da donacija mora biti uplaćena u proračun pročelnica tvrdi da ne mora jer investitor može biti i netko drugi, ako ima suglasnost jedinica lokalne samouprave. Kakve veze ima uplata novca u proračun s tvrdnjom da investitor može biti i netko drugi pročelnica se - opet - nije potrudila objasniti.

Stav da "investitor može biti i netko drugi, ako ima suglasnost jedinice lokalne samouprave" prejudicira i suglasnost grada. Na temelju kojeg zahtjeva, u kojem pravnom postupku i u kojem aranžmanu će tu suglasnost Jadanka hoteli dobiti ili su je već dobili nije poznato ali prema rezolutnom stavu pročelnice Jović to je gotova priča. Na tvrdnju vijećnika da donacija mora biti uplaćena u proračun, pročelnica Jović tvrdi da investitor može biti i netko drugi, a da je tome tako potvrdilo je, kaže, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. No više bi značilo da je prenijela mišljenje Ministarstva financija ili mišljenje Državne revizije. Bilo bi zanimljivo vidjeti dokument Ministarstva graditeljstva kojim potvrđuje mišljenje pročelnice Jović da donacija ne mora biti uplaćena u proračun grada. Takvo mišljenje Ministarstva graditeljstva relevantno je koliko bi vrijedno bilo mišljenje Ministarstva financija da Jadranka hoteli smiju popločavati pomorsko dobro. Nema sumnje da bi u slučaju potrebe pročelnica Jović bila u stanju ishoditi i takvo mišljenje.
Stavom kojim tvrdi da je popločenje šetnice komunalna infrastruktura pročelnica Jović također obamanjuje vijećnike. Popločenje kuhinje, dnevnog boravka, terase, dvorišta, balkona, okućnice, staze ne predstavlja izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture. To je jednostavno samo popločenje.

Doniranje pomorskog dobra?
No apsurdi ni tu ne prestaju. Pročelnica Jović javno, pred vijećnicima tvrdi da će Jadranka hoteli nakon što se izgradi objekt komunalne infrastrukture (koji to nije ali, da ne cjepidlačimo) predati u vlasništvo gradu. E, tu sad nastaju izvjesni logički i pravni problemi. Šetnica koju Jadanka hoteli planiraju popločiti je na pomorskom dobru na kome nema mogućnosti stjecanja vlasništva. Šetnica je u katastru i zemljišnim knjigama upisana kao put na pomorskom dobru (k.č.13337/4 k.o. Mali Lošinj). Lako provjerljivo. Postavlja se pitanje kako može Jadranka koja nije vlasnik šetnice (na pomorskom dobru) predate u vlasništvo Gradu šetnicu koja nije njena. Kako netko tko nije vlasnik može predati u vlasništvo nekome nešto čega nije vlasnik problem je onoga koji poklanja -Jadranka hotela. Ali kako Grad Mali Lošinj može primiti u vlasništvo nešto od nekoga tko nije vlasnik, hvaliti se tim poklonom i biti zahvalan donatoru? Pomorsko dobro kao opće dobro na kome nema mogućnosti stjecanja vlasništva, privatna tvrtka će predati u vlasništvo Gradu Malom Lošinju? Iako je to pravno i logički nemogući scenarij on će se stvarno dogoditi u Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu. Jadranka hoteli će pokloniti Gradu Malom Lošinju pomorsko dobro i za to će dobiti zahvalnost gradske vlasti.

Vijećnik Devčić je izrazio sumnju da je proračunom predviđena doncija od 10,5 milijnuna kuna Jadranka hotela stvarna donacija. Je li sumnja vijećnika Devčića opravdana? Iznos navodne donacije od 10.570.000 kuna neće bit uplaćen u proračun Grada Malog Lošinja nego će investitor izvesti radove prema vlastitom projektu, vlastitim odabirom materijala, po njemu izabranim izvoditeljem i po cjenama koje sam ugovori, a sve to će se prikazati kao donacija Gradu Malom Lošinju. Tako izvedene radove "donirati" će Gradu Malom Lošinju kao dugotrajnu imovinu. No Pravilnik o proračunskom računovodstvu i računskom planu definira vrste imovine. Kao nefinacijsku imovinu Pravilnik razlikuje neproizvedenu i proizvedenu dugotrajnu imovinu. Materijalna imovinom u smislu Zakona o proračunu je ona nad kojom proračun ili proračunski korisnici imaju pravo vlasništva. Šetnica na Čikatu čije popločenje (i javna rasvjeta) bi prema prijedlogu proračuna bila donacija Jadranka hotela d.o.o. u iznosu od 10.570.000 kuna - nalazi se na pomorskom dobru. Dakle nije u vlasništvu Grada Malog Lošinja. Kako Grad Mali Lošinj može primiti kao donaciju nešto što ne može postati njegovo vlasništvo? Proizvedena dugotrajna imovina je npr. prevozno sredstvo -automobil. Moželi li grad knjižiti kao donaciju automobil od donatora koji želi donirati tuđi auto? Jasno da ne može. A zašto bi mogao primiti donaciju - popločenje šetnice, koju donira netko tko nije vlasnik i koje grad ne može nikad postati vlasnikom? Budući da je ova situacija identična situacijama u istoj uvali Čikat u 2015. i 2016. godini, nameće se pitanje zašto isti investitor nije i tada donirao Gradu Malom Lošinju šetnicu/radove na šetnici ispred hotela Bellevue i hotela Alhambra. Zašto ta investicija nije bila dio proračuna za 2015. I 2016. Godinu? I laicima, bez traženje definicije u pravilnicima, samo korištenjem jednostavne i zdrave logika jasno je da bi se nešto moglo smatrati vlastitom imovinom i knjižiti da bi se moglo knjižiti kao vlastitu imovinu, mora postojati pravo vlasništva. To jedino nije jasno ekspertima u gradskim stručnim službama.

Zajedno s Proračunom grada za 2018. godinu usvjena je i Odluka o izvršavanju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu. Prema Zakonu o proračunu, na koji se pozvao vijećnik Devčić, donacije se uplaćuju u proračun uz moguće izuzetke od obveze uplate ali tada to mora biti omogućeno odlukom o izvršenju proračuna. U usvojenoj Odluci o izvršavenju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu nema takve mogućnosti. Naprotiv u čl. 9. i 10. se utvrđuje da se prihodi proračuna, dakle i donacije, uplaćuju na račun. Odlukom o izvršenju proračuna se to ne dozvoljava. Zakon i odluka kaže da se donacije uplaćuju u proračun a proračun predviđa prihode od nenovčanih donacija. Ni manje ni više nego 10.570.000 kuna. Zašto Proračun Grada Malog Lošinja za 2018. godinu nije sukladan s Odlukom o izvršenju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu pitanje je koje treba dobiti odgovor.

Budući se prema Odluci o izvršenju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. utvrđuje da su pročelnici upravnih odjela gradske uprave odgovorni za planiranje svoga dijela proračuna bilo bi dobro da pročelnica Jović kaže temeljem kojih činjenica je hrabro predvidjela donacije privatne tvrtke u iznosu od 10.570.000 kuna. Ima li potpisan ugovor o donaciji? Ima li garanciju banke da će to zaista biti donirano? Ili je to planirano temeljem nekog neobvezujućeg, prijateljskog razgovora? Zbog takvog planiranja donacija od 10.570.000 kuna koje nisu stvarne donacije se usvajaju razvojni programi a posljedično tome i Programi gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i Programi održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji predviđaju radove koji se inače ne bi radili jer nisu interes grada Malog Lošinja, već je to isključivo želja ili interes "donatora". Grad Mali Lošinj ima zasigurno druge priorite nego je to zamjena nove javne rasvjete na Čikatu koju je inače prije par godina financirao Fond energetske učinkovitosti ili nego je to popločenje šetnice na Čikatu. Naravno u trogodišnjim planovima ove investicije nisu ni planirane.

Politika po željama investitora
Grad ne donosi programe gradnje temeljem svojih dugoročnih planova i vlastitih politika (nema ih) već na ovaj način, isključivo prema zahtjevima investitora. Taj koncept je vidljiv i kod uređenja javne površine u Velom Lošinju ispred marketa kojeg uređuje isti investiror. Investitor donira projekt uređenja javne površine i onda grad u svoje Planove razvojnih programa i Programe gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture prema zahtjevima investitora predvidi i obveže se uložiti 4.000.000 kuna za uređenje javne površine ispred novo uređenog marketa. Tih 4.000.000 kuna (to je cca 4% ukupnog, napuhanog proračuna) bi se prije trebalo uložiti u uređenje npr, ulice Braće Vidulić, žile kucavice grada ili u ono što bi odlučilo vijeće. Ovako se ad hoc planovi serviraju vijećnicima u 12. mjesecu, netom prije usvajanja proračun. Na takav način se vijeće stavlja pred svršen čin. Ako ne želi rušiti proračun mora prihvatiti sve razvojne programe koje nam netko uvjetuje velikim donacijama - koje to u stvari i nisu. To postupanje bi se slikovito moglo opisati kao preparirajući hibrid iznuđivanja i obmanjivanja.
Postupanje gradske vlasti prilikom ovog slučaja pokazuje da se nastavlja dosadašnja politika vođenja grada. Ne postoje jasne strategije, vizije ni ideje razvoja grada. Politka se svodi na nekrtičko ispunjavanje želja investora bez vlastitih stavova o stvarnim potrebama i zahtjevima šire zajednice a sve to praćeno nevjerojatnim žarom za kršenjem vlastitih odluka, propisa i zakona. Sve to je vidljivo i na primjeru ove donacije od 10.570.000 kuna. Na žalost pokazuje se da faza šoka izazvanog sletanjem na ovaj otok velikog investitora nije još prošla. U članku Doktrina šoka je 2014. napisano: U takvoj je situaciji (šoka uvjetovanog sletanjem/dolaskom velikog investiora) sasvim moguće da su šokirani ministri, župani, državni službenici po uredima, agencijama i uredima područne samouprave te predstavnici lokalne vlasti spremni ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tolikim novcem." Zbog toga šoka se nitko ne zapita zašto netko donira uopće toliki novac i čemu to?