Mali Lošinj najbogatiji grad u Hrvatskoj?

Korisnička ocjena:  / 5
LošeNajbolje 

mjehurMali Lošinj najbogatiji je grad u Hrvatskoj, objavili su ovih dana mediji. Podatak o 11.211 kuna prihoda po stanovniku u 2015. godini pridodan je onima o vrhunskoj destinaciji koja žanje brojne nagrade, o fantastičnom razvoju i lošinjskom blistavom uspjehu kojima je hrvatska javnost obasipana protekle godine plaćenim i neplaćenim medijskim objavama. Bojana Genov je malo zagrebla ispod površine ovog podatka koji izaziva zavist »

Institut za javne financije objavio je istraživanje temeljeno na izvještajima jedinica lokalne samouprave o izvršenju proračuna za 2015. godinu, koje je, među ostalim, pokazalo da gradovi i općine uz more imaju značajno veće prihode od onih u kontinetalnoj Hrvatskoj, pa je najbogatija općina u 2015. godini bila Janjina, a najbogatiji grad Mali Lošinj. 

Zagrebe li se malo ispod površine ovih podataka koji izazivaju zavist, vidimo da se visok prihod obalnih lokalnih samouprava temelji na dva elementa: prihodima od prodaje nefinancijske imovine i prihodima od komunalnih doprinosa i naknada. Obe vrste prihoda ukazuju na građevinski bum, odnosno na turističke investicije, pa je tako najbogatija općina Janjina na turistički atraktivnom Pelješcu (s 21.756 kuna po stanovniku), ostvarila čak 68% svog proračuna od prodaje nefinancijske imovine, a prodajom nefinancijske imovine namaknuto je 32% proračuna Malog Lošinja.

Vir, drugoplasirani po prihodima među općinama, ostvario je 45% ukupnih prihoda od komunalnih doprinosa i naknada.

Oduzmemo li ove nestalne (dakle i neodržive) proračunske prihode iz ove računice, ostaje manje razloga za zavist: samo 3.992 kuna po stanovniku Malog Lošinja i više, 6.961,92 kuna, po stanovniku Janjine. Bogatstvo ovih lokalnih samouprava je, dakle, mjehur od sapunice, velik, napuhan i šaren, koji mora ubrzo puknuti. Veličini tog balona doprinosi i kreditna zaduženost, pa je Grad Mali Lošinj na zadnji dan godine za koju je proglašen najbogatijim gradom u Hrvatskoj bio dužan 14.433.605,00 kuna, čak 15% od ukupnog proračuna te godine, najvećeg i najnapuhanijeg dosad, odnosno svaki stanovnik Lošinja 1.778,41 kune za kredite koje valja otplatiti.

Blizina mora kao značajan generator prihoda za lokalne samouprave, za dio njih upravo prodaja zemljišta uz more, ukazuje na konačni čin privatizacije nekad zajedničkog, komunalnog vlasništva, zemljišta i nekretnina u turistički atraktivnim područjima. Bilo bi zanimljivo imati uvid u ekonomske pokazatelje i projekcije koje su pri ubrzanoj rasprodaji vodile donositelje političkih odluka, kad bi ti podaci postojali. Bez tih analiza, možemo ustvrditi da su velike ambicije lokalnih političkih elita, udružene s nesposobnošću da namaknu bespovratna sredstva europskih fondova, dovele do odluka o prodaji, koje mogu zadovoljiti političke i privatne ambicije te biti odskočne daske za dobre startne pozicije na izborima i pri imenovanjima.

Budući da građane sljedećih, predizbornih mjeseci, očekuje bombardiranje podacima o investicijama, javnom standardu i ostalim uspjesima lokalnih šerifa, koji će se svi odreda kandidirati za dalje vođenje njihovih financija i upravljanje javnim prostorom, nije naodmet pogledati na koji je način utrošen novac iz ovog rekordnog proračuna i na koji je način poboljšan javni standard.

U odnosu na prethodnu, 2014. godinu, u kojoj je proračun iznosio tek 73% rekordnog proračuna 2015. godine koji je proslavio Mali Lošinj kao najbogatiji grad u Hrvatskoj, porasli su izdaci za javnu upravu i administraciju za 8%, 31% za kulturu (novi muzej!), 1% za sport i tehničku kulturu te 1% za vrtiće, 7% za otplate kredita i zajmova, 109% za poticanje razvoja turizma (najveći je trošak ove stavke sufinanciranje oglašavanja avioprijevoznicima). 26% porasle su subvencije poduzetnicima i 20% potpore poljoprivrednicima, ukupno čak 965.047,24 kune poticaja gospodarstvu. Povećani su troškovi prostornog uređenja za 25%, održavanja komunalne infrastrukture 27% i za vodoopskrbu čak 170%.

Superhik reforme
Za škole izdaci su u odnosu na 2014. godinu smanjeni 16%, za razvoj civilnog društva 13%, za zdravstvo i socijalnu skrb 7% te za održavanje stambenog fonda i stanogradnju čak 62%.

Trendovi javne potrošnje Grada Malog Lošinja slijede trendove vidljive i u podjeli kolača na državnoj razini, koje je hrvatska javnost već slikovito nazvala Superhik reformom, a koji ukazuju na smanjenu društvenu solidarnost prema ranjivim skupinama te na snažnu podršku poduzetnicima. Dakako, za lošinjski proračun vrijedi ograda da promatrano razdoblje od dvije godine nije dovoljno da pokaže dugoročne trendove.

Ono za što nije potrebno biti ekspert niti iskusni planer, a što uostalom priječe i zakonske odredbe i dobivaju se packe od revizora u njihovim izvještajima, to je trošenje novca kojemu je izvor prodaja nefinancijske imovine na tekuću potrošnju. Pojednostavljeno i jasno svakome, nije baš mudro novac od prodaje zemlje ili nekretnina rasprčkati na ono što je vrijednost kratkog daha. Što je, dakle, učinjeno u Malom Lošinju?

Za nabavu nefinancijske imovine utrošeno je 22.311.690,96 kuna, što čini 76% od iznosa dobivenim od prodaje imovine, pretežno zemljišta. Dijelom novca pokriven je gubitak prošle godine, dio prenesen u ovu, čiji izvještaji tek slijede. Šteta je što Grad Mali Lošinj svoje financijske dokumente objavljuje samo na tri razine detaljnosti, a ne poželjnih pet, pa je teško dokučiti što konkretno sadržavaju formulacije kao dodatna ulaganja za ostalu nefinancijsku imovinu ili ostala nematerijalna imovina. Baš zbog gore navedene logike o tome što je mudro, a što nije činiti novcem od prodaje zemljišta kao neobnovljive vrijednosti, valjalo bi da ambiciozni gradski dužnosnici i poslenici detaljnije objasne građanima je li novac od prodaje nefinancijske imovine potrošen ili investiran.

Zašto se uopće u ovom tekstu nabraja toliko brojeva, uglavnom i većini dosadnih podataka iz dosadnih dokumenata? Zato jer su podaci iz istraživanja za dobrano odmaklu godinu iza nas objavljeni kao vijesti koje odražavaju sadašnjost. Novinski naslov „Mali Lošinj najbogatiji grad u Hrvatskoj" odražava uzdignuće tek jednog mjehura od sapunice, napuhanog i šarenog u tom jednom mjerenom trenutku. Je li neki grad bogat i koliko, ne pokazuje niti izdvojen trenutak nekog istraživanja baš kao niti raskošno osvijetljen grad predprazničnih dana, nego stabilnost i održivost u odnosu prihoda i rashoda gradskog proračuna.

Zato i navođenje proračunskih podataka i trendova nije tek ukazivanje na jednostavno intrpretirane informacije, nego poziv građanima da aktivno promišljaju javne politike koje određuju ne samo kvalitetu života danas, nego i održivost postojećeg standarda.

Autorica je lošinjska koordinatorica projekta Participativno budžetiranje: građani nadziru lokalni proračun, provođen u partnerstvu Zelene Istre iz Pule, udruge Eco Pan iz Karlovca i IDEM i ja iz Malog Lošinja, financiran sredstvima EU, koji ima za cilj podignuti kapacitete i motiviranost građana za sudjelovanje u i nadgledanju kreiranju proračuna.