Vila Karolina dobila novog vlasnika

Korisnička ocjena:  / 5
LošeNajbolje 

karolinaVila »Karolina«, impozantno zdanje u jednoj od najljepših uvala na Jadranu, lošinjskom Čikatu,koju je 2003. godine tvrtka Jadranka d.d. prodala talijanskom poduzetniku, preprodana je zasad još neimenovanom ruskom naftašu za 12 miljuna €, izvješćuje Novi list.

Vila »Karolina«, impozantno zdanje u jednoj od najljepših uvala na Jadranu, lošinjskom Čikatu, dobila je novog vlasnika. Ovaj put vila je zapela za oko zasad još neimenovanom ruskom bogatašu, koji je kako se priča u dobro obaviještenim krugovima na otoku, jedan od vlasnika naftne kompanije, a ugovor o kupnji je praktično okončan i sada su u tijeku još samo neki detalji oko papirologije. Za gušt vlasništva komadića Mediterana kakav je nekada bio, bogati Rus izdvojio je čak 12 milijuna eura! Ruski naftaš, kažu, »na prvu« se oduševio kad je vidio »Karolinu«, impresionirala ga i povijest te zanimljive građevine, a odluku o kupnji definitivno je donio nakon što je razgledao njenu unutrašnjost. Tako se otvorila nova stranica u dugoj povijesti ove lošinjske vile, koja pobuđuje maštu. Naime, uz »Karolinu« se od njenih temelja raspredaju romantične priče.

»Karolina« je druga po redu izgrađena vila na Čikatu. »Nekada se zvala Carola, a 1898. godine projektirao ju je bečki arhitekt K. von Wiedenfeld za budimpeštanskog parajliju Josefa F. Lovasyja«, pisao je dr. Branko Fučič u kulturno -povijesnom putopisu »Apsyrtides«. Mr. Julijano Sokolić u turističkoj monografiji »Lošinj« piše da su uz Karolinu vezane zgodne priče o tajnovitim ljubavnim sastancima austrougarskog cara Franje Josipa i prelijepe glumice bečkog Burgtheatra Katarine von Schratt. Još je zanimljivije da je cara Franju Josipa s Katarinom von Schratt upoznala sama carica Elizabeta, poznatija kao carica Sissi, upravo s nakanom da se zbliži s njezinim mužem, jer je bila u fazi kada je splasnula ljubav prema odveć zaposlenom caru, koji je upravljao golemom zemljom od 50 milijuna ljudi.

Već vanjski izgled zgrade ukazuje da je projektirana po mjeri ugode i uživanja, a tako je obnovljena 2005. godine, kada se za njen novi sjaj pobrinuo talijanski političar, utemeljitelj regionalističke stranke Progeto NordEst i uspješni poduzetnik Giorgio Panto iz Regie Veneto. Inače, talijanski drvni poduzetnik, specijaliziran za tikovinu, Karolinu je kupio od tvrtke Jadranka d.d. 2003. godine za milijun eura, a u njeno uređenje je utrošio znatno veći novac. Tada se govorilo da se talijanski poduzetnik odlučio na kupnju nakon što se njegova supruga oduševila vilom tijekom jednog od posjeta Lošinju. Nažalost, Panto nije stigao uživati ni u vili ni boravcima na Lošinju, jer je nedugo nakon što je obnovljena, tragično preminuo u helikopterskoj nesreći, nakon jednog rizičnog manevra u laguni Venecije, nasuprot otoku Crevan. Stradalom talijanskom industrijalcu nije bilo pomoći, dobio je smrtonosni udarac u glavu, a kako su tada izvijestili talijanski  mediji, tragičnom stradavanju oca svjedočio je njegov sin, koji se nalazio na plovilu sa svojim prijateljima nedaleko mjesta nesreće. Giorgo Panto umro je 26. studenoga 2006. u šezdeset petoj godini.

Obitelj očito nakon njegove smrti nije nalazila zadovoljstva ni interesa uživati u vili »Karo-lini«, koja je s mnogo ljubavi i pažnje restaurirana, kao i okolni objekti i park, koji je hortikulturno obnovljen na zasadama nekadašnjeg parka, kojeg krase agave, oleandri, palme. Ružičasta ljepotica mami poglede prolaznika pa se većina njih zadržava kraj visoke ograde i vrata od kovanog željeza i s oduševljenjem promatra zdanje u kojem će zasigurno uživati i novi ruski vlasnik. Rusima je povijesni Čikat očito vrlo atraktivan, nedaleko »Karoline« nalazi se i impozantna vila »Saborka«, koju je, prije nekoliko godina, od našeg poslovnog čovjeka također kupio ruski državljanin.

Dom radnicima i utočište prognanicima

Najmanje romantično razdoblje bilo je u socijalističko vrijeme, kada su aristokratsku zgradu koristili sezonski djelatnici poduzeća »Jadranka«. »Karolina« je bila i dom izbjeglicama za vrijeme Domovinskog rata. Za lošinjsku tvrtku, ulaganje je bilo previsoko, objekt u takvom stanju nije bio profitabilan, pa je uprava donijela odluku o prodaji, što kod dijela otočana nije naišlo na odobravanje. S druge strane, u »Jadranki« su odluku objašnjavali poslovnom politikom po kojoj je tada bilo odlučeno da se zgrade i objekti koji nisu u funkciji prodaju. Pozitivnim su smatrali i to što je vila prodana uspješnom talijanskom industrijalcu, koji je imao i dugoročne poslovne planove vezano za otok i Hrvatsku, ali sudbina je očito umiješala prste i pobrkala intimne i poslovne planove talijanskog poduzetnika.

Zaštitni znak Lošinja

Čikat je zaštitni znak Lošinja. Ova uvala, koja je u jednom svom dijelu zaštićena doslovno od svih vjetrova, mjesto je na kojem se uvijek iznova potvrđuje čudo ljepote prirode. Čikat svoj današnji plavozeleni sklad ima zahvaliti vizionarima s kraja 19. stoljeća, naročito Lošinjanu, profesoru Ambrozu Haračiću (1855. - 1916.), pod čijim su vodstvom 1886. godine zasađene prve sadnice bora koje su danas stoljetna šuma. Na najisturenijem rtu uvale Čikat, nazvanom rt Anuncijata, po zavjetnoj crkvici Navještenja Blažene Djevice Marije nalazi se crkva koju krase slike jedrenjaka, zavjeti pomoraca nakon preživljenih brodoloma i zahvale za sretan povratak s dalekih putovanja. Lošinjske žene s tog su rta ispraćale i dočekivale brodove, pa i danas pomorci s Lošinja ploveći kraj Anuncijate zatrube na pozdrav, čuvajući tako priču i uspomenu na dugu lošinjsku pomorsku tradiciju, piše Ira Cupać Marković.