Skupiti hrabrosti i suočiti se s istinom

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

pozarPredsjednik Savjeta udruge "Eko Kvarner" Vjeran Piršić, uputio je otvoreno pismo premijeru dr. Ivi Sanaderu povodom havarije turskog broda "Und Adriyatik". Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,

obraćam Vam se u ime udruge “Eko Kvarner” kao i mnogih drugih udruga s Jadrana, povodom nedavne havarije turskog broda "Und Adriyatik" pored istarske obale.

Tijekom proteklih dana konzultirali smo niz referentnih stručnjaka s međunarodnim iskustvom, te Vam možemo reći da svi dijele istu bojazan da postoji više nego realna opasnost da se iz tog nesretnog događaja neće izvući sve potrebne pouke, te da će Republika Hrvatska i sljedeću havariju na Jadranu dočekati nedovoljno spremna, kako po organizacijskoj i tehničkoj opremljenosti, tako i po uvježbanosti ljudstva.

Više je razloga za tu bojazan. Kao prvo, čini nam se nespornim da Republika Hrvatska uopće nije bila spremna za ovu nesreću. Manjkavost opreme, neobučenost vatrogasnih snaga za gašenje požara na otvorenom moru, kao i neobjašnjivo kašnjenje u angažiranju na mjestu havarije potrebnih sredstava, činjenice su već do sada više puta iznesene od strane samih učesnika akcije spašavanja. Najviše zabrinjava što se očite manjkavosti u sustavu zaštite Jadrana već sada pokušavaju “sakriti pod tepih”.

Svaka državna administracija, pa i ova kojoj ste Vi na čelu, ima sklonosti ne priznavati i prikrivati vlastite greške i propuste. U ovom slučaju to se ne smije dopustiti, jer je u igri nemjerljivo veliki ulog, a to je Jadran. Jer, ako predstavnici državnog aparata ne skupe dovoljno hrabrosti i odgovornosti, te i dalje budu uporno tvrdili da nije bilo nepripremljenosti i grešaka s naše strane (a toga je bilo po tvrdnjama većine učesnika spašavanja), možemo biti sigurni da se propusti neće otkloniti. Sljedeća pak havarija može za sve nas koji živimo na moru i od mora imati katastrofalne posljedice, kako po okoliš tako i za ljude.

Nesporno je naime da se ovakve nesreće na Jadranu po zakonima vjerojatnosti mogu očekivati i u budućnosti. Pri čemu, za razliku od ove kada se dogodio vjerojatno najpovoljniji mogući scenarij, možemo očekivati i daleko lošije uvjete za sprečavanje katastrofe. Mora se konstatirati da se ova havarija dogodila u vrlo povoljnim vremenskim uvjetima, radnim danom, na ipak bolje opremljenom sjevernom Jadranu, te da je u ovom slučaju havariran ro-ro brod, a ne sirovom naftom prekrcan tanker.

Drugi mogući (možda i najgori mogući) scenarij je da se usred turističke sezone, za vrijeme kada je i većina nadležnih na godišnjem odmoru, dogodi havarija na jednom od tankera koji plove Jadranom (godišnje preko 400 za Trst, 250 za Veneciju, 70 za Omišalj...). Zamislimo da se ta havarija dogodi usred Jadrana, npr. pored Palagruže, po nepovoljnom vremenu, možda i preko vikenda. Osim velike štete za ekosustav u slučaju jačeg izljeva nafte, mogli bismo i zaboraviti na turizam kroz dugi niz godina.

Za potrebe daljnjeg razmatranja vrlo je korisno referirati se na sličan incident koji se dogodio prije 5 godina, na havariju tankera „Prestige“. Veoma je zabrinjavajuće usporediti taj slučaj sa slučajem turskoga broda, zbog sličnosti grešaka pri postupanju nadležnih. “Prestige” je španjolska mornarica odvukla na otvoreno more, jer ga niti jedna lokalna zajednica nije željela primiti u “luku spasa”. Isto se dogodilo i sada u Istri. Posljedice havarije “Prestigea” su poznate: nafta je zagadila nekoliko stotina kilometara obale Francuske, Španjolske i Portugala umjesto nekoliko kilometara sigurnog zakloništa.

Nevjerojatno je bilo slušati potpuno neistinite tvrdnje nadležnih o postojanju 30-tak “mjesta zakloništa” na istarskoj obali, kada je svima jasno da kod nas ne postoji niti jedna “luka spasa”, po definiciji iz direktive Europske komisije. Trenutni sustav mjesta zakloništa sa samo naznačenim mogućim zakloništima, bez pripremanja samih lokacija i - što je još puno važnije - bez pripremanja domicilnog stanovništva na moguću žrtvu, cijeli koncept čini u potpunosti promašenim. Jer, vjerujete li Vi, gospodine predsjedniče Vlade, da bi havarirani tanker pored Palagruže na obale svoga otoka (sa ciljem razumnog žrtvovanja dijela, a ne cijele obale) primili “ad hoc” obaviješteni stanovnici Visa, Hvara ili Šolte? Vjerojatnije je da bi to odbili, kao i sada Istrani.

Treba napomenuti i da se u slučaju atlantske obale radilo o uglavnom pjeskovitoj obali, te se zagađenje moglo mehanički ukloniti s pijeskom. Kako bi to bilo kod nas, na našoj životom bogatoj stjenovitoj obali, bolje je i ne zamišljati. Dobar primjer skrivanja problema i izbjegavanja odgovornosti je i javno iznesena tvrdnja da nije bilo nikakvog zagađenja okoliša kao posljedice havarije turskoga broda. Svatko od nas je na snimkama mogao vidjeti gusti crni dim koji se dizao nekoliko stotina metara u vis sa zapaljenog turskog broda. Budući da je osim samoga broda gorilo i dvjesto kamiona sa teretom, sigurno je da su u okoliš ušle velike količine dioksina i drugih otrovnih plinova, te je tvrdnja da nije došlo do zagađenja okoliša negiranje svih postojećih spoznaja o štetnim posljedicama spaljivanja otpada, pogotovo automobilskih guma.

Brod je u biti bio pokretna spalionica otpada, bez filtera. Dodatno moramo upozoriti na opasnost da se rasprava o ovom slučaju odvija u (pre)uskom krugu referentnih stručnjaka. Problem je u tome što u Hrvatskoj u akademskoj zajednici i na institutima djeluje niz poznatih znanstvenika kojima se apsolutno ne može osporiti stručnost, ali neki njihovi postupci i radovi izazivaju zabrinutost. Pri tome prvenstveno mislimo na skandalozne događaje oko pomalo već zaboravljenog projekta “Družba Adria” i Studije utjecaja na okoliš za taj projekt. U toj studiji uporno se izbjegavalo analizirati najgori mogući scenarij pomorske havarije, što je uporno zahtijevao predsjednik Komisije za ocjenu Studije Nenad Mikulić (sadašnji voditelj pregovaračkog tima za okoliš).

Nije sporno učešće mnogih (za izuzetno visoki honorar angažiranih) znanstvenika u pisanju Studije, već način na koji su je branili pred Komisijom i manipulativne teze koje su se tom prilikom iznosile. Jedna od osnovnih njihovih teza bila je da je velika havarija tankera uz sadašnji stupanj sigurnosti na Jadranu praktički nemoguća, te tvrdnja da je RH u potpunosti sprema za havariju tankera većih razmjera. Jedan poznati ekspert, koji često nastupa u javnosti desetak je puta u medijima ustvrdio da RH ima 35 km brana za slučaj havarije na moru, što je u očitoj kontradikciji s problemom prikupljanja samo 2 km brana u ovom slučaju.

Treba li i dalje vjerovati takvim stručnjacima? Ne, jer smatramo da se znanstvenicima, koji već godinama relativiziraju opasnosti od moguće havarije tankera na Jadranu (te za takav slučaj izrađuju stručne podloge) ne smije prepustiti ekskluzivna briga za Jadran, već da treba angažirati daleko veći broj nezavisnih eksperata, od kojih mnogi rade i van RH, ali su uvijek voljni pomoći.

Također, i u civilnom društvu u Hrvatskoj već dugi niz godina djeluje niz školovanih predmetnih eksperata koji su spremni uključiti se i volonterski dati svoj doprinos. Jer, Republika Hrvatska (koja očito nema dovoljno opreme za kvalitetnu zaštitu od havarija) zasigurno ima najvažniju komponentu, a to su ljudi. Hrvatska još uvijek ima stručne i visokomotivirane pomorce koji su, ako ih se dobro organizira i uvježba, najbolja garancija kvalitetnog odgovora na sve ugroze na Jadranu. Dobro uvježbana Obalna straža, dobro ustrojena dobrovoljačka Pomorska straža nisu nedostižan cilj, čak ni u ovom mandatu Vlade kojoj ste Vi na čelu.

U razgovoru s mnogim pripadnicima ratne mornarice, policije i lučkih kapetanija uočili smo njihovu visoku motiviranost i spremnost da pojačaju svoje napore, ali i frustriranost sa sadašnjim nedorečenostima. Smatramo da je također neophodno da se zaštiti Jadrana pristupi integralno, sa svim našim susjedima. Važnost takvog integralnog pristupa ilustrira i potvrđena(!) činjenica da je havariranom turskom brodu prvi pristupio i onudio pomoć avion talijanske obalne straže (identifikacijski kod Manta 1002), i to već prije 7 sati ujutro, nekoliko sati prije hrvatskih snaga. Iako se ta informacija pokušala zataškati, smatramo da se te činjenice i ne treba sramiti (osim mnogih talijanskih ribarica koje su prigodno bile u ZERP-u), jer se ekološka katastrofa nikada ne zaustavlja na političkim granicama.

Zbog svega navedenog smatramo neophodnim da se o ovoj nesreći povede široka društvena rasprava, jer smo sigurni da dijelimo mišljenje mnogih hrvatskih građana ako ustvrdimo da sukladno zakonu od strane resornog ministra Kalmete osnovano Povjerenstvo za ispitivanje uzroka te havarije uopće nije dovoljno.

Smatramo da je neophodno skupiti dovoljno hrabrosti i suočiti se s istinom, ma koliko ona političkom oportunizmu (pre)često sklonim birokratima i znanstvenicima bila nepodobna. Zaključno, još jednom apeliramo na Vas da i u ovoj prilici pokažete odgovornost i državničku mudrost, te da omogućite široku javnu raspravu sa ciljem da se iz ove havarije izvuku odgovarajuće pouke, te da analiza cijelog slučaja omogući podizanje stupnja zaštite Jadrana na onu razinu koju zahtjeva trenutno vrlo ozbiljna situacija.