Rezervat dupina nije zoološki vrt

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

Dupin Novi list u svom online izdanju donosi reagiranje udruge Eko Kvarner, ogranak Cres-Lošinj na napis Branka Šuljića objavljen pod naslovom "Spasimo dupina, a otočki čovik neka krepa". Reagiranja kojeg potpisuje Andreja Gregorina u tiskanom izdanju za naše područje nije objavljeno.

Čitatelji Novog lista sa Lošinja mogli su zapaziti da spomnutog reagiranja nema u tiskanom izdanju lista, premda je objavljeno online.

Stoga ga objavljujemo u obliku u kakvom ga je autorica uputila uredništvu:

REAGIRANJE NA TEKST "SPASIMO DUPINA, A OTOČKI ČOVIK NEKA KREPA" AUTORA B. ŠULJIĆA OBJAVLJEN 06.06.2007. U NOVOM LISTU

 

Branko Šuljić "narodni tribun"

Novinar B. Šuljić napisao je tekst "Spasimo dupina, a otočki čovik neka krepa" u kojem se kritički osvrnuo na činjenicu da je Ministarstvo kulture prošle godine u dijelu cresko-lošinjskog arhipelaga proglasilo preventivnu zaštitu u kategoriji posebnog rezervata (rezervat dupina), te istovremeno iskoristio priliku progovoriti o građevinskim radovima koji se trenutno odvijaju na Osoršćici na otoku Lošinju, kritizirajući pri tome rad otočkih ekoloških udruga.

Tako bi trebala zvučati uvodna rečenica svakog reagiranja, ona uljuđena rečenica koja opisuje objekt referiranja. Međutim, već na samom početku postoji problem: riječ novinar može čitatelja navesti na pomisao da se radi o osobi koja barata činjenicama, riječ kritičnost može ga asocirati na argumentiranu raspravu, a riječ tekst na suvislo strukturiranu jezičnu tvorevinu. A to je u ovom tekstu dvojbeno.

Kao što to naslov svojim stilom i dijalektalizmom nagovješćuje, autor je na sebe preuzeo ulogu narodnog tribuna. A narod su u ovom tekstu ponajviše utjelovili "žitelji Nerezina". Ne Mjesni odbor Nerezina, ne neka udruga, nego narod kao populistička i ideološka konstrukcija. Upravo se oni pitaju "zašto zaštitnici prirode šute sada kada se drastično devastira Osoršćica". Autor, uživljen u ulogu barda, poetski podcrtava mišljenje puka i objašnjava da "netaknutu prirodu nemilosrdno ruju bageri" kako bi probili cestu do vrha zbog gradnje antenskog tornja i transformatorske stanice.

Budući da za sugovornika imam  "žitelje Nerezina", a ne neku udrugu ili mjesni odbor, nisam sigurna kome uputiti savjet da se idući puta prvo informira o našem radu kada odluči o njemu javno progovoriti. Tako mi jedino preostaje da neidentificiranim "žiteljima Nerezina" poručim da ne postoji zakon koji im brani da reagiraju na nepravilnosti uočene u vlastitom okruženju, te da ekološke udruge ne posjeduju monopol nad rješavanjem ekoloških problema.    

Branko Šuljić ne čita novine u kojima piše 

Što se tiče autora teksta B. Šuljića mogu reći samo slijedeće: da dotični gospodin čita novine u kojima piše onda bi znao da je 2. lipnja 2007. u Novom listu objavljen tekst u kojem piše kako je Eko Kvarner ogranak Cres - Lošinj reagirao na radove na Osoršćici investitora  INA-e.

To znači da smo uputili prijavu državnoj tajnici za inspekcijske poslove, građevinskoj inspekciji Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u Malom Lošinju, Rijeci i Zagrebu, tražili očitovanje od Ureda glasnogovornice, INA-e i Grada Malog Lošinja, tražili uvid u građevinsku dozvolu od Središnjeg državnog ureda i o svemu obavijestiti ministricu Matulović - Dropulić.

Nije na meni da prosuđujem da li smo poduzeli malo ili puno, o tome neka odluče čitatelji, međutim, to što smo poduzeti sigurno nije "ništa" o kojem govori gospodin Šuljić.

Nakon što smo uočili da je INA promijenila datum i urudžbeni broj na obavjesnoj ploči kako   bi uskladila početak radova s datumom kada je građevinska dozvola postala pravomoćna, Eko Kvarner je uputio četiri požurnice na već navedene prijave, tome pridodao zahtjev urbanističkoj inspekciji da izvrši nadzor nad građevinskom dozvolom, te se ponovo obratio Uredu glasnogovornice i ministrici. I to ne zato jer posjedujemo skribomanske sklonosti, nego zato jer je to jedini način da nam javni istupi budu argumenitirani, a ne strukturirani oko ideoloških konstrukcija i poetskih slika.

Svatko tko se želi informirati o naporima koje ulažemo u zaštitu Osoršćic može o tome čitati na stranici građanske inicijative http://www.volim-losinj.org/.

Branko Šuljić  nije čitao ni Zakon o zaštiti prirode

Nakon što je konstatirao da aktivisti ništa ne poduzimaju na zaštiti Osoršćice, autor teksta lucidno zaključuje kako je to zato jer je u pitanju "interes jakog gospodarskog lobija". Po tome ispada da aktivisti napadaju samo nejake i nemoćne, nešto kao djecu i starce u svijetu gospodarstva i politike, ali nikada velike igrače. Tako su već žrtvovali "interese ribara, malih brodara i brodograditelja" zalažući se za proglašenje rezervata dupina.

Da je gospodin Šuljić barem prolistao novine u kojima piše sigurno bi uočio naslov Ministarstvo obrane i INA nelegalno grade na otoku?, pa bi znao da trenutno radimo ne samo na preispitivanju legalnosti radova INA-e, nego i legalnosti radova Vojne luke Kovčanje u malološinjskom zaljevu. Eko Kvarner ne zanima da li je devastator privatna osoba, tvrtka ili državna institucija, nas zanima da li sustav funkcionira. A vrlo često ne funkcionira.

U dijelu teksta u kojem se govori o rezervatu dupina upozorava se kako rezervat u sebi krije zamke i opasnosti za razne djelatnosti. Konstatira se kako su samo rijetki "zavirili u Zakon o zaštiti prirode", pa se navodi kako rezervat za dupine predstavlja "najstroži oblik zaštite" u kojem neće biti ribarenja, turističke plovidbe, gradnje na obali. 

Zaista, samo su rijetki zavirili u Zakon o zaštiti prirode, međutim, među njima nije i autor ove tvrdnje. Najstroži oblik zaštite ne prestavlja posebni rezervat, nego strogi rezervat (čl.10), a činjenica da netko apodiktički može nabrojati oblike djelatnosti koje se neće moći odvijati u rezervatu dupina, iako pravilnik o načinu korištenja prostora još nije donesen, govori o njegovim vizionarskim sposobnostima.

Nudi se i jedan vrlo interesantan podatak zbog čega ne treba proglasiti rezervat dupina:  dupini, naime, "ne znaju čitati", pa neće moći shvatiti da je čovjek samo njima namijenio određeni prostoru u moru. Ako je to argument protiv proglašenja rezervata, ja imam argument za njegovo proglašenje: otvorimo tečaj za opismenjavanje dupina, ipak su na glasu kao vrlo inteligentne životinje.

Branko Šuljić objavljuje u krivoj rubrici

Autor teksta odbacuje i pomisao da jedini rezervat za dupine na Mediteranu može postati važan dio turističke ponude. Kako bi obezvrijedio tu mogućnost koristi se empirijskom metodom: nakon uvjeravanja da će vidjeti dupine, čak je dva puta isplovio do prostora za koji se tvrdi da je njihovo stalno prebivalište, čekao je nekoliko sati, ali nije vidio niti jednog dupina.

Što reći o osobi koja je u stanju povjerovati da će na otvorenom moru sigurno vidjeti dupina, nego da je, u najboljem slučaju, naivna. Kao što se za turističkog djelatnika koji je u stanju takvo nešto obećati može reći da sigurno nije naivan.

Rezervat dupina nije zoološki vrt, dakle ne radi se o strogo kontroliranoj situaciji u kojoj čovjek dominira nad drugim živim bićem. Upravo je ovakvo antropocentrično poimanje "suživota" čovjeka i prirode rezultiralo cijelim nizom ekoloških problema koji čovječanstvu trenutno dolaze na naplatu.

Na kraju teksta autor je zaključio da dupinima, kao i većina živih stvorenja u prirodi, ne treba nikakva posebna zaštita jer se "znaju pobrinuti sami za sebe".

Svatko tko želi provjeriti apsurdnost ove tvrdnje neka zaviri u Crvenu listu objavljenu 2004. godine u Bangkoku povodom Svjetskom kongresa za očuvanje prirode: zbog devastacija prirodnih staništa uzrokovanim prvenstveno destruktivnim ponašanjem čovjeka moglo bi izumrijeti oko 16 000 životinjskih i biljnih vrsta.

Populistički i neargumentirani javni istupi dio su naše svakodnevnice, međutim, problem nastaje kada se objavljuju u dnevnim novinama u rubrici  . Po mojoj procjeni za njih ima mjesta u novinama, ali u rubrici  plaćeni oglasi.

Oprema i podnaslovi: administrator