Studenčić, birokratski reality show, 2. epizoda

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

ImageU prvoj epizodi bilo je govora o devastaciji uvale Studenčić i obavještavanju nadležnih institucija, a sada slijedi nastavak priče, epizoda o reakciji sustava. Ovoga puta dopustila sam si malo pjesničke slobode i povukla paralelu s načinom na koji je ta ista birokracija godinama probavljala devastaciju jedne druge uvale na otoku Lošinju.

Ljudi zaslužuju političare i institucije kakve imaju, pa da vidimo što smo to mi zaslužili.

MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA

Deset dana nakon što sam uputila prijavu Upravi za inspekcijske poslove u Rijeci i Malom Lošinju dobila sam obavijest građevinske inspektorice V. Žuže da je temeljem naše predstavke o bespravnim radovima u uvali Studenčić dana 22.3. 2007. izdano rješenje o uklanjanju zemljanog i kamenog materijala s pomorskog dobra u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Kratak osvrt na prošlost: krajem 2005. godine u uvali Ružmarinci bagerom je izdrobljeno cca 70 m stijena, nasipan građevinski materijal i izgrađen plato na pomorskom dobru; ista inspektorica devastaciju je proglasila čišćenjem uvale, a prijavu proglasila anonimnom kako me ne bi morala obavijestiti o obustavljanju inspekcijskog postupka; rješenje o uklanjanju nasutog materijala donesen je tek nakon dolaska više inspekcije iz Zagreba (pet mjeseci nakon prijave).

Nakon ovakve blamaže čovjek bi očekivao jezuitsku pravovjernost, međutim, stare navike ne nestaju tako lako. Tako neke od čestica koje se spominju u obavijesti o postupanju nisu bile predmet naše prijave, a one koje su bile predmet prijave nisu uopće spomenute.

Ne spominje se podizanje kaznene prijave protiv investitora, iako se radi o devastaciji zaštićenog obalnog pojasa.

Dana 4.3.2007. na gradilištu nije bilo oznake o zabrani radova za koju se u dopisu tvrdi da je postavljena nakon inspekcijskog nadzora. Kada bolje razmislim ne sjećam se da sam tijekom svih ovih godina ikada vidjela takvu oznaku u uvali Ružmarinci. Kod nas kao da postoji sekta ili banda "nepoznatih počinitelja" koji kradu table.  

Pošto dopisu nije priloženo originalno rješenje morala sam ga zatražiti od službenika za informiranje u Zagrebu.

Sve u svemu, opet novi upit i fotodokumentacija, ovaj puta adresiran i na višu inspekciju u Zagrebu.

Ipak, reći će netko, barem je izdano (nekakvo) rješenje o uklanjanju bespravne gradnje, sada smo na korak do cilja. Zapravo smo korak do novog problema: rješenja kod nas, valjda zbog pogodne birokratske klime, pokazuju izuzetnu dugovječnosti.

Recimo, prvo rješenje za uklanjanje bespravnih gradnji u uvali Ružmarinki izdano je 8. 5. 2003. godine, a bageri Ministarstva došli su tek u travnju 2006. godine. I to ne zato jer su smatrali da im je dužnost ispoštovati dokument koji su sami donijeli, nego zato jer im je netko dovoljno uporno ponavljao da bi to trebali napraviti. Devastacija se, naravno, cijelo vrijeme nastavila.

Rješenja investitorima određuju rok za uklanjanje ovisno o zahtjevnosti bespravne gradnje (obično 15 do 30 dana), zatim slijedi zaključak o dozvoli izvršenja u kojem se investitora obavještava da će uklanjanje izvršiti ugovorni izvođač Ministarstva o njegov trošak.

Tako je za bespravne gradnje investitora kamenolom "Brdo Kušć" u uvali Artatore tijekom tri godine izdano sedam rješenja o uklanjanju bespravnih gradnji, odnosno sedam zaključaka o dozvoli izvršenja. Bageri Ministarsva dolaze u travnju 2006. godine, uklanjaju dio bespravnih gradnji, investitor preuzima obavezu da će ukloniti ostatak, što mu, naravno, ne pada na pamet,  pa djelatnici Ministarstva ponovo dolaze u srpnju 2006. godine, te bagerima i interventnom policijom obogaćuju lošinjsku turističku ponudu.

Zato treba sasvim ozbiljno razmisliti i o mogućnosti da molić i plato u uvali Studenčić prije nestane zbog dizanja razine mora uslijed globalnog zatopljenja, nego provođenjem rješenja od strane investitora ili Ministaratva.

LUČKA KAPETANIJA

Lučka kapetanija, Ispostava Mali Lošinj izdala je 23. 2. 2007. rješenje o zabrani radova na pomorskom dobru u uvali Studenčić jer investitor nije posjedovao građevinsku dozvolu i koncesiju.

I u slučaju devastacije pomorskog dobra u uvali Ružmarinci lučka kapetanija je u kratkom roku izvršila nadzor i napisala rješenje o platou izgrađenom bez potrebne dokumentacije.

Ovdje je problem drugačije prirode: iz rješenja je vidljivo kako u trenutku njegova pisanja još nije bilo molića, a to znači da su se radovi nastavili i nakon zabrane lučke kapetanije.

Prije nekoliko godina došlo je do preraspodjele ingerencija između lučke kapetanije i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva: lučkoj kapetaniji preostala je obaveza konstatiranja zatečenog stanja, a MZOPUG izdavanje operativnih rješenja. A za rješenja MZOPUG već smo rekli kako su sklona hibernaciji koja može potrajati godinama.

Ponekad ta hibernacija potraje toliko dugo koliko je bespravnim graditeljima potrebno da naknadno legaliziraju izgrađeno.