Zakon šutnje o jadranskom podmorju

Korisnička ocjena:  / 1
LošeNajbolje 

nafta1Pola godine nakon što je počelo njuškanje svjetskih korporacija po dnu našeg podmorja, Ministarstvo gospodarstva drži u tajnosti sve dokumente vezane uz dovođenje u Jadran moćnih naftnih zagađivača. Europski parlament uveo je pak obavezu procjene utjecaja na okoliš za seizmička istraživanja, nekoliko mjeseci nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša ustvrdilo kako isto nije potrebno za "Spectrumove" akcije u Jadranu, upozorava portal H-alter.org.

Seizmička istraživanja europskog podmorja u potrazi za naftom i plinom stvaraju zagađenje bukom te će se morati podvrgnuti procjeni utjecaja na okoliš. Time je u srijedu odlučio Europski parlament unaprijediti Direktivu o procjeni utjecaja na okoliš. Nažalost, ova odluka Europarlamenta stiže prekasno da bi se odnosila na istraživanja Jadrana koje je od rujna prošle godine provodila norveška tvrtka Spectrum. Ta je tvrtka posao snimanja cijelog podmorja hrvatske strane Jadrana dobila bez javnog natječaja, a postupak koji uzrokuje ekstremno zagađanje bukom na koje su morski sisavci izuzetno osjetljivi proveden je bez ikakve procjene utjecaja na okoliš, pod krinkom znanstvenih istraživanja. 

Podsjetimo, zvučni topovi koji se koriste pri seizmičkom istraživanju proizvode zvuk ubrizgavanjem zraka u vodu pod velikim pritiskom, obično usmjerenom prema morskom dnu. Uobičajeno je istovremeno koristiti i dvadeset topova dok istraživači slušaju odjek. Pulsiranje zvučnih topova može prodrijeti tisuće kilometara pod zemljinu površinu, a svaki top uključuje se svakih desetak sekundi, često i tijekom svih 24 sata, stvarajući zvuk jačine od 240 decibela. Seizmički zračni topovi generiraju i veliku količine otpadne buke koja ne koristi industriji, ali šteti morskom životu. Proizvode i snažan puls koji također šteti morskom životu. Na zahtjeve više okolišnih organizacija iz Hrvatske i inozemstva, kao što su Zelena akcija i OceanCare, da se provede procjena utjecaja na okoliš, iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode su se pravdali kako tako nešto nije obavezno po zakonu. Međutim, to ne znači da je u ovom slučaju osjetljivi ekosustav Jadrana bio primjereno zaštićen, što je upravo potvrdila odluka Europskog parlamenta.

Ministarstvo je tek izdalo mjere predostrožnosti smatrajući kako se njihovom primjenom "mogu izbjeći svi značajni negativni utjecaji istraživanja na ciljeve očuvanja." Revizija Direktive o procjeni utjecaja na okoliš znači, međutim, da ovakvo opravdanje MZOIP-u više neće prolaziti i da će se sada uz obavezu procjene utjecaja na okoliš za bušenje u podmorju dodati i obaveza provođenja ovog postupka za sve pripremne postupke koji uključuju bilo koji oblik seizmičkih aktivnosti.

"Ova odluka je jako zakašnjela i jednostavno neophodna. Europa još uvijek zaostaje kada je riječ o pravilnim procjenama utjecaja, transparentnim konzultacijskim procesima i reguliranju naftne industrije", komentirala je Sigrid Lüber, predsjednica OceanCarea, međunarodne organizacije koja je organizirala online akciju slanja prosvjednih pisama hrvatskim vlastima zbog neprovođenja procjene utjecaja na okoliš za Spectrumova istraživanja, a bavi se kampanjom za smanjenje podvodne buke i u drugim mediteranskim zemljama.

Osim izrazite manjkavosti okolišnog procesa, cijela priča o navodnoj "maloj Norveškoj" skrivenoj ispod površine modrog mora, obilježena je izrazitom netransparentnošću Ministarstva gospodarstva. Još 26. rujna, prije gotovo pola godine, zatražili smo od Ministarstva gospodarstva uvid u ugovor sa Spectrumom, međutim, unatoč žalbi koju smo uputili Povjerenici za informiranje sredinom listopada nikakav odgovor do danas nismo dobili. Povjerenica je zaključkom od 30. prosinca naložila Vrdoljakovom ministarstvu da riješi zahtjev u petnaest dana. U međuvremenu Spectrum ne samo da je započeo, nego je i dovršio snimanje. Potom je Ministarstvo gospodarstva raspisalo natječaj za konzultanta za odabir modela koncesije koji je dobila britanska tvrtka IHS Global. Putem Zakona o pravu na pristup informacijama zatražili smo uvid u ponudu i ugovor s ovom tvrtkom, međutim, kao i sa Spectrumom, i ovdje vlada zakon šutnje. Ministarstvo gospodarstva nam je poslalo odbijenicu pravdajući se na tri stranice Zakonom o javnoj nabavi. Na odbijenicu smo uputili žalbu, ali kako je pravo sporo, za očekivati je da će prije u Jadranu osvanuti Exxon, Shell ili neki drugi naftni monstrum prije nego javnost dobije na uvid u ijedan od ovih dokumenata.

Naime, već krajem veljače Vrdoljak se hvalio kako je koncesijski model odabran, a izdavat će se koncesije na trideset godina za 29 blokova na koje će podijeliti Jadran.

U međuvremenu je, krajem siječnja, Sabor prihvatio i Zakon o osnivanju Agencije za ugljikovodike, a krajem veljače predstavljena dosad uglavnom nepoznata Barbara Dorić kao privremena predsjednica uprave te agencije koja će izdavati dozvole za eksploatacije nafte i plina. Dana 10. ožujka u toj je Agenciji za ugljikovodike otvoren "data room", "soba" sa seizmičkim podacima iz Jadrana. Prošloga je tjedana Vlada donijela i odluku o osnivanju Stručnog povjerenstva za provođenje natječaja za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. U povjerenstvo su imenovani kao predsjednik ministar Vrdoljak, pomoćnik ministra financija Zlatko Grabar, Barbara Dorić, Josip Borak, predsjednik Uprave Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, Nina Perko iz Ministarstva pomorstva, prometa i veza, Ljiljana Bošnjak iz Ministarstva graditeljstva i Domagoj Stjepan Krnjak iz Ministarstva zaštite okoliša, a natječaj će biti raspisan već sljedeći mjesec.

U medije se svako toliko puštaju spinovi o ogromnom bogatstvu, neviđenom prosperitetu koji nekog čeka i enormnom interesu svjetskih kompanija, međutim, jedino što je zasad činjenica jest da se proces neuobičajeno brzo odvija, da se od javnosti kriju informacije o dogovorima koji se sklapaju, a da je standard brige za Jadran već ozbiljno srozan odmah na početku. Naime, Europski je parlament presudio da nije dovoljna razina brige za okoliš ne provoditi procjenu utjecaja na okoliš za seizmička istraživanja. Osim nedovoljne brige za Jadran kao naš deklarativno najdraži resurs, netransparentnost i zavjet šutnje u kojem se cijeli proces odvija, ostavlja prostor za spekulacije što se ovdje uistinu događa, je li primaran javni interes ili punjenje nečijih džepova nauštrb zajedničkog dobra. Ne bi bilo prvo put u ovoj državi da se pokaže da je upravo riječ o potonjem.

H-alter.org