Teror srednjovjekovlja

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

 

autodafeNe krše li crkva i desna opozicija Zakon o suzbijanju diskriminacije kada se ovako bjesomučno suprotstavljaju dijelu zdravstvenoga odgoja u kojemu će osnovnoškolci učiti da je homoseksualnost zdrav izbor? Je li baš tako očito da je neotuđivo pravo roditelja odgajati djecu onako kako oni misle da treba? Je li uistinu demokratski pozivati na »javnu raspravu« o znanstveno utvrđenim činjenicama?

Sve su to, dakako, retorička pitanja.

Zapanjujuća je odlučnost kojom je crkva krenula upropaštavati budućnost djece svojih vjernika. Istina, svačije je pravo da uime vlastitih uvjerenja oteža život vlastitome djetetu – milijuni to neprestano čine – ali najmanje što pristojna zemlja djeci mora osigurati jest znanje, odsustvo straha, zadovoljstvo samima sobom, hrabrost i slobodu da jednom odaberu sama. 

Na zadnje noge podigle se crkva i desnica jer će školarci učiti da je homoseksualizam i svaki seksualni izbor koji ne šteti drugome prirodan i zdrav odabir. »Nametati teze da je homoseksualnost prirodna stvar, da je homoseksualan i heteroseksualan način života jednak, ne samo da nije za nas prihvatljivo, nego i protuprirodno«, izjavio je u Saboru HDSSB-ov Dinko Burić, inače liječnik. Tom je izjavom Burić prekršio Zakon o suzbijanju diskriminacije, jer je diskriminatorno za bilo koji nenasilan ljudski izbor tvrditi da je »protuprirodan«. S druge strane, nismo još od Burića čuli smatra li »protuprirodnim« lijepiti ljudima selotejpom usta, ubijati ih i bacati u Dravu.

Crkva i desnica tvrde da novouvedeni zdravstveni odgoj narušava neotuđivo pravo roditelja da odgajaju djecu kako oni misle da treba. Jasno je, međutim, da to roditeljsko pravo nije neograničeno, niti da smije biti neograničeno.

autodafe1Vjerojatno postoje ljudi koji misle da njihovoj djeci škola nije potrebna – bismo li im trebali omogućiti da to pravo i ostvaruju? Vjerojatno postoje ljudi koji misle da žene treba mlatiti, a djecu još i više , kako bi ovaj svijet bio mjesto u kakvome oni žele živjeti. Bismo li im trebali dopuštati da tako odgajaju vlastitu djecu?

Predrasuda o neotuđivome pravu roditelja na odgoj vlastite djece uzrokovala je mnoga zla. Ne tvrdimo time da bi država trebala imati pravo potpuno ukinuti pravo na obiteljsku privatnost – takvi su se pokušaji pokazali podjednako pogrešnima – ali valjda bi znanstvene činjenice trebale biti granica koju roditelji u odgoju ne bi smjeli prelaziti – naročito kada je o spolnosti i zdravlju riječ.

Dolazimo tu do zahtjeva za »javnom raspravom« o zdravstvenome odgoju u školama, zahtjevi koji navlači krinku demokratskoga. No hoćemo li otvoriti »javnu raspravu« o tome treba li prati ruke? Je li bog stvorio svijet? Jesu li ljudi ravnopravni ili ne? Jesu li ljudska prava univerzalno načelo ili ne? Jesu li homoseksualci bolesnici ili ne? Hoće li se adolescentu ruka osušiti od masturbacije? Treba zato paziti: tko poziva na »javnu raspravu« o znanstveno utvrđenim činjenicama, taj priziva teror srednjovjekovlja. Taj čini ono što crkva i desnica danas čine u Hrvatskoj.

(Boris Pavelić, Novi list)