Pokret otpora prema blagdanskoj histeriji potrošnje

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

 Koliko smo deklarativni, a koliko je "globalno" iskren rad, u krajnjem i stav, prema zaštiti prirode, borbi za zdrav i čist okoliš, štednji energije i prirodnih resursa, najbolje se pokazuje u predbožićnom periodu, a s kulminacijom u novogodišnjoj noći. Rastrošnost i ponašanje tipa pijanog milijunaša-jednom se živi prihvaćaju gotovo svi, pa makar samo na nekoliko dana, pišu elektroničke novine za civilno društvo i urbanu kulturu Zamirzine.

U Hrvatskoj se tek naslućuje tihi, pojedinačni glas otpora građana prema histeriji potrošnje u posljednim danima tekuće, kalendarske godine. Ali u susjedstvu već je drugačije: Austrijanci su ove godine sa njihovih božićnih sajmova izbacili američku priču Djeda Božićnjaka sa bocom Coca Cole, istovremeno uvodeći likove iz starih legendi: prvo Santa Nicolaus, odnosno Sveti Nikola, onda Christkindel, a božićno-novogodišnjem dekoru pokušali su dati neki arhaičan stil, lišen plastičnih figurica koje pjevaju jingle bells.

 Građanske inicijative protiv blagdanske potrošnje

 Gdje je nestao mali Isusek na slamici u štalici (umjesto božićne čestitke) . . .

 U Europi i SAD-u već nekoliko godina aktivna je neformalna grupa pod zajedničkim imenom "Buy nothing day", odnedavna pojačana pokretom "Buy Nothing Christmas". Njihov je cilj vratiti među ljude izvorne običaje božićnog vremena. Za sada su njihove akcije usmjerene prema javnosti, s pozivom da smanji kupovanje bezveznih božićnih poklona i bezvrijednih stvarčica koje u većini završavaju na smeću već u prvim danima siječnja.

Kanađani i Evropljani u Britaniji, Francuskoj, čak i u Italiji prihvatili su pozive građanske inicijative Buy Nothing Christmas, pa podupirući jedni druge, otvorili blogove i forume o temama poput ozelenimo svoj božić, neću kupiti ništa novo, 100 dolara za poklone spremam u svoj džep, ili forum sličan "second shopu", gdje se razmjenjuju ideje, savjeti i pokloni temeljene na 3+1R – reduce, recycle, reuse, rethink.

U ime smanjenja globalnog zatopljenja

0 Zanimljiv je i koristan ad hoc pokret protiv novogodišnjih iluminacija i svijetlećih predmeta, organiziran u New Yorku, koji se ubrzo proširio i u Evropu. Cilj grupe građana i nekoliko "električara" je upozoriti i konačno smanjiti broj svijetlećih lampica kojima su pretprana domaćinstva u gradovima. Da bi dokazao njihovu štetnost, Buildings Technology Center of the Department of Energy’s Oak Ridge National Laboratory objavio je još prošle godine podatke koliko troše božićne lampice. Naprimjer, 100 žica sa 100 malih žaruljica koje trepte tijekom prosinca potroše između 4,65 i 6,43 WAT struje, što za prosječnog stanovnika New Yorka iznosi povećanje računa za struju za 136 USD, a Havajca oko 160 USD mjesečno.

Osim neprirodnog, umjetnog i opasnosnog osvjetljavanja okoliša, emitiranje topline iz ogromne količine svijetlećih tijela postavljenih na krovove, fasade, ulice i vrtove, podiže mikrotemperaturu za "nezamjetnih 1-2 stupnja". No, ako se uzme u obzir ono što navode protivnici uporabe božićnih električnih svjetlucavih ukrasa, da se dužina upotrijebljenih žica za iluminacije mjeri u milijunima metara a komadi mini-žaruljica u milijardama, može se zaključiti da toplina koju zajednički emitiraju u "noćno nebo" zaista utječe na zatopljenje: makar na topljenje snijega leda u naseljima i urbanim sredinama!

Gomilanje blagdanskog smeća

Veliki svjetski gradovi, uključujući svakako i hrvatske, upravo za vrijeme prosinca pokazuju svoju neodrživost, a i neprincipijelnost kada je u pitanju zaštita okoliša. U vrijeme blagdana često pucaju energetski sustavi, vodoopskrba, transport, a na kraju obavezno i komunalne službe. Tome su nažalost podjednako krivi i stanovnici kao i gradske uprave. Svjesni učestalih božićno-novogodišnjih infrastrukturnih kolapsa, pojedine nevladine organizacije, ustanove i pojedinci u velikim europskim gradovima pokušavaju utjecati na "široke mase" da svoje jednokratno predprazničko razmišljanje promijene u smjeru shvaćanja posljedica.

 Poziv upućen Britancima Not another rubbish Christmas, odaslan je kako bi se smanjilo 3 milijuna tona komunalnog smeća, kojeg London proizvede tijekom blagdana. Gotovo pola te količine su ukrasi za bor, plastika, plexiglas, staklo, aluminijske folije i slično. Dr Martin Gibson, programski direktor Envirowise, čiji je rad pod motom "Smanji otpad, povećaj profit" usmjeren ka poduzetničkom i gospodarskom sektoru, objašnjava: Mi ne želimo pokvariti ljudima proslave i veselje, nego smatramo da uvođenje jednostavnijeg načina proslave Božića i nove godine bitno utječe na smanjenje ogromnih količina smeća. Želim poručiti ljudima da i tijekom božićno-novogodišnjih praznika i proslava zadrže principe zaštite okoliša, za koje se bore tijekom cijele godine. Male stvari, poput korištenja staklenog i keramičkog posuđa, izrade "recikliranih" ukrasa i nakita za božićna drvca, isključivanje lampica i drugih svjetlećih ukrasa tijekom dana, te pripremanje hrane u kući u vlastitom posuđu, pa i izbjegavanje pakiranja mnogobrojnih sitnih poklončića, doprinijet će smanjenju ambalažnog otpada, organskog otpada, na kraju i opasnog i nerazgradivog otpada. Garantiram da će se uz promenu ponašanja, i ljudi osjećati bolje i korisnije.

Dakle, na primjeru londonske računice nije teško izračunati koliko tona smeća zatrpa Europu nakon božnih blagdana. Milijunskih gradova ima dosta: Rim, Pariz, Budimpešta, Prag, Bon, Zagreb…

Šareni papiri, gomile papirnih čestitki i oblaci konfeta

U višegodišnjem istraživanju britanska Agencija za praktične savjete u gospodarstvu dobila je zastrašujuće podatke za svoju državu: količina šarenog ukrasnog papira za poklone potrošena tijekom blagdana doseže 83 kvadratna kilometra. Problem njegovog bacanja je što je taj papir većinom plastificiran, ili je na bazi alu folije, obojan sumnjivim bojama i slično. Gotovo se može svrstati u opasni otpad. Isti je slučaj i sa vrpcama i trakicama za vezanje: njihova "metraža" može se izraziti u milijunima.

 Snimke novogodišnjih dočeka u velikim gradovima prikazuju nebo i zemlju pokrivenu oblacima konfeta i papirnatih spirala, plastičnih balona koji nakon letenja u vis padaju pod noge slavljenika. Komunalne službe i čistači pokupe taj otpad zajedno sa svim drugim smećem, pa već spomenuta britanska agencija navodi da je prosjek količine tog uličnog smeća oko 120 tisuća kontejnera. Predbožićni dani prava su muka za britanski Royal Mail, koji se odjednom optereti sa prosječno 150 milijuna poštanskih čestitki, od kojih se na smetlištima kasnije baci 20 tisuća tona. I na kraju, neizostavne božićne svijeće i svijećice, vrtni lampioni sa "živom" vatrom, te ostali izvori plamena, računajući i vatromete, tijekom nekoliko dana u prosincu proizvedu i satelitski uočljive količine ugljičnog dioksida, čije nagomilano emitiranje utječe na ukupno stanje atmosfere.

Ručkovi, večere, ribe i purice

Milenijski ciljevi borbe protiv siromaštva i gladi u svijetu postaju bezvrijedni ako se spomene podatak da se onaj Zapadni, "civilizirani", kršćanski dio svijeta na Planeti toliko "oždere" da bi zbroj svih božićnih i novogodišnjih ručkova i večera poslagan u lanac, dva puta omotao zemaljsku kuglu.

Najtužnije je što se gotovo jedna trećina pripravljenje hrane na kraju baca u smeće, završava u gradskoj kanalizaciji. Podatak, opet samo iz Velike Britanije, kaže: oko 160 tisuća tona nekonzumirane hrane i ostataka završava u smeću već drugi dan nakon novogodišnjeg dočeka. Ne smije se zanemariti da je unutar prehrambenih namirnica dio bez kontrole i nadzora, jer se na tržištu nudi sve i svašta.

Na taj način su i otpaci od hrane bačeni u smeće, potencijalna opasnost za sve koji kasnije kopaju po smeću: od pasa i mačaka do velegradskih klošara. Pripremanje "običajnih" i tradicionalnih jela prouzrokuje uništavanje životinjskog svijeta, uključujući i nehumani farmski tretman životinja koje uobičajeno ljudima ulaze u prehranu: perad, goveda, svinje. Svjetske organizacije za zaštitu i prava životinja već godinama upozoravaju i podastiru brojčane podatke koliko glava padne za jedan trenutak obiteljske božno-novogodišnje večere.

 No, problem oko hrane životinjskog porijekla mnogo je dublji: rješavanje klaoničkog otpada i njegovo propisno uklanjanje riješeno je u vrlo malo europskih gradova (u odnosu na količinu konzumenata). U ruralnim sredinama, bez obzira bilo to u Francuskoj, Turskoj ili Kanadi, a da ne spominjemo Hrvatsku, otpad od klanja životinja razbacuje u okoliš, u šumarke ili u vodotokove - samo da se ne uoči i da što prije nestane iz vidokruga mesara. Tu leže uzroci boleština, bjesnoće, zaraznih bolesti, emisija dioxina, trovanja podzemnih voda.

U svečane jelovnike ubraja se povećana potrošnja vode, pa dok trećina čovječanstva pati od žeđi, opet naš "civilizirani svijet" pere suđe, pere sebe, pere bijele stoljnjake, pitku vodu propušta kroz vodokotliće. U toj vodi je nemjerljiva količina kemijskih sredstava, pomoćnika "zdravog i čistog" domaćinstva, higijene i jamca "zdravog" života. U otpadnim vodama završavaju milijuni litara masti i jestivog ulja, jer se potrošnja povećala za gotovo 40 %, a pretpostavlja se da taj "višak" završi odbačen u okoliš, kanalizaciju, otvorene tekućice ili u more.

Gdje je nestao mali Isusek na slamici u štalici (umjesto božićne čestitke)

Na kraju, kao i na početku: koliko smo dvolični kad vičemo da nam je jedini dom, planeta Zemlja, ugrožen?

Koliko smo besmisleni gurajući se u još veći razvoj, da bismo trošili još više?

0 Na kraju je i sama legenda o malom Isuseku na slamici rođenom, u noći kad su njegovi roditelji bježali od neprijatelja, koji je bio bogat i "zlatom optočen", postala dezavuirana. Čini se da ni kršćani više u nju ne vjeruju. A u što se pretvorio naš Božič pomalo je i degutantno: besplatne CD-ove s božićnim pjesmuljcima i vrećice zrna pšenice možete dobiti nalijepljene na naslovnice domaćih mainstream novina, tik uz naslov Ubio ženu i dvomjesečnu bebu, Grad poklanja 100 ručkova za beskućnike, Narkomafija u državnom vrhu i slično.

Žao mi je malog Isuseka na slamici u štalici i njegovih roditelja izbjeglica. Žao mi je što je propala poruka iz dva tisućljeća stare legende da se ljudi trebaju popraviti, biti dobri, čuvati prirodu, voljeti se međusobno, ne ratovati, ne tući, ne uništavati, ne rušiti.

Zahvaljujući omjeru srednje bogatih odnosno relativno siromašnih građana Hrvatske i onih rastrošno-bogatih, koji imaju drugačiji odnos prema priči o malom Isuseku, božićno-novogodišnje posljedice po okoliš u Hrvatskoj još ove godine neće imati ovako grozne posljedice kakve su u Europi ili SAD.

Vjerujmo i djelujmo da nam se to nikada ne dogodi!