Ugašena Novogodišnja natjecanja na Lošinju

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

ngKraj sportske i kalendarske godine redovito je pripadao podvodnim ribolovcima, a mjesto njihova okupljanja uvijek je bio Mali Lošinj. Bivalo je tako 50 godina i – više neće. Nažalost! Gasi se velika sportska tradicija, gasi se najstarije sportsko natjecanje u nas, s tradicijom neprekinutom pola stoljeća, piše Branko Šuljić u Novom listu

Na kraju ove godine u Malom Lošinju neće se održati tradicionalna Novogodišnja natjecanja u podvodnom ribolovu. Šteta! Preblag je to izraz za ovo što se dogodilo velikom i međunarodno afirmiranom natjecanju, desetljećima najvećem svjetskom natjecanju podvodnih ribolovaca, kvalitetom puno puta jačim od svjetskog prvenstva.

Najveća imena svjetskog podvodnog ribolova redovito su u prigodi novogodišnjih blagdana imala samo jedno odredište – Mali Lošinj. Više za to neće imati prilike! Možda se natjecanja danas-sutra obnove. Nikada, međutim, to neće biti ona ista novogodišnja natjecanja. Tradicija je prekinuta, počinjena je nepopravljiva šteta. Tko je kriv, zašto se tako dogodilo? Je li to uopće važno u ovom trenutku? Najgore je od svega što više nema Novogodišnjih natjecanja, Kupa gradova i Kupa zemalja, što se godinama nazivao Kup nacija. Ako je to sada uopće važno. Priča je završena, zaustavila se na broju 50.

Velika obljetnica što je lani skromno obilježena, potpuno zasjenjena prethodno održanim SP-om u istom sportu, na istoj lokaciji. Lijep oproštaj, dometnut će mnogi. Tužan, da tužniji ne može biti, odgovorit će svatko od nas koji smo vezani uz podvodni ribolov.

Komercijalizacija

Odlazit ćemo i dalje u Mali Lošinj, službeno i privatno, možda i vezano uz podvodni ribolov. Odlaziti hoćemo, ali nikada više to neće biti isto. Odlazak u Mali Lošinj na Novogodišnja natjecanja predstavljao je za sve svečanost, bez obzira na to u kojem svojstvu na njima sudjelovali. Predstavljalo je to za sve nas najljepši završetak jedne i uvod u novu godinu. I tako uvijek na kraju prosinca, iz godine u godinu, iz jednog u drugo, treće desetljeće... Osobno, a u ovakvom tužnom trenutku takav moram biti, previše sam vezan uz Mali Lošinj i Novogodišnja natjecanja. Zapisao sam 37 sudjelovanja na toj manifestaciji, 37 puta proveo blagdanske dane izvan svog doma, ali na lijepome mjestu i u dragom društvu, među mnoštvom prijatelja s Lošinja, iz Hrvatske, iz mnogih zemalja. Tko nije bio u Malom Lošinju na Novogodišnjim natjecanjima, tko ih nije doživio, ne može to razumjeti, shvatiti tu ljubav, čvrstu i neraskidivu vezu podvodnih ribolovaca i Malog Lošinja.

Politički pritisci

I što sada, koga kriviti što je okončana prelijepa priča, kakva se nikada više neće ponoviti. Ni u hrvatskom, a vjerujem, ni u svjetskom sportu. Nastupila su druga vremena, sport se maksimalno komercijalizirao. Upravo to bio je prvi korak prema definitivnom kraju, gašenju Novogodišnjih natjecanja. Negativni događaji potom su se naprosto lijepili jedan na drugi. Nepotrebno je gradirati njihovu težinu, dovoljno ih je spomenuti.

Redom, počelo je ratne 1991. godine. Koliko nam je zla rat donio... Dugo je trajalo. Kroz to vrijeme promijenile su se generacije, starija je otišla, mlađa nije imala naviku dolazaka na Lošinj, nije imala prilike spoznati njegovu privlačnost. Mislimo pritom na inozemne ribolovce, a počela se prorjeđivati i lista domaćih. Idući težak udarac lošinjskim natjecanjima zadao je matični, Hrvatski ribolovni savez. Svjetsko prvenstvo 1998. godine dodijeljeno je Hrvatskoj, s namjerom da se održi na Lošinju. Savez je prvenstvo dodijelio Zadru, bilo je tu svega, političkih pritisaka, zakulisnih igara, bilo je nemilih događanja na samom prvenstvu.

Lošinj je izgorio dugoročno, bez obzira što je desetak godina kasnije dobio Svjetsko prvenstvo. U međuvremenu, Novogodišnja natjecanja nezaustavljivo klize nizbrdo. Nije ih spasilo ni prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo. Naprotiv, još ih je dokrajčilo, tri mjeseca nakon njega najboljima se nije dolazilo na Lošinj, a i domaćin je bio organizacijski iscrpljen. Pa je i termin pomaknut dva tjedna ranije. Bilo je to natjecanje na lokalnoj razini, tek da se održi i upiše brojka 50. Krivce za propast Novogodišnjih natjecanja ne smijemo tražiti samo izvan otoka, iako je tome značajan doprinos dala gospodarska kriza, svjetska i hrvatska. Besparica pritišće organizatore, novaca nemaju klubovi za slanje svojih natjecatelja, štedljivo se ponašaju bogati inozemni savezi. Sve to, međutim, ne oslobađa krivnje domaćine, Lošinjane, sportske djelatnike iz SRD »Udica«, te čelne ljude grada i gospodarstva. I njima pripada velik dio gorkog kolača.

Udica

Nema više zanesenjaštva, ne samo u »Udici« i ne samo u podvodnom ribolovu, nego u sportu u cjelini. Nije bilo dovoljno novaca, odustajali su sponzori, domaće gospodarstvo udjeljivalo je mrvice, daleko od onoga kako je »Udica« nekada tetošena. Novogodišnja natjecanja izgubila su nekadašnji tretman, neki drugi sportovi postali su u Malom Lošinju važniji od podvodnog ribolova. Da, nekad je »Udica« bila jedina, sad ih ima mnogo koji traže svoj dio iz gradske sportske blagajne. »Udica« danas, kako govore njezini čelnici, nema novaca za organizaciju Novogodišnjih natjecanja. Tvrde, godišnja dotacija nije im dovoljna za hladni pogon. Dodatni izvori teško se pronalaze, moguće je dobiti nešto sitno, ne i velike iznose. Zar uistinu Malom Lošinju više ne trebaju Novogodišnja natjecanja? Da li je moguće da današnja generacija zaboravlja što su ona značila za grad i otok. Pamtim priče o zimskom turizmu, njegovim počecima, gradnji prvih hotela s centralnim grijanjem. Pamtim i priču o Međunarodnoj godini turizma – ona je otvorena u Malom Lošinju na Novu godinu, 1. siječnja 1967. Izračunajmo, bit će za koji dan poluokrugli jubilej. U središtu svega bili su podvodni ribolovci i njihova natjecanja. Svjetski, europski i nacionalni prvaci stajali su postrojeni na gradskom trgu, onom istom što ga danas krasi spomenik podvodnom ribolovcu. I on govori što je podvodni ribolov značio Malom Lošinju i Lošinjanima. Je li moguće da to ne znamo, ili smo zaboravili.

Novogodišnji kup

Nekorektno bi bilo u nekoga upirati prstom i pojedinačno ga imenovati krivcem za gašenje Novogodišnjih natjecanja. Nije jedan, ima ih više. Jasno, moglo bi se gradirati koliko tko u tome ima udjela. Vjerujem, prepoznat će se, neka svatko preuzme svoje dionice. Sad je kasno da se bilo što popravi. Možda se moglo pokušati, makar najskromnije, kao lani, samo da se tradicija ne zatare. Sigurno bi uskočili i barkarioli, kojih se »Udica« prije nekoliko godina odrekla i nanijela im veliku nepravdu. Oni su uvijek bili najvjerniji suradnici, najbolji prijatelji podvodnih ribolovaca. Poznajem ih dobro, vjerujem da bi u sadašnjem teškom trenutku »Udici« pružili ruku pomoći. Šteta što se nije ranije aktivirala jedna građanska inicijativa, imali su dobru ideju – održati Novogodišnji kup, makar kao na početku. Prvi Novogodišnji kup gradova održan je 31. prosinca 1960. godine sa samo četiri ekipe. Na najmasovnijem bio sam glavni sudac – 30. prosinca 1987. godine u moru je bilo 177 ribolovaca.