O rađanju zamisli o lošinjskom aerodromu

Korisnička ocjena:  / 5
LošeNajbolje 

14thPosjetitelj ove stranice pod nadimkom Lošinjan je u obliku komentara uz napis Proširenje Zračne luke Lošinj nakon sljedeće sezone izložio svoje viđenje nastanka ideje o gradnji aerodroma na Lošinju. Prenosimo komentar uz naknadno poslane fotografije.

Evo par rijeci o nastanku aerodroma Losinj.

Losinj je imao zrakoplovnu tradiciju jer je od negdje 1923 do 1943 redovno bio povezan sa hidro-zrakoplovnom vezom sa Ankonom, Trstom, Portorozom i Zadrom. Mene osobno je to inspiriralo da pokusam animirati ljude oko sebe za tu ideju da se napravi aerodrom na Losinju, ali i drugim hrvatskim otocima, jer je vazno za poboljsanje kvalitete turizma, bogatija klijentela, po devizi tko ima za jahtu ima i za mali zrakoplov da doleti brzo do svoga broda...

Moj "stari" je tada bio direktor druge marine u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji, i mislio sam da jahting klubovi i mali aerodromi imaju buducnost.Napis ao sam negdje 1980 godine clanak u tadasnjem Otockom Vjesniku sa temom:"Mogucnos ti i upotreba aerodroma Losinj" ne vjerujuci da ce se to i djelom ostvariti nakon par godina. Aerodrom Losinj je sluzbeno otvoren za Svjetskog padobranskog prvenstva 1985 godine.Tada sam pokusavao spojiti i animirati za tu ideju ljude koje sam poznavao, a koji su i zasluzni za izgradnju aerodroma Losinj, iz aerokluba Zagreb Beric, Antoljak i iz gradske uprave tadasnji gradonacelnik Losinja dr. Zorovic i direktor Losinjske plovidbe Jurekovic.

Osim velikih internacionalni h aerodroma u tadasnjoj Jugoslaviji Portoroz je bio jedini mali aerodrom toga tipa, mali, na koji su mogli slijetati stranci, a u Hrvatskoj nije bilo takvih malih aerodroma.

U cilju promocije ideje i dobijanja naklonost javnosti organizirao sam jednu od prvih izlozbi maketa 1980 godine,gdje su djeca sa Losinja i nas par starijih izlozili preko cetiri stotine maketa.

Takodjer sam docekao prvi puta Piper Cub AK Zagreb sa Antoljakom i Bericem negdje 198 . i neke, ne sjecam se datuma, gdje su sletjeli na "cunsko polje" buducu lokaciju aerodroma.

Prije toga sa tog polja je letjela samo Poljoprivredna avijacija Zagreb kada bi zaprasivala komarce. Polje je koristila vojska za obuku tako da je bilo puno iskopanih rovova i u kontaktu sa losinjskom kasarnom sam ih zamolio da te rupe popune, sto su i ucinili, jer bi to bila opasnost kod slijetanja. Bili su to dani entuzijazma, nisam cak ni imao auto da odem prije na polje nego s biciklom i dugim stapom sa krep papirom crvene boje da im improviziram kobasicu za vjetar. Antoljak je jednom prebrisao da se uvjeri da je pista bolje reci prasnjavi ravni put siguran za slijetanje i onda sletio. Vidi slike Cub-a.

Onda je organizirano skakanje padobranima za otvorenje igara SDK Jugoslavije gdje smo bili dva dana gosti Jadranke, i poletjeli smo sa Luckoga s AN-2, piloti Antoljak-Maurov ic i nas osam padobranaca, svi iskusni sa krilima i ja, i danas sam AK Zagreb-u zahvalan na ukazanom povjerenju, s padobranom T-4, moj 22. i 23. skok u zivotu. Skocili smo na nogometno igraliste na Cikatu, iz zraka jako mali cilj pogotovo za T-4 ali sam bio prvi na vratima, po meni su i radili nalet i kao sto se vidi sa ovih par fotografija doskocio sam blizu centra. Iskusni padobranci su spakirali krila na igralistu za skok slijedeceg dana za otvorenje takmicenja a ja sam sa jednim od nastavnika otisao autom na cunsko polje gdje sam pored repa AN-2 spakirao svoj T-4 za slijedeci dan.Tako da sam ponosan reci da sam prvi padobranac koji je na losinjskom aerodromu spakirao padobran, vidi fotografiju.

Povratak na Lucko u nedjelju popodne je avantura za sebe. Nakon polijetanja za Lucko smo zbog loseg vremena, magla, sletjeli na Krku i Tonci je htio da idemo u hotel i nastavimo sutradan, ali par od kolega je moralo na posao u ponedjeljak, Edo na svoje An-26 i drugi...

Odluceno je da se proba probiti do Zagreba. Sve u svemu smo se iznad mocvara, jezera, vrag ce ga znati sto, ali se podrucje zove "Crna Mlaka" izgubili i skoro da je Tonci htio da mi sa padobranima poskacemo vani a on i "Cigo" idu sami na probijanje. U jednom trenutku smo pod 90 stupnjeva presjekli auto-cestu, Tonci se vratio na nju i u brisancu zbog lose vidljivosti letio do naplatne stanice i aerodroma Lucko i sretno smo sletjeli. Sjecam se da je jedan od nastavnika tada rekao."Decki, upisite si ovaj let kao skok sa 3000 m i otvaranje na 100 m, u sali".

Beric je tragao na nasoj obali, za pogodnim mjestom u klimatskom pogledu gdje bi se padobranci iz cijele Evrope, mogli pripremati i zimi, nesto kao Zephyrhills na Floridi u to doba Meka padobranstva.
1985. godine je odrzano padobransko prvenstvo i sluzbeno je otvoren aerodrom, i do pocetka rata smo imali DASH-7 Adrian Airways-a i Dash-8 Tyroleana, nekoliko puta u tjednu vezu Ljubljana-Zagre b-Losinj, kao i za Sport-check München-Losinj i Linz-Losinj.