Godwinov zakon

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

godwinNetom je internet postao medijem koji sudionicima omogućuje brzu i sveobuhvatnu međusobnu komunikaciju uočena je jedna zakonitost internet kulture koja je po čovjeku koji ju je formulirao dobila ime Godwinov zakon. Naime, pokazalo se da što neka online diskusija traje duže, vjerojatnost da će zaglibiti u usporedbama sa nacizmom ili Hitlerom postaje veća.

Djelovanje Godwinovog pravila može se zamijetiti i u raspravama na ovome sajtu, no zbog specifičnosti povijesnog i političkog naslijeđa na ovim prostorima to pravilo djeluje u izmijenjenoj formi. Omiljeno sredstvo diskvalifikacije protivnika u nas aluzije su na komunizam i Tita, a vrlo rijetko na Hitlera i nacizam. Štoviše, ima komentara u kojima se, na primjer, zaziva nekog novog Hitlera da kemijskim sredstvima zatre negdašnje sindikalne aktiviste koji djelovanjem u civilnim udrugama "potkopavaju državu" . . .

Ovaj sajt nije izuzetak. "Revidirano" Godwinovo pravilo naprosto hara hrvatskim dijelom interneta i rijetke su dulje rasprave koje ne zaglibe u međusobnom etiketiranju sudionika komunizmom odnosno fašizmom.

Teško je reći poteže li se taj "argument" u trenutku frustriranosti zbog nedostatka pravih argumenata ili kao sredstvo tako zvane erističke dijalektike, no činjenica je da se argumenti protivnika nastoje opovrći nečim što nema veze s predmetom rasprave svodeći je na pitanje TKO je nešto rekao umjesto da se raspravlja o onome ŠTO je rekao.

U logici se lažni dokaz tog tipa naziva (latinski) argumentum ad hominem i opisuje kao omiljeni argument, točnije, pseudoargument, polemičara koji je ostao bez ikakvih argumenata.

Kad neko ne može ili ne zna pobiti argumentima tvrdnju s kojom se ne slaže, pokušava je oboriti tvrdnjom kako je onaj tko je iznosi "poznati lažljivac", "pijanac", pripadnik nepoćudne nacije, vjere, političke stranke, itd. U takvom se slučaju kaže da se koristi argumentum ad hominem (argument protiv čovjeka).

U svojoj pogrdnoj, uvredljivoj varijanti ovaj se "argument"sastoji u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava diskreditirati osobu koja je tu tvrdnju postavila. U svojoj raspravi Eristička dijalektika, vještina pobjeđivanja bez argumenata u raspravi, filozof Schopenhauer kaže: "Kad primijetimo da je protivnik nadmoćan i da nećemo biti u pravu, treba prijeći na nivo osobnog, vrijeđati, biti grub. Intimiziranje se sastoji u tome da se sa predmeta spora (jer smo tu već izgubili) prijeđe na onog s kojim se prepiremo i da se nekako napadne njegova ličnost."

Ovaj je "argument" jedno od podlijih sredstava iz arsenala logičkih smicalica kojima se ljude nastoji dovesti u zabludu. No, za utjehu i na radost svih kojim je važnije TKO nego ŠTO netko čini ili govori, ovih ćete dana na ovom sajtu moći pročitati osvrt na događaj koji pokazuje kako i živalj jedne velike i bogate europske država može postati žrtvom te zablude.