Plan za ponavljanje devastacije

Korisnička ocjena:

/ 0

Detalji: Kategorija: Plan prostora; Objavljeno Petak, 27. 10. 2006.

Prijedlog novog Prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja, koji se deklarativno profilira na načelima održivog razvoja, dobar je primjer kako je ideja racionalnog trošenje prostora podložna korekcijama ukoliko je u koliziji s nečijim privatnim interesom.

Ono što smo najavili kao mogućnost sada je realnost - Grad Mali Lošinj novim Planom prostornog uređenja omogućava ponovljanje devastacije uvale Ružmarinke i okolnog priobalja.

Luka otvorena za javni promet predviđena u uvali Ružmarinci podrazumijeva lukobran, veliki plato i cestu po trasi nedavno zatrpanog kolnog puta, dakle sve ono što je investitor "Kamenolom Brdo Kušć", neometan od lokalne vlasti i nadležnih inspekcija, bespravno gradio godinama, a Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva uklonilo tek prije nekoliko mjeseci. Ostatak uvale Ružmarinke dodatno se devastira gradnjom ceste u zaštićenog obalnom pojasu, svega petnaestak metara od mora, prema naselju Kandiji čiji se MO već očitovao protiv nje jer je smatra životno i ekonomski neutemeljenom. Interesantno je da cesta nije ucrtana kao planirana, nego kao postojeća, iako je nema, što govori i o vizionarskim sposobnostima tvorca plana.

Posebno je poražavajuća činjenica da je ponavljanje devastacije bilo za očekivati jer Ministarstvo prilikom uklanjanje bespravne gradnje u uvali Ružmarinki ne samo da nije uklonilo infrastrukturu, nego ju je, štoviše, vrlo brižno zaštitilo, o čemu svjedoče fotografije kojima raspolažemo. Time je ministrastvo jasno i nedvosmisleno prejudiciralo ovakvo prostorno-plansko rješenje.

S obzirom da u posljednja tri mjeseca niti mi niti javna glasila nismo uspijeli dobiti nikakvo očitovanje o cijelom slučaju od Ureda glasnogovornice, zahtjeve za očitovanjem uputiti ćemo organizacijama Transparency international, GONG, Hrvatski helsinški odbor i Partnerstvo za društveni razvoj. O svemuj ćemo obavijestiti i Ured Europske komisije te održati tiskovnu konferenciju u Zagrebu.

Tako se spektakularno demonstriranje moći pravne države u svega nekoliko mjeseci pretvorilo tek u paradu za medije, a priča o jednoj malenoj uvali na otoku Lošinju u dokaz našeg žalosnog društvenog i duhovnog stanja. Jer činenica da lokalne samouprave štite bespravne graditelje, da više nitko ne govori o dignitetu inspekcijskih službi, da se Ministarstvo pretvorilo u neko mitsko mjesto nedostižno onima zbog kojih postoji, postala je dijelom svakodnevnog iskustva upravo onih koji bi trebali aktivno sudjelovati u oblikovanju svog životnog prostora.

Prijedlog novog Prostornog plana i inače je u pojedinim rješenjima kontradiktoran ili čak neusklađen s važećim zakonima.

Planira se gradnja turističke žičare iz Nerezina na Osoršćicu, iako se tim istim planom područje Osoršćice predlaže za zaštitu zbog mnogih bioloških i geoloških posebnosti. Planina Osoršćica je neprocjenjivi turistički resurs otoka, a gradnja žičare i popratnih građevina trajno bi devastiralo njen osjetljivi ekosustav i nepovratno nagrdilo vizuru. Činjenica da već postoje uređene planinarske staze koje su u skladu s prirodnim okolišem, ovaj prijedlog čini još besmislenijim.

Iako je Ministarstvo kulture prije nešto više od dva mjeseca proglasilo zoološki rezervat za dupine oko dijela Kvarnerića uz otoke Cres i Lošinj, plan predlaže zaštitu u kategoriji značajni krajobraz jer on dopušta "intenzivnije zahvate u okoliš" i "neke oblike gospodarske djelatnosti". Jedna od njih sigurno je planirana marina "Biskupija" od 280 vezova u Nerezinama, a "intezivniji zahvat u okoliš" dva golema lukobrana od 630 000 t materijala koji nisu ucrtani u prijedlog Prostornog plana, iako bez njih nije moguća realizacija projekta jer uvala nije prirodno zaštićena od bure i juga.

Pokušaj smanjenja stupnja zaštite ne smatramo samo krajnje neprimjerenim, nego i kratkovidnim s obzirom na gospodarske, odnosno turističke potencijale koje donosi prvi proglašeni rezervat dupina na Mediteranu.

Kamenolomu Brdo Kušć, koji zbog bespravne eksploatacije mineralne sirovine ima zabranu rada još od 15.11.2002., novim se Prostornim planom želi omogućiti daljnja eksploatacija, iako kamenolom nije predviđen obvezujućim Prostornim planom Primorsko-goranske županije, odnosno iako je protivan Uredbi o zaštićnom obalnom pojasu jer se nalazi unutar 1000 m od mora.

Posebno zabrinjava netransparentnost predimenzionirane sportsko-rekreacione zone na Kurilama pored aerodroma. Tamo se, uz konjički sport i aerosport, planira gradnja "i sličnog" na više od 19 ha što još realnijom čini opasnost od dodatne urbanizacije pomoću izmjena i dopuna Županijskog prostornog plana. Otegotna okolnost je i što zona graniči s vrijednim poljoprivrednim zemljištem, te što su nedavno zasađeni maslinici za koje je izrađivač sugerirao da uđu u kvotu od 30 % obaveznog zelenila zone. Ovo smatramo poprilično ciničnim jer plan, barem deklarativno, poljoprivrednu djelatnost ne tretira kao ukras, nego kao bitno sredstvo revitalizacije otoka.

Prostorni plan koji se profilira kao razvojan u svojim polazištima, u poglavlju o faktorima koji ograničavaju taj isti razvoj, ističe "nedomicilno stanovništvo" i posebno "vikendaše" kao one koji "narušavaju tradicionalne vrijednosti domicilnog stanovništva".

Pitanje akulturacije tzv. "autohtonog" stanovništava vrlo je ozbiljno pitanje, pa ukoliko su izrađivači plana ovaj vrijednosni sud utemeljili samo na demografskim, a ne i na opsežnim sociološkim i etnološkim istraživanjima, možemo govoriti o predrasudi koja diskreditira i struku i plan.

Andreja Gregorina, glasnogovornica Eko Kvarnera Cres – Lošinj