Prostorni planovi javni - postupci donošenja tajni

Korisnička ocjena:  / 5
LošeNajbolje 

kurileUsvajanje dviju odluka o izradi prostornih planova na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća ponovno je pokazalo kako gradonačelnica Grada Malog Lošinja zloupotrebljava svoj položaj, krši zakone i propise koji reguliraju način izrade prostornih planova, a pri tome možda i trguje svojim utjecajem. Riječ je o odlukama o početku izrade UPU 6 - sportsko rekreacijskog centra Kurila - Liski i I. i izmjenama i dopunama UPU Čikat (UPU 13). Ako se radi o trgovanju, moneta s kojom trguje je planiranje prostora koje je u ovlasti lokalne samouprave a ne u njenoj

Nakon više od 10 godina primanja plaće za rad u gradskoj upravi gradonačelnica je već trebala naučiti da je ustavno i zakonsko pravo lokalne samouprave na prostorno planiranje, a da pravo na samoupravu građani ostvaruju preko predstavničkog tijela, odnosno gradskog vijeća, a ne preko gradonačelnice. Zašto gradonačelnica ne može ili ne želi shvatiti da je planiranje prostora pravo građana, odnosno javnosti i zašto to pravo otima od građana i privatizira ga nije baš jasno. No uskoro će se vjerojatno saznati.

Privatiziranje i skrivanje javnog postupka
Kako gradonačelnica privatizira postupke i planove donosi u tajnosti uz asistenciju Tanje Jović službenice u gradskoj upravi koja tamo radi kao nestručna osoba, te uz slijepu podršku jedanaest poslušnih vijećnika?
Po dogovoru s nepoznatim osobama pokrenula je izradu prostornih planova na način da je suprotno odredbama više zakona – zaobišvši sve koje je trebala uključiti - donijela je nacrt odluke o izradi plana i prema tom nacrtu u kolaboraciji s nadležnim županijskim upravnim odjelom provela je prethodni postupak ocjene o potrebi izrade strateške studije procjene utjecaja na okoliš za samo njoj možda poznati sadržaj plana.
Nakon što je tako sprčkala postupak ocjene o potrebi strateške studije Gradskom vijeću je bez ikakvog suvislog ili zakonom predviđenog obrazloženja predložila odluku o izradi plana iz koje se ništa ne može saznati. Iako Zakon o prostornom uređenju kaže da se odlukom određuju ciljevi i programska polazišta plana, odlukom koju je predložila gradonačelnica stvarni ciljevi plana se ne vide. Konkretno, za UPU Čikat su sakriveni stvarni razlozi naručene izmjene plana u općim ciljevima o preispitivanjima i korigiranju. U predloženoj i - naravno - usvojenoj odluci o izradi izmjena plana kao ciljevi navode se tri opće fraze o:
- preispitivanju i korigiranju broja smještajnih kapaciteta zone,
- preispitanju i korigiranju uvjeta uređenja i gradnje u zoni,
- preispitivnaju i korigiranju profile i trasa cesta i parkirališta unutar zone.

Prema riječima bivše pročelnice Tanje Jović nitko ne zna što će u tom planu biti jer bi to bilo neozbiljno (!) i jer će tek nacrt plana reći šta se u taj prostor može smjestiti. To znači da nitko ne zna što će u planu biti sve dok to izrađivači plana, Tihomir Knezić i Urbing d.o.o. ne odrede u samom nacrtu plana. Takvo tumačenje može prihvatiti samo onih jedanaest krotkih gradskih vijećnika iz redova koalicije oko HDZ-a, zakupljene koalicije IDS-HNS i gradonačelničini „oporbeni" džokeri Domac, Nekić i Barichievich. Kad bi tvrdnja Tanje Jović da se kod donošenja odluke o izradi plana „ne zna što se može u taj prostor smjestiti" bila istinita i da će to reći tek nacrt plana, to bi značilo da je prostorno planiranje u ingerenciji stručnog izrađivača prostornog plana, u ovom slučaju Tihomira Knezića. Iako predstavničko tijelo donosi odluku o izradi plana u kojoj se određuju ciljevi izrade gradonačelnica i Tanja Jović nas uvjeravaju da će o sadržaju plana odlučiti izrađivač plana.

Također bi se iz obrazloženja odluke moglo pogrešno zaključiti da se prostorni planovi za koje svi znaju da ih naručuje investitor kakav se samo poželjeti može, donose ex nihilo, t.j. da se stvaraju ni iz čega. Naime, ovi prijedlozi o izradi prostornih planova nisu započeti nečijim prijedlogom za izradu plana nego ih gradonačelnica predlaže iz čista mira, kao po kakvom nadnaravnom ukazanju s obzirom da nema nikakvog ovozemaljskog formalnog prijedloga za izradu planova. Tako za npr. ove zadnje dvije odluke o izradi dva UPU-a za koje se zna tko ih je naručio nema nigdje nikakvog formalnog prijedloga za izradu planova. Potrebu za njihovom izradom gradonačelnica obrazlaže obvezama koje proizlaze iz odredbi Zakona o prostornom uređenju, a poglavito članka 86. No taj članak govori da izrada plana počinje odlukom o izradi. Umjesto da gradonačelnica jasno kaže da se plan izrađuje jer to traži investitor, da u obrazloženju prijedloga odluke dostavi inicijativu za izmjenu plana i stručnu analizu primljenog prijedloga sa zaključkom koji opravdava početak izrade plana gradonačelnica tvrdi da se odluka o izradi planova donosi jer Zakon kaže da se planovi počinju izrađivati temeljem odluke o izradi!

Nejasno je zašto gradonačelnica ima potrebu skrivati stvarnog naručitelja plana. Skrivanje naručitelja planova je teško shvatljivo s obzirm da je legitimno pravo svakoga da predlaže izrade planova ili njihove izmjene. Tako je legitimno pravo i investitora kakav se samo poželjeti može da predlaže izmjenu UPU-a Čikat i izradu UPU 6 kako bi ostvario svoje poslovne interese da npr. poveća smještajni kapacitet zone Čikat za 1000 kreveta, da izgradi više nogometnih igrališta i da si prolagodi prometnice.

Skrivanje inicijatora i ciljeva izrade planova
Zakon o prostornom uređenju u članku 85. st. 1. navodi da svatko ima pravo inicirati izradu prostornog plana. U st. 2. istog članka se obvezuje gradonačelnika da obavijesti gradsko vijeće o svim pristiglim prijedlozima za izradu plana i navodi obvezu gradonačelniku da izradi zaključke stručnih analiza zaprimljenih inicijativa odnosno prijedloga. Iako gradonačelnica po sili zakona mora obavijestiti gradsko vijeće o inicijativi za izradu plana ona predlaže izradu, odnosno izmijenu plana a da ne kaže tko predlaže i zašto predlaže izrade konkretnih planova. Iako gradonačelnica to ne shvaća, ona time krši odredbe Zakona iz čl.85. st.2. Legitimno je i normalno da Jadranka traži povećanje kapaciteta za 1000 kreveta u zoni Čikata jer sadašnji kapacitet od 5.000 kreveta joj je premalen. Već sada koristi veći kapacitet od dozvoljenog. U kampu Čikat ima problem s kategorizacijom jer ima kategoriziran kamp Čikat s gotovo 1000 kreveta/kampera više nego li sadašnji UPU Čikat to predviđa. Tako se u čl.20. važećeg UPU-a Čikat navodi da je maksimalni kapacitet kampa 3.261 kamper a pored toga nekim čudom imaju kategorizaciju kampa za više od 3.800 kampera. Naravno u ljetnim špicama stvarni kapacitet cijele zone se „potroši" samo u kampu (bude i po 4.500 gostiju) a maksimalni kapacitet mu je u UPU Čikat određen na 3.261 a za cijelu zonu Čikata iznosi 5.000 kreveta. S obzirom da je županijskim a i prostornim planom uređenja Grada Malog Lošinja omogućen kapacitet od 6.000 kreveta za zonu Čikat logična je, a i u okviru zakonskih ograničenja o gustoći kreveta, želja i potreba za povećanjem kapaciteta. Također je legitimna i želja Jadranke da izgradi i još koje nogometno ili drugo sportsko igralište ili da se promjeni trasa prometnice kako bi mogla dalje investirati unutar zone.

Problem je samo zbog legitimnog pitanja zašto se to ne radi na jasan, javan, transparentan i zakonom predviđen način. Kako se treba pripremati odluka o izradi prostornog plana gradonačelnica je mogla vidjeti na primjeru župana Komadine u slučaju predlaganja Odluke o izradi I. Izmjena i dopuna PPPGŽ a na prijedlog istog investitora - Jadranke iz Malog Lošinja.

Prema gradonačelnici i bivšoj pročelnici Jović odlukom o izradi plana se ne odlučuje ni o čemu osim o početku izrade, a sadržaj plana će odrediti stručni izrađivač plana. Taj isti izrađivač plana će na javnoj raspravi na pitanja građana o pojednim rješenjima iz plana oprati ruke i prebaciti odgovornost na Grad, reći će da je to input Grada.

Nakon toga će isti izrađivač plana i gradonačelnica hladno i lagano odbiti sve primjedbe iznesene u javnoj raspravi.

Prijedlog tako izrađenog plana će doći pred Gradsko vijeće u kojem, prema izjavi zamjenice gradonačelnice i bivšeg predsjednika Vijeća Ante Nedića, vijećnici na takve prijedloge prostornih planova nemaju pravo amandmana - mogu samo prihvatiti ili odbiti, ne i mijenjati. Naravno da je i to laž. Naime Zakon o prostornom uređenju u čl.108. utvrđuje pravo vijećnika da amandamanima mijenjaju plan. Jasno je da će poslušna sljedba od jednaest vijećnika povjerovati u laž svoje gradonačelnice te će samo prihvatiti predloženi plan.

Prema ovakvom obrascu prostornog planiranja na „Prvom od 1000" gradski vijećnici i javnost nemaju nikakve šanse da bilo kako utječu na izradu plana niti imaju mogućnost niti razloga raspravljati o planovima, ni na početku, a ni na kraju. Na „Prvom od 1000" prostorno planiranje se provodi u uskom krugu naručitelja plana, gradonačelnice, poznatog i provjerenog savjetnika i izrađivača plana te jedanaest poslušnih vijećnika. Svi ostali su bespotrebna smetnja. Zašto se tako u tajnosti, netransparentno, a po volji gradonačelnice dogovaraju, izrađuju ili mijenjaju prostorni planovi možemo samo nagađati. Što je manji utjecaj javnosti to je veća moć gradonačelnice. A veća moć - poznato je - pruža i veće mogućnosti.

Pouzdani izrađivač planova kao hodajući sukob interesa
Iako je prostorno planiranje po definiciji javna stvar i stvar od javnog interesa, gradonačelnica je opisanim postupcima privatizirala prostorno planiranje. Prema shvaćanju gradonačelnice prostorno planiranje je pravo poslovne i političke elite, a ne javnosti odnosno građana. Ne samo da od javnosti skriva prijedloge, namjere i ciljeve naručitelja izrada prostornih planova nego ne dozvoljava ni bilo kakvu mogućnost da planove izrrađuje bilo tko drugi osim Urbing d.o.o. i odgovorni projektant Tihomir Knezić. Navedeni, na našem otoku, ugledni urbanist Tihomir Knezić u sukobu je interesa čim se iskrca s trajekta. Iako izrađuje prostorne planove za Grad Mali Lošinj, sa stvarnim naručiocem planova ima višestruke poslovne odnose. Za Jadranku d.d. projektira, a ujedno mu je i savjetnik.

Zanimljiv je tako primjer sukoba interesa prilikom rekonstrukcije zgrade Crvenog križa u Velom Lošinju. Tihomir Knezić je izradio UPU Veli Lošinj, kao savjetnik Jadanke d.d. je sudjelovao u donošenju odluke o kupovini zgrade, a na kraju je istu zgradu i projektirao. Kao izrađivač plana znao je da je kapacitet zgrade Crvenog križa maksimalno 40 kreveta, a svom poslodavcu je projektirao hotel s više od 100 kreveta. Naravno, zbog svog statusa i utjecaja na ovom otoku nije bilo nikakvih problema s ishođenjem dozvola, kako građevinskih tako i uporabnih.

Iz tih je razloga urbanist Tihomir Knezić osoba s najboljim preporukama za izradu naručenih, à la carte prostornih planova. Dobar je i pouzdan poslovni partner koji izbjegava sve probleme te je logično da on treba i mora izrađivati naručene prostorne planove.

A kako se rješava problem javne nabave obvezne prilikom izbora stručnog izrađivača plana? Obrazac je razrađen i provjeren u višegodišnjoj praksi. Vrijednost javne nabave se prikaže manjom od 200.000 kuna da je se uklopi u postupkak jednostavne javne nabave. Tako je na primjer objavljen natječaj za izrađivača VII. Izmjena i dopuna PPUGML. Ponude se ne mogu dostaviti elektronički već isključivo u koverti. Otvaranje ponuda će biti 4. lipnja i ono nije javno. Iako se radi o postupku javne nabave, iako se postupak vodi prema gradskoj odluci koja predviđa javno otvaranje ponuda, ove ponude će se otvoriti u tajnosti 4. lipnja u 14. sati. Otvorit će ju tajna komisija gradonačelnice (sastav komisije za 2020.g. nije javno objavljen). Zašto postupak nije javan? Očigledno, da se izbjegne mogućnost da se nekim slučajem javi povoljniji ponuditelj. Naravno da će u takvim okolnostima Urbing d.o.o. biti najpovoljniji ponuditelj, jer radi se samo o formalnom izboru budući da je Urbing d.o.o. taj plan već i izradio. Odredba o tajnom otvaranju ponuda je osiguranje od mogućeg ometanja kakvog naivnog ponuditelja.

Oni koji prate rad gradonačelnice i njene podvige u prostornom planiranju znaju da je odluku o izradi VII. Izmjena i dopuna donesena prema njenom prijedlogu u hitnom postupku 23. 12 .2019. g. zajedno s odlukom o izradi UPU Sunčana uvala. Iako je odluka o izradi plana donesena prema hitnom postupku Grad Mali Lošinj raspisuje javni natječaj za izrađivača plana tek nakon 6 mjeseci! Prilično kontradiktorno ponašanje. Ali to nije sve. U odluci o izradi UPU-a Sunčana uvala utvrđeno je da će izradu plana financirati Jadranka hoteli, ali da će postupke javne nabave i izbor izrađivača provoditi Grad. Iako je i ta odluka donesena po hitnom postupku nakon šest mjeseci Grad Mali Lošinj nije ni započeo postupak izbora izrađivača. Dakle, nema žurbe, ali nameće se pitanje – čemu onda usvajanje odluke po hitnom postupku.

Opisano prisvajanje odnosno privatiziranje prostornog planiranja od strane gradonačelnice ne iznenađuje. Radi se o osobi koja - već više puta dokazano - ima iščašeno shvaćanje svoje uloge i svoje pozicije u društvu u kome živi. Sebe doživljava kao kakvog srednjevjekovnog vladara koji ima pravo ograničavati ljudska prava na rad i slobodno kretanje, određivati tko se u ovom gradu smije baviti politikom, a tko ne smije, arbitrirati tko može dobiti terasu, a tko ne može, tko smije raditi, a tko ne smije te tko smije, a tko ne smije šetati ... Pa kako onda neće sama donositi prostorne planove. Demokratski principi, zakoni i propisi, prava javnosti su samo nepotrebne smetanje njenoj misiji. U tom uvjerenju joj na žalost pomažu trome institucije koje za sada toleriraju takvo ponašanje ali i njeno bezkarakterno i interesom umrežno okruženje koje ju trpi zbog vlastitih osobnih probitaka.