Održivi razvitak opasna je konzumeristička podvala

Korisnička ocjena:  / 4
LošeNajbolje 

belv1thOd turističke arhitekture često se zahtijeva da oblikuje pseudo-ambijent, scenu za kratkotrajnu turističku sreću, onu sreću koja se ostvaruje konzumiranjem turističkog proizvoda, rekao je arhitekt Nikola Bašić nedavo izabran u HAZU u Razredu za likovne umjetnosti u intervjuu Tportalu »

 

Neki vas nazivaju i filozofom prostora. Kako vi vidite način na koji Hrvatska čuva svoj prostor kad je gradnja posrijedi? Možemo li u tom smislu biti zadovoljni suvremenom hrvatskom arhitekturom?

Što se tiče gospodarenja hrvatskim prostorom i brigom o njemu, to je pitanje daleko od utjecaja arhitektonske struke. To je eminentno političko pitanje. A po sposobnosti političkog gospodarenja nacionalnim bogatstvom već smo nadaleko poznati. Dakle, u situaciji u kojoj ne uspijevaju ostvariti svoju društvenu ulogu, a to je kreativno djelovanje u prostoru kao najvrednijem nacionalnom resursu, frustrirani hrvatski arhitekti često pokušavaju svoju nemoć kompenzirati prepuštajući se trendovskom dizajnerskom ekshibicionizmu. Pritom se odbljesci s globalne arhitektonske pijace na kojoj caruje prolazna sezonska dizajnerska moda, nekritički propuštaju u naš zapušteni prostor, poput GMO-a na slavonsku ledinu. Na sreću, u hrvatskoj arhitekturi ima i onih koji su svjesni te pošasti i koji joj se uspješno opiru.

Na Danu Hrvatske komore arhitekata 10. svibnja kao važna tema istaknut je odnos arhitekture i održiva razvoja. Čini li vam se da u tom smislu Hrvatska kasni u odnosu na europske kolege, ali i susjede, primjerice Sloveniju?

Svjestan sam nužnosti kontemporiranog djelovanja. Mi ne možemo biti otok, ne smijemo ostati izolirani u odnosu na šire europsko i svjetsko okruženje, moramo imati senzore za sve ono što se nagovještava kao odraz novih spoznaja ili novih iskustava. Ipak, kad govorimo o ekologiji ili o održivom razvitku, moramo biti jako oprezni, jer te plemenite ideje često bivaju predmetom najvećih podvala i bezočnih tržišnih manipulacija. Zato ne bih zdvajao nad kašnjenjem ni za našim bližim niti daljim europskim susjedima. Pa zar naši otočani, koji vodu koriste triput prije nego li će je proliti u zahod ili zaliti vrt, nisu izvorni protagonisti istinske filozofije održivosti. Više od kaskanja za drugima brine me to što često nismo u stanju prepoznati takozvani održivi razvitak kao opasnu podvalu konzumerističkog kapitalizma koji perfidno manipulira idejama održivosti s ciljem umnažanja bezdušne i nepotrebne potrošnje, upravo one koja po definiciji ugrožava svaki oblik održivosti. To su apsurdi našeg vremena. Moramo što više 'održivo' trošiti da bismo se održali. Zbog toga ne vjerujem u održivu arhitekturu. Možda možemo govoriti o održivom građenju, ali to nema puno utjecaja na iskonske vrijednosti arhitekture.

Na kojim projektima trenutačno radite? U kojem smislu su oni izazov i jeste li se odlučili na neki dosad nekorišteni iskorak - primjerice poput onoga kod D-Resorta i divlje gradnje.

Moja je trajna preokupacija stvarati arhitekturu pod vlastitim geslom - 3K: kontekst, komunikacija, kontinuitet. Trenutačno sam zaokupljen projektom iz područja turističke arhitekture, a to je uistinu teška arhitektonska zadaća. Naime, od turističke arhitekture često se zahtijeva da oblikuje pseudo-ambijent, scenu za kratkotrajnu turističku sreću, onu sreću koja se ostvaruje konzumiranjem turističkog proizvoda. Netko je rekao da tamo gdje počinje turizam prestaje svaka istina.
Ja sam se upustio u rizično propitivanje vjerodostojnosti te teze. Nastojim stvoriti turistički ambijent kao suvremenu izvedenicu autentične pučke kulture građenja na našoj obali i otocima. Pritom ne mislim samo na našu sjajnu baštinu, već i na one primjere recentnog građenja koje se odvija mimo akademske arhitekture, a koju stvara narodni genij u borbi za opstanak na svojoj rodnoj grudi. Arhitekture bez arhitekata kod nas je još uvijek tabu tema, na nju se gleda s prijezirom i s nerazumijevanjem. Zato narodno građenje, pogotovo ono koje se odvija na rubu ili mimo zakona, još uvijek nismo spremni ni razjasniti ni ozbiljno vrednovati. Moja trenutačna preokupacija jest projekt koji se u velikom dijelu zasniva upravo na tim prezrenim vrijednostima.
Takvim pristupom turističkoj arhitekturi oštro se distanciram od one marketinške pjenice koja prodaje turistički glamur, lažni luksuz i potrošački hedonizam. Vjerujem da dolazi vrijeme u kojem će se sve više cijeniti iskrenost i izvornost, vrijeme ukojem ćemo istinom rušiti zlatnu telad.

Nikola Bašić: Održivi razvitak opasna je konzumeristička podvala

belv1

belv2

belvpodno