Pohvala vizionarima novog Lošinja

Korisnička ocjena:  / 16
LošeNajbolje 

zvonoMali Lošinj imao je neviđenu sreću. Ruski investicijski fond odabrao je baš njega kao mjesto u koje će uložiti svoj novac. Jadranka d.d, jedna od najvećih turističkih firmi na Jadranu, bila je nakon privatizacije u vlasnistvu domaćih ljudi koji su radili u njoj. Sada, nakon što je ruski investicijski fond otkupio njihove udjele u Jadranci d.d, možemo reći za te bivše vlasnike da su bogati sretnici. Jadranka d.d, vođena vizijom novih ulagača, ima briljantni plan: od Malog Lošinja napraviti mjesto koje će, riječima samih voditelja te tvrtke u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu: "svima donijeti dobro jer otvara se prilika svima da nas prate."

Briljantnost ideje leži u tome da se stvori vlastita klijentela, da se odgoji klasa novih gostiju - elite, i to ne bilo kakve elite, već one koja je spremna ne samo ne pitati za cijenu, nego još k tome i naglasiti kako se ne želi zamarati takvim sitnicama kao što su rasprave da li cijena odgovara usluzi. Novi, elitni turist, bit će ne samo izuzetno bogati pojedinac, već će željeti odsjesti u točno takvoj oživotvorenoj bajci bijelog kamena i noćnog osvjetljenja koje je zamislio investitor. Takva bajka davat će svakom elitnom turistu osjećaj posebnosti samom činjenicom da može boraviti u takvom hotelu koji stavlja naglasak na elitnost i luksuz u viziji investitora.

Tko bi uopće htio izaći iz takve bajke? Zapravo, more i priroda su tek sekundarni elementi u takvoj viziji. Uz to, kapaciteti hotela biti će zaista veliki, tako da će takvih elitnih turista stati vrlo mnogo i u novouređeni Hotel Bellevue, u novosagrađene vile i u budući kompleks Hotela Punta u Velom Lošinju koji će se protezati na osam katova, a nažalost neće biti, kako je prvobitno bilo zamišljeno, na desetke metara visoki hotel - neboder. (Zamislite koliko bi se povećao kapacitet Hotela Punta takvom građevinom. Pravi mali grad ni na nebu ni na zemlji.)

Takvu jedinstvenu vizionarsko - financijsku odluku možemo i moramo pohvaliti. Ona će omogućiti ovoj destinaciji da sama bira svoje goste, koji će plaćati puno skuplju uslugu, a biti će ih dovoljno da se Lošinj višestruko obogati. Kome se takav koncept ne sviđa ili mu je preskup, neka ide ljetovati negdje drugdje. Može, na primjer, otići u Francusku, Italiju ili Španjolsku i vidjeti kako se razvija ozbiljni turizam. Zašto bi Hrvatska bila drugačija od tih zemalja?

Ovaj otok treba vlasnika
Ovo ljeto slušamo jadikovke starih gostiju kako im se ne sviđa novoobnovljena obala i šetnica u uvali Čikat. Kažu da im je netaknuti dio obale puno ljepši. Ali to je njihov problem. Oni vjerojatno jednostavno nemaju dovoljno novca i zavide nam na napretku i viziji. Osim toga, na netaknutom dijelu obale koja momentalno nije pod koncesijom, ali se nadamo da će uskoro biti, kupanje se ne može naplatiti. A zašto se ne bi naplaćivalo, zašto Grad Mali Lošinj i njegovi stanovnici ne bi dodatno zaradili na svojoj obali? Tko nema 250 kuna za potrošiti na dvije ležaljke i suncobran jednostavno ne spada u kategoriju gostiju koju u budućnosti želimo vidjeti na Lošinju. A novih, elitnih gostiju, sigurno ima i oni će doći, ali čak i ako ne dođu, hoteli i vile se jednostavno mogu rasprodati kao apartmani, i opet će svi zaraditi i biti sretni.

Nadamo se da će investitori ubrzo doći u posjed velikog dijela otoka, te da će i beskorisne zelene površine uskoro postati korisni hoteli ili apartmanska naselja. Predjel Čikat, poznat po svojoj beskorisnoj park - šumi, još za sada je samo jedna prizemna iluzija za turiste koji vole kampirati i šetati se pod borovima, ali ona nama zapravo ničemu ne služi. Osim toga, turisti ne znaju kako je teško živjeti s tim borovima koji stalno padaju, a u proljeće ispuštaju pelud koja terorizira žitelje ovog otoka.

Kada bolje promislimo, postavlja se pitanje je li Ambroz Haračić pošumljavanjem Čikata alepskim borom prije više od sto godina uopće napravio ikakvu uslugu ovom otoku? Bilo bi nam puno bolje da je sadio kruške i šljive. Tko će žaliti za takvim starim, bolesnim borovima? Onih nekoliko pristalica borova reći će da oni proizvode kisik, vlagu i da od njih zrak miriši, ali to je takva zanemariva sitnica ako imamo na umu koliko bi se tu apartmanskih naselja moglo izgraditi. Kakav bi to veličanstveni pogled bio, imati vilu s bazenom na lokacije Monte Baston na vrhu Čikata, s kojeg pogled puca na cijelu luku i grad Mali Lošinj, širi se preko Punte Križa sve do Velebita, a za lijepih dana sve do Istre i Italije! Onaj tko će biti vlasnik te vile biti će i vlasnik ovog otoka. To sigurno neće biti neki luzer. A ovaj otok definitivno treba vlasnika, po mogućnosti vrlo bogatog vlasnika, kako bi se mogao pobrinuti da žitelji ovog otoka napokon počnu živjeti u prosperitetu. Jer zašto se ograničiti, zašto biti samo jedan od mnogih otoka na Jadranu, ako se može biti Las Vegas Adrijatika?

Filantropski kapital
Kao što rekosmo, samo zavidnici i osobe koje se nisu uspjele ostvariti u životu mogu kritizirati ovaj veličanstveni plan i poduhvat. Mali Lošinj upravo izglasava novi urbanistički plan. Tog plana ne bi ni bilo da nema ruskog investicijskog fonda koji ga financira. Samo zavidnici će reći da je to zbog toga da im se omogući da grade što žele i kako žele. Mišljenja smo da ništa ne teba stajati na putu filantropskom kapitalu i istinskom progresu. Ako je uvjet za prosperitet brisanje zabrane gradnje unutar 70 metara od obale, neka se briše takva ograničavajuća zabrana. Takvu i sve slične ograničavajuće odredbe tipa one da bi grad tebao raspisivati natječaje za gradnju građevina treba suspendirati kako bi se direktnom narudžbom u skladu s investitorskim vizijama mogao sagraditi novi hotel u Velom Lošinju koji će privući mnogo posebnih, elitnih turista u svojih osam katova. A takvi turisti sigurno neće imati dobro mišljenje o prirodnoj obali i neuređenom prilazu moru, kamenju i stijenama koje su sive, neugledne i još i pikaju kada se po njima hoda. Takvog gosta sigurno neće zanimati ribe, račići, priljepci i puževi. On zna što želi: ležaljku, suncobran i ručnik te hladno piće pri ruci. Eventualno masažu. Ako je dan prevruć za spuštanje do mora, uvijek će se moći osvježiti u bazenu koji će mu biti još bliži od mora. I zašto bi bogati gost uopće htio izlaziti iz hotela? U takvom će hotelu on imati sve, zapravo bit će mu sasvim svejedno na kojem je dijelu svijeta, jer ono što njega interesira je doživljaj vlastite pobjede nad životom. On je taj koji diktira uvjete. A to je osjećaj koji poznaju samo pobjednici. Ako se pokaže da je takva računica malo podbacila jer još nema dovoljno gostiju tog profila, pa se takav hotel ne može napuniti, uvijek će se moći rasprodati apartmani baš kao u bilo kojem elitnom neboderu. Dakle, Jadranka d.d. ima prema novom bogatom turistu i odgojnu ulogu.

»Evo, to je naša zasluga«
Zapravo, mislimo da bi osim golfa, koji je sport pomalo na izdisaju i koji gubi klijentelu te stvara gubitke u Americi, Japanu i Kini, jer mlađe generacije bogataša nisu zaintesirane za njega, tebalo zamijeniti lovom na divlje životinje. To bi bio marketinški potez koji bi privukao prave bogataše. Takva klijentela mogla bi loviti direktno iz aviona ili čamaca. Znamo da su lovci gosti izdašne ruke koji će rado odvojiti bilo koju količinu novaca kako bi osjetili jedinstveni doživljaj svojstven sportu koji promovira ultimativno pobjedničko ponašanje.
Kada ruski investicijski fond otkupi terene i napravi svoj aerodrom, to će sigurno imati veliki utjecaj ne samo na broj gostiju ljeti, već i na lokalnu zajednicu jer će se sigurno i ona okoristiti tim privatnim aerodromom. A zamislite kako će tek biti promijenjen priprosti otočki pejzaž kada most visine 15 metara bude nadsvođivao sadašnji prizemni most kod Kadina. Bit će to prizor od kojeg zastaje dah, dostojan i samog Las Vegasa. Baš kao kad igra novopostavljene svjetlosti u uvali Čikat para noćno nebo. Naravno, naći će se oni koji će protestirati da se radi o navodnom svjetlosnom zagađenju koje je štetno za ptice i kukce, ali kada su ptice i kukci mogli donijeti ikakvu zaradu na otok? Vrijeme će pokazati da je ono što neki nazivaju betonizacijom i devastacijom zapravo pravi put, put kojim su pošle i susjedne zemlje, put koji će ovaj otok izvuči iz siromaštva, a ne baciti ga na koljena, kao što tvrde oni koji se tuže da uslužni obrti u Lošinju propadaju.

Zbog toga samo možemo pohvaliti gradsko vijeće što je, uz odobravanje i podršku velike većine otočana, mudro odlučilo podržati viziju ulagača. To su ljudi koji će moći pogledati u oči svojoj djeci i budućim naraštajima i reći, evo, to je naša zasluga, mi smo vam to omogućili. Neki neprosvijećeni pojedinci su se bunili, ali mi smo, vođeni superiornom inteligencijom onih koji imaju vlast, znali procijeniti što je potebno ovom otoku i njegovim žiteljima. Zbog nas i naših odluka danas imate otok koji se uspješno izvukao iz svoje bezvrijedne ribolovno - težačke povijesti, izbetonirao neugledne plaže, porušio borove, poravnao suhozide, srušio stare građevine i na njihom mjestu sagradio njihove kopije i postao ono što je uvijek želio biti, Las Vegas Adrijatika.

Emisija »Turistička klasa« HRT od 27. srpnja 2015.