Još jedno poprište urbanizacije i sječe

Korisnička ocjena:  / 11
LošeNajbolje 

losinj-ljeciliste-turatoMada se o njima puno piše, pa je čak provedena i anketa na čije se rezultate gradonačelnik Cappelli rado poziva, razvojni planovi Jadranke nikad nisu predočeni lokalnoj zajednici, prvenstveno ne od strane lokalne samouprave koja je te planove usvojila i u ime zajednice prodaje zemljišta, sklapa ugovore, daje privole na koncesije i zatvaranje javnih plaža za opću upotrebu.

Način na koji se građane informira o promjenama u javnom prostoru je medijska kampanja putem koje do građana dođu maglovite i neodređene (polu)informacije, ali s nedvosmislenom porukom da su promjene nužne, da na globalnoj razini fasciniraju novcem i luksuzom te da su (stoga) za lokalnu zajednicu pozitivne i da je sve već dogovoreno.

Jedan od takvih poteza je i preuzimanje Lječilišta u Velom Lošinju, mada građani o tome nisu ni pitani ni informirani, a svakako još ne znaju da je to za njihovo dobro. U Globusovom tekstu koji u naslovu sadrži znakovitu sintagmu „Projekt Lošinj", direktor uprave Jadranke Šolić kaže da Jadranka, čiji se hotel Punta nalazi u neposrednoj blizini Lječilišta Veli Lošinj, želi dodatno uložiti u tu ustanovu kako bi pružala usluge i njihovim gostima iz cijelog svijeta s ciljem da otok postane značajno središte zdravstvenog turizma. Uređenje i dodatna investicija u lječilište doimaju se na prvi pogled potrebnom i vrijednom zamisli te nastavkom još početkom 19. stoljeća započete tradicije koja je otoku Lošinju priskrbila slavu, razvoj turizma, zapošljavanje i prosperitet.

Lječilište Veli Lošinj smješteno je u srcu zaštićene park šume Pod javori, koja je, uz povoljnu mikroklimu, veliki broj sunčanih sati i prednosti krajobraza jedan od značajnih sastojaka veloselske ljekovitosti. Šuma je tijekom godina izložena sve većim nasrtajima. Još uvijek se pamti sječa tikovih i cedrovih stabala koja su, prema lokalnoj predaji, završila u po mjeri građenim plovilima ondašnje elite. Na ovom praznom, bezvrijednom i neiskorištenom prostoru, kako ga doživljavaju orijentirani na brzu zaradu i kratkoročne učinke, 2012. godine "uređena je, s ciljem proširenja sportske ponude otoka vitalnosti, a u skladu sa svjetskim trendovima u razvoju turističke ponude" nova turistička atrakcija Lošinja: Downhill staza Pod javori.

Vrijedi dobro i pažljivo pogledati fotografije tog „uređenja", podržanog također i proračunskim sredstvima Grada Malog Lošinja, koje bespoštedno tretira zaštićenu šumu kao poligon i kulisu. U stabla urezane poruke, uvala Kriška koja još ima reklame Husgvarna po agavama, jurnjava biciklima po popločenju uz crkvu jasno govore o tome kako su na ljestvici vrijednosti prirodna i kulturna baština vrednovane tek kao mjesto uprizorenja nove turističke atrakcije.

Pročelnica Jović na građanskoj je tribini izrekla programatski tekst koji opisuje i objašnjava prostornu politiku sadašnje vlasti; Grad je vlasnik bezvrijednih zemljišta, odnosno zelenih površina, te da je to jedan od razloga prenamjene u građevinske terene. Možemo dakle, očekivati, da će se bez suvišne sentimentalnosti prostor zaštićene park šume Pod javori pridružiti listi javnih prostora koji će biti prenamijenjeni, urbanizirani, elitizirani i otcijepljeni od domicilnog stanovništva u korist profita privatne tvrtke Jadranka koju servisira lokalna samouprava.

Pripreme se već uvelike obavljaju, daleko od očiju javnosti, tek s ponekim medijskim hvalospjevom, koji će na kraju opravdati tvrdnju lokalne dopisnice Novog lista da su građani informirani putem medija i da ih sram treba biti ukoliko ih ne čitaju.

Na sljedećem linku možemo vidjeti projekt Park i kuća koji liječe riječkog nagrađivanog arhitekta Idis Turata.

Ovaj zanimljivi projekt prepoznaje i definira nekoliko cjelina koje sadrže medicinsko-terapeutski sklop, smještajno boravišne sadržaje i hotele, te servisno-uslužne sadržaje koje opslužuju goste lječilišta funkcijama medicinskog, terapeutskog, zabavnog, uslužnog i ugostiteljskog sadržaja. Ovakva podjela i koncept terapeutsko-smještajnog centra dijeli i predstavlja kompleks Lječilišta u nekoliko cjelina. Prva je medicinsko terapijska, koja se nalazi na prostoru starog parka i današnjeg centra. Drugi i ovim projektom specifično tretirani dio je hotelsko-smještajni segment kompleksa, koji smještaj i sobe lječilišta vidi kao "disperzirani hotel", hotel kojeg čine kuće položene u gustu šumu i park, stvarajući osjećaj boravka u individualnoj stambenoj kući. U opisu projekta autor kaže: "Umjesto koncentriranja i grupiranja sadržaja na relativno ograničenom prostoru i formalnog uvažavanja stupnja zaštite na okolnom prostoru šume, odabran je proaktivni pristup reafirmiranja povijesnog i novog parka...".

Bilo bi zanimljivo vidjeti što je bio programski zadatak na koji je arhitekt odgovorio ovim projektom, ali već nabrajanje hotela, boravišnih sadržaja, zabavnih, uslužnih i ugostiteljskih sadržaja razasutih diljem šume te odustajanje od formalnog uvažavanja stupnja zaštite šume pokazuju da će zaštićena park šuma Pod javori postati još jednim poprištem urbanizacije i sječe. Planirani niz apartmana u šumi podrazumijeva da šuma mora biti desetkovana.

Vjerojatno Lječilište Veli Lošinj, maštovito preimenovano u park i kuće koje liječe, treba očekivati i drugačiju klijentelu. Sam pojam visoke klase znači osiguranje prostora u kojem se fina klijentela ne mora miješati sa svjetinom, pa to zacijelo neće dugo ostati zdravstvena ustanova s ugovorom s HZZO. Teško je vjerovati da će i ubuduće tamo ići na fizikalnu terapiju lošinjske kuhinjske radnice sa sindromom teniskog lakta i izrađene sobarice na vježbe protiv križobolje. Ekskluzivan i skup prostor namijenjen je za posebne goste, koji u liječenju baš kao i uživanju na plažama trebaju prostor diskrecije. Uređenje Lječilišta Veli Lošinj, osim gubitka ključnog resursa koji ga čini lječilištem – šume i formalnog uvažavanja njene zaštite – mogao bi se pokazati kao još jedan gubitak za otočane i još jednim u nizu Jadrankinih preuzimanja javnih resursa. Tajkunizacija i ovog prostora za otočane značit će manje dostupnu zdravstvenu zaštitu i još jedan element u nizu argumenata da Lošinj postaje primarno destinacija, ali prestaje biti mjesto za život. Stoga nije slučajan zaključak novinara Borisa Orešića u Globusu da je Mali Lošinj odlučio parirati Dubrovniku, gradu kojeg nije mogao pokoriti niti jedan osvajač, ali ga je turistički razvoj pretvorio u jeftinu kulisu za snimanje još jeftinijih sapunica.

losinj-ljeciliste-turat